'Zašto sam mrtvu mačku iz Srbije vozila u Samobor '

Mnogi vlasnici nakon smrti ljubimca krše zakon, ali ljubav prema životinji jača je od zakona: 'Na mjestu gdje je zakopan naš pas izrasli su jaglaci'


Valerija Bebek
05.06.2019.14:00
Mnogi vlasnici nakon smrti ljubimca krše zakon, ali  ljubav prema životinji jača je od zakona: 'Na mjestu gdje je zakopan naš pas  izrasli su jaglaci'
Profimedia

sažeto

Zakon je vrlo jasan, ali ljudi ga zbog tuge često krše. Ispitali smo sve što se u Hrvatskoj događa nakon teškog događaja - smrti kućnog ljubimca


Valerija Bebek
05.06.2019.14:00

Kućni ljubimci svojim vlasnicima, barem većini njih su ne poput, nego članovi obitelji. Članovi koji na žalost, ako sve ide prirodnim tokom, žive znatno manje od ljudi. Zato se svakome tko cijeli život ima životinje dogodilo da se teška srca mora oprostiti od ljubimca. Često vlasnici, kao i za svako biće koje nam je drago, bi htjeli na neki način sačuvati uspomenu na svog psa, macu, hrčka... Odnosno htjeli bi ih dostojno ukopati, imati mjesto gdje će ih se sjećati. U razgovoru s našim sugovornicima, sasvim je jasno da je po hrvatskom i EU zakonu to nemoguće. Zabranjeno je ukapati tijelo uginule životinje u zemlju. Iz istog razloga groblje ljubimaca u Rijeci više ne radi.

Ali isto tako, potvrdili su nam svi sugovornici svašta se događa. Od toga da neki veterinari zažmire na jedno oko, eutanaziraju životinje kod kuće. Savjetuju da se ukapa ljubimac 'da susjed ne vidi'. Ili jednostavno ljudi na svoju ruku postupaju s ljubimcem nakon smrti, koju ni ne prijave nadležnim službama ili veterinarskoj stanici. Svjedoče nam sugovornici još uvijek je to neregulirano područje ima veliki broj i pasa, a pogotovo mačaka koji nisu čipirani.

"Zakon je vrlo jednostavan i striktan. Veterinar vlasniku mora detaljno objasniti stanje. Ono što je ključno i želim to naglasiti, da svakoj eutanaziji prethodi detaljna klinička obrada pacijenta. Stvarno se mora utvrditi da je stanje takvo da veterinar može reći da je humanije izvesti eutanaziju, nego nastaviti život ljubimca", rekao je na početku razgovora dr. med. vet. Krunoslav Pužar. Na žalost kada do toga dođe, humano se eutanaziraju u tri koraka: sedacija, narkoza i zaustavljanje disanja odnosno rada srca.

Ideja za krematorijem iz čiste frustracije

"Sa svim tim koracima je vlasnik upoznat može i ne mora prisustvovati samom činu eutanazije. Nakon toga bira na koji način će se zbrinuti samo tijelo životinje. Odnosno u dogovoru s vlasnikom životinja se upućuje na neškodljivo uklanjanje. Isključivo dolazi u obzir odvoz iz veterinarske ordinacije u smjeru Veterinarsko higijenskog servisa ili, ako vlasnik to želi tijelo preuzima privatna kompanija koja se bavi kremiranjem ljubimaca po vlastitom cjeniku (oni imaju ovlaštenje za odvoz tijela). U oba slučaja vlasnik je upoznat s cijenom i procedurom", opisao je veterinar Pužar proceduru kojom oni postupaju u svojoj ordinaciji @vet u Zagrebu.

Profimedia

Napominje nam i da odvoz uginulog ljubimca prema Veterinarskom higijenskom servisu nije besplatan, trenutno za grad Zagreb zbrinjavanje i odvoz iznosi 390 kuna. Cijena eutanazije ovisi o težini životinje, neće jednako koštati zamorac ili pas od 50 kilograma (od 450 kuna na više).

Privatna tvrtka za kremiranje ljubimaca koju je veterinar spomenuo, za sada je jedina u Hrvatskoj, nalazi se u Samoboru i djeluje od 2013. Pet Memo. "Dvije osnovne opcije kremiranja koje nudimo su individualno i grupno kremiranje. Ako vlasnik ljubimca želi preuzeti pepeo nakon kremiranja, tada pristupamo individualnom kremiranju gdje se svaka životinja zasebno kremira i pepeo se zatim predaje vlasniku u urni", kazao je za naš portal direktor kompanije Ivan Družeta.

Ideja za otvaranjem krematorija za ljubimce nastala je iz čiste frustracije nakon što su saznali što se zapravo događa s kućnim ljubimcem nakon smrti. Odnosno tretira se kao uklanjanje otpada. Kažu da su cijene formirali prema prosječnim veterinarskim uslugama.

"U trenutku kada smo otvorili Pet memo, mi smo bili prvi i zapravo smo morali informirati  vlasnike ljubimaca da uopće postojimo i da se usluga kremiranja može dobiti i u Hrvatskoj, a zatim ih i educirati o tome sto se zapravo s ostacima ljubimca događa ako ne koriste naše usluge", kazao je Družeta.

Ako ne znate što biste - zovite svog veterinara

Kako nam je sugovornik veterinar rekao ljubimca vlasnik može iz ordinacije otpremiti u tu privatnu kompaniju, ali isključivo tako da oni po njega dođu. Događa se međutim, da životinja nekad ugine i kod kuće.

"Treba se obavijestiti veterinar, svako uginuće po zakonu se mora prijavljivati veterinarskim organizacijama, bez obzira o čemu se radi. Ako je uginula doma to bi vlasnik trebao odraditi, ako je politrauma na cesti odradit će služba koja će obavijestiti veterinarsku stanicu ili prije toga, neki drugi vozač", objasnio je dr. med. vet. Pužar. Što bi trebalo i što se događa u značajnom je raskoraku. Od toga da vlasnici sami voze ljubimca na kremiranje do toga da ga žele ukopati na svom privatnom (ili javnom) posjedu kako bi imao svoj grob.

Profimedia

Pošto bismo ipak svi trebali postupati po zakonu, procedura je da se obavijesti nadležna stanica. Ako ne znate koja je to stanica, onda možete obavijestiti svog veterinara. Primjerice, kaže nam zagrebački veterinar događa se da vlasnici pse vode sa sobom na more, gdje se može doći do ozljede i često tada zovu u ordinaciju @vet i traže savjet. Veterinar Pužar kaže da on i njegovi kolege tad potraže koje su im najbliže stanice u okolici te to prenesu klijentima. Hipotetski može se to dogoditi i u onom najnesretnijem slučaju.

"Da se dogodi uginuće, recimo u ljeto, a ljudi su na Braču. Ja bih im isto sugerirao da nazovu neku od splitskih ordinacija. Ne bih nikako sugerirao da voze psa u Zagreb. To nikako, nego da se obavijesti veterinarska organizacija koja će dalje poduzeti sve potrebne korake", kazao je veterinar. U tom slučaju, ne može vlasnik sam voziti psa ni u veterinarsko higijensku stanicu, ni u privatnu tvrtku za kremiranje, a još manje u svoj vrt, vikendicu ili gdje je već zamislio da bi pokopao ljubimca.

Razlog zašto se strogo drži zakona, niti izvodi eutanaziju po kućama, niti dopušta da se eutanazirani ljubimac odveze je to što zaista smatra da se take stvari dopuštaju događalo bi se mnogo više opasnih i nesavjesnih radnji. "Saznao sam da je jedna žena tu iz Gajnica svoju uginulu mačku zakopala ispred zgrade, evo stvarno ne znam što bih rekao. Ispred zgrade gdje šeću ljudi sa psima i malom djecom, starija žena je ukopala leš svoje mačke", kazao nam je veterinar. Ljudi ne razmišljaju o svim opasnostima i na veterinarima je tada da uvjere vlasnike da je neka njihova ideja nemoguća. I nezakonita.

Hrvatska bez groblja za ljubimce, navodno ne zadugo

Trenutna situacija je takva da postoji groblje za kućne ljubimce u Rijeci, u koje se zbog zakona više ne vrše ukopi. A groblje koje su najavili iz Pet Mema nije napravljeno. "U Hrvatskoj groblje za kućne ljubimce još uvijek ne postoji, i unatoč članstvu u Europskoj Uniji regulativa je tu još uvijek nejasna i prilično komplicirana. Nadam se da ćemo jednog dana biti u mogućnosti pružiti i tu vrstu usluge", rekao je Ivan Družeta iz Pet Mema.

Profimedia

Iako u Samoboru za sad ništa od groblja za ljubimce, na istočnoj strani metropole radi se na otvaranju groblja i krematorija u Dumovcu. "U tijeku su posljednji radovi na Spomengaju, groblju za kućne ljubimce koje će biti otvoreno početkom ljeta. Spomengaj je smješten u Dumovcu, čine ga zgrada s informacijskim centrom za korisnike, višenamjenska dvorana, krematorij, paviljon za ispraćaje i groblje za kućne ljubimce s 10.000 mjesta za ukop i polaganje urni", rekla nam je direktorica Spomengaja Jasenka Haleuš.

No dok se čeka na otvorenje tog groblja koje je projekt Grada Zagreba i Zoološkog vrta, vlasnici za sada mogu kremirati ljubimca i čuvati njegov pepeo u urni. Kako je napravila i jedna naša sugovornica.

"Ljudi ne razmišljaju o svim opasnostima, ne razmišljaju da u prosincu, u nekim dijelovima gdje je poplavno područje i zbog leda ne mogu iskopati rupu dubine metar i pol, ne zaspu je vapnom. U ljeto je obrnuta situacija, također je plitko zakopaju pa se događaju truležni procesi. Ako dođu divlje životinje, napušteni psi to će raskopati, razbacati. Zna se događati da susjedi prijavljuju zbog neugodnih mirisa", upozorava na posljedica ukapanja ljubimaca na svoju ruku veterinar Krunoslav Pužar.

Iako neki kolege toleriraju čak i eutanaziju kod kuće vlasnika, naš veterinar napominje da je bitnije periodički obavljati sistematske preglede životinje i brinuti se za njezino zdravlje, tako da kada do kraja i dođe neće imati grižnju savjesti, nego će učiniti sve da njihov ljubimac sigurno i bezbolno prekine muke - u veterinarskoj ordinaciji. Kako tvrdi,zbog djelovanja lijekova ljubimci prestanu biti svjesni okoline, a onda je bolje za sve da se proces odvija u sterilnim i sigurnim uvjetima ordinacije.

Životinje ne zatovre oči

"Zakon je tu vrlo jasan, ne mogu anestetike, sedative, i pogotovo lijekove za zaustavljanje rada disanja i srca nositi kod nekoga doma. Može se dogoditi nekakva greška. Pas može skočiti, može me gurnuti, ušpricati ga u oko... puno hipotetski stvari može se dogoditi. Naravno svi misle da su super profesionalci i da se greške ne mogu dogoditi, ali ono što se govori je  - sve do jedan put. Onda je trauma svima. Meni se nije dogodilo, uopće se izbjegavam naći u toj poziciji", kazao je dr. med. vet. Pužar.

Iskustva iz ordinacije su takva da većina vlasnika odlučuje ostati do samog kraja uz svog bolesnog ljubimca i biti uz veterinara u samom trenu eutanazije. I u toj situaciji Kruno Pužar naglašava da svaki korak prolazi i objašnjava vlasniku, što će napraviti, kako će to djelovati. Ovisno o organizmu, bolesti, različite životinje različito reagiraju na sve tri intravenozno unesena sredstva. Od onih koji uginu odmah prilikom prve injekcije anestezije, do onih koji i nakon 10 minuta lagano dišu. Veterinari su zato uz obitelj i objašnjavaju im svaku sekundu što se događa.

Profimedia

"Ono što je meni bitna napomena ljudima, da životinje nikad ne zatvaraju oči, to je bitno reći. Vlasnici očekuju da će uginuti kao čovjek, a inače njima je refleksna radnja da nikad ne zatvaraju oči u tim fazama narkoze i duboke sedacije. Dramatično je, ja imam izuzetno vezane vlasnike za pacijente. Zna biti jako teško, to su nekad i obiteljska okupljanja. Zna doći i tri - četiri člana obitelji oprostiti se. Ima ljudi koji su svjesni da su tako pomogli životinji, pogotovo nakon dugog razdoblja bolesti i patnje", opisao je veterinar.

Svaka faza, odnosno injekcija traje po nekoliko minuta. Ne smije se ništa predugo odgađati. Smatra da je taj čin opraštanja jako bitan jer je cijela situacija teška. Kako su i veterinari vezani za svoje pacijente, vlasnici su još i više za svoje ljubimce. Kaže nikad ne zna kako će netko od ljudi reagirati, od onih koji djeluju jako čvrsto i hladno, a u tom trenu se doslovno raspadnu.

Ni u susjedstvu nije bajno

Neki veterinari dopuštaju da vlasnik nakon eutanazije odveze ljubimca, ali savjetuje 'Nemojte da vas susjed vidi. Napravite to u mraku. Prijavite da je životinja pobjegla...' Potvrdila nam je to i jedna sugovornica, koja ima velikih iskustava što sa svojim ljubimcima, što kroz rad u udruzi za zbrinjavanje mačaka. No ove muke po zbrinjavanju ljubimaca nisu vezane samo za Hrvatsku naši sugovornici imaju iskustva i s vlasnicima iz inozemstva.

"Slovenija je tek nedavno (nakon nas) počela razvijati usluge kremiranja ljubimaca. Do tada su preuzimanja vršena u Sloveniji, ali kremiranje se obavljalo u Austriji. Prijevoz ljubimca kroz EU je moguć. Zahtjeva puno papirologije i dokumenata, ali je izvediv. U slučaju da želite dovesti ljubimca iz npr BiH ili Srbije zapravo se radio o 'uvozu' ili špediciji tijela preminule životinje što pokreće cijeli niz pitanja s ciljem zaštite od bilo koje vrste zaraza ili epidemija. Vjerojatno i sami možete zamislite o kako kompliciranoj proceduri se ovdje radi i koliko bi ona mogla potrajati. Imali smo par slučajeva u kojima su vlasnici ljubimaca iz susjednih zemalja u Hrvatskoj izvršili uspavljivanje ljubimca, ili ih je ljubimac napustio npr. za vrijeme boravka na godišnjem odmoru u RH i bili smo sretni da im u tom slučaju možemo", kazao je direktor Pet Mema.

Profimedia

Nakon onoga što kaže struka pitali smo i vlasnike ljubimaca kako su postupali s njima nakon neizbježne smrti. Ono što su ispričali, zorno dokazuje da - zakon postoji, uglavnom se poštuje, ali emocije su ipak jače. Uvjeravaju nas, da iako su napravili ono što ne bi smjeli, bili su savjesni i nisu požalili.

'Prošvercala sam mrtvu mačku iz Srbije u Hrvatsku'

Prvu mačku sam dala uspavati u 4. mjesecu 2014. (imala je rak vilice), isti dan sam je nosila preko granice. Veterinar mi je dao papire gdje je bilo naznačeno da mačka nije umrla od zarazne bolesti, bili su navedeni svi relevantni detalji. Nigdje u zakonu nisam našla da piše da ne smijem prenositi uginulu životinju, pa sam se nadala da će to uz papire biti dovoljno.

Macu sam umotala u omiljenu dekicu i stavila je u torbu (poštarsku) koju sam nosila uz sebe. Granicu sam prešla putničkim autom. Maca je kremirana kod Pet Memo, o kojima mogu reći sve najbolje. Kremaciju sam ugovorila telefonom iz Beograda, kad sam stigla sve je bilo spremno. Granicu sam kako se vidi prešla bez problema.

Tada u Srbiji nije bilo krematorija za životinje pa su opcije u slučaju smrti bile slične kao u Hrvatskoj. Pošto je Samobor tad bio jedina opcija s krematorijem, nisam razmišljala nego odmah ugovorila sve. Tražila sam pojedinačnu kremaciju i nakon par sati sam dobila urnu kad je sve bilo gotovo. Osoblje u Pet Memo je bilo divno.

Maca i ja smo bile jako vezane. Natprosječno. Nisam je htjela zakopati negdje (mogla sam, na privatnom posjedu), niti zvati Veterinu da je spale ili bace na smetlište. Bilo mi je važno da ona barem simbolički ostane uz mene, jer je njena jedina želja uvijek bila da bude uz mene, do posljednjeg trena. Umrla je gledajući u mene. Zapravo uspavljivanje je bilo okej jer se više nije mučila, šest mjeseci sam joj pružala danonoćnu njegu i vodila je na terapiju dvaput tjedno dok nije postalo jasno da nade nema i da se ona pati.

Macana sam kremirala godinu dana kasnije u Sremskim Karlovcima, kad se tamo otvorio krematorij za ljubimce AuroraPet. Isto pojedinačna kremacija i isto sam dobila urnu, doduše ne isti dan. Isto sam bila zadovoljna uslugom. I njen i pepeo mog macana sam u urnama donijela sa sobom, u Zagreb. Bojana iz Beograda, sada živi u Zagrebu

Tea Cimas / Cropix

'Jednu macu smo ukopali, drugu ostavili kod veterinara'

Svog Mikeca pokopala sam kod dečka na vikendici jer je uginuo doma, ali Mici smo dali vetu jer je bila vrlo zarazna. Imala je tumore i herpes u ustima, tako da smo ju zapravo doveli na eutanaziju i tamo je ostala. Ovisi i o veterinaru, neki daju tijelo ljubimca bez obzira na zakon, a neki ne daju. Ali ovisi i o razlogu uginuća. Na primjer ako je maca zaražena leukemijom, teoretski predstavlja izvor zaraze ako se adekvatno ne zbrine. U udruzi u kojoj sam aktivna i brinemo za napuštene mace ostavljamo životinje kod veterinara jer nemamo drugog izbora, ne možemo si priuštiti krematorij za svakog, i nemamo ih gdje pokopati. Ivana iz Samobora

'Pokopali smo kujicu na imanju'

Naša stara kujica se prošlog ljeta teško razboljela i veterinar je rekao da joj nema spasa. Odlučili smo je ostaviti s nama kod kuće, nismo je htjeli eutanazirati. Uginula je mirno nakon dva dana, sakrila se u hladovinu ispod klupe u dvorištu i samo zaspala. Ja sam se oprostila s njom, a i djeci smo dali da je vide i kratko pozdrave. Budući da imamo veliko imanje, suprug je iskopao duboku rupu na dijelu uz rub šumarka i zatrpao ju je zemljom. Sve je obavio sam, iako mu je bilo teško, i psihički i fizički. On je Slavonac i u njegovoj obitelji je normalno psa zakopati nakon što ugine. To je kao svojevrsni iskaz ljubavi prema životinji i oproštaj. Njegovi roditelji su tako svoja dva psa zakopali u dvorištu njihove stare kuće.

Već u iduće proljeće na mjestu gdje je zakopan naš pas su izrasli jaglaci. To me dirnulo kad sam vidjela. Uvijek kad prođem pored njenog groba je pozdravim i sjetim je se s ljubavi. Djeca joj ponekad ostave cvijet. Lena iz Velike Gorice

Hrvatska

ljubimci

veterinar

smrt ljubimca

kremiranje

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter