Kad u HRvatskoj odlučiš 'jesti više voća'

Novogodišnje krpanje: 'Pošto poto moram dobiti stalan posao i kupiti stan, rado bih jela zdrav losos, ali trenutno nemam ni za paštetu'


Valerija Bebek
02.01.2019.21:00
Novogodišnje krpanje: 'Pošto poto moram dobiti stalan posao i kupiti stan, rado bih jela zdrav losos, ali trenutno nemam ni za paštetu'
Damjan Tadic / CROPIX / Ilustracija

sažeto

Iskustva hrvatskih građana s famoznim 'novogodišnjim odlukama', teško je jesti zdravi javorov sirup kad imaš jedva za kilu bijelog šećera


Valerija Bebek
02.01.2019.21:00

Početak nove godine i svi dave s terorom novogodišnjih oluka. Te se prestaje jesti čokolada, te se prestaje pušiti, odjednom svi hrle u teretane, prestaju jesti gluten, laktozu, bijeli šećer. Ljudi moraju više investirati u sebe, u duhovno i duševno. Posjećivati više kazališta, vidjeti malo više svijeta, mirisati više cvijeća. Barem se tako dušobrižnički, po javnom prostoru, vrti ista retorika potpuno lišena doticaja sa stvarnošću. Barem onom Hrvatskom.

Znam dosta ljudi koji bi rado plaćali 500 kuna mjesečno za jogu i spa, ali su već godinama u minusu i posljednju trećinu mjeseca nemaju ni za tramvajsku kartu. Isto tako znam dosta njih koji bi kupovali javorov sirup za zaslađivanje, ali imaju samo sedam kuna za kilu bijelog šećera.

Nakon što sam prošle godine uspjela u (rekli bi neki novogodišnjoj) namjeri kupnju vlastitog stana uz malenu pomoć stambenog kredita te nakon razgovora s nekolicinom ljudi o stvarnim problemima i životnim situacijama koje bi htjeli promijeniti u ovoj godini. Tako nešto ne pada na pamet 30. 12., ne kreće se u realizaciju od 1. 1. i kad se uvališ u papirologiju što dalje ideš, sa svakom preprekom znaš sve čvršće da nema odustajanja, za razliku od propale članarine za teretanu. Potražili smo iskustva čitatelja o tome što uistinu žele da im bude drugačije iduće godine.

Stalni posao i stambeno pitanje

Kad sam se pred par godina zapošljavao ugovor na neodređeno nije mi bio ni na kraj pameti. Bilo je to taman u ono vrijeme kad je nezaposlenost među mladima bila najveća, a ja sam bio jedan od rijetkih sretnika koji su s faksa odmah završili u uredu. Je*eš ugovor, imam posao. Situacija se u međuvremenu nešto promijenila - što moja, što u državi. Preletio sam onih magičnih 30 i ozbiljno stao razmišljati o svojoj budućnosti. Valja se skućiti. Tko će u penziji otplaćivati kredit?

No, lako je to za reći. Još uvijek radim na nekakav bezvezni ugovor koji mi ne omogućuje niti minus, a kamoli kredit. Jest da su se banke prilagodile stvarnosti većine mladih koji o ugovorima za stalno mogu tek sanjati, ali meni ni takav zasad nije na vidiku. In spe. Svejedno, ove sam godine kao novogodišnju odluku domislio da ću riješiti svoje stambeno pitanje, pošto-poto. Živim godinama u unajmljenom stanu, ugovor mi ističe u studenom. Imam, dakle, još jedanaest mjeseci da se snađem.

Alternativa ne postoji. Ne snađem li se do onda, kako znao i umio, morat ću se potražiti novi stan. Situacija u Zagrebu je grozna. Em stanova nema, em su skupi. Osim toga, imam golemog psa i poprilično sam uvjeren da se nitko neće u nas toliko zaljubiti da nam iznajmi stan.

Druga stvar je ta što ću sa sobom morati vući sve svoje stvari. A ne posjedujem samo koju knjigu i par vreća torbe. Opremio sam čitav stan tako da mi je namjera jednom kad ću se seliti da mi to bude zadnje. Treba mi šleper! Nema boga da plaćam dva. Ivica, 30

Goran Mehkek / CROPIX

Kreditić za auto

Nisam to planirala, ali došla mi je dobra prilika za kupiti rabljeni auto. Jako povoljno ću ga dobiti jer ga prodaje netko iz mog šireg kruga rodbine. Iako je cijena stvarno duplo manja od onoga što bi dobili za taj autić moram uzeti kredit u banci.

Do sada nikad nisam uzimala kredit pa ne znam kako točno to ide, ali čula sam da je gotovo za nekoliko sati. Iznos nije ogroman tako da vjerujem da ću uspjeti to financirati.

Nekako je došlo to vrijeme života kada mi je automobil neophodan. A opet nemam mogućnosti uzeti nešto novo ili čak malo skuplje. Maja, 29

Održavanje stana od propadanja

Znam što me čeka ove godine, moram preurediti balkon na stanu, koji je skoro pa derutan. To uključuje mijenjanje ograde i prozora. Je li to novogodišnja odluka pa valjda jest. Jer svaku kunu viška stavljat ću u škrabicu, a taj višak ću dobiti da se odreknem kava na poslu, izlazaka s prijateljima. Sve ono što je u Hrvatskoj 'luksuz', a u drugim zemljama pitanje socijalne higijene.

Tako da evo zbog navedenog građevinskog zahvata spremam se na bojkot izlazaka jer štedim i na cugi i taksiju, čitat ću kao manijak i biti pametnija i elokventnija.

Prošlih godina bila je ista priča, mijenjala sam stolariju na stanu, otprilike svake godine jedna soba je došla na red. Dotrajalu kuhinju sam obnavljala, čak i kupovina klime bila mi je akcija koja se rastegla na nekoliko mjeseci. Tako je to kad imaš prosječnu hrvatsku plaću. Sonja, 36

Kreditno zaduživanje i pokrenuti fond za hitne slučajeve

Novogodišnja odluka koja se ne može okvalificirati kao odluka već više kao želja jest da kupim stan u kojem trenutno živim. Radi se o jedva 23 kvadrata, ali to si mogu priuštiti. A za sve to mi treba kredit pa je jedna od odluka i to prokleto zaduživanje. Ali nešto čega ću se stvarno pridržavati u 2019 - oj je odvajanje neke sitne cifre od plaće svakog mjeseca i da to ode u fond za hitne slučajeve ili ljetovanje.

Nedavno mi je u stanu crkao i bojler, a dušu je ispustio i laptop, a ja sam bila bez financijskih rezervi. Nikad više, pa tako ni u ovoj godini.

Karla, 32

Moja odluka je ne upasti u minus

Obećala sam sama sebi da više nikad neću upasti u minus. Prošla sam pakao duga na jednoj od revolving kartica i uspjela sam se izvući iz tog živog blata - samo zahvaljujući činjenici da sam radila honorarno pa sam dobila kakav - takav povrat poreza. Sada toga nemam i panično se bojim. Novaca mi je 'na knap' pred kraj mjeseca, evo sada se taj 'kraj mjeseca' rastegao na pola mjeseca. Plan mi je izdržati siječanj s minimalnim troškovima. Odjednom ne pušim, izbjegavam socijaliziranje, čak sam otkazala internet u stanu na neko vrijeme, sve da ne odem u minus. Pretjeralo se, imala sam popravke u stanu, a i blagdani su me iscrpili financijski. Sad ću stisnuti tako da ne moram ostatak godine stalno loviti pozitivnu nulu.

Rado bih htjela reći da mi je novogodišnja odluka jesti više zdravog lososa i matovilca, ali stanje je takvo da si ne mogu priuštiti ni paštetu od lososa za 11 kuna.

I da, ne smijem se žaliti, jer eto nisam očito preduboko u minusu. Anđelka, 37

Hrvatska

štednja

novogodišnje odluke

besparica

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter