šokantni detalji okrutnog postupanja

Otimali djecu roditeljima i slali ih na odgoj u ustanove koje je vodila Crkva, a tamo su mučeni, seksualno zlostavljani i izgladnjivani pa ih je na tisuće umrlo


Mia Mitrović
03.10.2019.09:50
Otimali djecu roditeljima i slali ih na odgoj u ustanove koje je vodila Crkva, a tamo su mučeni, seksualno zlostavljani i izgladnjivani pa ih je na tisuće umrlo
Youtube screenshot

sažeto

Kanada se u ponedjeljak prisjetila domorodačke djece koja su stradala u stravičnim pokušajima asimilacije u školama gdje su vladali neljudski uvjeti


Mia Mitrović
03.10.2019.09:50

U periodu od druge polovine 19. stoljeća do 70-ih godina 20. stoljeća kanadske su vlasti oko 150.000 indijanske djece nasilno oduzeli roditeljima i poslali ih u internate kako bi ih nasilno preobratili na kršćanstvo i 'civilizirali'.

Djeca su u tim školama trpjela nevjerojatna poniženja i zlostavljana pa često ne bi preživjela 'obrazovni proces'. Kada su umrli, to nitko nije javio njihovim roditeljima. Do sada je identificirano oko 2.800 žrtava ovog okrutnog postupanja, a traga se za još barem 1.600 djece koja su nakon smrti pokopana u neoznačenim grobovima.

Loši higijenski uvjeti 

Više od stoljeća kanadska javnost o ovome nije znala ništa, a 2.800 domorodačke djece koja su umrla u internatima koje je osnovala vlada, a vodila crkva, bile su anonimne, nepoznate žrtve. Pokušalo ih se nasilno asimilirati, a kada bi pružili bilo kakav vid otpora, kazne su bile stravične. Kažnjavalo ih se i ako bi ih uhvatili da pričaju na njihovom jeziku.

Youtube screenshot

Djeca su bila pothranjena i izložena strogim disciplinski postupcima kakvi se u ostalim školama ne bi tolerirali čak ni u 19. stoljeću. Okrutno kažnjavanje pravdali su time da je to jedini način da 'civiliziraju te divljake'. Osobito teško kažnjavali su se pokušaji bijega, a prilikom diciplinskog procesa mnogi bi izdahnuli pa su njihova tijela zakapana u neoznačene grobove kako be bi došlo do pravnih problema.

Katastrofalni higijenski uvjeti, prenapučenost i loša ventilacija uzrokovali su stalne epidemije tuberkuloze od koje su umrla mnoga djeca. Insfrastrukrtura tih škola je održavana kroz prisilni rad učenika jer ih je vlada slabo financirala.

Danas je njihova patnja konačno prepoznata, a kanadske vlasti dodijelile su žrtvama pijetet kakav zaslužuju. U Državnom centru za istinu i pomirenje (NCTR) pri sveučilištu Manitoba u Winnipegu otkriven je barjak dug 50 metara na kojem su ispisana imena svih žrtava ovog stravičnog zločina, imena 'djece koja se nikada nisu vratila kući'.

"Želimo se pobrinuti da ljudi zapamte tu djecu", kazao je BBC-u ravnatelj NCTR-a Ry Moran.

Tužan slučaj Chaniea Wenjacka

Istražujući dokumente vlade i crkve arhivisti su otkrili da je postojalo barem 80 institucija u kojima su mučili indijansku djecu više od 120 godina. Iako je do sad otkriveno 2.800 dječjih ostataka, smatra se da je prava brojka negdje oko 4.200.

Prva takva škola otvorena je 1880-ih, a zadnja zatvorena 1996. Djeci je u školama zabranjeno prakticiranje njihove vjere i bilo kakav doticaj sa svojom kulturom. Zanemarivana su i zlostavljana, neka od njih i seksualno. NCTR to je opisao kao 'kulturalni genocid'.

Sudbina ove djece zainteresirala je kanadsku javnost nakon smrti 12-godišnjeg dječaka Chaniea Wenjacka koji je 1966. umro od hladnoće i gladi nakon što je pobjegao iz škole i pokušao prehodati 600 kilometara kako bi se vratio svojoj obitelji. 

Najveći šok izazvalo je otkriće da su najmlađe žrtve bili trogodišnjaci, a najstarije tinejdžeri. Na popisima su pronađena i djeca koja su kao dojenčad otrgnuta od majki i poslana u ove stravične institucije.

Potraga se nastavlja 

Ceremonija prisjećanja na žrtve održana je u ponedjeljak kada je u Kanadi dan sjećanja na domorodačku djecu koja su pala žrtvama rasističkih ideja koje su u današnjoj Kanadi nezamislive. Događaju su prisustvovala neka od preživjele djece iz stravičnih institucija, među njima Frank, Margaret, Jackie i Eddie Pizdenwatch koji su preživjeli indijansku školu Djevice Marije u Kenori, država Ontario.

"Nismo smjeli međusobno razgovarati pa smo razvili znakovni jezik s kojim bi se sporazumijevali kada časne sestre i svećenici ne bi gledali", kaže Eddie, a njegov brat Moran se boji kako bi se povijest mogla ponoviti.

"Možda se za 80 godina na ovaj datum budemo prisjećali djece koja umiru danas. I dalje živimo u zemlji u gdje se krše osnovna ljudska prava. Nadamo se da će Kanađani shvatiti da je potrebna promjena te da ćemo postati bolja i jača zemlja", kazao je.

Do tad, potraga za ostalom djecom u neoznačenim grobovima se nastavlja.

crkva

Kanada

indijanska plemena

asimilacija

kulturalni genocid

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter