tko okrada kradljivce?

Osuđeni lopovi otvoreno govore o stvarima koje su im ukrali u zatvoru. Nikad nećete pogoditi bez čega uglavnom ostaju


100posto
09.02.2019.14:00
Osuđeni lopovi otvoreno govore o stvarima koje su im ukrali u zatvoru. Nikad nećete pogoditi bez čega uglavnom ostaju
Reuters

sažeto

Nekoliko zatvorenika koji su proveli vrijeme u zatvoru zbog optužbi vezanih za krađu odgovara na vječno pitanje: tko okrada kradljivce? 


100posto
09.02.2019.14:00

Kada odete u zatvor, sve što uzmete sa sobom su vaše cipele. A ako slučajno uđete s nečim poput rijetkih Nike tenisica, vjerojatno ćete privući neželjenu pozornost. Možda vas čak i opljačkaju, što je ironično za svakoga tko je u zatvoru završio zbog pljačke. Nekoliko zatvorenika koji su proveli vrijeme u zatvoru zbog optužbi vezanih za krađu za Vice odgovara na vječno pitanje: tko okrada kradljivce? Kakvi su to ljudi?

Dean ima 27 godina i u zatvoru je bio zbog provale. Nabasao je na cimera tabletomana

"Sjećam se da sam bacio čašu i nekoga udario u lice u striptiz klubu u Dandenongu. Zatim sam pobjegao odande, završio gutajući Ksanakse i probudio se u nečijoj kući. Policajci nisu bili presretni zbog cijele situacije pa su me zatvorili. Završio sam u ćeliji s likom koji se baš skidao s droge. Počeo mi je paranoizirati da su me policajci zatvorili s njim s nekim razlogom, što je u meni izazvalo brutalnu anksioznost. To sam rekao liječnicima koji su u mom medicinskom kartonu vidjeli da se s time borim i da mi trebaju lijekovi. No, to je nažalost čuo i moj cimer kojem su se oči najednom zacaklile. Postao mi je najbolji prijatelj, a nisam bio ni svjestan zašto.

Svakog sam dana dobivao lijekove i osjećao njegov pogled na sebi. Prošli su sati da nije izgovorio niti jednu riječ, da bi me zatim krenuo ispitivati jesam li dobro i jesu li mi dali sve lijekove. Ja bih samo kimnuo glavom i pravio se da sam zauzet čitanjem. Postojao je dio mene koji mu je htio dati samo dvije tablete, tako da ga se riješim. No, znao sam da će me i dalje gnjaviti pa sam odlučio da ću istrpjeti činjenicu da će se očito ljutiti na mene, ali s vremenom i zaboraviti. Napetost u ćeliji je rasla, pokušavao sam se izboriti za premještaj, no nije išlo. Nakon što su nas jednu večer zaključali, prišao mi je i rekao da sam sranje od čovjeka, te da je mislio da smo prijatelji, no da je shvatio da sam zmija kao i svi drugi.

Pixabay

Pitao sam ga radi li se ovdje o mojim lijekovima i on me automatski udario ravno među oči. Ne sjećam se ni udarca. Samo se sjećam da je stajao iznad mene i vikao 'Gdje su? Je li vrijedilo? Ti si to učinio, pokušao sam ti pomoći, htio sam biti prijatelj!'. Doslovno je sasuo pola paketa tableta u jednom potezu i vratio se u krevet kao da se ništa nije dogodilo. Tada sam izletio odande ravno u jedinicu za zaštitu", priča Dean.

Ali je imao 22 godine kada je osuđen za tešku provalu. Njemu su pak mažnjavali prehrambene proizvode

Ali je već jednom bio u zatvoru u Adelaideu, ali Melbourne je bio drugačiji.

"Stoga sam se pravio da sam iza rešetaka prvi puta. Zapravo sam samo mislio na sebe i držao se podalje od nevolja. Trudio sam se biti ispod radara i što bolji sa svima. Ali onda, nakon otprilike mjesec dana, stvari koje sam kupio u kantini počele su nestajati. Kap koja je prelila čašu bila je kad su mi pomalo krali Sudžuk, vrstu kobasice s Bliskog istoka. I da, možete dobiti Sudžuk u zatvorima u Melbourneu. Dakle, kad sam shvatio da me okradaju, igrao sam pametno. Nisam to spomenuo, samo sam se ponašao kao da sam glup, ali zapravo sam bio spletkar. Na kraju sam spletkarenjem i uspio saznati tko me okrao, pritisnuo sam gada i oduzeo mu sve njegove stvari", sjeća se Ali.

CJ je bio 24-godišnjak kada je osuđen za pljačku. Luđak mu je oteo tenisice

"Stigao sam u Melbourne Remand Center nakon što sam bio uhvaćen s ukradenim automobilom. Gubio sam se od ovisnosti o drogama. Kada odete u sudski pritvor, puste vas da zadržite cipele u kojima ste bili uhićeni, a ja sam nosio novi par crno-bijelih Air Max tenisica. Bio sam malo nervozan prvog dana. Mislio sam da će biti mračnije, ali nije bilo. Ljudi su bili ljubazni i tihi. Možda zato što su svi bili nervozni. 

iStock

Bio je tu jedan lik koji je šetao dvorištem i provocirao sve prisutne, Pokušavao sam ga izbjegavati i mislio sam da mi je uspjelo, sve do jedne večeri kada sam u zatvorskoj jedinici kuhao Mi Goreng kako bi ga odnio u ćeliju prije no što počne nogometna tekma. Tada sam vidio da se taj luđak mota oko moje sobe. Brzo sam ušao u sobu, ali je ušao i on. Ubrzo sam shvatio da njegov prijatelj čuva stražu baš pred mojom ćelijom. Ovaj luđak mi je vikao da skinem tenisice, pa sam to učinio. No, u panici sam mu odlučio baciti vrelu hranu u lice, na što je on totalno podivljao. Počeo me udarati rukama i nogama, pokrio sam glavu koliko sam mogao. Njegov prijatelj je gazio po meni, a onda su mi ukrali jastuke. Čudno je kako se svi drugi ponašaju nakon što se tako nešto dogodi. Samo razgovaraju s tobom kao da se ništa nije dogodilo. I sada luđak samo stalno hoda u mojim cipelama. I svi znaju. Ali to je samo još jedan dan u zatvoru", priča bivši zatvorenik za Vice.

zatvor

krađa

zatvorenici

newsletter

Prijavite se na Newsletter