Hrvatski komunizam ljeta 2018.:

Od Stipe Šuvara na kranjoj ljevici nije se pojavilo renomirano ime. Najveća nada sada je 76-godišnji 'drug Mrki' koji vodi politiku iz kafea Tito


Daniel Radman
14.09.2018.19:00
Od Stipe Šuvara na kranjoj ljevici nije se pojavilo renomirano ime. Najveća nada sada je 76-godišnji 'drug Mrki' koji vodi politiku iz kafea Tito
Davor Maul / CROPIX

sažeto

Prema registru ministarstva uprave u Hrvatskoj djeluju dvije komunističke i dvije socijalističke stranke. U stvarnosti ih je 'samo' tri


Daniel Radman
14.09.2018.19:00

SDP-u godinama njihovi politički oponenti s desna tepaju da su 'komunisti'. Ljevica im opet govori da uopće nisu lijevo, pa su kao rezultat toga nastale 'istinski lijeve stranke' poput Hrvatskih laburista, Radničke fronte ili Nove Ljevice. No, nekima i ti nisu dovoljno lijevi, pa iako ih u javnosti malo tko doživljava, treba napomenuti da u Hrvatskoj djeluju i stranke koje se otvoreno deklariraju kao socijalističke i komunističke. Ruku na srce, djeluju bez ikakvog političkog uspjeha, ni jednoj dosad nije pošlo za rukom da uzme i jedan mandat u Saboru.

Službeno, prema registru Ministarstva uprave, djeluju dvije komunističke i dvije socijalističke: Komunistička partija Hrvatske (KPH), Savez komunista Hrvatske (SKH), Socijalistička radnička partija (SRP) i Socijalistička partija Hrvatske (SPH). U stvarnosti, ova potonja je otišla u stečaj, pa su u knjizi ostala 'tri slova'.

Ima li ikakvih razlika između krajnje lijevih stranaka?

Ima li ikakve razlike među njima? Na prvu je teško reći s obzirom da jedino SRP ima web-stranicu. Facebook im tek nešto bolje 'šljaka', no kad se sjetimo da su prvi komunisti na ovim prostoru prije stotinjak godina koristili 'društvene mreže svog vremena' – tajna okupljanja, tiskanje pamfleta – s ovakvim pristupom teško da će doći do birača u 21. stoljeću.

Najpoznatija među njima svakako je Socijalistička radnička partija, osnovana 1997., a prepoznatljiva je prije svega po njezinom utemeljitelju Stipi Šuvaru. No, iako nakon Šuvara nije iznjedrila ni jedno široj javnosti poznato ime (ne računajući učlanjivanje olimpijca Nikolaja Pešalova) stranka još uvijek postoji, a nakon dugo vremena čak je i dospjela u javnost kao potpisnica 'Šibenske deklaracije', platforme okupljene oko Nove ljevice kojoj su se pridružili OraH te Radnička fronta.

Jadran Babic / CROPIX

"SRP je izrazito klasno orijentirana stranka, 'Šibenska deklaracija' je je jako ublažena verzija našeg programa, ali smo razmišljali što je taktički najbolje napraviti. Ili ćeš biti u grupi, ili izvan, pa smo zaključili da je u toj deklaraciji nema ništa što nam smeta", kaže nam Vesna Konigsknecht iz SRP-a.

Kao političku tajnicu 'klasno orijentirane stranku' gospođu Konigsknecht pitali smo kako je moguće da se zalažu za ideje koje su se u praksi pokazale neuspješnim. Ekonomski gledano – da se ne dotičemo svih političkih tragedija koje su pratili komunistički režimi – jedini uspjeh polučila je Kina, i to kad se okrenula tržištu.

Komunizam nije funkcionirao, ali treba pokušati opet

"Slažem se da komunizam nije funkcionirao nigdje u svijetu, ali treba vidjeti zašto nije, izvući pouke. U odnosu na analize koje je napravio Marx, revolucije se nisu trebale dogoditi tamo gdje su se dogodile. One su se trebale dogoditi u visoko razvijenim zemljama, a dogodile su se u seljačkim - Rusija nije imala vlastitu buržoaziju, kao ni Kina, a i u našem slučaju je isto; Jugoslavija je također bila nerazvijena, zemlja seljaka. Ono što nama ostaje kao glavni motiv je teza da ako ljudski rod može slati rovere na Mars, sekvencionirati ljudski genom, je li moguće da nismo u stanju napraviti sustav pravedniji od ovog u kojem živimo, u kojem vlasnik Amazona u devet sekundi zaradi godišnju plaću svojeg radnika. Ne nudi nitko ništa bolje od Marxa", kaže nam Konigsknecht.

Eto, barem se poziva na Marxa, očekivali smo da će se, onako prvoloptaški, pozvati na Tita.

"Cijela ta nostalgija za bivšom državom ne postoji u SRP-u, za mene to uopće nije relevantno, ne bismo se trebali baviti državama nego klasama. Svejedno mi je kako će se zvati država, 'ajmo mi vidjeti kako će živjeti radnička klasa. Ako Hrvatska bude blagonaklona prema radničkoj klasi, ja ću je obožavati", poručuje.

Bruno Konjevic / CROPIX

Inače, iz SRP-a su zapravo krenule sve druge stranke. Socijalistička partija Hrvatske osnovana je 2004., a neslavno je propala prije dvije godine kada je završila u stečaju. Novi pokušaj osnivanja stranke uslijedio je još 2005. godine, Vukovarac Dragan Batak je još otprije sa Šuvarom imao polemike oko naziva stranke. Tražio je da SRP promjeni ime u Komunistička partija Hrvatske, pa mu je Šuvar odvratio da, ako mu je toliko stalo do imena, osnuje svoju stranku i nek' je zove kako hoće. Batak je to i učinio, istina nakon smrti predsjednika stranke, ali nikad nije skupio 100 osnivača koliko je potrebno za osnivanje nove.

Komunisti iz drugog pokušaja

No, iz drugog pokušaja, osam godina poslije, uspjelo je 'komunistima'. 2013. je osnovana Komunistička partija Hrvatske, a dvije godine poslije Savez komunista Hrvatske. Koja je razlika?

"Malo smo se razišli oko ideja, ništa strašno", kaže predsjednica SKH Zvjezdana Lazar, pa dodaje "Što se nas tiče, mislim da bi se opet trebali ujediniti. Ne samo mi, već sve prave lijeve opcije."

I ona sama, dakako, ne prihvaća tezu o komunizmu kao propalom sistemu i Kini koja je jedina uspjela izbjeći ekonomski kolaps'.

"Ne znam za Kinu, ali mislim da smo mi imali uspjeh. Ja i dalje vjerujem u parolu 'tvornice radnicima, zemlja seljacima', jer smatramo da je to doba u našoj povijesti jedino vrijedilo. Trebali smo nastaviti tim putem, tada su svi imali priliku, i neobrazovani i obrazovani, a i sad nas može spasiti samo rad."

Kaže da njezina stranka ima oko 1.300 članova, a to što komunizam danas javnost uglavnom doživljava kroz 'dernek' za nekadašnji Dan mladosti, ne smatra spornim.

"Ako je proslava, onda je proslava. Nisu to derneci, to su sjećanja na neko drugo vrijeme, samo što danas imate revizionizam prema toma razdoblju, a na temelju tog revizionizma Hrvatska je i opljačkana."

Ipak, njezin bivši partijski drug, a danas predsjednik 'rivalne' Komunističke partije Hrvatske Radoslav Ilić upravo je na tom populističkom pristupu, a i 'dernecima' došao do svojih pet minuta slave. Prvo je obnovio je štafetu koja je od Umaga krenula put Beograda, a kao jedna od glavnih zvijezda - i dotadašnji 'sekretar centralnog komiteta Komunističke partije u osnivanju' – za jednog obilježavanja Dana mladosti osnovao je stranku kojoj je postao predsjednik.

Davor Maul / CROPIX

"Ostao sam vjeran komunističkoj ideji koja je bila zloupotrebljena od nekih komunističkih vođa jer su, koristeći se narodom, gledali samo svoj osobni interes i poziciju vlasti", njegovo je opravdanje za propast bivše partije.

Po uzoru na prošla vremena, Ilić voli kad ga se oslovljava s konspirativnim nadimkom 'Mrki', a i u svoje radno vrijeme živi od Tita. Naime, vlasnik je istoimenog kafića u Umagu u kojem zidove krase i slike Lenjina, Marxa, Nehrua, Nasera...

Kad je pokretao stranku, kako je rekao, cilj mu je bio "da u bliskoj budućnosti postane jedna od najjačih stranaka u Hrvatskoj". Treba li reći, u međuvremenu je prošlo pet godina, a rezultati njegove partije, kao i drugih, i dalje su na razini 'statističke greške'. Bez nekog većeg izgleda da na predstojećim izborima bude nešto drugačije...

 

Komunistička partija Hrvatske

Savez komunista Hrvatske

Socijalistička radnička partija

Socijalistička partija Hrvatske

Vesna Konigsknecht

Zvjezdana Lazar

Radoslav Ilić

Podijeli članak