100posto reportaža: FRANCUSKA IMA ŽUTE, A PETRINJA ZELENE PRSLUKE

Ovaj prostor nije 'zagađen internetom', a kamoli nečim drugim. Odlaganje radioaktivnog otpada u Banovini nema veze sa zdravim razumom


Daniel Radman
05.02.2019.21:00
Ovaj prostor nije 'zagađen internetom', a kamoli nečim drugim. Odlaganje radioaktivnog otpada u Banovini nema veze sa zdravim razumom
Mate Piskor / CROPIX

sažeto

Sve što bi politika htjela skladištiti u Trgovskoj gori može se vratiti Zagrebu, upozoravaju stanovnici Banovine


Daniel Radman
05.02.2019.21:00

'Čujem kako nam ovi stručnjaci pokušavaju objasniti da je to tako bezopasno. Ako je tako bezopasno kako kažu, ja predlažem slijedeće: 'Ajmo mi skupit novac, pa njima sagraditi jednu vikendicu i u podrum te vikendice staviti sto takvih buradi. Pa kad već ljudi znaju da to nije nikakav problem, i da je to tako bezopasno, nek' se oni tamo skupljaju svake subote i nedjelje, nek' povedu i unučad pa se tamo igraju s njima. Mislite da bi pristali?' poručuje naš sugovornik, Petrinjac, svim ekspertima koji tvrde da odlaganje radioaktivnog i nuklearnog otpada u vojnom skladištu na Trgovskoj gori u blizini Dvora, neće utjecati na život stanovnika tog područja.

O tome se priča već desetljećima, mnogi pretpostavljaju da se sumnjivi otpad tamo već i skladišti, a te sumnje je potvrdio i sisačko-moslavački župan, HDZ-ov Ivo Žinić izjavom kako 'pretpostavlja da nekontroliranih odlagališta s takvim materijalom ima diljem Hrvatske, pa možda i u vojnim skladištima i bunkerima na Trgovskoj gori' koje je, shodno tomu, ocijenio 'logičnim odabirom'.

Što je opasnije za Petrinju, migranti ili radioaktivni otpad?

Zeljko Puhovski / CROPIX

'Meni je jasno da je lako uznemiriti ljude i povesti ih u akciju plašeći ih radioaktivnom opasnošću. Političari u ovom slučaju privlače pažnju, ovdje je na djelu jeftino prikupljanje političkih bodova', Žinićev je zaključak.

Kad kaže političari, misli prije svega na gradonačelnika Petrinje i saborskog zastupnika, reformistu Darinka Dumbovića. Dumbović je, zajedno sa svojim istomišljenicima - ne nužno stranačkim - prošlog tjedna navukao 'zeleni prsluk' i alarmirao javnost oko ovog problema i na nacionalnoj razini, a Petrinja je time postala epicentar prosvjeda.

Ova tema nije od jučer, o tome se govori već desetljećima, a aktualizirana je nakon sastanka hrvatske i slovenske strane na međudržavnom povjerenstvu koje je raspravljalo o odlaganju otpada iz Krškog. Nakon sastanka naš ministar zaštite okoliša Tomislav Ćorić spomenuo je skladište Čerkezovac na Trgovskoj gori kao predviđenu lokaciju.

Prošli smo kroz centar Petrinje, pitali građane što misle o tome, boje li se ovih najava i, dakako, nikome baš nije svejedno.

'Bojim se da smo tu nemoćni, tu sve zavisi od visoke politike. Naravno da smo protiv toga, kome to treba', pita se gospodin Mirko.

Zeljko Puhovski / CROPIX

Njegova sugrađanka, gospođa Danica, također dijeli zabrinutost.

'Svi idemo prema tome da naše područje bude prepoznatljivo po eko-proizvodnji, imamo naše poznate pčelare, poljoprivrednike, zamislite kako je njima. Naravno da i nama građanima nije svejedno', priznaje.

No, na ulicama smo čuli i komentar da neke više plaši dolazak migranata nego radioaktivnog otpada (ipak do Dvora ima nekih 30-40 kilometara zračne linije) pa smo s prikupljenim mišljenima pošli k gradonačelniku.

Zeljko Puhovski / CROPIX

'To nije točno, ne možete uspoređivati opasnost od radioaktivnog otpada s ljudima. Mislim da ne postoji čovjek koji bi radije prihvatio nuklearni otpad od dvjesto obitelji', 'brani' svoje sugrađane Dumbović, što ne znači da se slaže i s prijmom azilanata na petrinjsko područje.

Radioaktivni otpad stavite u maslinik!

Zeljko Puhovski / CROPIX

Ljut je što se Banovina spominje u tom kontekstu, kaže, visoka politika je na njima našla pokazivati svoje mišiće. 'Svaki dio Hrvatske se trudi dobiti neki nacionalni park, što ćemo mi postati, park nuklearnog otpada? Osim toga, mi ovdje imamo preko 30 OPG-ova koji su se orijentirali na ekološku proizvodnju, što s njima? Druga stvar je sigurnosni aspekt, a predviđeno odlagalište je na tromeđi gdje su Hrvati, Bošnjaci i Srbi, razmišlja li netko i o tome? I još jedna stvar, naša cijela županija je na području koje je crvenom bojom označeno kao najveće moguće klizište tla. Da ne govorim o vodi, koliko ovdje imamo izvora', nabraja nam gradonačelnik.

Dumbović nas je upozorio da se slovenska strana zalagala da se otpad iz Krškog pohranjuje na njihovom teritoriju, ali da je to hrvatska strana odbila. Zašto je tako, ne želi ulaziti, veli, 'vjerojatno je to političko kartanje na najvišoj razini'. Priču o krivom odabiru lokacije poentirao je s velikim ulaganjem lokalne vlast u kostajničke kestene.

'Gledajte, nigdje na području Europe na jednom mjestu nema toliko pitomog kestena kao na području Kostajnice. Godišnje tamo 20.000 ljudi dođe zbog kestena, a evo, mi smo u Centar za šljivu i kesten uložili 10 milijuna kuna da bi nama kesten postao kao na obali maslina. Zamislite sad da netko radioaktivni otpad želi odlagati u maslinik u Istri, što bi bilo?, ljut je Dumbović.

Da smo u Austriji, nitko se ne bi bunio

Zeljko Puhovski / CROPIX

Kad se svi pozivaju na poljoprivrednike, otišli smo i do njih. Marijan Glušić jedan je onih od sa 'zelenih prslukom', a ujedno je i predsjednik županijske Ekološke udruge 'Izvor'. Inače, Glušić na približno dva hektara uzgaja jabuke, one s eko-predznakom, a s njim su došle i njegove kolege, Milan Borojević i Nikola Ćorić. Borojević se bavi uzgojem lješnjaka i voćarstvom, a ima iskustva i s konopljom, lanom, dok se Ćorić bavi uzgojem lavande.

'Predsjednik sam udruge koja ima članove na području cijele naše županije, moj je voćnjak u Petrinji koja je 30-40 kilometara zračne linije od spornog područja, pa nisam na prvoj liniji, no da se razumijemo, ni to nije predaleko. Nije nam svejedno. Da smo mi uređena zemlja poput Austrije, ne bih se ja bunio. Našima - ne vjerujem', reći će Glušić.

Na priču o politici nadovezao se Borojević.

'Koliko znam, Krško slovi kao jedna od najsigurnijih nuklearki u svijetu, zato što tamo nije bilo ni 'p' od politike. Gradonačelnik Krškog tamo nikad nije kročio unutra, a kod nas odjednom politika odlučuje o tome. A naš najveći problem je što se kod nas ne upravlja događajima, već događaji upravljaju situacijom', kaže nam.

Najbliži industrijski dimnjak je 50 kilometara

Zeljko Puhovski / CROPIX

'Prošao sam sve kontinente, gledao tuđa iskustva s proizvodnjom hrane, pa mislim da mogu nešto reći o ovom. Staviti nešto tako na ovaj prostor koji nije zagađen ni internetom graniči sa zdravom pameti', dodaje.

Glušić se nadovezuje, pa kaže da ih je rat unazadio barem za 15 godina, ali je sreća u nesreći da se tlo oporavilo.

'Uz sve zlo, rat nam je donio i to da se 10-15 godina nije bacio ni jedan gram umjetnog đubriva, zato i imamo ovakvu zemlju', pojašnjava nam, a osim čiste zemlje tu je i čist zrak. 'Najbliži industrijski dimnjak od moje zemlje je udaljen 50 kilometara', nadovezuje se Borojević.

I Ćorić je iznio adute kad je riječ o potrebi čuvanja Banovine.

'Ovdje na prste jedne ruke možete nabrojiti ljude koji se bave ozbiljnom poljoprivrednom proizvodnjom koja nije ekološka. Ovdje svakih par sela, znači nekih 30-a kilometara, imate nekoga tko ima 40-50 krava i obrađuje sto rali zemlje, znači nema nikoga tko bi intenzivnom poljoprivredom zagadio tlo. No, nije problem samo za Banovinu jer ovi u Zagrebu ne razmišljaju da sve što bi htjeli ostaviti u Trgovskoj gori može doći njima nazad', zaključio je priču.

Petrinja

Darinko Dumbović

Zeleni prsluci

Marijan Glušić

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter