PROVELI SMO DAN S INSPEKCIJOM NA ZAGREBAČKOM DOLCU

Nemilosrdni su, inspektor je naredio bacanje 20 tona mesa, a njegova kolegica zatvorila mesnicu na osam mjeseci


Daniel Radman
15.04.2019.21:00
Nemilosrdni su, inspektor je naredio bacanje 20 tona mesa, a njegova kolegica zatvorila mesnicu na osam mjeseci
Goran Mehkek / CROPIX;

sažeto

U ove preduskršnje dane pojačan je nadzor za sve prigodne proizvode, od šunke do konzumnih jaja


Daniel Radman
15.04.2019.21:00

Jutro na zagrebačkoj tržnici Dolac. Sjedimo u lokalnom kafiću na kavici s višim veterinarskim inspektorima, Franom Rupčićem i Slavom Majić. Spremamo se za obilazak ovdašnjih mesnica. Za razliku od drugih koji se motaju ovdje, nećemo tražiti savršenu uskršnju šunkicu, ovaj dvojac je tu da pronađe upravo suprotno, ono 'nesavršeno', zdravstveno neispravno meso ili možda neko sumnjivog porijekla. Dakle, sve ono što ne bi trebalo završiti u ponudi i na našim stolovima.

'Što mogu očekivati?', pitam ih, a inspektor Rupčić odgovara prepričavajući mi svoje nedavno iskustvo. 'Kod nas je još dobro. Nedavno sam bio na Siciliji, trebate pogledati tamošnje tržnice. Recimo, riba je u ponudi na štandu u otvorenom dijelu tržnice, a ispred štanda svako malo prođe netko s 'vespom'. I nitko se ne zabrinjava', kaže, ali dodaje - i inspekcija uvijek treba paziti i na lokalne običaje.

Inspektori su u veterini prošli sve

Goran Mehkek / CROPIX;

Oboje su iskusni veterinari. U državnoj inspekciji gospodin Rupčić je, kaže, nekih 11-12 godina, a gospođa Majić devet, no staž u veterini im je trostruko veći. 'Volim reći da sam prošao veterinu od početka do kraja, bio sam veterinar na terenu, pa u klaonici, sad sam u inspektoratu', kaže Rupčić, a i kod kolegice je slična priča.

Upravo će mi ona ispričati kako je ovdje na Dolcu – sad su već prošle godine – zatvorila jednu mesnicu na osam mjeseci, a 'gazda' je još morao platiti kaznu, ne pamti točno koliku, ali zna da je zakonski propisana od 50 do 100.000 kuna.

'Imali smo prijavu potrošača, istinabog, radilo se o apscesu koji se na liniji klanja nije mogao primijetiti. Ali, kad je kupac prerezao komad mesa, vidio je da se unutra začahurila gnojna tvorevina. Zvao je, dao je pritužbu i izašla sam na teren. Pregledala sam sustav samokontrole, vođenje evidencije, higijensku praksu u mesnici... Ništa nije zadovoljavalo, izdala sam usmeno rješenje o zatvaranju do otklanjanja nesukladnosti. Kad su se ispravili nedostaci, a prošlo je osam mjeseci, stranka je nastavila s radom, a a sud joj je na temelju prekršajne prijave i optužnog prijedloga odredio tu kaznu', prisjeća se inspektorica Majić.

Za svaku prijavu lete na teren

Goran Mehkek / CROPIX;

Inače, pričaju mi, za svaku prijavu potrošača 'lete' na teren, kaže ne treba slati pismeno i 'ispunjavati formulare'. Opet, trebaju i potrošači uvjeriti inspekciju da nisu i oni sami krivi ako im je meso došlo neispravno na stol.

'Znate kako je, ljudi odu u mesnicu, pa sjednu na kavicu, pa odu obaviti nešto u grad, pa onda to meso bude satima u automobilu', pojašnjavaju mi kako na putu 'od polja do stola' svatko ima dio svoje odgovornosti.

Dosta je bilo priče i izlazimo na teren. Obilazimo Dolac, ponuda je bogata, a posebno se ističe blagdanska, uskršnja ponuda. Stižemo ispred jedne mesnice, čekamo da kupci obave svoje, pa stupamo na scenu. Oblačimo kute, kape, inspektorica pokazuje značku i učas smo s druge strane pulta. Inače, kad je riječ o mesnicama, tu je podijeljena nadležnost između sanitarne i veterinarske. Laički rečeno, sanitarna provjerava samo ono što je upakirano, veterinari provjeravaju sve drugo...

Mesnice moraju bilježiti sve 

Goran Mehkek / CROPIX;

Inspektorica provjerava deklaracije na osnovu kojih ima sve na dlanu. 'Slijednost', kako ona to zove. Dakle, tu se misli porijeklo mesa, tj. u kojem je OPG-u (ovdje je riječ o malim mesnicama koje uglavnom surađuju s obiteljskim gospodarstvima) proizvedeno, iz koje je stiglo klaonice, a mesnice imaju sve to u evidenciji. Kad im je stiglo, kad su ga zaprimili...

'Sve bilježimo', pojašnjava mi mesar. 'Od broja registracije dostavnog vozila, temperature mesa, kod preuzimanja gledamo miris, boju i svojstva, bilježimo tko je preuzeo robu, kada... Sve to mora štimati. Mjerimo i temperaturu prostorije, na početku dana i pred kraj radnog vremena.'

Ukoliko u mesnici posumnjaju na nešto – primjerice, je li pošiljka svježa, ima li nekog onečišćenja prilikom transporta, ima li odstupanja u temperaturi – proizvođaču se roba vraća. Ali, ukoliko je nesukladnost veća, dužni su i oni sami pozvati inspekciju.

'Svi imaju odgovornost u sustavu'. Da inspektorica sumnja u kvalitetu uzela bi i uzorak te po hitnom postupku proslijedila u laboratorij. No, ovdje se sve čini uredno. Za svaki slučaj ipak uzima termometar s kojim mjeri temperaturu mesa.

Optimalna temperatura je 4 stupnja 

Goran Mehkek / CROPIX;

'Optimalna je 4 stupnja, a mesni proizvodi mogu 'izdržati' na nekih 9-10 stupnjeva.'

Sve štima, brojke na displeju polako padaju do savršenih četiri. Meso je svježe dopremljeno. Jednostavno, prostori mesnica nisu veliki, pa imaju česte dostave u malim količinama, za razliku od velikih trgovačkih lanaca. Pitam mesara kako on gleda na kontrole, smeta li mu inspekcija. Naravno, i prije nego što smo navukli kute znalo je što ga čeka.

'Inspektorica je tu često, kak' ne bi znal'... Ma, ne smeta, imamo domaće meso, nama je drago da se kontrolira, da uvjerimo kupce da imamo kvalitetu. Ipak imamo veću cijenu nego u centrima, pa moramo kupce uvjeriti da imamo i bolje meso. Neki red bi se trebao znati'.

Mjesečno naiđu i 2-3 kontrole

Goran Mehkek / CROPIX;

Kad ga pitam koliko se često provjerava taj red, odgovara kako to varira.

'Ha, nekad se potrefi da u mjesecu imamo dvije-tri, nekad u šest mjeseci bude toliko.'

Zanimljivo je i kako su kupci reagirali na naš dolazak. Inspektorica mi je skrenula pozornost na to da je stao promet čim smo stigli 'iza pulta', a tek kad su vidjeli da nema tenzija, tj. da se 'redovno kontrolira', nastavili su s upitima. Doznajemo kako je u ove preduskršnje dane pojačan nadzor, i uzorkovanje i monitoring, za sve prikladne proizvode, šunke, rol-šunke, konzumna jaja... Posebno se provjera prisustvo nitrata i nitrita, dakle da netko nije 'pretjerao' pri soljenju.

Najbolje je domaće

Goran Mehkek / CROPIX;

Ovdje je završen posao, pa krećemo dalje. Malo smo se prokonzultirali i s inspektorima, pitamo ih i za ono što je mesar rekao, o kvaliteti mesa ovdje i u velikim lancima. Ima li tu istine? No, diplomatski mi odgovaraju, njihov posao je zdravstvena ispravnost, a ako moraju nešto preporučiti odgovor je jasan:

'Uzmite nešto od domaćeg proizvođača, bilo velikog ili malog.'

Kažu da se kvaliteta mesa u Hrvatskoj poboljšala, a jedan od dokaza je i nedavna posjeta Kineza.

'To je dobra priča, imali smo inspekciju kineske misije, prije 6-7 mjeseci su bili u Hrvatskoj i, hvala Bogu, hrvatski proizvođači su zadovoljili i sad mogu izvoziti na ovo veliko tržište. Inače, u zadnje vrijeme se dosta radi na edukaciji, naši OPG-ovci obilaze sajmove, idu po iskustva u Italiju, Austriju, Francusku i pomaci se vide. To vam je, recimo, kao s kontinentalnim vinima koja su se zadnjih godina strahovito digla', kaže mi inspektor Rupčić.

Loše meso može se samo jednom prodati

Goran Mehkek / CROPIX

Ovaj 'susret' s njihovom 'strankom' prošao je bezbolno, pa ih pitam ima li inače pritisaka ili, nedajbože, prijetnji.

'Najneugodnija situacija u kontroli mesa i hrane je kad morate odlučit da će nešto otići u kafileriju, odnosno da ćete odbaciti pet, deset ili dvadeset tona mesa. To je uvijek neugodna situacija, i za inspektora i za proizvođača', veli Rupčić koje mu se upravo dogodilo to: naredio je 'odbacivanje' čak 20 tona mesa.

'Ako imamo čvrste dokaze da nešto nije zdravstveno ispravno stranke neće negodovati. Shvaćaju i oni da moraju moraju odraditi taj korak da bi opstali na tržištu. Samo jednom možete tako meso prodati', nadovezuje se Majić.

Treba biti diplomat

Goran Mehkek / CROPIX

Ipak, postoje i ovdje neke tajne posla.

'Značka se poštuje, no morate imati pristup. Nema ono po naredbi, da ćete vojnički reći, 'to se odbacuje, do viđenja', već provedete neko vrijeme sa strankom, objasnite radi čega je to. Uvijek sam imao taj princip, da objasnim zbog čega sam poduzeo određeni korak. Ako sam naredio da se u klaonici renovira rasjekaona i da u to mora uložiti 100.000 eura, objašnjavat ću mu 3-4 sata kakve posljedice mogu nastati ako ne učini što treba.'

No, što ako se dogodi da stranka zaprijeti, recimo, svojim vezama. Kako to već ide, 'znam ja nekog u ministarstvu'.

'Nema šanse, pa neće ni ministar stati iza nekog tko je plasirao neispravnu hranu, I sami su svjesni da hrana mora biti zdravstveno ispravna. Ako ne ide drukčije, onda morate dati i neku grublju usporedbu, recimo pitati ga 'bi li on dao to svom djetetu?', kaže Rupčić.

Gazda je bio nervozan

Goran Mehkek / CROPIX

U međuvremenu došli smo do drugog objekta kojeg ćemo provjeriti. I ovdje sve na prvu izgleda dobro, a potom inspektorica primijeti da nije evidentiran prijam janjetine. 'Gazda' je nervozan, vidimo da 'cupka' nogom, pa nam se učinilo da doista nešto ne valja.

Janjetina je stigla je jutros, ispričava se inspektorici, kaže da je knjigovotkinja pokupila 'ulazni dokument', a inspektorica smirenim glasom – to je ona diplomacija – poručuje da gospođa fotografira potrebno te da mu proslijedi, pa da i ona ima na uvid. Ipak, kolega mu brzo pronalazi 'nestalo', pa je sve opet opuštenije. Uz dokumentaciju inspektorica je zatražila i sanitarne iskaznice.

'Jutro je, danas je petak, gužva im je, pa nije neočekivano da se dogodi manji propust. No, nije gospodin nervozan zato što nešto nije u redu', odmah mi kaže.

'Nije ugodno ni kad vam dođe inspekcija, a ni novinar. Znate, kad su takve situacije čovjek želi da bude sve savršeno.'

Današnji kupci malo toga znaju

Goran Mehkek / CROPIX

No, kad se situacija smirila i 'stranka' se opustila, a slično kao i u na prošlom objektu – i ovdje su se vratili kupci. Dok inspektorica 'češlja' svoje, mi smo malo porazgovarali s vlasnikom, a on nam kaže da je sve teže uvjeriti kupce da daju koju kunu više za kvalitetniji proizvod.

'Meso isključivo nabavljamo kod malih proizvođača, nema dvojbe da je kvalitetnije, ali problem je što ljudi imaju sve manje i manje novaca. I onda vidite reklame, nude neke odojke za 20 kuna, a mi plaćamo kilu žive vage 22-23 kune, a još moramo platiti klanje, prijevoz, PDV, porez...', pojašnjava mi taj odnosu u lancu.

Kaže, opstaju zahvaljujući svojim redovnim kupcima. To je taj posebni odnos na tržnicama.

'Karikiram, od 100 kupaca, 80 nam je stalnih. Takav je odnos. Problem je što su centru grada većinom stariji ljudi, a mladi koji tu žive ne znaju ni kaj je plac.'

A dodaje, također se i ne razumiju u meso.

'Prije su kupci točno znali kaj trebaju i koje je komad mesa za kaj. Ovi mlađi zbilja ne znaju ništa, ali ne izrugujemo se tome, trudimo se pomoći, pokušavamo ih objasniti, informirati, pa ako treba, čak i kako treba skuhati ručak do kraja. Tako se vraćaju kupci', otkriva mi.

Inspektorica je u međuvremenu prikupila sve što je potrebno za zapisnik, pa napuštamo i njih. S obzirom na viđeno, i mi bi se trebali vratiti, kad već nismo ovom prilikom obavili blagdansku kupnju delicija. 'Domaće je domaće', rekla bi jedna stara reklama, rekli su nam to i inspektori, a situacija s mesom iz Poljske i kebabima samo je potvrda.

'Eh, da mi jednom otići u inspekciju u Brazil ili Poljsku, pa da vidim čim ih hrane', rekao mi je Rupčić za kraj. Kod nas, naravno, inspekcije kontroliraju gotovo proizvod i njegovu ispravnost, no ona prava tajna o (ne)kvaliteti mesa krije se daleko prije nego što ono završi na našem tržištu. 

meso

inspekcija

Dolac

tržnica

mesnica

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter