Sudac istrage prekinuo šutnju

Policija je zataškavala detalje ubojstva srpskog premijera, a pravosudne djeletnike nitko nije pozvao na očevid


Mia Mitrović
15.06.2019.12:00
Policija je zataškavala detalje ubojstva srpskog premijera, a pravosudne djeletnike nitko nije pozvao na očevid
Cropix arhiva

sažeto

Istražni sudac i zamjenica tužitelja o atentatu na Đinđića saznali su s televizije


Mia Mitrović
15.06.2019.12:00

Neposredno nakon ubojstva srpskog premijera Zorana Đinđića 12. ožujka 2003. u dvorištu zgrade vlade Srbije očevid nije izvršen na zakonit način. MUP Srbije nije obavijestio dežurnog istražnog suca i dežurnog zamjenika javnog tužitelja, niti ih je itko pozvao na uviđaj što je protuzakonito.

Kada su čuli za atentat, bivši istražni sudac Okružnog suda u Beogradu Aleksandar Čolić i tadašnji zamjenik tužitelja samoinicijativno su otišli na mjesto zločina, no to se dogodilo sat vremena nakon atentata kada je mjesto zločina već bilo kontaminirano.

O svemu je za srpske medije 16 godina nakon atentata odlučio progovoriti bivši sudac Aleksandar Čolić.

"Za mene, kao tadašnjeg dežurnog suca, bilo je to veoma neobična. Ali o razlozima zašto su oni tako postupili ne znam ništa i ne želim nagađati", kazao je sudac Čolić i naveo da u uredu nisu imali TV, ne bi ni saznali da je netko pucao na premijera.

"Po mom sjećanju, negdje oko 12.45 smo na televiziji vidjeli informaciju s prvim snimcima da je u dvorištu Vlade Srbije u Nemanjinoj ulici pucano na premijera Đinđića i pripadnika njegovog osiguranja i da su ranjeni. Naravno da smo tužilac i ja očekivali da nas o tome žurno obavijesti dežurna služba MUP-a Beograd i da nas pozove i odveze na uviđaj, što je po tadašnjem zakonu bilo obavezno. Prolazilo je vrijeme, a poziva iz dežurne službe MUP-a Beograd nije bilo. Tužitelj i ja smo se već spremili da iz suda krenemo i kako je od našeg saznanja putem televizije prošlo oko pola sata, a poziva iz MUP-a nije bilo, odlučili smo samoinicijativno otići i obaviti uviđaj. Htjeli smo krenuti pješke, jer je zgrada suda nekoliko stotina metara od Vlade Srbije", priča sudac Čolić.

O svemu saznali s televizije

On ističe da je na dan ubojstva premijera s njim u Palači pravde bila dežurna zamjenica okružnog javnog tužitelja Jasmina Vasić i da je dežurna služba MUP-a Beograd imala raspored dežurnog suca i tužitelja i sve njihove brojeve telefona, kao i da su čitavo jutro, od 7.30, normalno komunicirali sve do atentata.

Kako navodi, oko 13.20, zamjenica tužioca se čula s njenim tadašnjim nadređenim, okružnim javnim tužiocem Radetom Terzićem, i obavijestila ga će njih dvoje ići sami na očevid, bez pratnje policije, koja ih do tada nije ni pozivala.

"Tužitelj Terzić je tada rekao da on svojim službenim vozilom ide u Vladu Srbije i predložio pođemo s njim, što smo, naravno, prihvatili. U toku vožnje, zamjenica tužitelja Jasmina je pitala tužitelja Terzića hoće li poduzeti neke službene radnje, na što je kao njen nadređeni imao pravo, a on joj je rekao da ona sve službene radnje u svojstvu dežurnog službenog tužitelja obavi sa mnom, a da će on ići u Vladu. Dakle, ponovio je da neće sudjelovati u očevidu", navodi sudac Čolić.

"Rekao sam mu da nas nitko nije obavijestio, ali da smo mi došli obaviti očevid jer je to naša službena dužnost i da smatramo da se očevid ne može obaviti bez nas s čim se inspektor složio, tako da smo pristupili, svako u okviru svoje nadležnosti", priča sudac Čolić.

Čudno ponašanje okružnog tužitelja 

On kaže da su se vrlo brzo dovezli do ulaza u dvorište Vlade, izašli iz vozila, a vozač je odmah odvezao vozilo s tog mjesta.

"Ispred su stajala dvije naoružane osobe u civilu za koja nisam znao u kojem su svojstvu. Tužitelj Terzić im je prvi prišao i rekao im da ide u Vladu, oni su ga bez ikakvog ispitivanja i zadržavanja propustili i pridružio se nekim ministrima koji su već bili u dvorištu i onda su ušli u zgradu Vlade.

Njegova zamjenica i ja smo nekoliko minuta poslije Terzića prišli ulazu u dvorište, a jedan od ta dva naoružana civila nas je pitao tko smo i kuda idemo, rekavši da nitko ne smije u dvorište. Mi smo mu se predstavili funkcijama, imenom i prezimenom i rekli da idemo na očevid. Na to je on pogledao naše službene isprave i kazao nam da se mora konzultirati s nadređenima", opisao je nedopustivo postupanje policije sudac.

Jedva su nas pustili 

"Pitao sam ga tko je on i kojoj službi pripada, ali mi ništa nije odgovorio. Odmaknuo se od nas i s nekim je razgovarao dvije do tri minute. Tada nam je prišao i rekao da možemo ući. Uputili smo se prema sredini dvorišta i kod ulaza u zgradu Vlade, za koji smo kasnije saznali da je to ulaz broj 5, vidjeli Branislava Mrvića, inspektora dežurne službe MUP-a Beograd, i jednog od kriminalističkih tehničara te službe, koji je fiksirao neke tragove ispred tih vrata, a inspektor je razgovarao s njim.

Prišli smo im i pitao sam inspektora zbog čega dežurna služba MUP-a Beograd nije obavijestila mene i zamjenika tužioca o ovom događaju i nije nas zvala na uviđaj, a on mi je odgovorio da je odmah upućen na lice mjesta i da je očekivao da će nas zvati neko drugi iz njegove službe", ispričao je sudac.

Premijer Zoran Đinđić pogođen je snajperskim hicem 12. ožujka 2003. u 12:25 ispred ulaza broj 5 zgrade Vlade Srbije u Beogradu. Atentat je izvršio Zvezdan Jovanović, pripadnik srbijanske Jedinice za specijalne operacije, s prozora ureda 55 na drugom katu zgrade Zavoda za fotogrametriju u Ulici admirala Geprata. Đinđićevo ubojstvo organizirao je Milorad Ulemek Legija koji zbog toga služi 40-godišnju zatvorsku kaznu.

atentat

očevid

Zoran Đinđić

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter