ŠTO NAM PODVALJUJU U RIBARNICAMA

Od orada iz uzgoja koje se po restoranima prodaju kao divlje do prešućivanja da je nešto uvoz. Kako prepoznati je li riba svježa i zašto lignje izbjegavati tijekom ljeta?


Valerija Bebek
24.07.2019.11:00
Od orada iz uzgoja koje se po restoranima prodaju kao divlje do prešućivanja da je nešto uvoz.  Kako prepoznati je li riba svježa i zašto lignje izbjegavati tijekom ljeta?
Davor Pongracic / CROPIX

sažeto

Detaljno smo ispitali ponudu lokalne ribarnice na jadranskoj obali, cijene su 'nabrijane' za turiste, jer po zimi nitko ni ne kupuje ribu


Valerija Bebek
24.07.2019.11:00

Malena ribarnica ima relativno kratko radno vrijeme od sedam do 13 sati, i u tom periodu izgleda kao da gledate ubrzanu snimku ljudskog mravinjaka. Mali Lošinj isturen je duboko u Kvarnerskom zaljevu, njegova ribarnica nekoliko je metara od mora, a ponuda ribe raspoređena na manje od desetak stolova-štandova. Kupci brzo cirkuliraju, žurno odlaze sa svježom ribom, koriste se razni jezici od hrvatskog, engleskog do talijanskog i njemačkog. A upravo ovi posljednji turisti čine i najviše kupaca, potvrdila nam je to sugovornica koja radi na jednom štandu.

"Najviše ima Talijana i Njemaca, dođe i nešto Engleza, naravno i domaćih ljudi, ali njih manje. Nijemci turisti najviše kupuju orade i brancine, oni to najviše znaju jer je idealno za roštilj, ove ribe za brodet njima nisu baš poznate, kao ni takvo kuhanje. Ali zato Talijani najviše uzimaju lignje, pauke, osliće. Naši ljudi s mora kupuju kozice i plodove mora, jer su na to navikli", objašnjava Kristina Muc prodavačica u ribarnici iz Malog Lošinja.

Davor Pongracic / CROPIX

Štand na kojem radi vezan je uz ribarsku koću i pogotovo domaći kupci, uglavnom znaju i traže ono što je došlo svježe s broda. Ali za njima ne zaostaju ni turisti. "Ono što je friški ulov s broda to ide odmah, što je svježe i iz Jadranskog mora, uvijek ljudi pitaju je li naše", kazala je. A to 'njihovo' bile bi ribe i plodovi koji sjevernjacima nisu baš poznati: puževi, lignjuni, sipice, mrkaći, oslići, hobotnica, pišmolji, trlja blatarica, trlja kamen, pauk, bežmek, kokoti, grdobine, škampi, romb...

U nekim restoranima masno naplaćuju masnu ribu iz uzgoja

Brancini i orade su iz uzgoja, doduše iz kvalitetnog lokalnog uzgoja u kojem je uvijek veliki protok vode, ali ipak je uzgoj. Nema nikakve dileme da će svoje kupce o tome obavijestiti. "Ja iskreno kažem, neću glumiti da je divlja riba kad nije, nemamo to, što da radim. Ljudi svejedno uzmu, ali su sretni što si iskren prema njima. Žele znati je li iz Hrvatske, je li uvezeno, je li ulovljeno, je li iz mora, koliko tu dana stoji", rekla je Kristina. Kaže, nikad ne zna tko joj može doći na štand, netko tko se razumije u ribu i odmah vidjeti da orada nije divlja.

Cijena tih orada i brancina iz uzgoja razlikuje se po veličini, odnosno kategorizaciji. Objašnjavaju nam sa štanda. Kilogram onih manjih (300 - 400 grama) košta 90 kuna, dok su veće (400 - 600 grama) 100 kuna po kilogramu. Ono što smo primijetili u ribarnici i na ostalim štandovima da neki kupci ni ne pitaju je li riječ o uzgoju ili o divljoj ulovljenoj ribi. Negdje u gužvi, za uzgoj samo kimaju glavom i govore 'naša riba' da bi ubrzali proces i tako dovode kupce u zabludu da je to 'naša' ulovljena riba.

Davor Pongracic / CROPIX

Davor Pongracic / CROPIX

Istina o brancinima i oradama je takva da ih koća ne lovi, kaže nam jedan od sugovornika ribara, brodom jedino koji put ulovi orade, ali opet to je zimi, kada nema svoj štand na ribarnici. Razlika tih cijena u ribarnici nije toliko drastična, kao recimo u restoranima.

"Ima nekih restorana koji prodaju pod puno skuplje tu ribu, nego što bi trebali tražiti za uzgoj. Dovode gosta u zabludu da jede divlju ribu, koja je onda i cjenovno puno skuplja. Razlika je ta da je riba kod uzgoja deblja i masnija, osjeti se i u okusu može to prepoznati netko tko je malo stručniji. A kod orade ima još jedna stvar, divlja orada ima jednu jarko crvenu crtu koju ona iz uzgoja nema", kazao nam je profesionalni ribar i vlasnik koćarice Tomislav Soldo.

Kako prepoznati ribu koja nije svježa

Ako ne želite da vas preveslaju, ili ćete imati provjerene ugostitelje odnosno štandove ili se pouzdati u svoje znanje o ribama. Još jedna kategorija oko koje se mulja je to je li riba domaća iz Jadrana ili je uvozna. "Ja trenutno imam lignju iz Južne Afrike, a kada mi počne koća loviti lignju onda imam svoju. Ljeti lignja skoro nikad nije svježa, ako je to je prava rijetkost. Iz uvoza uvijek dolazi zaleđena, odmrzava se u kontroliranim uvjetima i prodaje se kao odleđen proizvod", kazao je Soldo. I u ribarnici bitno je znati što je sezonski moguće dobiti iz Jadrana, a što baš i ne.

"Na primjer ove kozice što imamo su iz uvoza, to ljudi neće tako puno uzimati, osim ako netko nije probao pa iz iskustva nije rekao da su baš dobre. Nama kažu da ove jesu", kazala je Kristina sa štanda. "Ma ja sam iskrena o svemu, zbog toga nam se i vrate mušterije i kažu da su baš sretni što smo im iskreno rekli je li recimo nešto baš svježe da je stiglo s broda ili recimo stoji dva dana", dodala je.

Davor Pongracic / CROPIX

Davor Pongracic / CROPIX

Pitali smo ju i kako prepoznati je li riba svježa. Sva riba tako naslagana na ledu napravljenom od morske vode izgleda svježe, netko tko se ne razumije u toj žurbi možda neće znati prepoznati i odabrati najsvježiju. "To se najbolje vidi po očima, riba kad je svježa ima bistre oči, vidi se zjenica, nema nikakve koprene. Inače kad nije svježa oči joj prvo budu zamućene, a kasnije čak i budu jako plave. Osim toga koža joj postane jako mlohava, kao da ima bore. Ljudi inače odmah vide kada nije friško", objasnila je prodavačica u ribarnici.

Njoj se još nije dogodilo da im riba tako propadne, jer promet je velik, ne stoji im dugo riba, više im se dogodilo da im je usred dana nestalo brancina i orada pa su morali zvati svog ribara da nabavi još. A te uzgojene ribe uzimaju od jedne lokalne firme koja uzgajališta ima kraj Punta Križe na Cresu. Kako smo uspjeli primijetiti oni domaći ljudi koji dolaze na ribarnicu kao i Talijani dosta se razumiju u ribu pa im je teže podvaliti nešto što nije svježe ili divlje, ali sjevernjake koji idu na sigurno može se dovesti u zabludu.

Riba je domaćim ljudima skupa, ali i kad nije malo je jedu

Ono što domaće ljude najviše drži podalje ribarnice su cijene, svjesna je toga Kristina. Često se upravo i domaći žale na skupoću. Primjerice kila liganja je 120 kuna, za usporedbu isto toliko dođe i kila kozica na njihovom štandu. "Riba je skuplja nego što je bila prije nekoliko godina. U jednoj sezoni je ista cijena, nema povisivanja od recimo lipnja do kolovoza, ali svake godine nešto poskupi. Onda to lokalni primijete. Došla je tako jedna žena i rekla kako se sjeća da je prije 10 godina kila liganja bila 60-70 kuna... Domaći ljudi kod nas ne kupuju baš, najviše zbog cijena. Kad uzimaju onda najviše kupuju ove ribe za friganje i osliće, te sitne ribe", kazala je Kristina.

Davor Pongracic / CROPIX

Davor Pongracic / CROPIX

Kilogram oslića varira prema veličini ribe, veliki je 80 kuna, srednji 60, a mali koji nam napominju da je idealan za friganje je 40 kuna. Domaći ljudi najčešće kupuju srednje i manje. "Cijena ovisi o turizmu, troškovi su se povećali s godinama, na kraju godine vidiš sav promet. Pokušavamo namjestiti da je priuštivo svima, opet da nije prejeftino ni preskupo. Na žalost nemamo takvu kasu da možemo za domaće odrediti jednu cijenu, a za turiste drugu iako bismo to htjeli i ako će biti moguće uvest ćemo to. Prodajemo svima isto. Normalno onda da je za domaće to puno. Cijene su na cijeloj ribarnici tu negdje. Netko ima nešto malo jeftinije, netko ima malo skuplje. Oni tamo imaju kilu kozica za 110 kuna, kod nas je 120. Tamo je 130. Neke ribe su isto tako, lignje su svugdje jednake", rekla je.

Štand na ribarnici imaju od lipnja pa sve do kraja listopada, najveći promet je u onom zlatnom mjesecu od sredine srpnja do sredine kolovoza. Budući da su povezani s koćaricom, na različite strane distribuiraju ribu, ribarnica je tek dodatak koji kombiniraju s direktnim snabdijevanjem lokalnih restorana i talijanskim otkupom ribe preko zime. Upravo je malena potražnja ribe preko zime u Hrvatskoj najveći razlog zašto se ljeti cijenama moraju 'obraćati' stranim turistima, da bi uopće mogli opstati. Izuzevši ljude s mora, ali ni to nužno, u zemlji se jede jako malo ribe.

"Ja imam dva štanda u ribarnici iznajmljeno cijelu godinu, ali upotrebljavam ih samo od lipnja do studenog. Po zimi se ne isplati jer se zna dogoditi da promet nije niti 100 kuna", iskren je profesionalni ribar. Gradska ribarnica radi cijele godine, ali kako nam kažu sugovornici zimi zna samo poneki stol raditi. Ima dana kada uopće nema ribe u ponudi, no to je uglavnom zbog ružnog vremena kada nitko ne isplovljava na more.

Davor Pongracic / CROPIX

riba

Mali Lošinj

ribarnica

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter