SERIJAL LOKALNI ŠERIFI

Ovaj 'šerif' zaista jaše: 'Od prvog novca kupio sam konja i sagradio štalu. Politika me ne zanima, njom se bavim samo da se ona ne bi bavila sa mnom'


Daniel Radman
16.02.2019.11:00
Ovaj 'šerif' zaista jaše: 'Od prvog novca kupio sam konja i sagradio štalu. Politika me ne zanima, njom se bavim samo da se ona ne bi bavila sa mnom'
Vjekoslav Belajevic / Privatna arhiva

sažeto

'Ljudi su me izabrali zato što sam s njima svaki dan, a ne zato što sam političar. Kad se prvi put budem morao sakriti od nekoga u selu, reći ću 'hvala lipo, neću više bit načelnik', kaže prvi čovjek Nijemaca


Daniel Radman
16.02.2019.11:00

Dogovor je bio da se čujemo oko podneva. Na koncu, razgovor smo započeli daleko bliže ponoći nego zakazanom terminu. 'Takav dan, šta da ti kažem', na prvu se pravda načelnik Općine Nijemci Vjekoslav Belajević, a kad ga pitamo kad mu inače završavaju obveze proizlazi da ni ovaj nije bio iznimka.

'Krene u pola sedam, to je jedino sigurno, a iskreno, često ni sam ne znam kad će na kraju završiti', dodaje.  

Jedino nije u ribičima

Općina Nijemci / Arhiva

Općina ima osam naselja, zauzima deset posto površine Vukovarsko-srijemske županije, pa mu je i opseg posla nešto veći nego što ima prosječan lokalni dužnosnik. No, nije načelnički posao jedino što ovom 37-godišnjaku oduzima vrijeme. Aktivan je u vatrogasnom i lovačkom društvu, konjogojskoj udruzi, nogometnom klubu... Kako sam kaže - 'jedino nisam u ribičima'.

'Ta aktivnost u udrugama je bila jedan od razloga zašto sam se uopće kandidirao. Izuzev vatrogasaca, koji moraju biti financirani po slovu zakona, ostale udruge – kao nositelji društvenog života u općini – nisu dobivale gotovo ništa. Nisu to bili neki prohtjevi, da su tražili stotine ili desetke tisuća kuna, čisto je trebalo par tisuća za normalno funkcioniranje', počinje priču o razlozima zašto se odlučio kandidirati.

'Radom kroz sve te udruge na neki način moraš biti vezan za politiku, ovu lokalnu, a kako sam na taj način bio povezan s ljudima, sve više mi se javljao osjećaj da Nijemci stagniraju, da sve vodi nekoj apatiji. Moj poriv je bio da probam to promijeniti, da se ljudima pokaže da se stvari mogu pokrenuti, ići na bolje, prema nekom napretku.'

No, iskreno mi priznaje, mentalitet se teško može promijeniti u kratkom vremenu. Nijemce je, priča mi, nakon povratka mještana u selo nakon rata i mirne reintegracije u početku držala euforija, međutim, danas, nakon 20-ak godina, drukčija je priča.

'Da, kad su se ljudi, tamo krajem 90-ih počeli vraćati, osjetio se kod njih entuzijazam, čak bih rekao da je to bila i jedna euforija. To je bilo nešto prelijepo, a sad je to prešlo u neku melankoliju i ako me pitaš koji je najveći problem sela – mislim da je upravo to: kako dignuti ljude. Ništa nije problem, ni sufinancirati, ni 'potegnit' bilo što da se s nečim krene, ali, na žalost, dovedeni smo do toga da ljudi razmišljaju da ništa nije isplativo, da se ništa ne može.'

Ne bojim se za Nijemce, za okolna sela mi nije svejedno

Ipak, ovi strahovi ne znače da se načelnik boji za Nijemce. Barem ne za samo mjesto kao općinsko središte. Međutim, kaže da je problem kako revitalizirati druga naselja.

'Za same Nijemce, nema tu brige, prosperirat će. Ja se iskreno više bojim za okolna mjesta. Bez nekakve dobre priče, pokretanja neke tvornice, proizvodnje, teško ih se može održati na razini da ljudi tamo ostanu živjeti. Ali, to je već stvar politike na državnoj razini koja treba osmisliti načine da se tamo privuku investitori i zadrže ljudi. Znači od poreznih olakšica, ne samo za ulagače, već i za fizičke osobe, pa nadalje.. Da sad i ja previše ne pametujem, ali mislim da je svima jasno da treba već sad nešto poduzeti.'

No, da ni sama općina ne sjedi po tom pitanju skrštenih ruku, pohvalio se Belajević i glavnim projektima. Najponosniji je, kaže, na mjere razvoja poljoprivrede. Inače, izvorni proračun općine Nijemci se vrti između 15 i 17 milijuna kuna, a s projektima je težak respektabilinih 36 milijuna.

'Samo smo osmislili, sami financiramo nekih 60-ak projekata za koje smo izdvojili oko 1,4 milijuna kuna koje su direktno uplaćene na račune fizičkih osoba i naših OPG-ova, znači ljudi su direktno osjetili potporu općine. To radimo kroz šest mjera, od edukacije, nabave strojeva i repromaterijala, potpora za nabavu rasplodnih grla stoke, za obnovu i adaptaciju smještajnih kapaciteta za stoku i potpora za pčelarstvo', napominje.

Naravno, tu su i mjere koje bi trebale zadržati mlade u općini. Nijemci dijele i potporu za kupnju prvog objekta, što podupiru s 20.000 kuna, a od jeseni će po prvi puta u povijesti dobiti dugoočekivani vrtić.

'Proveden je natječaj, i uz puno muke smo došli do njega. Već je proveden javni natječaj i krenula je izgradnja. Projekt je vrijedan šest milijuna, napkon će i naša djeca i njihovi roditelji imati sve što je potrebno'.

Od prvog novca kupio je konja i sagradio štalu

Vjekoslav Belajevic / Privatna arhiva

Kako je Belajević bio neovisni kandidat, pitamo ga je li bilo kontakata sa strankama nakon izborne pobjede. Iskustva iz ovog serijala govore da se broj poziva neovisnim načelnicima barem upeterostruči.

'Jesam, imao sam poziva, bilo je nekih pokušaja – neću reći vrbovanja – ali dao sam im do znanja da me to ne zanima. Iskreno, sebe i ne smatram političarom, na lokalnoj razini je to stvar 'ili ćeš se baviti politikom, ili će se politika bavit s tobom', nema tu puno izbora. Mene ne zanima neka druga fotelja, kad sam krenuo u ovu priču cilj mi je bio da u Nijemcima stvorimo uvjete za normalan život. S nekom višom politikom se ne želim zamarati, ljudi su me izabrali zato što me poznaju tolike godine, zato što sam s njima svaki dan, a ne zato što sam političar. A kad se prvi put budem morao sakriti od nekoga u selu, reći ću 'hvala lipo, neću više bit načelnik' i vratit ću se svom poslu.'

A taj posao je OPG. Belajević je, kao i općina Nijemci, u svom kraju poznat po uzgoju konja.

'Svoje konje imam deset godina, sad ih imam tri. To je jedna ljubav još iz dječačkih dana, moji baka i dida su ih imali, a kako se dogodio rat – imao sam devet godina kad smo otišli u progonstvo - nisam mogao to nastaviti, iako sam žudio za tim. Čim sam došao do prvog posla i prvog novca, odmah sam izgradio štalu i kupio konja. Ni roditelji nisu znali da ću to napraviti. Sjećam se da me je otac pitao 'jesi li normalan, pa nije ti to pas ili mačka', al' eto, čim se konjima bavim već deset godina znači da nisam ni trena požalio.'

Lokalni šerifi

Vjekoslav Belajević

Nijemci

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter