medicinska sestra iskreno

'Neki ne vjeruju dijagnozi, neki dolaze mrtvi pijani i naprave kaos kao u slučaju nedavnog ljubavnog trokuta. Guraju i psuju. Nekad mi dođe da se rasplačem i odem doma'


Mia Peretić
08.02.2019.21:00
'Neki ne vjeruju dijagnozi, neki dolaze mrtvi pijani i naprave kaos kao u slučaju nedavnog ljubavnog trokuta. Guraju i psuju. Nekad mi dođe da se rasplačem i odem doma'
Profimedia / Ilustracija

sažeto

Ljudi često uopće nemaju predodžbu, pa stoga ni razumijevanja koliko je teško raditi u zdravstvenom sustavu kao što je naš


Mia Peretić
08.02.2019.21:00

Krajem siječnja u medijima je odjeknula priča o nasilju u bolnici na Jordanovcu gdje su četiri osobe, među kojima su bile dvije žene i jedan maloljetnik, nakon smrti teško bolesnog člana obitelji napali medicinsko osoblje i oštetili inventar, te završili u pritvoru uz kaznene prijave. Jednom su liječniku čak zaprijetili bacanjem bombe, jedan je čak "zaradio" udarac, a ostalima su uputili prijetnje po život.

Damir Krajac / CROPIX

Nasilni ispadi u bolnici sve češći

Svega nekoliko dana kasnije, došlo je do napada na medicinsko osoblje u KB Dubrava, gdje je muškarac na hitnom prijemu aktivirao vatrogasni apart, prijetio zaštitarima i policiji, te demolirao ambulantu. 

Početkom veljače zabilježen je i incident u bjelovarskoj bolnici gdje su alkoholizirani otac i sin, nakon što su doveli sinovu djevojku na porođaj, razbijali, vikali na primalje i naguravali medicinsko osoblje, pokušali su i nasilno ući u rodilište. 

Medicinsko se osoblje s ovakvim situacijama suočava puno češće nego se o tome piše, kaže nam naša sugovornica, inače medicinska sestra (podaci poznati redakciji) na Hitnom prijemu u jednoj zagrebačkoj bolnici. 

"Meni je drago da se sad priča o tome, no problem je što se to uvijek događalo i uvijek će se događati. Svi problemi s pratnjama i pacijentima naša su svakodnevica. Nakon zadnjeg incidenta dobili smo zaštitara, on sjedi na šalteru i često je manji od makova zrna. U većini slučajeva je i on nemoćan, pa kada se dogodi ozbiljniji incident i dalje zovemo policiju", priča nam zdravstvena djelatnica.

Ljudi često uopće nemaju predodžbu, pa stoga ni razumijevanja koliko je teško raditi u zdravstvenom sustavu kao što je naš. Naša sugovornica ne kuka, ne žali se, svjesna je prirode svog radnog mjesta koje je i za pojmove zdravstvene struke kaotičnije od nekih drugih.

"Pratnje nam psuju, čekaonice su pune, a ti hvataš intoksicirane koji bježe. Nekad ti dođe da se rasplačeš i odeš doma"

"Ljudi su nekako sve više frustrirani, svi očekuju da će sve biti gotovo u sekundi. Kod nas je specifična situacije jer smo ipak Hitna koja ima najveći obrtaj ljudi, dnevno nam prođe i preko stotinjak pacijenata. Najgori je taj akutni dio kroz koji prolazi najveći broj ljudi, a nemamo fizički mjesta za sve te njih. Pa dok liječnik ne riješi jedne, ne možete uvoditi druge. Tu se stvara nervoza kod pacijenata, njihovih pratnji, pa onda i kod nas. Dakle, kod svih skupa.

U cijelom tom kaosu nas je premalo, dogodi se da na osam kreveta istovremeno imate dvije reanimacije, a dvije Hitne vani čekaju gdje će smjestiti pacijenta. Normalne su situacije u kojima pratnja pacijenata na nas viče i psuje nam, čekaonica je puna ljudi, a vi pokušavate uhvatiti intoksicirane koji žele pobjeći. Nekad ti stvarno dođe da se rasplačeš i odeš doma", kaže nam ova medicinska sestra s višegodišnjim radnim stažem u Hitnoj.

Gdje nastaju problemi?

"Na Hitnom prijemu je svaki dan drugačiji, isto je samo to što znaš da nemaš pojma što te čeka", kroz smijeh nam objašnjava sugovornica koja ističe jedan od glavnih problema s kojima se suočavaju: prevelik broj pacijenata koji u Hitnu ne spadaju i kojima hitna pomoć ne treba. 

istock

"Neki liječnici opće prakse pošalju svakakve pacijente, koji na pitanje jesu li dobili uputnicu odgovaraju da nisu, već da im je usmeno rečeno odu na Hitnu. Upravo zato se desi da, primjerice, infarkt sjedi u čekaonici dok ti pregledavaš prehlade i viroze. Na kraju su problematičniji ti kojima nije ništa, nego jadni ljudi koji su stvarno bolesni".

Najopasniji slučajevi  

Osim što je izrazito odgovoran, posao medicinskih sestara, naročito onih koje rade u sustavu Hitne pomoći, može biti jako opasan. 

"Najzahtjevniji slučajevi su psihijatrijski pacijenti koji još uvijek dolaze kod nas u Hitnu. Dakle intoksikacije alkoholom, medikamentima i drogama. Kod njih nikad ne znaš što imaju kod tebe, hoće li ti nekako nauditi i moraš paziti da se ne zaraziš. Oni su za nas najrizičniji i s njima se moramo najviše baviti. Dok se s njima boriš, čak nekad i dok ih zafiksiraš, dvadeset ljudi te čeka da im pružiš pomoć", kaže nam sugovornica. 

istock

Problematične pratnje: 'Neki ne vjeruju dijagnozi, neki dolaze mrtvi pijani i naprave kaos kao u slučaju nedavnog ljubavnog trokuta'

Osim pacijenata koji dolaze pod utjecajem droge, alkohola i raznih tableta, problemi dolaze i s osobama koje se nalaze u pratnji pacijenata. S njima ima zaista svakakvih priča, a često im je svima zajedničko što bivaju strašno fokusirani sami na sebe.

"Jedan je čovjek došao sa sinom koji je ozlijedio nogu u nesreći na skijanju. Sin je imao trombozu koja mu je dijagnosticirana, te je dobio antikoagulantnu terapiju za doma. No, otac nije bio zadovoljan jer se on informirao, na internetu naravno, kako se takvog pacijenta trebalo hospitalizirati, a ne jednostavno pustiti kući. I onda je krenula priča da neće dopustiti da se dogodi još jedan 'slučaj Metković'. Počeo je vikati i uznemiravati ostale u čekaonici. Tada je liječnik morao ostaviti pacijenta kojeg je tada pregledavao i objasniti gospodinu da mu je sin dobio dijagnozu i terapiju i da mora strogo mirovati kod kuće. Zapravo je ocu trebalo objasniti da se u 21. stoljeću tromboza može liječiti kod kuće", kaže nam medicinska sestra i navodi još jedan slučaj u kojem su na intervenciju morali pozvati policiju:

"Gospođa je došla intoksicirana, a s njom i njezin nevjenčani suprug i, po svemu sudeći, ljubavnik, Svi su bili pijani. Maltretirali su čitavo osoblje, htjeli su pošto poto do nje. Na kraju smo morali zvati policiju jer je jedan od njih bio čovjek od metar i devedeset i sto kila, pa nitko s njim nije mogao izaći na kraj", prisjeća se i dodaje:

"Sve je to jedan veliki kaos u kojem improviziraš i snalaziš se svaki dan".

'Premalo nas je, organizacija je loša. Nekad u 12 sati zaboraviš popiti čašu vode'

Zanimalo nas je njezino mišljenje o glavnim problemima s kojima se suočavaju svi zdravstveni radnici u hrvatskim bolnicama. Odljev radne snage definitivno je kumovao glavnom problemu: njih je jednostavno premalo.

"Kao prvo, definitivno nas nema dovoljno. Drugi je problem neorganiziranost posla, a to je nešto što se stvara od vrha. Zatim, kao što sam ranije istaknula, radi se po principu 'brigo moja pređi na drugoga', pri čemu bi liječnici opće medicine trebali rješavati jedan veći dio pacijenata koji nam ipak dolaze u Hitnu", kaže nam sugovornica.

iStock

"Dogodi nam se da dođemo u noćnu smjenu, a vani već sjedi 40 ljudi. Čitava bolnica gasi svijetlo, a mi u 3 ujutro kao u Betlehemu. To jest specifičnost hitne službe, dao bi se i taj dio bolje urediti, no, nažalost nemamo s kime. Zalomi se reanimacija i sad svi odlazimo tamo, što može trajati i po sat i pol, a kad se vratiš dočeka te još više posla. Nemamo mi pauzu od pola sata od 10:30 do 11. Imaš pauzu kad nemaš posla, a dogodi ti se da u 12 sati rada ideš dva puta na WC i da zaboraviš popiti čašu vode. Ljudi to uopće ne razumiju", objašnjava nam i dodaje:

"Mi šutimo i radimo, nema nam druge, a moram reći da nam je, nažalost, već postalo normalno kada ti netko psuje ili kada te odgurne".

'Najjadniji smo kada osoba koja nas najviše treba, na kraju najviše i čeka, a sretni kada znamo da smo pomogli'

Problem prevelikog priljeva pacijenata i premalog broja liječnika, sestara i tehničara često se prelomi baš na leđima onih najpotrebitijih. 

"Fizički ćemo se rastrgati, najmanji nam je problem raditi, zato smo tamo. No, bude ti teško kad shvatiš da fizički ne stigneš do onoga kojem je realno možda i najgore, ali se moraš baviti i s onih 20 koji tvrde da im je najgore, a realno im nije ništa. Upravo će taj koji je najviše bolestan uvijek šutjeti, biti strpljiv i čekati pomoć. Često najglasniji budu i najzdraviji", smatra ona i zaključuje:

"Svaki posao nosi svoje, kod nas nema pravila. Ima dana kada bih izletjela iz bolnice i dala otkaz, no ima dana kada si sretan jer si nekome pomogao, kada ti netko skromno kaže 'hvala'. To me drži. Jer, na kraju, sve je u tim sitnicama". 

Hitna služba

medicinske sestre

bolnice

pacijenti

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter