kupnja stana na hrvatski način

Prodaje se pola neuseljivog stana u derutnom stanju, a kao bonus dobivate zaštićenog najmoprimca. No, hit je stan sa zajedničkim hodnikom koji mogu koristiti svi stanari


Mia Peretić
26.03.2019.21:00
Prodaje se pola neuseljivog stana u derutnom stanju, a kao bonus dobivate zaštićenog najmoprimca. No, hit je stan sa zajedničkim hodnikom koji mogu koristiti svi stanari
istock

sažeto

"Druga polovica stana je od drugog vlasnika i ta se ne prodaje"


Mia Peretić
26.03.2019.21:00

Kod svakog se čovjeka u jednom trenu života javi potreba da se negdje "ugnijezdi", odnosno, da napusti roditeljski dom, bilo kroz najam, bilo kroz kupnju vlastite nekretnine u koju Hrvati još uvijek vjeruju više no u Sveto trojstvo. I ako pripadate ovoj drugoj skupini, kao što trenutno pripadam ja, ne moram vam reći da se nalazite u vrlo nezavidnoj situaciji.

Cijene nekretnina odletjele u nebo, a moj budžet je vrlo prizeman

Naime, i ptice na grani već pjevaju o nerealno napuhanim cijenama nekretnina u većim gradovima, posebno u metropoli. Čak štoviše, čak i vlasnici agencija za nekretnine znaju reći da je ovo najgore razdoblje za kupnju stanova. Naprosto, divota.

istock

Samo da kratko pojasnim svoju situaciju koja, vjerujem, donekle nalikuje svim ostalim slučajevima mladih koji su u potrazi za par desetaka vlastitih kvadrata. U ranim sam tridesetima, rođena sam u Zagrebu, a većinu sam života provela u stanu s roditeljima, bakom i djedom u zapadnom dijelu grada. Stan ima ukupno 60 kvadrata, stoga vam je jasno da sam na život s cimerima, ako tako možete doživjeti svoju obitelj, poprilično dobro naviknuta. Nadalje, za priču je potrebno naglasiti i da mi roditelji ne posjeduju nikakav drugi stan. Dakle, nemam ništa osim vlastitih prihoda.

Uvijek se mogu vratiti roditeljima i baki, no to nekako nije opcija

Proteklih pet godina živim u tetinoj suterenskoj garsonijeri od 22 kvadrata na području Donjeg grada. Stjecajem okolnosti, taj stan mi više neće biti dostupan, te je došlo vrijeme da odlučim hoću li negdje u najam ili u kupnju vlastite nekretnine.

Istina, uvijek se mogu vratiti roditeljima i baki, no to nekako, shvatit ćete, nije opcija.

Imam taman toliko da mogu kupiti krletku, kutiju šibica ili garažu

Dakle, vratimo se na dilemu - prodaja ili najam. Zanimalo me što se može naći za meni prihvatljivih 200 ili 250 eura mjesečno. Ukratko, jako malo. Ne samo količinski, već i kvadratno. Tako se sobica od 15 kvadrata u koje ulaze kuhinja i kupaona, a koju neki nazivaju garsonijera, iznajmljuje za 200 eura mjesečno. Djelomičan razlog za ovako skupu cijenu vjerojatno je i u tome što se "garsonijera" nalazi u centru grada blizu Kaptola. S toga, ako se radi o dnevnom najmu, u čemu su Zagrepčani u zadnje vrijeme postali pravi majstori, još nekako ima smisla.

Nešto veći stan, onaj od čitavih 22 kvadrata u Utrinama iznajmljuje se za 250 eura mjesečno. Stan na slikama izgleda pristojno, osim što je ta jedna jedina soba nakrcana starim, masivnim, drvenim namještajem. Na slikama sam također vidjela fotelju, no ne i krevet. Stječe se dojam da 250 eura najamnine i nije cifra oko koje se iznajmljivači pretrgaju da stan izgleda mrvicu bolje.

Dakle, brzinskim pretraživanjem nekoliko oglasnika, postalo mi je jasno da smo došli u fazu kada mi financijski gotovo jednako ispadne plaćati najamninu ili iznos kredita, s time da je u drugom slučaju stan na koncu i moj. Dokle god ga mogu plaćati banci, naravno.

Prijatelji prasnuli u smijeh

Kada sam, inicijalno, sva ponosna što, po slobodnoj procjeni, mogu dići kredit od otprilike 50 tisuća eura, prijatelji koji već neko vrijeme intenzivno pretražuju oglasnike su mi se, nimalo stidljivo, grohotom nasmijali u lice. Uskoro mi je postalo jasno da za taj novac, koji je meni zaista značajan, mogu kupiti jedino krletku, garažu ili kutiju šibica.

istock

Ne znam za vas, ali meni je 50 tisuća eura puno novca. I poprilično sam sigurna da sam prije svega par godina za taj novac mogla proći bolje od 20 kvadrata vlažnog suterena, što se danas, u većini slučajeva, za taj iznos može naći. Stoga sam financijsku letvicu podigla na 60 tisuća eura. Zaista sam bila budala.

Prvi stan sam izgubila zbog obitelji iz Njemačke i gotovine. Ne Ante Gotovine, već zbog šuškave, domaće kune

Već nakon pregleda prvog stana shvatila sam da će ovo biti teška borba. Naime, činilo mi se idealno kada sam u jednom oglasniku vidjela da se na Trgu Francuske Republike prodaje stan od 36 kvadrata za 38 tisuća eura. Namješten i to jako lijepo. Suteren doduše, ali ne baš onaj pravi i to u zgradi građenoj šezdesetih godina. Svi s iskustvom traganja za stanovima, kojima suteren nije najgora opcija, znat će ovu razliku. Jer, u ovom se stanu, kao ni u stubištu, nije osjećao miris vlage, zidovi su bili suhi, a prozori nisu bili prorezi kroz koje možete komentirati jedino cipele svojih sugrađana.

Nakon što je stan već jednom iščeznuo s oglasnika, možete zamisliti moje oduševljenje kada se opet najednom pojavio. Nazvala sam iste minute i dogovorila razgledavanje. Mlađahni agent za nekretnine mi je prilikom pokazivanja stana odmah napomenuo kako vlasnica ima ponudu obitelji iz Njemačke koji žele kupiti stan za svoju kćer. Oni nude 2 tisuće eura manje, ali nude gotovinu. Kasnije sam u još nekoliko primjera na svojoj koži osjetila tu čarobnu moć keša. Koji ja, naravno, nemam.

Iako sam, kao u nekom filmu, naglasila da ću ponuditi više, vlasnica se, očito, odlučila za manje ali brže novce. Nema zamjerki.

Drugi nisam ni vidjela, odletio je u svega tri dana

Drugi stan bio je nešto skuplji, iste veličine i nije bio u podrumu. Pardon, suterenu. Nalazio se na Sv. Duhu i u nekoliko sam ga različitih oglasnika vidjela po različitim cijenama. Nazvala sam, javila se ljubazna agentica koja je rekla da će mi se javiti kolegica zadužena za tu nekretninu.

Nije se javila pa sam zvala ponovno. Ukratko, iako se i dalje nalazi u svim oglasnicima koji postoje, stan je prodan nakon nekoliko dana. Kako mi je rekla agentica, mali, a povoljni stanovi idu k'o alva.

istock

'Prodajem pola neuseljivog stana u derutnom stanju, u njemu živi zaštićeni najmoprimac'

Tijekom temeljitog pregledavanja svih mogućih oglasnika, osim na vama zanimljiv sadržaj, neizbježno je da ćete naletjeti i na malo nesvakidašnje oglase. Ljudi zaista svašta prodaju. U početku vam je to gotovo nevjerojatno, no s vremenom se nekako naviknete. Pa čak i na ovakve stvari.

Naime, u jednom, još uvijek aktivnom oglasu piše:

"Prodaje se 1/2 stana (57m2) na izvrsnoj lokaciji u neposrednoj blizini Britanskog trga i Klaićeve bolnice, na trećem katu zgrade. Ukupna površina stana je 114m2".

Ako vam polovica stana već nije dovoljno interesantna, valja oglas pročitati do kraja. Jer, uz to što se prodaje pola, kako obično kažu u reklamama, to nije sve.

"Stan je neuseljiv i u derutnom stanju, te ima zaštićenog najmoprimca. Krovište zgrade je novo uređeno, stan je potrebno renovirati. Stan je upisan u zemljišne knjige te je u suvlasništvu dviju osoba".

Kako bi provjerila o čemu se tu točno radi, nazvala sam broj agencije koja posreduje u prodaji. Javila mi se ljubazna gospođa i potvrdila da je stan zaista na tržištu, te da se prodaje za 35 tisuća eura.

"Druga polovica stana je od drugog vlasnika i ta se ne prodaje", objasnila mi je gospođa. No, da ne bi bilo nedoumica, rastumačila mi je što se to točno oglašava:

"Prodaje se polovica stana u koji ne možete useliti, u kojem je zaštićeni najmoprimac, dakle morate čekati 2023. godinu kada je zakonom određeno da zaštićenih najmoprimaca neće biti", govori mi gospođa i dodatno napominje:

"Ovo je mogućnost kupnje polovice stana, dakle kupujete pravo vlasništva i čekate ili sudskim putem ganjate, ako uspijete, da dotičnog najmoprimca, iz bilo kojeg razloga, iselite ranije".

Ipak, meni osobno najbolji dio slijedi u nastavku:

"Opet, ne znate koja polovica stana je vaša, jer stan nije podijeljen u dva dijela. To je suvlasništvo dviju osoba", kaže mi srdačna agentica i uvjerava me kako je sve skupa ipak nekako rješivo.

"Onaj koji kupi sve dalje u postupku rješava, ali na duže pruge. Dakle to vam je kao dugoročna investicija. Stanovati ne možete".

Ono što me, pak, najviše začudilo, upita za stan ima mnogo. Stigle su i dvije zaista ozbiljne ponude. Čini se da su ljudi prepoznali taj investicijski potencijal, te da ima onih kojima ganjanje papira po sudovima i nije tako problematično.

Prodaje se vlasništvo, ne i posjed. Srećom, ne morate uzdržavati stanara

Ovom sam se oglasu čak i ja naivno razveselila. Dakle, zgodna garsonijera, 35 kvadrata, lokacija Podsused-Vrapče. No, ključan dio nije naveden u naslovu, ali u tekstu oglasa jest. Ovdje se prodaje samo vlasništvo, ali ne i posjed stana. Postojeći stanar doživotno ostaje u posjedu, ali eto, sreća za kupca pa nema obvezu da stanara i uzdržava.

"Garsonijera, 35,12 m2, Zagreb (Podsused-Vrapče). Prodaje se samo vlasništvo, ali ne i posjed stana. Postojeći stanar doživotno ostaje u posjedu stana (doživotno pravo stanovanja i uporabe stana u korist postojećeg stanara, ali bez obaveze kupca da uzdržava stanar!!!). Isključivo moguća kupnja gotovinom, kredit nije moguć!", piše u oglasu.

Kako se dalje može saznati, nekretnina se prodaje za samo 31 tisuću eura, te se radi o sniženoj cijeni za takvu vrstu dugoročnog ulaganja u nekretninu.

28 kvadrata bez uporabne dozvole za 35 tisuća eura

Što se useljivih stanova tiče, bez useljene osobe s kojom, očito, kupujete stan, imate sreće, njih zaista ima. No, nekima od njih fale i ključni papiri. Recimo, uvijek je dobro kada stan ima vlasnički list, uporabnu i građevinsku dozvolu.

Manje je dobro kada nešto od toga nema. A često se takvi ključni detalji nađu negdje pri dnu teksta. Taman da vam splasne inicijalna radost koju osjetite kada pomislite da ste upravo nabasali na rudnik zlata, odnosno, povoljan stan na dobroj lokaciji.

Tako se 28 kvadrata u Mikulićima, bez uporabne dozvole, isključivo za gotovinu, prodaje za 35 tisuća eura.

Stan hodnikom podijeljen na dva dijela. Načelno, pravo na korištenje hodnika imaju svi stanari, no, uvjeravaju da ključeve ima samo vlasnik stana

Ovdje se radi o još jednom minijaturnom, zanimljivom primjerku. Naime, dvosoban stan od 22 kvadrata, blizu Trga kralja Tomislava, prodaje se za čak 70 tisuća eura. Stan se nalazi u suterenu, iako, moram priznati, stvarno je lijepo uređen.

No, kako piše u oglasu stan je "trenutno podijeljen na dva dijela hodnikom koji izlazi na dvorište zgrade i stanari imaju pravo korištenja istog, dok realno navedeni hodnik koriste samo vlasnici ovog stana, a isti je pod ključem koji je u posjedu vlasnice predmetnog stana. Desno od hodnika se nalazi dnevna soba povezana s kuhinjom, a lijevo od hodnika se nalaze spavaća soba, hodnik i kupaonica te ostava".

ilustracija /istock

Agentica za nekretnine pojašnjava mi ovu "hodnik situaciju". Naime, kako kaže gospođa, hodnik koji prolazi stanom jedina je veza stanara s dvorištem. Pa, iako ključeve od stana ima samo vlasnik navedene nekretnine u suterenu, načelno svi stanari imaju pravo koristiti hodnik.

Moja je logična pretpostavka da, stoga, imaju pravo i prošetati stanom.

No, kako me uvjerava ljubazna agentica, drugi stanari taj hodnik koriste samo u slučaju da im nešto padne s balkona ili prilikom kakvih radova. A to, tvrdi mi ona, nije baš često.

Još nisam sigurna što bih o tome mislila, sjećam da sam s obitelji živjela na drugom katu i da nam je stalno nešto padalo s balkona. Najčešće veš i kvačice.

Pa, iako svoj stan još nisam pronašla i ne znam kada će se to i za koju cijenu dogoditi, sa sigurnošću mogu tvrditi da se sigurno neću upuštati u avanture kupovanja prethodno navedenih primjeraka. To je ipak sport za neke druge igrače. Ja se zasad držim svoje kutije šibica. 

prodaja

oglasi

Stanovi

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter