Ekskluzivna ispovijest JAT-ovca (2)

Po točnosti smo bili među prvih deset, let smo jednom odgađali zbog mrtvaca u avionu, a jednom i zbog smrada putnika!'


Mia Mitrović
23.06.2019.21:00
Po točnosti smo bili među prvih deset, let smo jednom odgađali zbog mrtvaca u avionu, a jednom i zbog smrada putnika!'
CROPIX, arhiva

sažeto

Našeg beogradskog sugovornika, koji je radni vijek proveo kao stjuard u JAT-u, zasmetali su negativni komentari o kompaniji koja je bila ponos Jugoslavije...


Mia Mitrović
23.06.2019.21:00

Prvi dio naših razgovora koje smo vodili s Beograđaninom Brankom, bivšim stjuardom JAT-a, jugoslavenskog avioprijevoznika, izazvao je niz reakcija i komentara čitatelja iz svih zemalja naše nekadašnje zajedničke države.

Mnogi od njih bili su negativni, a većina kritika odnosila se na kašnjenje JAT-ovih letova zbog kojih je kompanija dobila posprdni nadimak Joke About Time. Branko nam je otkrio da je percepcija JAT-a kao aviokompanije koja svuda kasni preuveličana i da nema previše uporišta u stvarnosti.

JAT je po točnosti bio među prvih deset 

"Znate kako kažu: roditelje i zemlju gdje ćeš se roditi ne možeš birati. Rođen sam u zemlji koje više nema i radio sam u kompaniji koje više nema. Mogu vam govoriti o nedostacima i jedne i druge, ali neću jer me za obje vežu uglavnom lijepe uspomene. O JAT-u se pisalo i pričalo mnogo neistina. Da li smo mi takav narod bili, i sve svoje pljuvali, a ljepše i bolje nam je bilo samo tuđe, ne znam. Ali ja pričam o činjenicama.

Što se tiče avijacije, sve je lako provjerljivo, a greške su nedopustive jer su kobne. Većina pilota bilu su vrsni letači. S njima sam proveo na tisuće sati u zraku i osjećao sam se sigurno. Nerijetko su se dešavala prinudna slijetanja i samo prisebnošću i sposobnošću članova posade putnici su bili evakuirani na sigurno", započinje Branko koji je, kaže, u 30 godina karijere više sati proveo u avionu nego kod kuće.

Akronim Joke About Time apsolutno nema veze s realnošću, tvrdi Branko. JAT je sa 78,8% letova po točnosti bio među prvih deset aviokompanija u Europi što pokazuje izvještaj Asocijacije europskih aviokompanija (AEA). Prema njihovom izvještaju, iza JAT-a su se našli giganti poput Air Francea, španjolske Iberije (74%), Swiss Aira (69%) te Lufthanse koja ima 67 posto točnih polazaka.

Mrtvaca smo pokrili 'ćebetom'

Usporedbe radi, hrvatski nacionalni avioprijevoznik Croatia Airlines 2017. je zbog neregularnosti u letovima morao isplatiti 1,3 milijuna eura (9,6 milijuna kuna). Većina isplata odnosilo se na kašnjenja i otkazivanja letova.

"Normalno da je i u JAT-u bilo kašnjenja, jer avioni ponekad ne mogu poletjeti zbog vremenskih nepogodama. Dolazilo je i do otkazivanja motora i prinudnih slijetanja zbog nepredviđenih situacija, a sve to dovodi do kašnjenja i otkazivanja letova u velikim kompanijama i danas. Kašnjenje nije nečiji 'ćeif', ono se događa s jako dobrim razlogom. Putnici uglavnom ne znaju zbog čega se kasni i onda pljuju po aviokompaniji", priča Branko te nam navodi neke od najbizarnijih primjera zbog kojih su JAT-ovi letovi kasnili.

"Slučaj je malo morbidan, ali i to se događalo. Na letu Singapur-Dubai- Beograd preminuo je putnik. Avion je bio krcat. Nismo ga imali gdje premjestiti i izolirati od ostalih putnika. Jedino što smo mogli je prekriti njegovo tijelo 'ćebetom'. Iskrcan je u Dubaiju s obitelji, ali normalno da je zbog cijelog slučaja došlo do kašnjenja leta za Beograd", navodi Branko. 

Kasnili smo jer je putnik smrdio

Kašnjenja su se događala i zbog čekanja putnika s drugih letova, nepojavljivanja putnika na letu, provjere prtljage, dojave o bombama... Sve su to uobičajene stvari koje se događaju svim aviokompanijama.

"Na jednom letu za Moskvu otkazao nam je motor sat vremena poslije polijetanja. Morali smo se hitno vratiti u Beograd. Jednom smo imali smrdljivog putnika na letu. Smrad je bio toliko nepodnošljiv da smo morali zamoliti zemaljsku službu da dođu i izvedu ga iz kabine, jer su se putnici žalili", prisjeća se bivši JAT-ovac.

Usprkos kašnjenju koje je uobičajena stvar u avijaciji, JAT je bio jedna od najsigurnijih svjetskih kompanija jer je pilotsko osoblje prolazilo napornu, ali vrhunsku obuku.

U gotovo 70 godina koliko je postojao, JAT je imao samo dvije teške avionske nesreće. Prva se dogodila '72. u zračnom prostoru Čehoslovačke, iznad Srpske Kamenice kada se zbog eksplozije avion DC-9-32 zbog eksplozije srušio u planinama. Jedini preživjeli bila je JAT-ova stjuardesa Vesna Vulović.

"Još uvijek postoje dvije strane priče. Prema jednoj, ranije postavljena bomba na ovom letu je eksplodirala, a prema drugoj, čehoslovačka protuzračna obrana greškom je oborila avion, a kasnije godinama zataškavala tu činjenicu", otkriva Branko.

Ratne dnevnice

Druga nesreća zbila se 11. rujna 1973. kada je karavel SE-210 zbog promašene rute završio u planini Maganik pri čemu je poginulo 35 putnika i 6 članova posade.

Zbog vrhunske obuke koje su prolazili jugoslavenski piloti, JAT je uz Air France bio jedina aviokompanija koja je letjela za Bejrut u vrijeme Libanonskog rata 1982. Branko je na tim letovima bio desetak puta.

"Bejrut je tada bio danonoćno granatiran, a moj prvi let je bio noćni. Zbog opasnosti granatiranja aerodroma i piste, a potencijalno i aviona, svjetla su na aerodromu bila ugašena. Kada je naš avion došao u finalnu fazu prilaženja, svjetla su se na pisti nakratko upalila kako bismo mogli sletjeti i po slijetanju odmah ponovno ugasila.

privatni album

Mrkli mrak, a u aerodromskoj zgradi vojska, oko nje bodljikava žica. Ostali bismo u hotelu nekoliko sati, a onda pred zoru pod okriljem noći polijetali natrag za Beograd. Do hotela nas je put vodio kroz neosvijetljene ulice razrušenog grada. Svako malo su nas na check pointu zaustavljale vojne kontrole. Na povratku na aerodrom u zgradi razrušenoj od granata nalazila se jedna sobica gdje smo kupovali Marlboro cigarete. Mislim da su u tom trenutku bile najjeftinije na svijetu, šteka je koštala 5 dolara", prisjeća se Branko koji je često letio za Bejrut jer su dnevnice bile dvostruko veće, a kabinsko osoblje ih je prozvalo 'ratnim dnevnicama'.

Puno neprijatnije se, kaže osjećao prilikom inspekcija SAFA-e, europske službe za kontrolu i sigurnost stranih aviona.

"Oni ulaze nenajavljeno. Ponekad da uđu u avion s čistoćom i ako ne pogledaš svakom ID badge i sliku - eto problema. Događalo se i da podmetnu nož u sjedište ili bilo gdje i onda gledaju vrši li posada pravilno security check aviona kako treba. Ako ne nađemo predmet koji su postavili, piše se prijava kompaniji i naplaćuju ogromne kazne. Let za Frankfurt, ulazi SAFA u avion. Nijemci ko' Nijemci, uvijek strogi i poslovni. Poslije obavljene kontrole sjeli su u prvi red i poslije počeli pisati izvještaj, a mi šutimo i čekamo", objašnjava stroge kontrole koje su katkad prolazili na europskim aerodromima.

Špric mi Hans

"Kolegica stjuardesa pokušala ih je omekšati i pokazati našu poznatu gostoljubivost pa im je skuhala kavu i poslužila ju na plastičnoj tacni. U trenutku dodavanja kave, čaša je skliznula i završila u krilu gospodina inspektora. Svi su ostali zabezeknuti. Mislim da smo svi pomislili da smo najebali.

Neprijatnu situaciju kolegica je pokušala okrenuti na šalu pa je izgovorila valjda jedinu rečenicu koju zna na njemačkom, a to je 'ahhhhh špric mi Hans, špric mi...' I kada smo očekivali da će JAT završiti s najvećom mogućom kaznetinom u svojoj povijesti, njemački je inspektor prasnuo u smijeh, a i mi skupa s njim (ali od muke)", smije se suludim dogodovštinama sa svjetskih aerodroma Branko i dodaje da je sredinom 80-ih u avionu DC10 iznad Atlantika zabilježen do tada neviđen događaj o kojem se i danas priča u poslovnim krugovima.

"Organizirana je aukcija vrijednih slika tijekom leta, koju je osmislila Dragica Maleš, tadašnji šef prodaje u zagrebačkom predstavništvu JAT-a. Licitaciju umjetničkih djela vodili su najpoznatiji TV voditelji, a odvijala se u "galeriji nad Atlantikom", što je i zapisano na poleđini svake slike, uz podatke o broju leta i visini na kojoj se avion nalazio u vrijeme prodaje. Organizirano je desetak ovakvih aukcija i one se smatraju najuspješnijom marketinškom aktivnosti u povijesti kompanije.

Osim aukcija, u avionima su katkad održavane i žive mini svirke, mislim da je jednu imao i Arsen Dedić. Nerijetko smo i mi sami pravili spontane žurke u zadnjem bifeu desetke. Kako su s nama često letjeli i poznati pjevači za Ameriku i Australiju, kako bi skratili vrijeme leta pjevali su nam svoje najveće hitove. JAT je bio više od letenja", kaže Branko koji je prevozeći dijasporu u SAD i Australiju doživio mnoge emotivne trenutke.

I Tarzan bi se postidio 

"Naši ljudi koji su živjeli u dijaspori, pogotovo u Australiji, kada bi ušli u avion, ljubili bi mu pod. Kao da su već nogom kročili na svoju rodnu grudu, u svoju Jugoslaviju. Nebrojeno puta smo prevozili i mladenke u Ameriku u New York. Kompletno odjevene, u vjenčanicama i sa šminkom na licu, odlazile su se udati u tamo neku njima daleku zemlju, a da mladoženje nikada u životu nisu vidjele osim na slici. S njima su letjeli i 'provodadžije' (posrednici op.a).

privatni album

Cijeli let se mladenke nisu micale sa sjedišta, vjerojatno u strahu od letenja, a i da ne bi pokvarile frizure i izgužvale vjenčanice. Većinom putnici na tim dijaspora letovima su bili Makedonci i Albanci. Najsmješniji su bili Makedonci koji su godinama živjeli i radili u Americi, ali engleski jezik su govorili tako da bi se i Tarzan postidio. Kada su tražili piće, rekli bi mi 'giv mi go drinkot“, šali se na račun naših nekadašnjih sunarodnjaka Branko.

Kada bi se u JAT-u zaposlio novi, mladi kolega ili kolegica, prolazili bi kroz 'inicijaciju', odnosno zezanje od strane starijih kolega.

"Kao gušteri u vojsci. Bilo je to na domaćem letu Beograd – Zagreb. Perser je prenio novoj kolegici informaciju od kapetana da ne može izbaciti stajni trap (kotače) za slijetanje i da mora da skakati na mjestu ispod kojeg su se nalazili kako bi se izvukli. Kada je počela skakati, mi smo vikali 'još, jače, jače, jače'. Nakon nekog vremena netko joj je rekao 'bravo, oslobodili su se to je to'. Kolegica je sva bila ponosna jer je mislila da je spasila avion od moguće katastrofe. Mi nismo mogli izdržati i prasnuli smo u smijeh. Tako je bilo u JAT-u. Opušteno", ispričao nam je Branko te se prisjetio svojih dolazaka u Zagreb u kojem sve do nedavno nije bio punih 30 godina.

Volio sam Zagreb 

"U Zagrebu smo odsjedali u prelijepom hotelu Esplanada na smjenama i do sedam dana i imali tu čast da nam kuha čuveni Stevo Karapandža. Kod njega sam prvi puta probao zagorske štruklje. Po Esplanadi smo ludovali, preskakali iz jedne sobe u drugu preko simsa s unutarnje strane hotela, posjećivali kolegice...Zagreb nam je bio baza iz koje smo letjeli za razne destinacije. Sjećam se restorana 'Pod mirnim krovovima'.

Tamo sam jeo najbolju janjetinu. Ludo sam se zabavljao u 'Saloonu', u Kulušiću sam slušao EKV koji pratim od njihove prve probe jer mi je Bojan Pečar brat od tetke (bratić). Bio sam s njima u Zagrebu 1985. na snimanju njihove druge ploče u studiju SIM", prisjeća se zlatnih 80-ih Branko koji je u Zagrebu na Plesu služio i vojsku.

"Bio sam avio dispečer. Kancelarija mi se nalazila pored meteo službe. Kod sebe sam imao i svoju observersku uniformu i ID bedž, koje sam dobio dok sam studirao višu pilotsku akademiju. Kada bih vidio da slijeće neki JAT-ov avion koji nastavlja za Beograd, upitao bih kapetana mogu li s njima. Skinuo bih vojnu uniformu i obukao JAT-ovu, otišao do Beograda na provod i sutradan se vratio kao da ništa nije bilo. Osjećao sam se kao Frank Abagnale po kojem je snimljen onaj film 'Uhvati me ako možeš", otkriva nam Branko kako je zahvaljujući JAT-u prevario JNA.

"Naravno da ne mogu zaboraviti ni čuvenog carinika Krigera. Tako smo ga prozvali jer je nosio duboke čizme u koje je uvlačio hlače i bio je strog. Obično kada smo se vraćali iz Amerike i Kanade, carina je bila u Zagrebu. Kada čujemo da Kriger tog dana radi i da dolazi na avion da provjeri što imamo, nije nam bilo dobro. A imali smo svašta. Naročito je tražio kavu koju smo donosili na kile jer je tada u Jugoslaviji bila nestašica.

Umalo sam postao milijunaš

Jednom je kolega koji je imao kuću na Krku u Torontu kupio korito broda dugačko 12 metara.... Ma svašta smo kupovali. Kada je carinik došao na avion i pitao ima li štogod za prijaviti, on je rekao da je kupio dječji čamac, na što je carinik odmahnuo rukom i izašao iz aviona. Kada je poslije vidio da se iznosi grdosija od 12 metara, povikao je 'što je ovo'!? Kolega mu je rekao 'moja deca su ogromna, moraju svi da stanu'. Sva sreća po kolegu jer tog dana Kriger nije radio", priča nam još jednu od dogodovština s carine Branko, a tok misli ponovno ga vodi u New York gdje je umalo posto milijunaš.

"Odsjedali smo u hotelu Penta na Sedmoj aveniji. Kako sam imao najboljeg druga koji je živio u ulici East Houston između Av. A i B, više sam vremena provodio kod njega nego u hotelu. Blizu njega u East Villageu, u jednom podrumu u koji se ulazilo s trotoara bukvalno podižući ulične rešetke, imao je jednog ortaka crnca koji je slikao. Često smo 'blejali' kod njega u podrumu. Crteži su bili svuda po podu, što na papiru, što na kartonu.

CROPIX, arhiva

On je brzinski radio svoje slike. Naslika sliku za desetak, dvadesetak minuta. Rekao mi je da izaberem sliku koju hoću za uspomenu. Poslije trideset godina, slučajno sam gledao emisiju na TV-u i čuo da je njegova slika prodana za rekordnih 110 milijuna dolara! Bio je to Jean Michel Basquiat! Njegova slika koju mi je poklonio i potpisao odavno je završila u nekom kontejneru uništena, jer se godinama neuramljena vukla po podrumu. Mogao sam postati milijunaš. Od stjuarda do milijunaša, to bi bila priča", kaže Branko te nam za kraj pripovijeda jednu kobnu situaciju kada su se umalo srušili Iznad Londona.

Bez goriva nad Londonom 

"Bio je to let London-Beograd- Zagreb- London. JU-210 Avion Boeing 727 pun putnika i sedam članova posade: trebali smo sletjeti na Heathrow. Iznad gotovo cijele Europe bilo je olujno nevrijeme koje je radilo ogromnu materijalnu štetu i odnijelo na desetke života. Londonski aerodrom je vrlo frekventan pa se u zraku katkad čeka i do pola sata na dozvolu za slijetanje. Zbog toga nad Londonovom katkad kruži i po nekoliko aviona. Svaki avion zato uzima ekstra gorivo za alternativni aerodrom u slučaju nemogućnosti da sleti na planirani. I mi smo tako trebali, ali se u međuvremenu nevrijeme pogoršalo. Čekajući na dozvolu, kružeći smo potrošili više goriva nego što treba.

privatni album

U međuvremenu su Heathrow zatvorili za slijetanje i polijetanje. Mi više nismo imali goriva za alternaciju. Bili smo prinuđeni krenuti u slijetanje. Nismo imali pojma što se događa ispod, jer je nama iznad oblaka vrijeme lijepo. Kapetan nas je obavijestio da idemo na slijetanje i da pripremimo kabinu za jaku turbulenciju. Sjeo sam naprijed na jump seat pored kolegice. Sve je izgledalo normalno, kao dobar dan, jer smo kao posada do tada prošli na stotine turbulencija, što jakih što slabijih. Kada smo krenuli u poniranje i ušli u oblake, nismo ni slutili što nas čeka. Počeo je horor…

(Kako je JAT-ov Boeing 727 izbjegao sigurnu propast iznad Londona, pročitajte u idućem nastavku)

avijacija

nostalgija

JAT

Jugoslavenski Aerotransport

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter