EKSKLUZIVNO: RUŽA TOMAŠIĆ

'Odlazim iz politike, dosta mi je svega. Čak su me ucjenjivali i seks-snimkama s jahte'


Tomislav Kukec
11.06.2018.21:00
'Odlazim iz politike, dosta mi je svega. Čak su me ucjenjivali i seks-snimkama s jahte'
Tonci Plazibat / CROPIX

sažeto

Hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu otkriva nam kako se povlači sa političke scene, ali i što će raditi u mirovini


Tomislav Kukec
11.06.2018.21:00

Kada se spomene ime hrvatske zastupnice u Europskom parlamentu Ruže Tomašić, mnogi će reći kako je riječ o političarki s daleko najzanimljivijom biografijom od svih eurozastupnika.

Nekadašnja pravašica, utemeljiteljica i predsjednica Hrvatske stranke prava dr. Ante Starčević, a potom i Hrvatske konzervativne stranke, prije mjesec dana proslavila je šezdeseti rođendan, a u tih se šest desetljeća nakupilo toliko toga. Hrvatska emigrantica u vrijeme Jugoslavije u Kanadu je otišla kada je imala samo 15 godina. Bila je u ono vrijeme politički nepodobna, a njena obitelj proganjana. U Kanadi se školovala za policajku, postala najbolja u klasi u borilačkim vještinama, a potom postala i prva kanadska policajka na motoru.

'U zastupničke klupe više ne idem'

Ta su joj znanja donijela i uloge kaskaderke u nekim od najpoznatijih tv serija, uključujući i legendarne Dosjee X. Na poziv prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana vratila se u RH i postala važan dio njegovog osiguranja, da bi se 1992. zbog teške bolesti vratila u Kanadu.  Kada se 1998. izliječila, vratila se u zemlju i priključila najprije Hrvatskoj stranci prava, a potom zbog razlaza s Antom Đapićem otišla i stvorila HSP dr. Ante Starčević.

S Ružom Tomašić, jednom od konzervativnijih i radikalnijih političarki, ali i zanimljivijih osoba na hrvatskoj političkoj sceni, razgovarali smo na Korčuli, gdje se upravo došla na nekoliko dana odmoriti od obaveza u Bruxellesu i Strasbourgu. Nije prošlo ni par minuta otkako smo se upoznali, a ona nam je otkrila da joj je – svega dosta.

„Odlazim iz politike. Kada mi završi ovaj mandat ne namjeravam se više vraćati u Europski parlament ili domaću politiku. Gotovo je. Možda budem na listi za europske izbore da pomognem stranci svojim imenom i ostvarenim rezultatima, ali u zastupničke klupe više neću. Idem u mirovinu i vraćam se životu na Korčuli“, rekla nam je u foajeu korčulanskog hotelskog resorta Port9.

Tonci Plazibat / CROPIX

Za ženu koja je u politici čitav život, još od 16. godine kada se učlanila u Hrvatski oslobodilački pokret, a koja je u hrvatskoj politici aktivna već gotovo 20 godina, to je radikalan potez. Status eurozastupnice stekla je na prvim izborima za EP još 2013. godine, kada je po broju glasova bila druga s najviše birača iz Hrvatske, nakon Tonina Picule. Potvrdila ga je još boljim rezultatom na redovnim izborima 2014. Prije toga bila je saborska zastupnica u Hrvatskom saboru. Logično je pitanje, koje su razlike u radu u našem i Europskom parlamentu.

'Rad u EU puno je teži nego u Saboru'

„U Hrvatskom saboru mnogo je lakše raditi“, kroz smijeh govori Ruža Tomašić. Kaže kako se na Markovom trgu zastupnici ne moraju ni približno pripremati kao što to čine u Europskom parlamentu.

„Dođeš, kažeš nekoliko rečenica, javiš se par puta kako bi osvojio 'bodove' i stekao titulu najaktivnijeg saborskog zastupnika i to je to. Ne moraš uopće toliko mnogo znati o temi o kojoj pričaš. Sve je površno, znaš sve o svemu, a ništa ne znaš. U Saboru je manje i zakonodavnog rada. U EP-u stvari su puno drugačije. Rad u odborima ima veći značaj, više je tema, puno pripremanja rasprava, lobiranja i zapravo je sve puno ozbiljnije i zahtjevnije. Tamo se radi po cijele dane“, otkriva nam Tomašić.

 U Bruxellesu ju je ipak nešto razočaralo, a to je što u svemu zadnju riječ ima Europska komisija. Nakon toliko truda, rada i rasprava, na kraju je ipak EK ta koja odlučuje.

„U Hrvatskoj bi to i očekivala, jer zna se da kod nas zapovijedi dolaze iz Banskih Dvora, a Sabor ih samo izvršava. Tuđman je govorio da će iznad Sabora biti samo Bog, no ispalo je da je iznad Sabora predsjednik Vlade, a tek onda Bog. A čini mi se da i Bog pomalo diže ruke od nas. Ovdje očekujete takav odnos prema predstavničkom tijelu, no nisam mislila da me to čeka i u Europi. Komisiju, za razliku od zastupnika, nije izabrao narod, a ona se ponaša kao da je jedina mjerodavna“, kaže Tomašić.

Kaže kako je i na europskoj sceni itekako prisutna politička trgovina. No, za razliku od Hrvatske, ne trguje se foteljama nego – utjecajem. Tako, otkriva, lobisti Europske komisije obilaze zastupnike i pregovaraju o pojedinim odlukama. „Ako ti meni glasaš za ovo, mi ćemo poduprijeti ono tvoje“, otprilike je slogan pod kojim djeluju. Tomašić to nervira.

'Nisam ognjištarka iz 16. stoljeća'

„Skupa je to igra koju plaćaju građani EU. Toliko dnevnica, zasjedanja, rasprava, putnih troškova – a sve da bi se na kraju iza zatvorenih vrata trgovinom krojila finalna rješenja“, kaže.

Ponosna je, kaže, što za vrijeme provedeno u Europskom parlamentu može reći da nije radila ni po čijoj direktivi, već isključivo živjela svoje stavove, kako privatne tako i političke. Angažirala se na pomoći ribarima, lokalnim akcijskim grupama, malim poduzetnicima i poljoprivrednicima, razvoju lokalnih sredina…

„Čak i oni koji me u Europskom parlamentu ne vole, poštuju moje čvrste stavove i profesionalan pristup poslu“.

Pitamo ju što uopće znači biti konzervativac danas, pogotovo jer se radi o pojmu uz kojeg se u Hrvatskoj vezuju negativne konotacije.

„U Hrvatskoj to ima negativan prizvuk jer se sustavno omalovažava sve vezano uz našu tradiciju i nacionalni identitet pa su konzervativci koji to žele očuvati prvi na udaru. Odmah smo 'ognjištari', ljudi iz 16. ili 17. stoljeća. A to nije istina. Konzervativizam znači očuvanje svega onog dobroga što nam je ostalo od predaka, kao što su obiteljske vrijednosti. Dakle, konzervativci prihvaćaju promjene, ali postepeno, gradeći na onome dobrome što nam je ostalo od prethodnih generacija. Sve što je izdržalo test vremena sigurno vrijedi i nema smisla to srušiti i samo da bismo bili ultramoderni. To što je nešto moderno, ne znači nužno da je i dobro za društvo. Mi nekad prihvaćamo stvari sa Zapada, iako su one teško smeće, samo zato jer vjerujemo da je to progresivno“, objašnjava zastupnica.

Tonci Plazibat / CROPIX

Hrvatska Vlada koju vodi HDZ smatra se vladom desnog centra, no Tomašić kaže kako nije zadovoljna njihovim radom.

„Desni centar mora biti formiran na čovjekoljublju, domoljublju i bogoljublju. U HDZ-u je toga sve manje. Pa i osnivači Europske unije, na koje se često pozivaju, bili su upravo ljudi s takvim vrijednostima. To je bio desni centar, kršćanska demokracija. Ako su to vaši temelji, onda nećete uzimati, tolerirati i sakrivati one koji uzimaju, nećete uhljebljivati svoje ljude na račun poštenih radnika i građana nego ćete raditi ono što je dobro za Hrvatsku i sve njezine ljude“, kaže.

Sina su joj pretukli, a kćer udario auto

Po povratku na Korčulu, Ruža Tomašić veliku je pažnju javnosti privukla svojom borbom protiv dilera narkotika na otoku. Tada je i njezina obitelj izložena brojnim prijetnjama, no akcija je urodila plodom i dio je glavnih trgovaca narkotika, uključujući i javnosti najpoznatijeg Jakšu Cvitanovića Cvika, spremljen iza rešetaka. Tomašić kaže kako su rezultati njezine borbe s dilerima itekako vidljivi na Korčuli.

„Mislim da sam u velikoj mjeri uspjela. Na otoku Korčuli je u to vrijeme sedmero mladih umrlo od predoziranja u samo četiri godine. To je puno i za jedan Zagreb, a kamoli za Korčulu. No, otada nismo imali nijedan slučaj predoziranja“, kaže.

O prijetnjama kojima je njezina obitelj tada bila izložena otvoreno govori.

„Nekoliko puta nam je došlo pismo s prahom, dolazili su liječnici, policija. Sin mi je pretučen. Kćer je automobil udario u Splitu, nikad se nije saznalo tko stoji iza toga. Prijetnje su bile naša svakodnevica, ali moja obitelj se uz mene, pa i uz moj posao dok sam bila policajka, na te stvari donekle privikla“, govori nam Ruža Tomašić.

Kaže kako tih godina uopće nije imala potporu svojih sugrađana.

„Čak i ljudi koji su me ponukali na sve to iz straha su bježali na drugu stranu ulice kada bi me vidjeli. Ma sve bih to i danas ponovila, ali na drugačiji način. Sve roditelje koji su mi dolazili tražiti pomoć tražila bih da potpišu svoje izjave, a zatražila bi i asistenciju kanadskog veleposlanstva, jer sam kanadska državljanka, kao i moja obitelj. Vjerojatno bi u cijelu priču ušla puno agresivnije“, otkriva.

'Lagali su da imam muža Srbina'

Osim prijetnji kojima je bila izložena, zastupnica Tomašić otkriva kako su protiv nje često radili i oni koje je smatrala suradnicima. Naročito tu misli na, kako kaže, 'tobožnje pravaše', koji su medijima podmetali lažne priče o njoj.

„Svašta sam o sebi čula. Portali su me prozvali da kakva sam ja to majka i žena, jer da sam navodno imala muža četnika s kojim imam sina, a da sam i njega i sina ostavila te otišla u Njemačku, a onda Kanadu. A ja sam u to vrijeme imala 15 godina, dakle nisam baš mogla imati ni muža niti dijete. Lagali su i da sam radila za Udbu i da mi je kodno ime bila 'Bosanka', a čak sam o sebi čula i da postoje određene fotografije snimljene dok sam sa jednim poduzetnikom bila na jahti, u nekim inkriminirajućim pozicijama, te da me sada ucjenjuju sa tim snimkama. Te priče nisu podmetali ljevičari.  Sve su to radili tobožnji pravaši, moji nekadašnji kolege“, iskreno govori Tomašić.

Tonci Plazibat / CROPIX

Nedavno je došla u fokus javnosti kada se žestoko obračunala sa Jeanom Claude Junckerom, predsjednikom EK, kojeg je prozvala zbog sudjelovanja u 200.obljetnici rođenja komunističkog ideologa Karla Marxa. Kaže kako komunizam nije vrednota Europe. Pitamo je zna li da mnogi u Hrvatskoj kažu kako im je tih dana ipak bilo bolje.

U mirovini će se baviti unucima i maslinama

„Možda njima jest. Ali bilo je i jako puno nas kojima nikako nije bilo dobro. Koji smo marginalizirano pa potom praktički protjerani, morali napustiti zemlju da bi preživjeli. Moja obitelj, a bilo nas je osmero djece, rasula se po čitavom svijetu. Ja sam morala pobjeći s 15 godina. Tako da, eto koliko nam je bilo dobro. Takvih je sudbina bilo puno, više se tad iseljavalo nego sad“, kaže Tomašić. Otkriva kako i danas ima dozvolu za držanje i nošenje oružja.

„Ljudima je to možda smiješno, ali ja oružje ne nosim iz mode, već zato što je ono 16 godina bilo dio mog života, a počelo je s policijskim poslom. No oružje mi se sviđalo od malih nogu“, priznaje.

A kada sredinom iduće godine ode u mirovinu, Ruža Tomašić dobro zna što će raditi po cijele dane.

„Imam dvije unučice, žive kod Šibenika. Bavit ću se njima. Uživat ću na Korčuli. Pridružit ću se jednoj udruzi za djecu s posebnim potrebama. Najprije ću se malo odmoriti. Imam masline koje su zarasle i kojima se treba baviti. Bit ću itekako aktivna“, kaže.

politika

Europska Unija

Europski parlament

desnica

Ruža Tomašić

konzervativizam

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter