TJEDNO 'SATIRANJE'

Otkrili smo kako je nastao Živi zid: Majka je malom Ivanu pročitala bajku, dala mu pusu za laku noć i tako je rođena nova politička ideologija


Mia Peretić
01.02.2019.19:00
Otkrili smo kako je nastao Živi zid: Majka je malom Ivanu pročitala bajku, dala mu pusu za laku noć i tako je rođena nova politička ideologija
CROPIX / Profimedia

Mia Peretić
01.02.2019.19:00

"Ćića mica, gotova je priča", majka je završila čitanje bajke, zaklopila knjigu i poljubila malog Ivana za laku noć.

"Mama ja bih htio biti kao Robin Hood i spašavati siromašne, a uzimati bogatima" rekao je maleni dječak, već na pola spavajući.

"Možda jednog dana Ivane, ali kada odrasteš”, rekla mu je majka, ne razmišljajući da je njezino petogodišnje dijete ovo shvatilo mnogo ozbiljnije no njegovi vršnjaci.

Dvadesetak godina kasnije, vesela se družina mladih okupila u jednom zagrebačkom stanu. Nekako nezadovoljni sami sa sobom, svojim životima kojima je naizgled neostajao neki viši smisao, a i svijetom općenito, često su raspravljali o budućnosti.

"Zašto se ne bismo bavili politikom?", predložila je mlada djevojka i dodala:

"Pa vidite da od ovih naših silnih škola i fakulteta nemamo ništa".

"Možda da završiš fakultet?" dobacio je sramežljivo jedan od dvojice prijatelja s kojima je boravila u prostoriji. S obzirom na njegov nevini izgled i nježni govor, zaradio je nadimak Sramežljivi. 

"Šuti Ivane”, poklopila ga je ćuškom iza uha".

"Kada jednog dana postanem inženjerka, požalit ćeš što si mi dobacivao ovakve blesave komentare", oštro je uzvratila gospodična, uvrijeđena što se njezin akademski naslov dovodi u pitanje na ovako priprost način.

"Ali zaista, zašto ne politika?”, rekao je drugi momak kojeg bi se moglo opisati kao vječnog vizionara skupine. Svaka ekipa ima jednog takvog ideologa.

"To uopće nije bedasta ideja. Za to nam tek ne treba neka akademska titula. Dapače, ljudima je dosta tih napuhanih, obrazovanih elitista koji niti razumiju puk, a niti puk razumije njih. Nas će bome svi razumjeti", rekao je mladi vizionar, nervozno prevrćući po papirima koje je donio na ovaj neformalni sastanak.

"Pa kakva će nam biti politika? Što ćemo zagovarati?", upitao je Sramežljivi.

"Pih, kakva politika, kakav program, to je sve prošlost”, rukom je, uz podsmjeh, odmahnuo s revolucionarnim žarom u očima.

"Ali dobro, ako već hoćeš koncept, evo ti ga: naš će politički program biti o ničemu", zadovoljno je rekao.

U tom trenu u sobi nastanke muk. I Sramežljivi i mlada gospodična istovremeno pogledaše svog vizionara.

"Valjda ni o čemu", ispravio ga je Sramežljivi, nakon čega je od gospodične dobio još jednu ćušku.

"Kako god", nije se dao smesti neformalni vođa.

Sramežljivi je ustao, kako zbog blage nervoze, tako zbog straha da, ukoliko progovori, riskira još jedan udarac.

"Dobro, ipak moramo imati program o nečemu", osokolio se.

"Kako ne razumiješ, boreći za ništa, mi se borimo za sve", rekao je mladi ideolog i nastavio, primijetivši da kolege jednostavno ne razumiju. Navikao je, to je njegov životni križ, nikada ga nitko nije razumio, no ovo dvoje se njegovom konceptualnom poimanju društva i svijeta ipak najviše približilo.

"Ne mogu vam niti opisati koliku sreću imamo da živimo u zemlji koja je toliko dubinski sj****a da je s našom političkom platformom neuspjeh gotovo nemoguć. Danas ovrha, sutra deložacija, prekosutra stečaj, dan poslije sudska presuda. Svaki dan je dobar dan za našu političku opciju u Hrvatskoj, koja se, zagovarajući program ničega, bori protiv svačega. Razumiješ li me sada?", mahao je rukama euforično.

"N..n..ne baš", zamucnuo je Sramežljivi.

"Ja te razumijem Ivane", ponosno je rekla gospodična. "Ja sam te uvijek razumjela", netipično se raznježila.

"Svejedno smatram da moramo imati barem neku ideologiju po kojoj će nas ljudi prepoznati", tvrdoglavo je ustrajao Sramežljivi.

"Dobro, ako baš hoćeš, čitao sam ja neke povijesne knjige, znam kako doprijeti do ljudi. Čak ih i s ničime možeš pridobiti tako da im do besvijesti ponavljaš jedno te isto, posebno kada prepoznaš što ih najviše muči. Vrlo jednostavno, u povijesti čak dokazano da radi. Jedan teoretičar je svojevremno o tome mnogo pisao. Makar, možda bi bilo pametnije ne citirati ga izravno danas, ipak je za režima kojeg je bio član stradalo puno ljudi", zapleo se u vlastite misli, no nije zaboravio odgovoriti na pitanje:

"Sjećam se bajki koje mi je pričala majka i danas s ponosom mogu reći da sve knjige koje sam od tada pročitao mogu baciti u smeće ako ih usporedim s jednim Robinom Hoodom. Još sam kao petogodišnje dijete naučio da je sustav inherentno nepravedan, da uvijek postoji elita, te da narod voli borce za prava onih koje ta elita tlači. Već sam tada usvojio da taj zlatni princip 'pljačkati bogate i davati siromašnima' dobro prolazi kod puka". 

"Ali ja ne želim pljačkati", rekao je Sramežljivi. 

"Dobro, o detaljima ćemo kasnije, nije da ćeš orobiti kiosk ili banku", posprdno mu je odgovorio vođa.

"Ti si kukavica i oduvijek ti je nedostajala vizija", razočarano se na sramežljivog kolegu obrecnula jedina dama u toj maloj grupi.

"Dakle princip vam je jasan", rekao je mladi revolucionar, prolazeći u glavi sve detalje iz srednjovjekovne legende o plemenitom pljačkašu i heroju svih obespravljenih, potlačenih i siromašnih.

"Slučajnosti s tom pričom i nama troje jednostavno je previše da ostanu samo slučajnosti. U priči su tri heroja, a nas je također troje. U priči su dva tipa, Robin Hood i Mali John, kao i kod nas ja i ti. I tamo je bila jedna djeva, a mi imamo nju", pokazao je na pomalo zapostavljenu gospođicu koja je napeto osluškivala.

"Ali vidim jedan problem. Ok, ja sam glavni heroj, ti si moj vjerni drug. No, obojica se zovemo Ivan. Ja sam kao Robin, ti si Mali John. Ali mali John se nije zvao Robin. Kužiš me sad? To će biti problem. Trebamo ti smisliti vlastiti identitet", zamislio se hrvatski Robin Hood.

"Oduvijek mi se sviđalo ime Vilibor", sramežljivo je rekao ispod glasa, očekujući salve kritika i uvreda.

"Pa ajde, budi Vilibor, moj vjerni sudrug u borbi". rekao je izvodeći neku čudnu kretnju rukom prema ramenu  friško "prekrštenog" Vilibora. Valjda je trebala oponašati stari ritual proglašavanja nekoga vitezom u kojem se običavalo mač prisloniti na rame.

"Biti ćeš umjerenija varijanta mene, odnosno mog vagabundskog i nestašnog lika koji, zanesen svojom borbom i teretom karizme, nekad i pretjera", zadovoljno je zaključio Robin, odnosno Ivan.

"A ja ću biti ta djeva iz sjene, kao Marian. Vaša pokretačica, logističarka, inspiracija. Kao muza", oglasila se jedina ženska pripadnica grupe, zadovoljna ulogom koja joj je dodijeljena. 

"Mi ćemo stvarno furati političku ideju temeljenu na bajci?”, upitao je zadnji put Sramežljivi, od sada poznat kao Vilibor.

"Tebi je oduvijek nedostajalo vizije. Zašto ne možeš biti više kao Ivan?", razočarano će hrvatska Lady Marian.

"Ali, na kraju priče su bogati ostali bogati, a siromašni su ostali siromašni. Niti su oni tim ljudima pomogli, niti su ih spasili", uporan je ostao Vilibor. 

"Pa to je bajka Vilibore, što si očekivao. Nekad si stvarno izrazito blesav", popljuvala ga je Lady.

* Ovaj tekst služi političkoj satiri, situacije i razgovori su izmišljeni za potrebe teksta i nije bilo namjere za vrijeđanjem

Živi zid

satira

komentar

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter