tužna obljetnica

Ni poslije 11 godina nismo dobili ni jedan konkretan odgovor o smrti vatrogasaca na Kornatima. Cijeli slučaj ostaje obavijen velom misterije. Zašto je to tako?


Daniel Radman
29.08.2018.17:00
Ni poslije 11 godina nismo dobili ni jedan konkretan odgovor o smrti vatrogasaca na Kornatima. Cijeli  slučaj ostaje obavijen velom misterije. Zašto je to tako?
Bozo Vukicevic / CROPIX

sažeto

Trebala je to biti rutinska akcija, no okončala se smrću dvanaestorice, među kojima je najmlađi imao tek 16 godina


Daniel Radman
29.08.2018.17:00

Na današnji dan, prije točno jedanaest godina, dogodila se najveća tragedija mirnodopske Hrvatske. Dvanaestorica vatrogasaca iz Šibenika, Vodica i Tisnog izgubila su svoje živote, u nikad razjašnjenim okolnostima, u akciji gašenja požara na Velikom Kornatu. Šestorica - Dino Klarić, Ivica Crvelin, Ivan Marinović, Marko Stančić, Gabrijel Skočić i Hrvoje Strikoman – poginula su na licu mjesta, a Tomislav Crvelin, Ante Crvelin, Josip Lučić, Karlo Ševerdija i Marinko Knežević i Ante Juričev-Mikulin, unatoč liječničkim naporima, preminuli su u bolnici od posljedica teških opeklina.

Osim što je riječ o najvećoj tragediji, na žalost, proizlazi i da se radi o jednom od najvećih misterija. Niti nakon ovoliko vremena ne može se sa sigurnošću reći što je na Kornatima pošlo po zlu. Trebala je to biti rutinska akcija, no okončala se smrću dvanaestorice, među kojima je najmlađi imao tek 16 godina.

Dojava o požaru, gorjelo je nisko raslinje, stigla je malo prije podnevna. Za nekih sat vremena 23 vatrogasca već su bila na otoku, čekali su helikopter koji će im dostaviti vodu. Razdvojili su se, a skupina od trinaestorice zaputila se kroz strmi i teško pristupačni klanac prema lokaciji na kojoj je voda ostavljena. Frane Lučić je malo kasnio za njima, ali je jedini imao i kacigu s vizirom te se pretpostavlja da je zahvaljujući tomu i preživio. Ostale je doslovno progutala vatra.

Ante Baranic / Cropix

"Vatra nam je strahovito brzo dolazila s leđa. Nije se moglo pobjeći. Išla je pet-šest metara u sekundi. Par metara prije nego nas je uhvatila, šake su mi se od topline počele deformirat"”, ispričao je preživjeli Lučić na sudu. "Kad je vatra prešla nisam čuo ništa osim zazivanja upomoć. Tek puno kasnije doznao sam da su mi kolege karbonizirane".

Prema službenoj teoriji, uzrok za tragediju je eruptivni požar, relativno rijedak prirodni fenomen, no obitelj poginulih, pa ni sam preživjeli vatrogasac Lučić, ne vjeruju da to odgovara istini.

"Eruptivni požar nije bio. Nije", kazao je na sudu.

Alternativne teorije govore da je buktinju izazvalo curenje goriva iz helikoptera ili pak da je došlo zapaljenja eksplozivnog punjenja zaostale NATO-ve bombe. I jedna i druga imaju uporišta.

Cropix/arhiva

Igor Marinović, otac poginulog vatrogasca Ivana, vjeruje da je riječ o curenju goriva iz helikoptera. No, kako je 'misteriozno' nestala crna kutija koja bi potvrdila tu verziju, sve ostaje na indicijama, koje, ipak zvuče uvjerljivo. Marinović tvrdi, za što postoje dokazi, kako je jedan od helikoptera tog dana izgubio 400 litara goriva, a da je potom drugi helikopter, kad se približio vatrogascima, uzrokovao izbijanje strašnog plamena. Kerozin, naime, postaje lako zapaljiv i eksplozivan tek kad se pretvori u aerosol.

"Moja je pretpostavka da je došlo do natapanja trave kerozinom koji je kasnije drugi helikopter u pokušaju da izvuče vatrogasce zapalio. Pretvaranje kerozina u aerosol postignuto je od rotacije helikopterske elise", pojasnio je Marinović.

Teoriju da bi mogla pak biti riječ o zaostaloj NATO bombi, odbačenoj od aviona koji su 1999. godine bombardirali Srbiju na povratku prema bazama na Jadranu, pokrenuo je umirovljeni časnik HV-a Nediljko Pušić. Iako je kasnije i sam promijenio mišljenje te smatra da je vjerojatnije bila riječ o dijelu ručnog protuoklopnog projektila, mnogi i danas drže ovaj uzrok relevantnim. Preživjeli vatrogasac Frane Lučić također je svojedobno izjavio da bi vjeruje da bi o tome mogla biti riječ.

"Naše ozljede iste su kao ozljede žrtava bombe u Afganistanu", izjavio je svojedobno Lučić. Ipak, sudeći prema rezultatima autopsija, ova teorija je manje vjerojatna jer nisu pronađeni 'geleri' u tijelima. Niti jedan vatrogasac nije imao mehaničku ozljedu, već isključivo opekline.

CROPIX / Ante Baranic

No, na koncu, reći će Igor Marinović, "Nama roditeljima je nebitno od čega su stradali" i opet otvoriti novu ranu s novim upitima oko kornatske tragedije: "Nas zanima zašto im šest sati nitko nije pružio pomoć."

Propusta je bilo tijekom same akcije, ali i prilikom spašavanja.

"Moj sin je bio živ najmanje dva sata, a potom je izdahnuo. No, njima je medicinska pomoć stigla tek nakon šest sati, kada su dovezeni u zadarsku bolnicu. Umirali su jer su bili ostavljeni. Da im je u roku dva sata dan kisik i infuzija, najmanje njih sedam je danas moglo biti živo”, izjavio je za Slobodnu.

"Svaka sekunda mi je bila kao vječnost", svjedočio je Lučić, koji je na pomoć čekao satima dok se nije pojavio helikopter HGSS-a s našim alpinistom Stipom Božićem koji je prvi pomogao vatrogascima. "Mislio sam da ću poludjeti od toga što sam vidio kada sam se iz helikoptera lebdeći spuštao među stradale vatrogasce. To je bilo stravično, kao na nekom ratištu", prisjetio se Božić tih trenutaka.

Jure Miskovic / CROPIX

Sam je rekao kako na dan spašavanja vatrogasaca bilo "nedostatka komunikacije", a da nesreća ne dolazi sama pokvarilo se i vitlo helikoptera.

"Da je vitlo dizalice bilo ispravno, cijelu bismo skupinu podignuli na helikopter za desetak minuta i svi vatrogasci bi vrlo brzo bili u bolnici u obradi. Međutim, kako je vitlo bilo u kvaru, morali smo jednog po jednog vatrogasca dizati na helikopter pričvršćenim užetom. Zbog toga je sve trajalo puno dulje, a ozlijeđeni su prevoženi u četiri navrata", svjedočio je.

Ipak, za sve propuste, kojih je očito bilo, nitko nije odgovarao. Iz moralnih razloga poslije tragedije tadašnji glavni vatrogasni zapovjednik Mladen Jurin podnio je ostavku, a županijski vatrogasni zapovjednik Dražen Slavica je smijenjen. Poslije će upravo Slavica biti jedini optuženik za kornatsku tragediju.

Tužiteljstvo ga je teretilo za kazneno djelo protiv opće sigurnosti jer je, prema optužnici, na Kornat poslao dvojicu maloljetnika, civilnog ročnika te vatrogasce koji prethodno nisu završili obuku helikopterskog desantiranja, a tužiteljstvo je smatralo da na njemu odgovornost i za kašnjenje akcije spašavanja.

No, Županijski sud u Šibeniku nije tako mislio - Slavica je 2013. godine oslobođen. Slučaj je ponovljen, ali je u travnju ove godine i drugi proces završio s oslobađajućom presudom.

Niksa Stipanicev / CROPIX

Nevezano za samog Slavicu, daleko je alarmantije što ni poslije 11 godina nismo dobili ni jedan odgovor na mnogobrojna pitanja za koja su poginuli vatrogasci i njihove obitelji zaslužili dobiti odgovore. Kornatski slučaj ostaje obavijen velom misterije, država je pokazala da nije u stanju riješiti ni slučaj koji je itekako bio predmetom javnog interesa. Tako simbolična okupljanja na dan tragedije i tuga njihovih bližnjih ostaju jedini epilog događaja koji je svojedobno potresao cijelu Hrvatsku. 

Što o tome misli jedini preživjeli Lučić - koji već 11 godina vodi sporove (jedan protiv DVD-a i Općine Tisno, drugi protiv Republike Hrvatske i Grada Šibenika) jer mu država mu nije isplatila ni kunu odštete - govore i riječi iz njegovog pisma povodom 11. obljetnice tragedije. Inače, na Kornate je stigao sam, tri dana prije komemoracije.

"Drage moje kolege, slava vam i zavidim vam što i ja nisam s vama smrtno nastradao", napisao je u pismu pa dodao: "Nastradao sam spašavajući državnu imovinu, a vlast, umjesto da to poštuje, izruguje se mojom žrtvom i ozljedama."

obljetnica

Kornatska tragedija

Frane Lučić

Dražen Slavica

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter