100posto reportaža: posjetili smo tvornicu obuće borovo

Nekad su bili glavni sponzor Olimpijskih igara, sad izlaze iz 'predstečajne'. 'Radniku ni prije nije bilo bolje, samo što smo bili mlađi pa nam je sve izgledalo ljepše'


Daniel Radman
26.01.2019.19:00
Nekad su bili glavni sponzor Olimpijskih igara, sad izlaze iz 'predstečajne'. 'Radniku ni prije nije bilo bolje, samo što smo bili mlađi pa nam je sve izgledalo ljepše'
Vlado Kos / Cropix

Daniel Radman
26.01.2019.19:00

Sve priče o Borovu, najvećoj hrvatskoj tvornici obuće, neizbježno odu prema osamdesetima. Izvlače se podaci kako je Borovo u ta zlatna vremena zapošljavalo više od 22.000 radnika, da se u pogonima proizvodilo oko 25 milijuna pari cipela, više od pola milijuna guma za automobile... Osim samih statistika, iz današnje perspektive svakako je fascinantan podatak da je Borovo bilo i generalni sponzor Olimpijskih igara, riječ je bila zimskim igrama u Sarajevu 1984., a tri godine potom i zagrebačke Univerzijade.

Nakon ratnih razaranja – direktna ratna šteta procijenjena je na dvije milijarde kuna – danas 88-godišnji gigant je posve očekivano pokleknuo, no i dalje se ne predaje. Premda se situacija, dakako, po ničemu ne može usporediti s zlatnim vremenima, bitku i dalje ne treba proglasiti izgubljenom. Borovo je danas ostalo na 640 radnika, imaju oko 80 poslovnica u cijeloj državi, a proizvedu pola milijuna pari cipela.

Prošlu godinu Borovo je završilo u plusu

Vlado Kos / CROPIX

'Prošle godine radnicima smo povećali plaće 10-15 posto, a poslije nekoliko godina negativnog rezultata, godinu smo uspjeli završiti pozitivno', kaže nam predsjednica Uprave Gordana Odor o dobrim vijestima iz prošle godine.

Ono što Borovu svakako ide u prilog jest neosporna činjenica da ima vjerojatno najlojalnije kupce od svih brendova.

'To su ljudi koji ciljano ulaze baš u borovske trgovine, ali ne smijemo bježati od toga da je mahom riječ generacijama koje su starijih i srednjih godina. Njih, naravno, želimo zadržati, ali i privući nove generacije. Zbog toga se borimo da mlađa populacija bude u trgovinama i da oni postanu naši kupci za budućnost', dodaje.

Da se približe mlađima lani je otvoren i web-shop, a voditeljica marketinga Marija Rušnov otkrila nam je da se lojalnost kupaca najbolje primijeti kod fanova Startasa, Borosane i Boromine.

'Svi upiti koje dobivam, ono 'kad će nova kolekcija' odnose se na ova tri brenda koji su čak i jači od samog brenda 'Borovo'. Inače, problem je s mladim generacijama, posebno u Zagrebu kao najvećem tržištu, da njih više ne zanimaju brendovi, njih više ne zadovoljava markirana odjeća i obuća, sad se sve više govori o dizajnerskoj', smatra. 'Iznimka su 'Zenge', za njih sam i privatno čula da su srednjošklocima 'cool'.

Radnike su plaćali iznad minimalca i sad su kažnjeni za to 

Vlado Kos / CROPIX

Na to se nadovezala i članica Uprave Vanda Tomić Đaković.

'Da, najdalje smo otišli sa 'Startasom', pa onda i s 'Borominom' i 'Borosanom', tu smo se najviše približiti mladom čovjeku. Druga faza kojoj težimo je približiti se mlađoj samosvjesnoj financijski neovisnoj ženi, koja ima svijest da želi kupiti hrvatski proizvod, da prepozna odnos cijene i kvalitete, tzv. 'value for money', to je cilj kojem ćemo se ove godine posvetiti'.

No, u toj bitki Borovo je dobilo neželjeni udarac od Ministarstva rada u vidu povećanja minimalne plaće. Ministarstvo je predvidjelo i kompenzacijske mjere koje bi pomogle poslodavcima upravo u branšama poput tekstilne i industrije obuće, no problem je što Borovo neće biti obuhvaćeno tim mjerama jer su plaće radnicima bile – iznad minimalca.

'Odluka o povećanju je donesena prekasno i taj trošak nismo mogli ukalkulirati. Osim toga, kompenzacijske mjere se odnose samo na tvrtke koje su isplaćivale minimalac, a naša strategija je bila da u Borovu nema minimalca. Nije bila ni daleko od minimalca, ali smo mi na neki psihološki način pokušali utjecati na ljude da osjete da ih poštujemo i vrednujemo. Povećanje minimalca za nas znači podizanje nivoa plaća – kako su kod nas različite složenosti posla, ne možemo dizati plaću samo onima koji su blizu minimalcu, već moramo i onima koji rade složenije poslove. Prema proračunima to povećanje bi nas trebalo koštati oko 2,9 milijuna kuna, što je velik iznos koji bi trebali nadoknaditi prodajom. A s druge strane mi točno znamo koliko je naš kupac spreman potrošiti za naš proizvod pa to nije tako lako kao što se čini', reći će Odak.

U Dubrovniku ne mogu naći radnika, u Vinkovcima se 30 prijavi za jedno radno mjesto

Vlado Kos / CROPIX

U 'Borovu', najvećem poslodavcu u Vukovaru, dvije trećine ukupno zaposlenih radnika zaposleno je u pogonima, a ostatak je u prodavaonicama diljem Hrvatske. Unatoč velikoj nezaposlenosti imaju problem i sa zapošljavanjem.

'Ako govorimo o natječajima za radno mjesto prodavača u Dubrovniku, nitko se ne javi. Isto je, recimo, i na Korčuli. Nedavno smo opet otvorili natječaj u Vinkovcima, 30-ak ljudi se javilo, nešto manje je u Virovitici, 20-ak. A kad je u pitanju proizvodnja, onda u praksi povlačimo ljude s HZZ-a koji imaju vještine i znanja koji nama trebaju. Evo, sad smo nedavno ostali bez šivačica, imali smo sreću da je jedna inozemna tvrtka prebacila svoje pogone u Srbiju pa smo preuzeli njihove radnice. Inače, stvarno bi bili u problemu. Nema više škola koje bi obučile radnike, a da se nauči posao treba obuka od barem tri do šest mjeseci', kaže Odak.

Pogoni su trenutno bili u smjeni sa zimske na ljetnu kolekciju, no spustili smo niže, u pripremu, kako bi osjetili atmosferu ispod 'kancelarija'. Borovo je – s obzirom da većina ljudi ovdje desetljećima – jedna velika obitelj. Ovdje se i ruše prepreke o odvojenosti Vukovaraca, tako smo doznali da nisu rijetke situacije da Hrvati idu kolegama na slave, a Srbi idu za Hrvatima katolički Božić.

Kreatorice borovske odjeće zaigrane poput djece

Vlado Kos / CROPIX

Prvo smo posjetili kreatorice, tandem Nataša Nađ i Ivana Ivančić Tušek. Njihov je zadatak da pretvore ideju dizajnerice u stvarni proizvod.

'U Borovu radim 17 godina, a ovo radim zadnje četiri. Krenula sam od najnižeg posla u proizvodnji, onda sam s godinama i godinama išla malo dalje, i evo sad sam ovdje', kaže nam Nataša.

'Sretna sam jer radim posao koji volim. Nije to sad utopija i genijalna situacija, ali kad voliš svoj posao to je velika prednost. Na neki način smo Ivana i ja u poslu kao djeca, onako radoznalo, uvijek želimo sutra napraviti nešto novo', priča.

S obzirom na zadovoljstvo poslom, o odlasku iz Vukovara ne razmišljaju, a dodaju da više nije primjetno toliko iseljavanje.

'Prije tri godine veći broj otišao, sad više nije toliki broj. Osobno, nisam razmišljala o odlasku, ali nisam bila u identičnoj poziciji pa ih neću suditi', veli o iseljavanju.

Plaće smo povećali, ali to nismo osjetili

Vlado Kos / CROPIX

Gospođu Branka radi na poslovima isjecanja gornjih dijelova obuće. Njezin zadatak je da na računalu slaže dijelove kože na način da se iskoristi najveći dio, a u poslu je 30 godina.

'Znate kako je, mi smo ovdje išli u srednju školu, bila je trogodišnja obućarska i četverogodišnja tehnička, to je bio zagarantiran posao poslije srednje škole. Tu sam došla, pa tako i ostala, nikad nisam tražila drugi posao.'

Pitamo je kako je danas, Uprava se pohvalila s većim plaćama, pa nas je zanimalo osjeti li to na svom džepu.

'Koliko su se cijene digle, nismo baš nešto osjetili. Al' nadamo se da će biti bolje. Neki nisu imali strpljenja, dosta omladine je otišlo u inozemstvo, a neki i srednjih godina. Ne znam, meni se ne bi dalo učiti sve ispočetka, a osim toga muž i ja radimo. Znate, pitanje je kako ljudi gledaju na stvari, tko je s čim zadovoljan', kaže.

Kad si mlad, sve ti je lijepo

Vlado Kos / Cropix

Jedna od njezinih kolegica iz pogona, s druge strane, nije ni malo oduševljena. Ona kaže da se rad ne cijeni, da su potplaćeni, pa nas je molila da joj ne napišemo ime. Gospodin Šaula, s druge strane, tvrdi da ni prije plaće nisu bile neke, ali da su svi bili mlađi pa se ljudima čini da je nekad sve bilo toliko bolje.

'Ja sam počeo raditi drugog osmog 1976., evo cijeli radno vijek sam ovdje. Borovo me je stipendiralo, tri godine me je plaćalo da idem u školu, pa sam odmah počeo raditi. Je, nekad je bilo stabilnije, ali kad si mlad sve ti je lijepo', kaže nam Šaula.

On će u mirovinu, ali kaže, osigurao si je drugi posao, pa će lakše pregrmiti.

Inače, neki od njihovih kolega vratit će se i poslije punog radnog staža. Mogućnost prijave umirovljenika na pola radnog vremena većinu ih ne privlači, no imaju kolege koji su gotovo nezamjenjivi. Nisu stasale mlade generacije koje bi prikupile znanje pa će ovdje ostati i više od cijelog radnog vijeka.

Naravno, pod uvjetom da Borovo nakon izlaska iz prestečajne nagodbe ponovo stane na svoje noge.

reportaza

obuća

Tvornica

Borovo

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter