PRIČA DVOJICE HRVATA 20-GODIŠNJAKA KOJI ZARAĐUJU MILIJUNE

Otkrivaju nam sve tajne kako su u tome uspjeli. Prije četiri godine nije imao ni za kavu, a danas 'spali' 270 tisuća kuna u jednom danu


Matej Devčić
09.05.2019.14:10
Otkrivaju nam sve tajne kako su u tome uspjeli. Prije četiri godine nije imao ni za kavu, a danas 'spali' 270 tisuća kuna u jednom danu
Ante Cizmic/Boris Kovacev/CROPIX

Matej Devčić
09.05.2019.14:10

U Hrvatskoj postoji veliki broj mladih ljudi koji se odlučili uzeti stvari u svoje ruke i pokrenuti vlastiti biznis. Neki u tom naumu uspiju, neki vrlo brzo propadnu, dok oni najuspješniji često ističu kako za biti najbolji treba puno odricanja i rada, a s tim dolazi i poveća zarada koja je za neke 20-godišnjake ravna dobitku na lotu.

Jedan od naših uspješnih mladih poduzetnika je i Ivan Mrvoš, 23-godišnji Solinjanin i osnivač tvrtke Include koji je napravio pametnu klupu Setora te klupu Monna namijenjenu biciklistima, zbog svog predanog rada našao se na Forbesovom popisu najperspektivnijih poduzetnika mlađih od 30 godina.

Nedavno je njegova tvrtka Include za nove projekte na platformi Funderbeam prikupila više od deset milijuna kuna što je najviše ikada na toj platformi u svijetu. Kako priča za 100posto, njegov tim je u proteklih nekoliko godina napravio puno posla, a rezultati njihovog rada prepoznati su ne samo u Hrvatskoj, već i na globalnoj razini.

Ante Cizmic/CROPIX

"Trebalo je nekoliko mjeseci dok se prva nije klupa instalirala"

Njegova poslovna ideja razvila se od zamisli da napravi i proda 100 svjetlećih stolica, zaradi 60 tisuća kuna i pokrene servis za računala. "Iz ideje stolca sam na neki način prešao na ideju solarnih klupa.

Zapravo sam nakon nekog vremena shvatio kako stolci jednostavno ne donose rješenje nekog konkretnog problema, a osim toga bili su komplicirani za korištenje i stalno ih je trebalo puniti. Tada sam shvatio da ugradnjom solarnih modula i s dodatnim punjačima mogu napraviti klupu za parkove. Tako je zapravo i počela cijela priča oko pametnih klupa", priča Mrvoš.

U početku, kaže, nije bilo lagano, no nije se predao ni s promašajima kod prethodnih proizvoda, pa tako nije htio odustati ni od klupa. "Trebalo je nekoliko mjeseci dok se prva klupa instalirala u Solinu i jako puno nagovaranja gradske uprave da me uzmu u obzir. Upornost se isplatila, pa je tako u svibnju 2015. godine postavljena prva klupa, ali to samo po sebi nije označilo početak prodaje", objašnjava.

2014. nije imao ni za kavu, a danas 'spali' 270 tisuća kuna u jednom danu

Tada je razradio taktiku. Preko nekih medija pokušao je dobiti promociju tako da klupu prezentira kao prvu pametnu klupu u Europi. "To naš proizvod zbilja i jest bio. Nakon što se zakotrljala cijela medijska priča kako devetnaestogodišnjak iz Solina radi pametne klupe počeli su se javljati prvi kupci i krenuli smo s prodajom. Vjerojatno nas neki ljudi i danas smatraju ludima, ali ne opterećujemo se time", priča.

Mrvoš kaže kako posao raste te da svake godine njegova tvrtka raspolaže sa sve više novca, a prva zarada za njegovu tvrtku i njega dala mu je dodatan vjetar u leđa. "2014. godine nisam imao ni za kavu, 2015. smo zaradili oko 270 tisuća kuna, a danas tu količinu novca nekad spalimo u manje od jednog dana na nabavu materijala.

Naravno da je jednostavnije kada imate više novca, jer se tada možete fokusirati na razvoj poslovanja i niste opterećeni npr. sa situacijom hoće li tvrtka biti u mogućnosti isplatiti plaće sljedeći mjesec", priča Mrvoš.

"Na ljeto smo gotovo tri puta bankrotirali"

S novčanim gubicima, kaže, iskustva još do sada nije imao, ali je bilo nekoliko teških razdoblja i situacija. "U 2015. nije bilo lako započeti s projektom, jer nisam imao početni kapital. Tu godinu sam izgurao tako što su kupci plaćali avansno i onda neko vrijeme čekali na isporuku proizvoda. Zatim je 2016. godina započela super, prodaja je krenula, zaposlili smo petnaestak ljudi, ali onda smo na ljeto gotovo tri puta bankrotirali i to tri mjeseca za redom.

Prodaja je stala, jer su kupci bili na godišnjem odmoru, a mi nismo imali viška novca za plaće i ostale troškove. Srećom, cijel tim je zbilja vjerovao u naš projekt i pojavilo se nekoliko inozemnih kupaca, tako da smo se 'izvukli' u zadnji tren. Tako da, ponekad u poslu treba imati i malo sreće", tvrdi Mrvoš.

Pitamo ga kako su izgledali prvi sastanci sa zainteresiranim strankama, a Mrvoš odgovara: "U početku se vjerojatno jako puno ljudi smijalo na sastancima s devetnaestogodišnjakom koji ima neku ideju i kao pokreće tvrtku. Danas je situacija potpuno drugačija. Ljudi s kojima se sastajemo jako dobro znaju tko smo i što smo postigli, tako da vjerojatno imaju respekt prema nama. Pa čak i stranci i suradnici, kada vide do koje razine smo dogurali shvaćaju nas puno ozbiljnije", tvrdi.

Dragan Matic/CROPIX

Novac ulaže u razvoj tvrtke

S obzirom na to da raspolaže ogromnom količinom novca, Mrvoš kaže kako se time ne zanosi niti se time pretjerano opterećuje. U šali ga pitamo žicaju li ga prijatelji da im nekad 'uleti' s lovom, a Mrvoš odgovara kako to nije pretjerano česta pojava. "Naučite kako riješiti takve situacije", dodaje.

Iako je njegova tvrtka zaradila, kako kaže, neki novac, Mrvoš ne osjeća potrebu da kupuje stanove ili skupe automobile kako bi se pokazao. "Time ne mislim da sam 'škrtica', ali radije ću novac uložiti u daljnji razvoj tvrtke ili kupnju nečega što mi je zbilja potrebno. Mislim da će biti vremena za automobile i stanove", tvrdi.

Da je tome zaista tako svjedoči i nekoliko crtica iz njegovog privatnog života. Mrvoš živi s ocem, jer su mu roditelji rastavljeni od njegove četrnaeste godine te smatra kako je to jednostavno dio života. "To nije nešto zbog čega bi se trebalo sramiti ili zbog čega treba očekivati ikakvo sažaljenje od strane drugih", objašnjava.

Neke savjete roditelja je uvažio, a neke ne

Od oca, mame, sestre, brata, šire i bliže rodbine dobiva najveću moguću podršku u svemu što radi, ali ne skriva ni da su njegovi roditelji bili skeptični kada se odlučio otisnuti u vlastiti biznis. "Naravno da vam nije svejedno kada vaše dijete s 19 godina odluči pokrenuti tvrtku s kojom će se potencijalno uvaliti u probleme i stvoriti moguće dugove, a tek kreće s ozbiljnijim životom", priča Mrvoš.

Od roditelja je dobivao i savjete po pitanju poslovnih odluka. Neke je savjete, kaže, uvažio, a neke ne. "Na kraju je sve dobro ispalo. Barem za sada", tvrdi. Svojim radom je, otkriva, potaknuo i nekoliko prijatelja da se još više angažiraju oko svojih projekata.

"Ja ih neprestano forsiram da guraju svoje ideje i ciljeve. Definitivno volim biti podrška ljudima u takvim stvarima, jer mi je zanimljivo biti dio raznih priča, ne samo vezanih uz moj posao", tvrdi Mrvoš.

Dragan Matic/CROPIX

Svaki slobodan trenutak koristi za putovanja s curom

Kako ima puno posla, u što smo se i sami uvjerili dogovarajući razgovor s njim, zanimalo nas je koliko ima slobodnog vremena. "Iskreno, nikad nisam bio tip osobe za neke velike izlaske ili izlaske po klubovima svaki vikend. Ne doživljavam to kao nešto loše, ali jednostavno nisam od toga i radije s prijateljima odem na kavu, večeru ili na neko putovanje.

Što se tiče odmora, cura i ja volimo putovati, tako da zapravo svaki slobodni trenutak koristimo da negdje odemo, a često vrijeme provodim i u kinu. U principu, ne stvaram tu nekakva pravila.

Ako imam posla i moram raditi onda ću dva tjedna sjediti u uredu ako je potrebno i po 24 sata, a ako je intenzitet posla nešto manji onda otputujem ili se družim s prijateljima", priča Mrvoš.

Suprotno najavi, neće tako skoro u mirovinu

Razgovor s njim nije mogao proći bez onog famoznog pitanja kada će u mirovinu s obzirom na to da je nedavno javnost iznenadio izjavom kako se planira umiroviti kad napuni 30 godina. "Ne vjerujem da ću tako brzo. Include zahtjeva još najmanje pet do sedam godina svakodnevne posvećenosti, a nakon toga ću vidjeti kako cijela ta situacija ide dalje i hoće li se pojaviti neki novi projekti", priča Mrvoš.

A što bi preporučio mladima koji odluče pokrenuti vlastiti biznis? "Definitivno da ne odustaju od svojih ideja, čak ako se u početku čini da ih drugi doživljavaju glupima ili bezvrijednima. Još važnije od savjeta onima koji su se već otisnuli u vlastiti biznis su savjeti za one koji se premišljaju oko toga.

Smatram kako je glupo okrenuti se za 10, 15 godina od danas i razmišljati 'što bi bilo da sam probao'. Nema pretjeranog razmišljanja. Ako imate ideju i zbilja vjerujete u nju apsolutno trebate pokušati napraviti sve da se ona realizira", poručuje Mrvoš.

Ante Cizmic/CROPIX

20-godišnjak iz Karlovca koji je uspio u Hrvatskoj

Praktički isto rezonira i 20-godišnjak iz Karlovca Albert Gajšak. Njegovi "uradi sam" proizvodi mobitel MAKERphone i igraća konzola MAKERbuino koji su izašli iz njegove tvrtke CircuitMess donijeli su mu ogroman uspjeh.

Kao i s Mrvošom, trebalo je vremena da se "uhvatimo" s Gajšakom i porazgovaramo s njim. Zanimalo nas je kako je iz njegove perspektive biti mladi poduzetnik u Hrvatskoj, a on kaže da je to dosta slično kao i bilo gdje drugdje u svijetu.

"Ova država ima nekih specifičnosti jer je mentalitet drugačiji nego na zapadu i ljudi se vole jako puno žaliti i kriviti druge za svoj neuspjeh, poput države i loših institucija ali generalno mislim da se ne osjećam hendikepirano što imam tvrtku ovdje.

Dapače, mislim da nam je u nekim stvarima pomoglo što imamo tvrtku u Hrvatskoj, a ne u Njemačkoj ili Silicijskoj dolini jer ovdje možete pokrenuti biznis za kikiriki u usporedbi s cijenama koje su tamo, od cijena života, prostora, pa do toga koliko ljude trebate platiti. To je nešto o čemu ljudi ne razmišljaju. Samim time što je ekonomska situacija ovdje malo lošija nego vani onda je to i prilika da nešto napravite", tvrdi Gajšak.

"Ljudi misle da je poduzetništvo nešto što imaš u sebi, ali to je laž

Kako živi u maloj državi, priča i da je interesantno da što god netko napravi ljudi će tu osobu gledati kao nacionalnog heroja. "Da sam u San Franciscu pokrenuo ovakav start up vjerujem da tamo ne bi bio toliko popularan kao što sam ovdje u Hrvatskoj", priča Gajšak kroz smijeh.

Popularnost nije stekao tako lako te je pritom trebao puno toga proći. "Kao i bilo koji drugi poduzetnik, morao sam proći kroz puno učenja i jako puno puta pogriješiti da naučim kako stvari funkcioniraju. Ljudi misle da je poduzetništvo nešto što imaš u sebi, ali to je laž.

Možeš imati neke predispozicije da si elokventan, da znaš pričati s ljudima, da se znaš postaviti i ne paničariti u nekim situacijama ali sve ostalo se treba naučiti i treba pogriješiti da bi se naučilo nešto. Mislim da ono što je najveća prednost 21. stoljeća i moje generacije poduzetnika je što možeš pokrenuti biznis u bilo kojoj državi i prodavati proizvode diljem svijeta", objašnjava Gajšak.

Boris Kovacev/CROPIX

95 posto proizvoda prodaje van Hrvatske

Naime, njegova igraća konzola MAKERbuino privukla je pažnju Amazona tijekom njegovog sudjelovanja na CES-u, najvećem svjetskom sajmu elektronike koji se svake godine održava u SAD-u. Amazon je odlučio distribuirati njegovu konzolu pa se ona može kupiti u praktički svakom kutku svijeta. "Nama Hrvatska nije tržište. 95 posto proizvoda prodajemo van Hrvatske i ponosni smo na to. Sve zahvaljujući internetu", tvrdi.

Koliko su njegovi proizvodi uspješni dovoljno govore činjenice da je za konzolu MAKERbuino gotovo u jednom danu putem Kickstarter kampanje prikupio gotovo sto tisuća dolara, a za MAKERphone prikupio čak 324.000 dolara.

"Kampanje su bile nekakav launch proizvoda. Recimo, MAKERbuino konzola smo prodali 1800 komada u prvoj kampanji i onda rasprodali 4.500 komada godinu i pol nakon što smo postojali. To su bili ozbiljni novci i ponosni smo na to što se napravilo", priča Gajšak.

"Kad spališ 40 tisuća kuna jer si napravio glupost, to je dobra lekcija"

S obzirom na to da se radi o, kako je i sam rekao, ozbiljnim novcima, pitamo ga kako se osjećao kada je shvatio da raspolaže njima. "Ja sam relativno mlad, imam tek 20 godina, uskoro ću imati 21, tako da sam brzo dobio jako puno novaca i odgovornosti.

Sjećam se kad sam imao 18 godina i praktički bio u srednjoj školi, kada je cijela ta priča kretala, na poseban račun nam je sjelo 100 tisuća dolara iz kampanje za MAKERbuino. Sad, prvo što si kažete je da treba s time raspolagati.

Ja sam tada napravio puno grešaka iz neznanja koje danas jednostavno ne bih napravio, ali sam puno naučio. U cijeloj toj stvari trebalo je ostati normalan. Kad spališ 40 tisuća kuna jer si napravio glupost to je dosta dobra lekcija. Na greškama se brzo uči", priča Gajšak.

Boris Kovacev/CROPIX

Ipak, počeo je hvatati sve konce te je njegova tvrtka od početka uspjela biti profitabilna i zarađivati više nego što troše. "Još uvijek smo takvi i mnoge male tvrtke mogu sanjati da postignu poslovanje. Mi smo od samog početka samoodrživi u tom smislu i to je super stvar", priča.

"Najuspješniji biznisi nisu se pokretali zbog novca"

Kad ljudi dobiju puno novaca, poput njega, sve ovisi kako će raspolagati tim sredstvima. Gajšak kaže kako je stvar u prioritetima koje si čovjek postavi pred sebe. "Kada netko ima svoju ideju i želi pokrenuti tvrtku, toj osobi nije stalo do sebe, dapače, osoba koja pokreće svoju tvrtku i ima svoju ideju, proizvod i uslugu ta osoba zna da mora raditi jako dugo s jako malo novaca kako bi ideja postala stvarna.

U konačnici trenutno bih osobno imao više novaca da sam odlučio raditi kao inženjer u nekoj tvrtki. Jest da nisam školovan kao inženjer ali imam tog iskustva i mogao bih na sličnu poziciju. Najuspješniji i najpoznatiji biznisi nisu se pokretali zbog novaca, već zato što netko želi stvoriti nešto više jer vjeruje u proizvod.

U takvom sustavu vam je privatno da svoje ostvarenje, nazovimo to nekim životnim djelom, što bolje razvijete i da u konačnici zapošljavate što više ljudi te ideje pretvarate u djelo. Nije da si isplaćujemo ogromne količine novaca, mislim da je najbitnije nekakvo zadovoljstvo", tvrdi Gajšak.

Zapošljava 9 ljudi, u planu je širenje

A da bi se zadovoljstvo postiglo, potrebno je i jako puno rada. "Najbitniji resurs od svih koje imate i problemi koji nastaju u biznisima je zbog nedostatka vremena. Jako sam zaposlen i kada imate svoju tvrtku nemate radno vrijeme.

To ne znači da ne radite ništa nego radite vikendima, praznicima i jednostavno ako želite da tvrtka uspije, pogotovo kad je nešto malo kao naše, morate kao primjer povući najviše od svih zaposlenika kako biste pokazali da vam je stalo. Kada to ljudi vide drago im je da rade u takvoj atmosferi", priča Gajšak.

U njegovoj tvrtki radi deset ljudi, uključujući njega, te nekoliko vanjskih suradnika koji mu pomažu. "Planiramo se proširiti, ali imamo desetak ljudi i to nije više priča gdje sam u sobi prodajem igraće konzole nego imamo druge ljude koji mi pomažu u proizvodnji, dizajnu i ostvarivanju suludih ideja, a dodaju i neke svoje ideje", objašnjava.

Robert Fajt/CROPIX

Majka ga odgovarala od vlastitog biznisa više nego tata

A kako su na ideju da pokrene svoj biznis reagirali njegovi roditelji? To je već klasično pitanje kaže Gajšak na koje ima spreman odgovor. "Možete i sami zamisliti kako to izgleda kada netko s 18 u srednjoj školi želi otvoriti tvrtku. Ljudi će vas odgovarati.

Općenito Hrvatska i ova regija imaju problem da roditelji vole odgajati djecu i govore im da ostaju u komfor zoni, previše su zaštitnički, ne razumiju da je to u nekim stvarima pogrešno jer djeca neće odrasti ako ih budete štitili.

Nisu oni imali lošu namjeru, ali odgovarali su me. Malo više majka nego otac, on je bio na strani da probam pa možda uspijem možda ne. Najviše kritika sam dobio ne od roditelja nego od ostatka civilizacije, poznanika i onih koji to nisu.

To obično funkcionira tako da osoba koja vam daje savjet nema tvrtku, ali svi znaju da to nije za mene, da će to propasti dato nije tako lagano. Ljudi ovdje jednostavno vole jako pametovati", priča Gajšak kroz smijeh. "U tih zadnjih dvije godine koliko tvrtka postoji sam toliko toga naučio i izgradio se kao osoba", dodaje.

"Nisu me shvaćali ozbiljno jer sam mlad"

Kaže da jednog dana sve propadne ne bi žalio pogotovo zbog iskustva koje je stekao i svega što je napravio. S obzirom na to da je mlađi od Mrvoša, i njega pitamo kako su izgledali prvi sastanci sa zainteresiranim strankama i je li doživio koje neugodno iskustvo od ljudi s druge strane stola zbog svojih godina.

"Prvo, mislim da su tvrtke koje nekog procjenjuju prema godištu i neće vam dati priliku zadrte. To su tvrtke koje bi se trebale mijenjati. Godine u konačnici nisu bitne. Ali imao sam dosta neugodnih iskustava da su me ljudi shvaćali neozbiljno zato što sam eto tako mlad, ali u drugu ruku mislim da je to više prednost nego nedostatak.

Kada napravite nešto takvo s 18 ili 20, pokrenete tvrtku, to je puno zanimljivije ljudima nego kada bi to pokrenuo netko s četrdeset. To je više prednost nego hendikep. Dobili smo jako dobar PR u cijeloj regiji, svi znaju za nas zahvaljujući medijima poput vas i ne osjećam se zakinuto po tom pitanju", objašnjava Gajšak.

Proizvod koji će se doslovno slagati kao LEGO kocke

U biznisu kojem se bavi, kaže, vidi veliki potencijal. "Sektor 'uradi sam' edukacije postaje popularan. On je bio popularan u prošlom stoljeću, tamo osamdesete godine svi su radili modele vlakova i aviona. To je malo zamrlo kako je konzumerizam uznapredovao, ali se opet vraća ta fora sa stvaranjem, STEM-om, edukativnim alatima.

Zeljko Puhovski/CROPIX

To je 'in' jer su shvatili da djecu od samog početka treba educirati u području STEM-a ako želimo da budu kompetentni na tržištu rada jer su školski sustavi svugdje tromi. Ne samo kod nas nego svugdje i slabo prate trendove.

Naši proizvodi se dobro prodaju zbog trendova koji će se još neko vrijeme sigurno održati tako da želimo napraviti liniju edukativnih proizvoda koji bi bili slični kao MAKERbuino i MAKERphone samo bi se razlikovali po preporučenoj dobnoj skupini, cjenovnoj kategoriji i kompleksnosti", objašnjava Gajšak.

Otkriva i kako kratkoročno planira napraviti MAKERphone koji će se moći slagati kao LEGO kocke. "Neće biti lemljenja, kao što je to slučaj za sada. Lemljenje donosi razliku u odnosu na LEGO kocke, ali oduzima i veliki dio potencijalne publike jer je set za one koji imaju 11+ godina jer su lemilice vruće", priča.

"Moramo griješiti da bi nešto naučili"

Za mlade koji žele pokrenuti svoj biznis Gajšak ima par savjeta. "Prvi bi bio ako želite ući u biznis očekujte da će vas ljudi odvraćati od toga. Ako ste odlučni morate ih ignorirati i postupiti kako mislite da je ispravno. Pokušajte napraviti nešto što ne radi svatko i tu treba očekivati da ako to želite da će vas oni koji nisu drugačiji spriječiti da išta napravite.

Drugi bi bio vezan uz greške. Ljudi se boje griješenja pa se nekako taj odnos prema griješenju treba promijeniti općenito u mentalitetu. To je kao kada sjedite u školi nešto vam nije jasno, ali se bojite pitati jer ćete ispasti glupi. To mi se dogodili milijun puta.

To je problem gdje se vrednuje to da je pogriješiti loše. Mislim, definitivno je ali moramo griješiti da bi nešto naučili. Slično je i u poduzetništvu. Ako se odlučite za poduzetništvo ili bilo koju drugu profesiju očekujte da ćete puno pogriješiti i morati izvući korisno iskustvo učenja.

Treći savjet bi bio da ako idete u poduzetništvo da se ne živcirate. Ljudi su emocionalna bića i kada imate svoju tvrtku to je puno stresa. Svaki poduzetnik treba puno raditi na tome da problemi koji se događaju u poslovnom svijetu ne utječu pretjerano na njega emocionalno.

Kada gradite neku tvrtku povezani ste s njom, to je vaša bebica i jednostavno sama definicija biznisa je rješavanje problema, a njih ima koliko god tvrtka bila velika ili mala, samo se njihovi oblici mijenjaju. To zna emocionalno utjecati na ljude pa se psihički treba pripremiti na to i shvatiti da ne treba sve shvaćati tako jako emocionalno", zaključuje.

Albert Gajšak

pametne klupe

Ivan Mrvoš

Include

MAKERbuino

MAKERphone

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter