Tko zlostavlja učenike?

‘Kod nas u pravilu na pedagoške studije idu oni koji se ne uspiju nigdje drugdje upisati. Ravnatelji se takve nastavnike boje kazniti, ali ništa ne smije opravdati nasilje’


Valerija Bebek
16.10.2018.21:00
‘Kod nas u pravilu na pedagoške studije idu oni koji se ne uspiju nigdje drugdje upisati. Ravnatelji se takve nastavnike boje kazniti, ali ništa ne smije opravdati nasilje’
Tea Cimas / Cropix / Ilustracija

sažeto

Nakon višestrukog maltretiranja učenika u Medulinu pokušali smo saznati zašto zaustavljanje nasilja toliko dugo traje


Valerija Bebek
16.10.2018.21:00

Cijelo polugodište vjeroučiteljica (47) je udarala petero malodobnih učenika u medulinskoj školi. Osim nje, u istoj školi, ali u drugom razredu učiteljica (60) razredne nastave sustavno je fizički i psihički maltretirala djecu. Roditelji su od ravnateljice tražili da se ta učiteljica hitno odvoji od djece, prijetili su kako neće svoju djecu (tada su imali osam godina) slati na nastavu.

Vrijeđala ih je, govorila im da su debili, ismijavala ih je, potrgala je bilježnicu jedne učenice u dva navrata, drugo dijete udarila je bilježnicom po glavi, pozivala je razred da se ismijavaju učenici koja je dobila jedinicu, istu je povlačila za kosu. Nije im dala da idu na wc pa su neki nuždu obavila u gaćice. Samo je dio tretmana koji su djeca ipak otkrila roditeljima, unatoč njezinim prijetnjama da će biti još gora. Maltretiranje obiju djelatnica osnovne škole u Medulinu događalo se između rujna 2017. do sredine siječnja 2018.

Vjeroučiteljica nasilnica uklonjena s nastave

Dvije djelatnice više ne drže nastavu, potvrdila je to vršiteljica dužnosti ravnateljice Osnovne škole dr. Mate Demarina u Medulinu Dubravka Karčić u razgovoru za 100posto. Za 60-godišnju učiteljicu to se već znalo iz medija, a za 47-godišnju vjeroučiteljicu sada je potvrđeno.

"U to budite sigurni, ne ulazi u razred, ne drži nastavu i nema kontakata s djecom. Još uvijek nema zakonske osnove za otkazivanje suradnje. Ne postoji nikakav papir na temelju medijskih napisa ne možetenekome dati otkaz", kazala je Karčić.

Iako su se zlostavljanja dogodila u periodu kada v.d. ravnateljice nije bila na funkciji upoznata je s time da je i tada djeci pružena stručna pomoć. "Djeci je onda pružana pomoć od strane stručnog tima škole, a sad vam je tim za krizne intervencije i psihološku pomoć na školi i oni dok djeluju mi ne možemo ništa dalje dok se to sve ne završi, niti vam davati ikakve izjave. Sve je pod kontrolom, svi su na svojim mjestima", rekla nam je v.d. ravnateljice Dubravka Karačić.

Srećko Niketić / CROPIX

Na tu temu razgovarali smo i s nekadašnjom pravobraniteljicom za djecu Ivanom Milas Klarić, napomenula je kako je po vokaciji pravnica, ali da svi znamo kako je svako nasilje zabranjeno. A posebno je nedopustivo, kaže, da se događa u odgojno obrazovnoj instituciji i od ljudi kojima je primarno cilj zaštita djece.

Na pitanje što roditelj može poduzeti ako primijeti da se u školi s njegovim djetetom događa nešto čudno kazala je kako su uvijek govorili da se problem nastoji riješiti tamo gdje je nastao. "Nećete na isti način reagirati na nekakvu sitnicu kao na nasilje. Ako niste ranije shvatili da se radi o ozbiljnom nasilju naravno da ćete odmah reagirati direktnim i konkretnim postupcima - možda kaznenim prijavama policiji, državnom odvjetništvu. Nedopustivo je da se tako nešto događa i to sigurno nije bio prvi put. U nekom trenutku vidjela sam članak gdje piše kako su roditelji upozoravali, molili. Sad se nešto događa jer je izašlo u novinama, do sad se nije rješavalo. Ono što sam također pročitala da ravnateljica ne može ništa, da će netko biti na nastavi. Nevjerojatno da ravnatelj kaže bit će netko uz nju (vjeroučiteljicu i učiteljicu koje su zlostavljale djecu) na nastavi", kazala je Milas Klarić za 100posto. Na našu napomenu kako v.d. ravnateljice nije bila na toj funkciji kada se nasilje događalo kazala je da je simptomatično kako se sada radi ono što je trebalo tada, sve zbog pritiska medija.

Ravnatelji i škole imaju slabu pravnu podršku

Jedan od razloga zašto se takvi problemi guraju pod tepih su i ti da se ravnatelji boje, a boje se uglavnom jer su pravne službe u školama slabe. "Imate pravnika, zaposlenog u kadrovskoj službi on se bavi godišnjim odmorima, bolovanjima. Vrlo malo znaju o propisima o radno-pravnoj odgovornosti. Ravnatelji vrlo rijetko upotrebljavaju sankcije koje su im na raspolaganju, boje se sudskih tužbi, povratka na posao tih radnika. Boje se financijskih troškova, a na žalost matično ministarstvo ni osnivači (mahom su to gradovi) ne daju im neku vrstu podrške. Ljudi se osjećaju sami i pomalo nemoćni. Kad netko je i drugačiji i htio bi nešto poduzeti ne dobiva podršku ni od osnivača ni od ministarstva da se riješe tih ljudi", opisala je problem po hrvatskim školama nekadašnja pravobraniteljica za djecu.

Kaže kako se ona za vrijeme svog mandata, a i dalje, zalaže za sustav licenciranja učitelja i ravnatelja.

"Možemo napomenuti da jesu slabo educirani i slabo plaćeni. U nekim zemljama, recimo u Finskoj, biti nastavnik je čast. Oni su izuzetno plaćeni, sjajno obrazovani, tamo idu najbolji. Kod nas u pravilu, to moram reći, na pedagoške studije idu oni koji se ne uspiju nigdje drugdje upisati. Znam da je ružno reći, ali često je tako. Podcijenjena je profesija. Ali sve to skupa nije razlog niti opravdanje nasilju koje je nedopustivo", kazala je Ivana Milas Klarić.

Učiteljica razredne nastave, svojim drugašićima je ponavljala "da su loša, zločesta, da ništa ne znaju, da je njihova generacija najgora koju je ikada imala, da su za specijalnu školu, da su debili, da su glupi, da su njihove izvanškolske aktivnosti bezvrijedne", piše u jednom od zapisnika tvrdi Jutarnji list

Cropix / Ilustracija

Odvrtjevši film na naše školovanje nije bila tako rijetka pojava da je netko od nastavnika ili profesora čak u osnovnoj školi imao odgojne metode pomoću vrijeđanja, ismijavanja, deranja na cijeli razred i slično, spomenula sam u razgovoru s bivšom pravobraniteljicom. Doduše, mi smo tada već bili stariji, a takav se govor uglavnom odvijao u gimnaziji.

"Vremena se mijenjaju puno toga je prije bilo normalno, sada više nije. I ja sam, imam 44 godine, svašta čula u životu i od nastavnika i na aktivnostima raznim, svi mi i prilagodili smo se. Možda nismo smatrali da je to nešto strašno i preživjeli smo. Međutim ljudi prije nisu prali ruke za vrijeme operacije pa je to bilo normalno, a danas nije. Nije rješenje reći 'dobro i prije je bilo tako'. I neke uvrede drugačije sjednu kada dijete ima 16, a drugačije kada ima šest ili osam godina. Kao roditelj kažem ne možeš ni promijeniti cijeli svijet nešto moraš naučiti dijete da zna preživjeti u svijetu, neće sve uvijek biti idealno. Ali ne možemo pravdati nasilje, pogotovo fizičko", kazala je Milas Klarić.

Povukla je paralelu da fizičko nasilje nije prihvatljivo u svijetu odraslih. Pa i u doba najvećih mobbinga, nitko si ne dopušta udarati kolege niti podređene, a kada se radi o djeci to bi trebalo biti normalno.

U doba njezinog djelovanja kao pravobraniteljica bilo je takvih prijava, kaže i prije nje, a vjerojatno i sada kada je na toj funkciji njezina kolegica. "Ako se pitate što može pravobranitelj? Ne može ništa, u smislu ne može ništa konkretno napraviti u školi. Može javno upozoravati i može u konkretnoj situaciji od nadležnih (škole, agencije, ministarstva) zatražiti što su poduzeli te tako poticati promjene. Ali pravobranitelj ne može doći u školu i reći - dajte otkaz, neku sankciju", objasnila je Ivana Milas Klarić.

zlostavljanje djece

školstvo

Ivana Milas Klarić

Medulin

učitelji

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter