u osijeku s biljanom borzan

Objasnila nam je koja je veza između guštera i zastupnika u Europskom parlamentu te otkrila u čemu to posebno uživa doma, a što je ljudima inače mrsko


Daniel Radman
10.04.2019.18:45
Objasnila nam je koja je veza između guštera i zastupnika u Europskom parlamentu te otkrila u čemu to posebno uživa doma, a što je ljudima inače mrsko
Marko Mrkonjic / CROPIX

sažeto

'Mi smo dobro uigran tim, mlađi sin ni ne zna da se nekako drukčije u našoj obitelji uopće može živjeti jer sam svoju prvu kampanju za Sabor odradila kad sam bila trudna i nisam od tada stala', kaže europarlamentarka


Daniel Radman
10.04.2019.18:45

"Što povezuje guštere i zastupnike u Europskom parlamentu?", mogao bi zvučati početak jednog lošeg vica kojemu je odgovor prilično jednostavan: "Čim se na nebu promoli sunce, oni 'izgmižu' van na sunčanje". Ipak, nije ovo vic, već u tome i ponešto istine. Doznali smo to nakon susreta s našom europarlamentarkom Biljanom Borzan, koja nas je ugostila u njenom Osijeku.

Našli smo se šetnici uz Dravu po ugodnom sunčanom danu, a na pitanje što joj iz Osijeka najviše nedostaje u Bruxellesu (ili Strasbourgu) – dakako, osim obitelji – bez razmišljanja je odgovorila: "Sunce!" S jedne strane posao u EP-u (cinik bi rekao: za razliku od onog na Markovu trgu) traje od jutra do sutra, a druga je stvar što sivo briselsko nebo, čak i u sunčane dane, ne daje čovjeku dovoljno vitamina D.

U Bruxellesu je život čisti 'glamur'

Vlado Kos / CROPIX

No, unatoč tom životu bez sunca, Borzan kao najpopularnija SDP-ova kandidatkinja na izborima (formalno, nositelj liste je Tonino Picula) ide po novi mandat. Sjetili smo se za početak one priče o 'dobro plaćenom godišnjem odmoru', kakve su se pojavile uoči prvih izbora za Europski parlament, pa joj onako dobacili - nije ni čudo da ide opet tamo.

"Je, tamo je čisti glamur (smijeh). Po mraku se dolazi na posao, po mraku se odlazi. Kad uđeš u taj žrvanj, to je more sastanaka, priprema, čitanja materijala... Zato se tamo ne može funkcionirati na način da si, onako, političar opće prakse. Takvi ne prolaze jer najveći dio rada fokusiran je na odbore, što je posve obrnuto nego u Hrvatskom saboru", reći će.

"Bila sam u Saboru predsjednica odbora za zdravstvo. Moj zadatak bi bio da u roku od nekoliko dana provučem kroz proceduru zakon da bi mogao biti izglasan u Saboru. Recimo, Vlada ga donese u četvrtak, a idući petak bi trebao biti na glasovanju. To je ovdje nemoguće. Sve se pretresa do zadnjeg detalja. Kod nas zakon, kad se donese, najčešće stupi u roku od osam dana od objave u Narodnim novinama. U EP uvjeti prilagodbe traju po godinu-dvije i duže, strahovito mijenjaju način poslovanja, a to govori o kompleksnosti našeg posla", pojašnjava mi, pa nastavlja:

"Nemoguće je doći na raspravu, opalit doskočicu i pjesmicu i doći do izražaja. Da to netko napravi, svi bi ga gledali poprijeko i začuđeno. Drugo, nikad nisam pročitala u novinama članak kako su zastupnice odijevaju, i to je nešto što meni odgovara. Došla sam sa svojom strukom i imam priliku koristiti svoja znanja i iskustva. Po prirodi sam konstruktivna, iako se mogu i ja verbalno natezati satima u prepirkama, ali poslije tog neću se osjećati dobro. Ovaj način rada mi bolje leži, u krajnjoj liniji zastupnik u Europskom parlamentu ima puno veću moć promijeniti zakon nego u našem Saboru: Kad ste dio vladajuće većine ne predlažete izmjene zakona jer to nije pristojno prema svojoj vladi, a kad ste opozicija automatski vam se odbija amandman sve i da je najbolji na svijetu."

Sve vrvi od lobista

Dragan Matic / CROPIX

Ipak, podcrtava, to ne znači da naš Sabor toliko loše funkcionira. Praktički se ista stvar događa sa svim nacionalnim parlamentima. Makar, zvuči apsurdno da zastupnica male državice među 750 zastupnika može biti utjecajnija od zastupnice većine u saboru koji ima 150 članova.

"Tako to ide, na nacionalnoj razini vlade preuzimaju daleko veću odgovornost na sebe. Prema nekim procjenama, u Europskom parlamentu se zakoni pod utjecajem zastupnika mijenjaju oko 30 posto. No, ima to i svoju lošu stranu, u smislu da zastupnici budu pod utjecajem lobista pa daju amandmane kako bi 'razvodnili' zakone. Zato se se i događale afere, kao npr. 'Diesel gate'. To samo pokazuje koliko je ovaj posao odgovoran i koliko zastupnik može utjecati i na pozitivan i na negativan način."

O kakvom je pritisku lobija riječ, pojasnila mi je na primjeru duhanske industrije.

"Kad se donosila direktiva o duhanskoj industriji, samo Philip Morris je poslao 200 lobista na 750 zastupnika. Možda si mislit' kolika je to lobistička aktivnost."

Borzan je u parlamentu najaktivnija u odborima za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, za unutarnje tržište i zaštitu potrošača te odboru za prava žena i jednakost spolova, a najpoznatija je kao borac protiv 'dvostruke kvalitete' proizvoda u 'starim' i novim članicama EU-a. Stoga smo je pitali koliko je i sama naišla na pritisak lobista kao zagovornik direktive koja ni malo nije išla u prilog velikim korporacijama.

"Kažem, lobistička aktivnost je izuzetna. Osobno, nastojim s njima pismeno komunicirati, i to iz dva razloga. Ne želim sjediti s njima u četiri oka jer iz takvog sastanka se kasnije može stvoriti ovakva ili onakva konstrukcija, a drugo, želim da ostane pisani trag, kako zbog mene, tako i zbog njih."

Premali smo da se ograničavamo

Marko Mrkonjic / CROPIX

No, lako nama za lobiste, ono što zapanjuje našu javnost je kako, primjerice, Biljana Borzan može funkcionirati s Ružom Tomašić u Europarlamentu, a zastupnici istih stranaka, kad su u našem Saboru, jedva se mogu vidjeti i nacrtani.

"Meni se čini da smo još uvijek jako mlada demokracija i da ljudi – i političari i građani – još uvijek misle da se trebamo gledati preko nišana. Ako si SDP-ovac, da sve ono što dolazi s druge strane trebaš dočekati s nekim negodovanjem. Vidim koliko možemo naučiti od Nijemaca ili Francuza. Kad je u pitanju njihov nacionalni interes, njihova radna mjesta, oni prilično brzo brišu svoje preferencije i pozicije. Osobno, smatram da smo premali da bi se ograničavali da je misao i ideja iz jedne političke opcije u redu, a da sve drugo ne valja."

Opet, napominje da naši zastupnici nisu uvijek na istoj liniji, a dakako i ovdje se raziđu oko svjetonazorskih pitanja.

"Ako procijenimo da je nešto u interesu Hrvatske događalo se da glasujemo i bez dogovora, ali u svjetonazorskim temama dolazilo je do 'teškog' razilaženja."

Osijek ne odumire

Marko Mrkonjic / CROPIX

S briselskih tema prešli smo na one osječke. O Osijeku se govorilo o gradu koji izumire, sjetimo se samo zapažene izložbe studenata kulturologije koji su – inspirirani tempom odlaska - već 2032. ocijenili kao godinu kad zadnji stanovnik Osijeka iseljava.

"Doima se ovako, kad se šeće ulicom, da ima malo ljudi. Ali, nekad su ljudi šetali po centru grada, sad imamo šoping centre na periferiji, pa imamo određenu raspršenost kakve prije nije bilo. Razgovarala sam s gradonačelnikom, nabrojio mi je koliko ima radnika, umirovljenika, studenata, a iz tog proizlazi da brojka nije toliko opala. Naravno, negativan trend postoji u cijeloj Hrvatskoj i ne treba pred tim zatvarati oči. Prije svega što rezultati istraživanja pokazuju da ljudi više ne iseljavaju zbog ekonomskih razloga, već zbog nepravde, korupcije, nemogućnosti napredovanja ako si stručan...."

No, opet, koliko govorili loše o Hrvatskoj svi stranci će nas pohvaliti zbog kvalitete života, ali pitanje je smije li to oporbena političarka reći na glas.

"Uz zasjedanja u Bruxellesu i Strasbourgu, zbog posla u parlamentu sam dosta putovala i ne bježim od zaključka da živimo u najljepšoj zemlji i da bi mnogi dali sve za ovu zemlju koju imamo. Osim toga, činjenica je da se vani puno radi i čini se da tamo živiš da bi radio, a kod nas se radi da bi živio. To je ta bitna razlika. Koliko god da se i kod nas juri - danas nismo ni blizu vremenima naših roditelja koji u se stalno nešto družili, išli na izlete - u usporedbi kako se živi u razvijenim zemljama kod nas je još nešto 'starog' zadržano. Recimo, obitelji više komuniciraju, čujem da su tamo glavna mjesta za komunikaciju ploče u predsoblju i kuhinji na koje jedni drugima ostavljaju poruke. Sve to štima, djeca uče, studiraju, roditelji rade, no kad je roditelj prisutniji u životu djeteta manja je šansa da će ono podleći iskušenjima ili otuđenije funkcionirati. Kod nas se još uvijek njeguje zajedništvo, što je meni bliže, pa bez obzira na oporbeni status mogu reći da se u tom smislu kod nas bolje živi."

Otkad sam trudna, nisam stala

Marko Mrkonjic / CROPIX

S obzirom na česta izbivanja iz Osijeka, Borzan je često u još nezgodnijoj situaciju odnosu na one koji s obitelji komuniciraju porukama na pločama, pa je "osuđena" na Skype. 

"Ujutro se budim i navečer liježem s grižnjom savjesti. Posao je zanimljiv, obuzima te, adrenalin te nosi, ali samo ja znam koliki je osjećaj usamljenosti kad dođem u hotelsku sobu na kraju dana. Znam da mnogim roditeljima ide na živce kad su djeca bučna, a ja kod kuće uživam u buci koju rade moji sinovi."

Naravno, morali smo je pitati i kako je obitelj reagirala kad im je priopćila da ide po novi mandat u Europski parlament. 

"Mi smo dobro uigran tim, mlađi sin ni ne zna da se nekako drukčije u našoj obitelji uopće može živjeti jer sam svoju prvu kampanju za Sabor odradila kad sam bila trudna i nisam od tada stala. No, zasigurno bi život bio ljepši da smo zajedno. Zato nastojim biti maksmimalno angažirana oko njih kad sam kod kuće."

Tijekom boravaka u Osijeku nastoji iskoristiti svaku sekundu, pa uživa i onome što je ljudima inače mrsko, a to su kućanski poslovi.

"Vrlo malo je vremena za odmor i uživanje. Kada dođem kući, prvo su na redu kućanski poslovi. Spremanje me opušta. Moji sinovi i muž to jako dobro znaju pa mi svaki tjedan daju puno razloga za takvo opuštanje. Tako svaki vikend sve dovedem u red, sve spremim, operem, očistim da mogu mirna otići u ponedjeljak na put. U slobodno vrijeme čitam, ponekad nešto iskreiram od odjeće i sašijem, a kad krenu prve proljetne zrake sunca, vožnja biciklom po šetnici uz Dravu je obavezna."

Osijek

Europski parlament

Biljana Borzan

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter