SERIJAL KULT(NE) LIČNOSTI

Paranoični vrač često je halucinirao, a trećina njegovih sunarodnjaka nije dočekala da ga smaknu. Vojnici su ga odbili streljati jer su se bojali njegovog duha


Daniel Radman
16.09.2018.14:00
Paranoični vrač često je halucinirao, a trećina njegovih sunarodnjaka nije dočekala da ga smaknu. Vojnici su ga odbili streljati jer su se bojali njegovog duha
Profimedia

sažeto

Prvi predsjednik Ekvatorijalne Gvineje Francisco Macias Nguema vjerojatno je bio najveći 'antiprosvjetitelj' u povijesti, zabranio je knjižnice a svi koji su čitali bili su sumnjivi


Daniel Radman
16.09.2018.14:00

Ekvatorijalna Gvineja mala je državica na zapadu Afrike, i jedna od bogatijih. Proizvodnja nafte ondje premašuje barel dnevno po glavi stanovnika, što znači da bi stanovnici ove zemlje mogli jako dobro živjeti, ne samo za afričke standarde. Ipak, prosječni Gvinejac od toga ima malo koristi. Točnije, nema nikakve. On živi kao i većina ljudi u puno siromašnijim afričkim državama jer se sav novac zadržava u krugu oko predsjednika Teodora Obianga Ngueme.

Sam Obiang jedan je od najvećih diktatora crnog kontinenta, već 38 godina čvrsto drži vlast. No, u usporedbi sa svojim prethodnikom, njegovim stricem Franciscom Maciasom Nguemom koji je državom vladao od njezinog osamostaljena 1968. do 1979., kada ga je nećak dao ubiti, još ispada i dobar. A to definitivno nije. Međutim, statistički gledano, i jedan Adolf Hitler bi u Maciasu imao oštru konkurenciju. U državi u kojoj je tada, prema procjenama, živjelo 300.000 ljudi trećina ih je ili iselila (80.000) ili su ubijeni (20.000). Zbog toga su je, između ostalog, zvali 'afričkim Dachauom' jer mnogi su imali osjećaj da se nalaze u koncentracijskom logoru na otvorenom.

Profimedia

Kao da sam taj podatak nije dosta, Macias je vjerojatno bio najveći 'antiprosvjetitelj' u povijesti čovječanstva. Za svoje vlasti zabranio je knjižnice, a čak je i riječ 'intelektualac' bila zabranjena. Naravno, sam se nije mogao pohvaliti nekim intelektualnim sposobnostima: za vrijeme dok je njegova država bila španjolska kolonija, Macias je čak tri puta pao na ispitu za državnog službenika. No, na kraju je, prije svega zahvaljujući urođenoj snalažljivosti, ostvario solidnu činovničku karijeru te je kraj kolonijalne ere dočekao prvo kao gradonačelnik omanjeg grada, a u prijelaznoj vladi koja je vodila zemlju do prvih slobodnih izbora bio je ministar za javni rad.

Dobar dio svoje slave stekao je – što će se kasnije pokazati dosta bitnim – činjenicom da je bio sin plemenskog vrača, a zahvaljujući urođenoj snalažljivosti oko sebe stvorio je i autu mistika. Zapravo, ovo prvo, snalažljivost, dovelo ga je na vlast, a drugo, mističnost, omogućilo da provodi gotovo sve što je zamislio. Ljudi su ga se toliko bojali da na kraju, kad ga je nećak osudio na smrt, ni jedan vojnik nije htio biti u streljačkom vodu jer su vojnici strahovali kako će ih progoniti Maciasov duh. Zato je njegov nasljednik Obiang morao angažirati strane vojnike, pa su ga smaknuli pripadnici marokanske garde.

No, krenimo redom. Sam Macias dobio je slobodne izbore 1968. godine i u kratkom periodu pokazao je što želi napraviti sa novostečenom slobodom Ekvatorijalne Gvineje. Tome su kumovale glasine o pokušaju državnog puča početkom 1969., pa se prvo okomio na Španjolce koje je krivio za urotu, njih 7.000 koji su živjeli u Ekvatorijalnoj Gvineji sveo je statističku grešku. Ništa manju brutalnost nije pokazao ni prema svom narodu. Prvi na udaru bio je njegov protukandidat na izborima (koji je bio i premijer u prijelaznoj vladi dok je Macias bio ministar) - njega je uhitio, mučio, ubio, a istu sudbinu namijenio je i njegovoj ženi i svim političkim protivnicima. Za primjer drugima dao je prebiti na smrt ministra vanjskih poslova i veleposlanika pri Ujedinjenim narodima, a onda je krenuo u obračun s obrazovanim ljudima. Prema jednom izvoru čak je dao je pogubiti sve ljude koji su nosili naočale jer je to bio očit znak da – čitaju!? Inače, osim zabrane knjižnica, zabranio je i tisak, pa je državom vladala sveopća cenzura. Da stvari budu gore, zabranio je zapadnu medicinu, jer je – kao i obrazovanje – to smatrao nametanjem stranog načina života. Do njegove smrti, kažu podaci, samo dvoje ljudi s titulom doktora ostalo je u državi.

Profimedia

Nakon samo pola godine Maciasove vlasti izvjestitelj 'Newsweeka' piše kako država sve više podsjeća na ruševinu. Solidnu ekonomsku osnovu i zdravstveni standard, zahvaljujući progonu školovanih ljudi uspio je urušiti za tren. Uslijed nedostatka medicinske skrbi smrtnost djece i dojenčadi rapidno je porasla, a jednako stravične statistike bile su i u gospodarstvu. Proizvodnja kakaovca – nestao je školovan kadar koji je upravljao sustavom, a iskusni radnici bježali su iz zemlje - počela je kopnuti. Uveo je prisilni rad, gotovo ropstvo, a proizvodnja je pala za čak pet šestina u odnosu na predkolonijalnu fazu. Ribarstvo, kao drugu najrazvijeniju granu, urušio je odlukom da nitko ne smije imati brod jer su Gvinejci iz zemlje bježali i pomorskim putem. Tako je, u prilično bizarnoj odluci, Sovjetima - s kojima je surađivao ne zbog ideologije, već iz čisto pragmatizma- dao koncesije na izlov ribe koju bi oni potom prodavali Gvinejcima.

Tri godine poslije dolaska na vlast mijenja Ustav, pa se prestaje zamarati i formalnostima, postaje i na papiru (kojeg je tako prezirao) apsolutni vladar i gospodar života i smrti. Imenuje se doživotnim predsjednikom, 'Velikim meštrom obrazovanja, znanosti i kulture', a kult ličnosti gradi, između ostalog, sveprisutnim sloganima 'Bog je stvorio Ekvatorijalnu Gvineju zahvaljujući Papa Maciasu'. Na početku mandata njegovi portreti obvezno su stajali na svakom oltaru crkve, sve dok nije zabranio djelovanje religija, uključujući i svaki obred poput sahrane. Potom je dokinuo i obrazovni sustav.

Kako je država funkcionirala, svjedoči i anegdota da je statističara vlade dao raskomadati kad mu je iznio loše ekonomske procjene. Inače, za vrijeme njegove 11-godišnje vladavine, ubijeno je čak 10 od 12 članova prve Maciasove vlade, kao i polovina zastupnika u prvom sazivu parlamenta. Najskandaloznijim događajem smatra se masovno pogubljenje političkih protivnika, 150 ih je ubijeno na nogometnom stadionu dok je prema izjava svjedoka s razglasa, ironično, treštao hit Mary Hopkin 'Those were the Days, My Friend'.

Profimedia

Kad je zatvorio narodnu banku, kompletnu državnu blagajnu odnio je u svoje selo, čuvajući sav novac u kolibi od trske. Inače, ondje je držao i cijelu garnituru lubanja, neki kažu da je to bilo zbog zastrašivanja (političkih) protivnika, drugi pak da je time samo htio produbiti priče o svojim natprirodnim moćima. Inače, sukladno tradiciji vračeva iz obitelji, konzumirao je bhang (na bazi kanabisa) i ibogu (halucinogeni napitak) u velikim količanama, što ga je vjerojatno dovelo u česta paranoična stanja u kojima je posezao za drastičnim mjerama.

Njegovoj psihičkoj nestabilnosti, smatra istaknuti stručnjak za zapadnoafričke prilike Randall Fegley, doprinijela je i njegova impotencija. Ironično, sam se nazivao 'ocem Ekvatorijalne Gvineje'.

Na kraju mu je presudio potpuni gubitak za realnost, uspio je okrenuti protiv sve i svoju obitelj i svoje pleme. Uvod u njegovo rušenje s vlasti bio je trenutak kad su mu šestorica časnika, uključujući i članove obitelji, stigla u selo tražiti plaću za svoje vojnike. Macias ih je dao pogubiti, a kako je jedan od njih bio brat aktualnog predsjednika Obianga, iz vojnog vrha – u prijevodu, šire Maciasove obitelji - shvatili su (napokon) da bi i oni mogli biti slijedeći. Iz toga razloga Macias je uhićen u kolovozu 1979., a već mjesec dana poslije donesena je smrtna presuda koju su izvršili marokonski gardisti.

Njegovom smrću, na žalost, nije se puno toga promjenilo, osim činjenice da se u gvinejskom zaljevu pronašla nafta pa Maciasov nasljednik Obiang, za razliku od njega, ima nepresušivi izvor prihoda, ali i gotovo jednaku želju za tiranijom.

kult(ne) ličnosti

diktator

Ekvatorijalna Gvineja

Francisco Macias Nguema

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter