100posto reportaža proveli smo dva dana s moliteljima

Neki su ovdje zbog Cristiana Ronalda, neki zbog pape Woytile. Voditelj tvrdi da su s molitvom spasili dvadesetero djece od pobačaja


Daniel Radman
12.03.2019.21:00
Neki su ovdje zbog Cristiana Ronalda, neki zbog pape Woytile. Voditelj tvrdi da su s molitvom spasili dvadesetero djece od pobačaja
Dragan Matic / CROPIX

sažeto

'Možda jesmo ekstremniji ako je ekstremno danas ljubiti i zalagati se za nekoga a da nemate osobni interes', kaže voditelj inicijative '40 dana za život'


Daniel Radman
12.03.2019.21:00

U srijedu točno u ponoć, s početkom vremena korizme, započela je kampanja '40 dana za život'. Ispred hrvatskih bolnica otada se okupljaju molitelji koji vjeruju da molitvom, bdijenjem i postom spašavaju živote. Točnije, smatraju da svojim djelovanjem odgovaraju žene od pobačaja. Mnogi ovaj pokret nazivaju kontroverznim, lijepe im se etikete poput 'katolibana', religijskih fanatika, a najveća zamjerka je ona da ženama koje razmišljaju o pobačaju – i koje su ionako nezavidnoj situaciji - stavljaju dodatan pritisak. S druge strane, reći će ti isti kritičari, 'nigdje ih nema' kad se govori, a i prosvjeduje, zbog obiteljskog nasilja ili, recimo, za prava žena.

Kiša jača od molitve

Tomislav Kristo / CROPIX

Ispred Kliničke bolnice Sestara Milosrdnica u zagrebačkoj Vinogradskoj ulici aktivisti su 'najuporniji', tu su od '0-24', pa smo otišli na lice mjesta da bi vidjeli kako inicijativa zaista djeluje na terenu i kako ljudi reagiraju na molitelje. Stigli smo u trenucima kad je padala kiša koja je, pokazalo se, bila jača od molitve. Svi molitelji su se razišli, pa je za štandom udruge, skrivena pod kišobranom, bila tek studentica ekonomije Jana.

'Da ste barem došli prije pet minuta, bila je tu jedna majka sa sinom', kaže nam Jana. Unatoč kiši, dobre je volje, sve nam odgovara s osmijehom, daleko je od onog stereotipa o 'namrgođenoj katolibanki'.

Jana je inače 'voditeljica smjene', pored štanda Inicijative uvijek dežura jedna osoba. Mijenjaju se svakih dva sata, a svi odreda – tvrde mi unatoč kuloarskim pričama o 'dnevnicama' – volontiraju, jedino što ih pokreće su uvjerenja. Oni su tu da moliteljima budu na usluzi, a često im se i sami priključuju. Jani je ovo prvi put da volontira, do sad je znala doći i pomoliti se, sad je, veli, napravila iskorak.

'Razmišljam o tome već dvije-tri godine, sad sam dobila neki unutarnji poticaj, jednostavno imala sam potrebu podržati inicijativu. Ja sam za život, zato mi nije teško doći ovdje i stajati. Ljudi su inače, barem mislim, previše u strahu izići na ulice. Ne mislim sad samo na našu inicijativu, već po pitanju bilo čega. Inače sam katolkinja, idem u crkvu, na duhovne obnove, nije me sram to reći. Borim se za ono što vjerujem.'

'Prvi put me je bio strah dežurati'

Tomislav Kristo / CROPIX

Ovo joj je druga smjena koju odrađuje, prvi put je povela prijateljice jer nije znala što može očekivati.

'Iskreno, isprva me je bilo užasno strah, kako ću tu stajati sama, kako će me svi gledati. Ali, brzo me je prošlo. Cure su mi objasnile kako sve funkcionira, molile smo se zajedno, baš je bilo dobro iskustvo. Kad znaš zašto to radiš, onda ti nije problem ni biti na Trgu bana Jelačića.'

Ipak, fotografiranje je odbila. Kaže, uz studij i radi, pa nije sigurna kako bi njezin poslodavac reagirao da je vidi u medijima. No, na samom štandu Inicijative nije imala neugodnih iskustava.

'Nekima su možda i dobacivali, za moje smjene nisu. Ljudi znaju prići, pomoliti se, bila mi je i jedna gospođa kojoj je muž išao na tešku operaciju, više je – barem sam imala takav dojam – željela porazgovarati s nekim. Evo, malo prije mi je prošao jedan čovjek, pa je rekao: 'Bogu hvala na tebi, svaka ti čast što stojiš tu na kiši'. Kad tako nešto čuješ, bude ti lijepo u srcu', priča mi.

Pitam je i za onu kontroverzu koja se veže uz Inicijativu, da svojim djelovanjem više odmažu ženama nego što im žele dobro. Naravno, ne slaže se. Kaže, suosjeća s ženama koje razmišljaju o pobačaju, da nije tako, ne bi bila tu.

'Puno je stereotipova ovdje. Ne osuđujem žene koje naprave pobačaj. Nije meni cilj nikoga osuditi, ne možemo biti u koži tim ženama, ne znamo u kakvoj su situaciji, ne znamo što prolaze, s čim se suočavaju. Ako se odluče za pobačaj to je njihov izbor, čak ih mogu mogu razumjeti, shvaćam da je to iz straha, ali uvijek se pitam: 'A tko pita tu djecu, koja su njihova prava?', odgovara mi.

Ronaldo i papa su trebali biti pobačeni

Tomislav Kristo / CROPIX

Dakako, protivnica je pobačaja, no ipak nas je iznenadila i kad je rekla da je 'protiv' čak i u iznimnim situacijama, recimo, ukoliko je do začeća došlo silovanjem.

'Ne, ne opravdavam pobačaj ni u jednoj situaciji. Recimo, čitala sam prije nekoliko mjeseci da su Cristiano Ronaldo i papa Ivan Pavao II trebali biti pobačena djeca, no njihove majke su bile toliko hrabre. Nikad ti ne znaš kakav blagoslov se može preko svakog od nas može donijeti na ovaj svijet. Zbog takvih poput Ronalda i pape smo tu.'

Za kraj, pitali smo je podržava li druge inicijative koje ne dolaze iz crkvenih redova. Odgovara da bi, primjerice, podržala predstojeći prosvjed protiv nasilja 'Spasi me', no da je sprječava nedostatak vremena.

'Mislim da je ideja plemenita, no nemam jako puno vremena. Studiram, radim, u ovoj sam inicijativi, volontiram u jednoj udruzi... Ne možeš biti na sto strana i sto mjesta. Iako podržavam prosvjed, lagala bih kad bi rekla da ću otići', reći će Jana.

Dok smo razgovarali 'štandu' je prišla jedna gospođa. Za razliku od Jane, ona nije pričljiva, tek je procijedila da je došla pomoliti se, a eto, dok nisu stigli drugi molitelji primila se transparenta i pozirala našem snimatelju.

Nismo tu da mijenjamo zakone, već da mijenjamo srca

Ranko Suvar / CROPIX

Nakon posjete Vinogradskoj, odlazimo na susret s Vedranom Politeom, voditeljem Inicijative za grad Zagreb, koji nam je pojasnio koji su zapravo njihovi ciljevi.

'Glavni ciljevi su promjena srca, osnovna misija nam je zaštita svakog života, koliko god bio mali ili veliki. Ne bavimo se političkim stvarima, ne bavimo se time da se promjene zakoni, mi se bavimo molitvom i postom i bdijenjem, da pomognemo majkama i očevima i medicinskom osoblju', kaže nam za početak.

Odmah ga pitamo za prozivke da nisu tu da pomognu ženama, već da na njih stavljaju još veći pritisak.

'Veliki dio njih osjeća se samo, ostavljeno od partnera, obitelji, misle da nemaju izlaza... Mi smo tu da tim majkama damo podršku. One jesu u nezavidnoj poziciji, a nismo mi tu da ih pritisnemo nego da im pomognemo.'

No, da je bilo situacija koje su bile na rubu incidenta, priznaje.

'Bilo je 'situacija' pred bolnicama, znalo se dogoditi da dođe žena koja je imala pobačaj, koja bi bila ljuta na nas. Razumijem je jer sam imao i ja pobačaj, nosio sam tu ranu. A znate kako je to kad je čovjek ranjen, budemo ljuti i na sebe i na sve, molitelje, i onda kad počnemo razgovor, kad ona vidi da mi nju ne osuđujemo, nego da smo tu zbog nje... krenu suze. Jedna je rekla moliteljima zašto tu nisu bili prije 20-30 godina, zašto njoj nitko nije htio pomoći.'

'I ja sam imao pobačaj', kaže voditelj inicijative

Dragan Matic / CROPIX

Posebno ističe to da ne osuđuju žene koje su napravile pobačaj, a tu kreće od sebe. Zanimljivo, govori u prvom licu, kaže 'ja' sam imao pobačaj, a ne njegova djevojka. Pitali smo ga misli li sada 'ispraviti svoju grešku' tako da nameće svoj stav drugima.

'Ne, ne želim nametati ništa, ja samo želim prenijeti svoje svjedočanstvo da bi netko tko se nađe u sličnoj situaciji po mom iskustvu mogao to promijeniti, vidjeti da postoji izlaz. Ja nikog ne mogu prisiliti na išta, Gospodin je svakom dao slobodnu volju, sve što mogu je da molitvom utječem na volju i razmišljanje da donese odluku.'

'Meni je moje iskustvo pokazalo da sam tad donio krivu odluku... Tada još nisam bio vjernik. Bio sam kršten, ali nisam išao na misu, niti primao sakramente. Vjerovao sam da Isus postoji, da je pored mene, ali ne, nisam živio vjeru. Danas se s tim odlično nosim, zaista, pokajanjem mi je Gospodin oprostio grijehe, nisam više imao problema, moje rane su zaliječene. No, nisam inicijativi pristupio zbog iskupljenja, nego sam čisto po obraćenju želio negdje služiti i dati sebe. Duh mi je progovorio da idem u služenje inicijativi. Gospodin me je poslao tamo, sad vidim da sve ima smisla.'

Iako kaže da Inicijativa nije za zabranu pobačaja jer se ne bave političkim temama, u svoje ime ipak kaže da bi bilo dobro da se u Hrvatskoj to regulira zakonom. Zanimljivo, ne smatra da bi se time ugrozila prava žena.

'Evo, da malo karikiram. Kad kažemo da imamo pravo na svoje tijelo, možete li otići u bolnicu i reći 'doktore, odrežite mi ruku'? Što će liječnik reći, a to je zaista vaše tijelo? Neće vam odrezati ruku nego će vas poslati psihologu na razgovor. Tijelo unutar vašeg tijela nije vaše tijelo, i to je znanstveno dokazano, ono imam sasvim drugačiji DNK', tvrdi mi, pa onda to uspoređuje s rasističkim teorijama.

'Ako to dijete ne nazovemo čovjekom, onda možemo raditi s njim što hoćemo. Tako je bilo i kroz povijest, dok god crnci nisu postali ljudi, kad Židovi nisu bili ljudi, kad god je netko bio proglašen 'nečovjekom', događale bi se strašne stvari', stava je Politeo.

Da pobačaj liječi rane od silovanja, ne bih bio protiv

Dragan Matic / CROPIX

I on ima stav da pobačaj ne treba biti dozvoljen čak i u slučaju kad je žena silovana.

'Silovanje samo po sebi je grozan zločin, to nitko ne može osporiti. No, činjenica je da po hrvatskom zakonu, čini mi se, silovatelj može najviše dobiti 20 godina. A dijete koje je nevino - osuđeno je na smrt. Dakle, zločinac će biti kažnjen puno više nego dijete. Da pobačaj liječi rane silovanja, ne bih imao ništa protiv da je u tim slučajevima dopušten. Štoviše, onda majka koje je žrtva postaje agresor nad svojim djetetom i stvara si ranu nad ranom. Radili su istraživanje na 200 žena koje su rodile poslije silovanja i 200 koje su pobacile, 75 posto onih koje su pobacile nakon silovanja požalilo je što su pobacile, dok, mislim, ni jednoj koja je rodila nije bilo žao. '

Kad ga pitamo osjeća li se 'ekstremistom', odgovara da nije problem u njemu, nego današnjem vremenu.

'Nazivaju nas svakako, možda jesmo ekstremniji ako je ekstremno danas ljubiti i zalagati se za nekoga a da nemate osobni interes. U tom aspektu današnjeg svijeta koji sve gleda da 'ja imam prava', da se 'ja trebam ostvariti', da se 'cijeli svijet vrti oko tebe', da, ekstremisti smo. Mi kažemo nisam ja bitan, već ću izložiti sebe, stajat ću s krunicom u ruci i biti podrška toj majci koja ide na pobačaj.'

Kada ga pitam jesu li ikome pomogli molitvom, kaže da njihovo djelovanje nije vezano samo kroz akciju '40 dana za život'. Pomažu kroz cijelu godinu, a tvrdi barem 20 trudnica je odustalo zbog pobačaja.

'Znalo se dogoditi da nam se javi majka, brat ili prijatelj trudnice, znamo dobiti broj telefona, kontaktirati ju. Ako želi pričati, pokušavamo pomoći, ako ne, molimo se za to da se Gospodin proslavi na drugi način, da dotakne njeno srce. Sad se brinemo za 20 žena koje su odustale od pobačaja, plaćamo im stan, režije, da imaju za život. A ako netko ne vjeruje da smo im pomogli, pozivam ih da dođu na naše tribine i čuju svjedočanstva tih žena.'

Zašto ne podržavaju slične akcije koje kreću iz građanskih redova, pitam i njega. Pogotovo ako imaju plemenite ciljeve koji bi bili u skladu s kršćanskim uvjerenjem. Recimo, predstojeći 'Spasi me' protiv nasilja u obitelji.

'Svako od nas može otići kao čovjek podržati bilo koju akciju. Naravno da sam protiv nasilja nad ženama, ali osobno, nemam vremena proći sve.'

Molitelj u transu

Damjan Tadic / CROPIX

Nakon razgovora s Politeom vraćamo se ispred Vinogradske. Kiša je stala, ugodna je večer, pa smo očekivali povratak molitelja. No, uz voditelja smjene, tek je jedna osoba tamo. Drži transparent u ruci i u 'transu' moli krunicu. Za razgovor nije zainteresiran, već nama kaže da se mi njemu pridružimo u molitvi. No, zato smo sutradan bili bolje sreće. Uz voditelja smjene, dočekale su nas tri osobe koje su se upravo molile. Lijepo je vrijeme, ljudi stalno prolaze, okreću se prema njima. Nekoliko starijih osoba zastajkuju ispred njih, malo se pomole u sebi, pa produže. Nekima pobjegne osmijeh kad ih vide, no sve u svemu u žamoru prometa i zvukova, ne ističu se previše.

Željko, voditelj smjene, kaže da ih ni inače nema puno više. Tu je godinama, a koliko pamti, nikad nije bilo više od deset molitelja u isto vrijeme. Kaže, ionako im nije cilj brojnost, makar im je stalo da se ljudi okupljaju, koliko sama molitva. Problema nije imao ni on, iako napominje, ako ih je bilo, radilo se o sitnim noćnim satima.

'Znate, mladi se vraćaju iz grada, pa onda znaju svašta neprimjereno dobaciti. No, na stranu to, moja iskustva su uglavnom pozitivna.'

Ovdje se družimo, pričamo, molimo...

Dragan Matic / CROPIX

S njime je troje mlađih, 24-godišnja Mateja, studentica francuskog i talijanskog, njezin vršnjak Gabrijel, student Katoličko-bogoslovnog fakulteta te Marino, godinu stariji diplomirani novinar. Mateji je istekla smjena, no ostala je još malo pomoliti se.

'Ovo mi je druga kampanja, dolazila sam prije moliti. Zašto sam tu? Pobačaj je jedna velika tema, veliki problem današnjeg društva, mi smo se molitvom došli boriti protiv toga, podržati inicijativu, da ljudi vide da smo ovdje, da nam se mogu obratiti.'

I ona kaže da su pretežno pozitivne reakcije, no na one kritike da rade pritisak i maltretiraju prolaznike ima odgovor.

'Ima svakakvih reakcija, oni koji nisu vjernici možda i osjećaju taj pritisak, ali mi tu stojimo u miru, sa strane, mislim da to ovisi od osobe do osobe kako će netko doživjeti našu molitvu'.

Na nju se nadovezuje i Marino. On se tu dolazi pomoliti, kako kaže, u prolazu zastane na nekih pola sata.

'Svi moji prijatelji znaju da dođem ovdje. Oni koji su vjernici, podržavaju, naravno, oni koji ne, kažu da poštuju. Sad, možda iza leđa kažu nešto drugo', dodaje kroz smijeh.

'Ma, ne vidim u čemu je problem. Svi su ovdje miroljubivi, nitko nikog ne napada, ne osuđuje. Meni je stvarno zadovoljstvo doći, možete upoznati druge ljude, podružiti se, popričati, pomoliti...'

Taman su se spremali za još jednu molitvu, pa naš snimatelj koristi priliku da uhvati koji kadar. Ispratili smo je do kraja, a Željko na oproštaju nam pruža ruku i kaže:

'Pomolili smo se i za vas dvojicu. Nadam se da se ne ljutite. Molitva je snažna, koristit će vam.'

*Stavovi i mišljenja sugovornika izneseni u reportaži nisu nužno stavovi redakcije 100posto

pobačaj

molitelji

40 dana za život

Vinogradska bolnica

Vedran Politeo

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter