Pacijenti i liječnica koja ih skida s duhana

'Prestao sam pušiti nakon 40 godina, moj ponosni unuk (3) se u znak podrške odrekao svoje bočice'


Valerija Bebek
30.11.2018.21:00
'Prestao sam pušiti nakon 40 godina, moj ponosni unuk (3) se u znak podrške odrekao svoje bočice'
Srđan Vrančić / Cropix

sažeto

Na zagrebačkom Jankomiru pokrenuta je Dnevna bolnica za ovisnost o duhanu, posjetili smo je


Valerija Bebek
30.11.2018.21:00

Svaki pušač želi prestati pušiti, ako ništa drugo barem smanjiti pa tako i ja, kazao je za 100posto gospodin Božo (62). Ovaj Zagrepčanin u mirovini, nakon nekih neuspjelih pokušaja odlučio se prijaviti u Dnevnu bolnicu za ovisnost o duhanu. Ova škola nepušenja pokrenuta je na ljeto ove godine u Psihijatrijskoj bolnici sveti Ivan na Jankomiru. Božo je pohađao drugu, od ukupno tri grupe koje su do sada završile njihov višetjedni program. Puši od svoje srednje škole, a u posljednje vrijeme količina mu je bila dvije kutije dnevno, ako je imao druženje subotom popušio bi taj dan i tri.

"Imam unuka od tri i pol godine i stalno mi je govorio: 'Deda fuj smrdiš, prestani pušiti.' Nekoliko dana nakon što sam stvarno i prestao, rekao sam mu - vidiš, deda više ne puši. Rekao mi je da fino mirišim i da je ponosan. Zatim je odlučio da će se on, meni za potporu, odviknuti od bočice. Svake bi noći prije spavanja popio jednu. I tako smo se nas dvojica skidali svak od svoje navike", opisuje Božo.

Za dnevnu bolnicu, koju vodi dr. Irena Rojnić Palavra saznao je iz medija, prijavio se i dobio ponuđene termine. Cigarete je odbacio 8. listopada, simbolično na Dan ne-ovisnosti. Do sada je taj program prošlo 35 ljudi iz cijele Hrvatske. Održava se svaki dan kroz četiri tjedna, isprva su krenuli sa tri, ali sami polaznici su tražili još jedan dodatan govori nam dr. Rojnić Palavra u prostorijama Dnevne bolnice u Jankomiru. Na izričit zahtjev liječnice, nismo otkrili puni identitet njezinih pacijenata.

Srđan Vrančić / Cropix

"Prva dva tjedna radimo pripreme za apstinenciju, treći tjedan je prekid pušenja i četvrti tjedan imamo tu ranu fazu apstinencije. To bi značilo da prva dva tjedna imamo dosta teorije kroz predavanja, radionice i vježbe. Sa mnom su još psihologinja, radni terapeut i naše sestre, to je multidisciplinarno. Tada im dosta govorimo i o mogućnostima pomoći s lijekovima", objansila je dr. Rojnić Palavra. Pojašnjava kako svatko od pacijenata uz razgovor može izraziti što bi mu bilo potrebno, odlučuje se treba li mu lijek i koliko želi uzimati. Za većinu tih lijekova potrebna su dva tjedna da počnu djelovati, zato je i prestanak pušenja tempiran za treći tjedan.

'Novac koji ostavljam unuku, doslovno bi otišao u dim'

"Dobivaju lijekove ovisno o njihovim indikacijama, gleda se smiju li ih uopće piti i na kraju krajeva žele li, to nije nikakav preduvjet", pojašnjava liječnica. Zahtjev programa je da se treći tjedan mora prestati pušiti.

"Mi smo u tom periodu naučili kako se nositi sa stresnom situacijom kada dođe želja za cigaretom. Naučili smo tehnike. Jer ta želja dođe na minutu dvije i onda kada se prebrodi opet vam je želja za nepušenjem jaka", objašnjava Božo za 100posto.

Organiziraju im se i radno-okupacijske terapije, učenje tehnika relaksacije, imaju i obiteljske radionice jer se u cijeli proces uključuju i članovi obitelji, idu na izlete, da se grupa poveže. Razgovaraju o općim temama, ne nužno povezanima s duhanskom ovisnošću, poput: nošenje sa stresom, međuljudski odnosi, ovisnički načini razmišljanja...

Srđan Vrančić / Cropix

Statistički pregled koji je liječnički tim napravio pokazuje kako su se do sad javljali strastveni pušači, koji puše već niz godina - u prosjeku 30; prosječno su pušili 30 cigareta dnevno (kutija i pol) i većina njih je pokušavala sama prestati, ali nisu uspjeli. Ovo im je došlo kao 'posljednja linija obrane', a već su počeli osjećati i negativne utjecaje po zdravlje.

"Zašto sam se odlučio pa zbog bolesti, imam i strah od raka, a novac mi je također ogroman faktor. Gledajte ja sam pušio dvije kutije, a ponekad i tri na dan. To je 60 kuna dnevno, 1600 do 1800 mjesečno. Godišnje je to oko 2000 eura. Mnogi kažu da bi taj novac ionako potrošili, ali ja sam odlučio pola tog mjesečnog iznosa koji sam davao za cigarete - to je 900 kuna - uplaćivati na policu osiguranja za unuka. Do njegove 18 godine tamo će biti 18.000 eura", ponosno objašnjava Božo. Dodaje da je tu štednju pokrenuo i ranije, ali je uplaćivao mnogo manje novca nego što može sad. "Taj silan novac koji će ostati unuku, u protivnom bi otišao doslovno u dim."

Pozitivnu promjenu vidjeli su mnogi njegovi prijatelji, obitelj i kompići s kartanja. Kaže, ne smeta mu što svake subote oni puše oko njega. A mogi su izrazili želju da i oni odu u Dnevnu bolnicu. S Božom u grupu išao je i Anto (68), od njih devetero gotovo svi su prestali pušti. Kažu samo jedna kolegica nije, ali je i ona drastično smanjila. I Anto je pušio od srednje škole, kaže to je 50 godina.

"Odluka je bila puno ranije nego što sam krenuo u Dnevnu bolnicu. Već je to počelo utjecati i na zdravlje. A drugo, jest da sam smanjivao cigarete prije nego sam pošao u školu. Ali za to je potrebna prava odluka. Prije sam pokušavao sam presati pušiti, ali to je bilo sve kratkotrajno", ispričao je Anto za 100posto.

Za školu nepušenja je saznao iz jednog časopisa, kaže bio je na godišnjem i imao je vremena. A lokacija na Jankomiru mu posebno odgovara, jer tu inače blizu živi.

Srđan Vrančić / Cropix

Srđan Vrančić / Cropix

"Kad god prestanemo pušiti je dobro, nikad nije prekasno. A što ranije prestanemo, benefiti su veći. Ako na vrijeme krenemo moguće je da ćemo uspjeti povratiti zdravlje", objašnjava dr. Rojnić Palavra. Grupe su vrlo heterogene, vrlo su različite: muškarci, žene, stati, mladi, visoko i nisko obrazovani, različitih socijalnih statusa.

Zahvaljujući testnim trakicama za urin nema muljanja da ne puše

Osim lijekovima, polaznici si mogu pomoći i nikotinskim žvakaćim gumama, flasterima... Ali kako naglašava liječnica, razne 'parilice', elektroničke cigarete i ostale slične naprave oni ne preporučaju.

"Ljudi koji pokušavaju prestati pušiti pomažući se elektroničkim cigaretama, neki uspiju, pokazalo se najvjerojatnije manje štetno. Ali obično, takve naprave podržavaju obrazac pušenja. Pokazalo se ili da kombiniraju jedno i drugo ili se vrte u ciklusu izmjena duhana i elektronske cigarete. Imali smo i dva pacijenta koje smo skidali s elektroničkih cigareta. To vam je kao da alkoholičar konzumira bezalkoholnu pivu, vrlo brzo će uletjeti u recidiv, zato što to podržava taj obrazac", objasnila je liječnica.

Lijekovi koje koriste su uglavnom Champix, iako ga kaže lijenica, prati medijska stigma, njihova su iskustva s njim odlična. Koriste i Velbutrin, to je antidepresiv, koji kod pacijenata izazva nuspojavu da im se gadi pušenje, pa kada ga koriste uzimaju dozu koja je dovoljna za njihovu svrhu, a ne po algoritmu za depresiju.

Srđan Vrančić / Cropix

"Ne možemo reći da smo 100 posto uspješni, to ne bi bilo ni realno. Bude recidiva, ali smo poprilično zadovoljni. U prvoj grupi smo imali 70 posto uspješnosti, u drugoj grupi 90 posto, a sada smo na 80 posto. To su baš lijepi rezultati. Jako smo zadovoljni. Kada završimo s njima nalazimo se jednom tjedno svaki ponedjeljak i onda ih pratimo", objašnjava liječnica, dodaje da su toliko uspješni jer su svi polaznici izrazito motivirani i žele prestati.

'Nema muljanja, detektiramo nikotin u urinu'

Usput nam je pokazala i napravu za mjerenje ugljičnog monoksida u plućima, on bilježi količinu unesenu u protekla 24 sata. Novost koju su pribavili su trakice, koje iz urina mogu detektirati nikotin i nakon nekoliko dana. Dakle, nema muljanja.

U apstinenciji je već skoro dva mjeseca, kaže Anto uspješno, jer je odlučio da se neće vratiti na staro.

"Zadovoljan sam sa sobom, dosta dobro sam to savladao. A pomoć je bila velika to što smo mi u grupi to doživljavali. Stalno smo vježbali kako se fizički i psihički pripremiti kada uđemo u jednu takvu situaciju da ne pušimo", objasnio je Anto.

Na redovitim kontrolama i grupama podrške redoviti su svi i Božo i Anto i ostatak grupe, a ta njihova povezanost puno im znači, "Bila bi mi velika sramota da se pojavim pred njima, a posustao sam, ne bih mogao doći pred te ljude. Ovako se mi nalazimo pa ustvrdimo kako smo svi uspješni, malo se hvalimo među sobom i ponosni smo", kroz smijeh je zaključio Božo.

ovisnost

pušenje

dr. Irena Rojnić Palavra

Dnevna bolnica za ovisnost o duhanu

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter