DALEKA PROŠLOST NORIJADE

Pronašli smo gospodina koji je sudjelovao na preteči norijade 1954. i sve nam je ispričao: 'Mi smo se stiskali tijekom plesa, a danas svi plešu sami. Recite mi svrhu toga, ja ju ne vidim'


Matej Devčić
22.05.2019.17:00
Pronašli smo gospodina koji je sudjelovao na preteči norijade 1954. i sve nam je ispričao: 'Mi smo se stiskali tijekom plesa, a danas svi plešu sami. Recite mi svrhu toga, ja ju ne vidim'
Ivan Husar

sažeto

Što su nosili, kako su se ponašali i slavili maturanti u Zagrebu 1954. godine


Matej Devčić
22.05.2019.17:00

Približavam se užem centru Zagreba, a zvuk fućkaljki i žamor gomile postaje sve prodorniji. Glavni kolodvor, Zrinjevac, Trg Josipa bana Jelačića, Iblerov trg, samo su neki punktovi u gradu gdje su se maturanti počeli okupljati uoči norijade. Naime, danas maturanti diljem Hrvatske slave završetak srednjoškolskog obrazovanja, a vjerojatno i to što više nikad neće kročiti u srednju školu iz koje su izašli.

"Naučili smo zakon o radu, kod poslodavca ćemo tražiti samo pravdu", "Cilj opravdava sredstvo, a Ljilja izostanke", "Elektroinstalater posto, pola škole izosto", "Mala moja pokazat ću ti šta je mehanika, kad vratilo bude u ležaju, vikat ćeš: ne vadi ga", samo su neke od parola koje su zagrebački maturanti imali na majicama.

"Što to piše na majici", upitao je jedan prolaznik grupicu maturanata, pretpostavljam, neke jezične gimnazije. "Ma to vam je na talijanskom, mi znamo što znači", dobacuje mu jedna maturantica dok druga ponosno konstatira kako im je natpis inteligentan. A onda kreće pjesma, gađanje brašnom, smijeh i grljenje s kolegama.

Damir Krajac/CROPIX

1954. godine dogodila se preteča norijade

No današnji maturanti vjerojatno niti ne znaju da priča o norijada seže u njima daleku prošlost. Naime, 1954. godine učenici VIII. B razreda IV. muške realne gimnazije na Rooseveltovom trgu, današnji muzej Mimara, organizirali su svečan dolazak u školu.

S tadašnjom ženskom gimanzijom "osmoljetkom" organizirali su stupanje oko Mimare. Bila je to svojevrsna preteča norijade, a jedan od aktera tog događaja je i Zlatko Foglar, umirovljeni operni solist zagrebačkog HNK.

Foglar nas je dočekao, kako je kazao, u njegovom kafiću "Uzdravlje". "To je moje drugo radno mjesto", govori vitalni 84-godišnjak kroz smijeh. Priča kako je često u njemu, taman nakon što "podigne" ručak u umirovljeničkom domu.

Srdjan Vrancic/CROPIX

"Bili smo demokracija prije demokracije"

"Ono što smo mi napravili može se nazvati pretečom norijade, ali to je bilo sasvim drugačije", počinje svoju priču Foglar. "U ono doba jedina miješana gimnazija je bila klasična, jer su tada muške i ženske škole bile strogo odvojene.

Bio sam učenik IV. muške realke. Kada je došla ta naša norijada, svi smo obukli tamna odijela. Neki su imali možda manje tamna odijela, ali to je bila odluka oko koje smo se brzo dogovorili jer bez dogovora to ne bi išlo. Bili smo demokracija prije demokracije", priča Foglar kroz smijeh. "Svi smo na sebi imali bijele košulje i leptir mašne. Odnosno pišmevrit-kravate, kako smo ih mi tada zvali", dodaje. Kako gleda na današnje maturante i njihove natpise na majicama? "Promijenila se moda", kaže Foglar.

Energično s osmijehom na licu objašnjava mi kako je to što su oni radili bila ophodnja ispred rondela Mimare. "Danas je rondel ravan, u sredini ima nešto cvijeća, a prije je tamo bilo veliko grmlje. Šetali smo tako u krug, sjedili na klupama i naravno slikali se s profesorima", prisjeća se Foglar.

Ivan Husar

Zadnji školski dan nije prošao bez obaveza

"Ne znam kakvi su bili običaji u drugim školama, ali mi smo imali taj ritual. Ne sjećam se da je bilo nekakvih represivnih poteza ili da su nas pozivali u zbornicu na razgovor. Mi smo bili jedan razred, socijalno bi rekli vrlo šarenog sastava, ali izuzetno karakternog jer smo do danas ostali vezani. Mi se 15. svibnja bez poziva nalazimo pod urom na Jelačić placu već 65 godina", priča Foglar.

Ove godine su se, kaže, našli u stanu gospodina Ivana Husara, koji je diplomirao na zagrebačkom Elektrotehničkom fakultetu, današnjem FER-u. "Ostalo nas je malo, desetak. To je tako, prirodna selekcija", priča Foglar kroz smijeh.

Kaže kako nakon mimohoda nisu išli nikud jer su imali obaveza u školi. "To je bio zadnji dan, ali nije bio bez obaveza. Tek poslije mature smo se našli na Okrugljaku gdje smo je i proslavili", objašnjava.

"Mi smo bili veseli jer smo pred zakonom postali odgovorni"

O nekoj norijadi u današnjem smislu, kaže, nije bilo riječi. "Mi smo jednostavno bili veseli jer smo pred zakonom postali odgovorni, roditelji više nisu odgovarali za nas. Smatrali smo da je stjecanje zrelosti vrijeme kada to na neki način trebaš dokazati. Veselja je bilo koliko hoćete. Ja sam po svojim godinama morao biti konzervativan ali vraćam se na današnju norijadu.

Ivan Husar

Ja nemam ništa protiv toga što se maturanti danas vesele, ako se vesele. Ali veselje uz činjenje štete i drugima je za mene problematično. Ja ni ne vjerujem da se maturanti danas zaista iskreno vesele. Previše je tu alkohola i svega, ne znam pa neću nikoga olajavati ali ne vidim u tom ludilu, norijadi, da je to veselje zbog završetka škole. Na prvom mjestu maturantima je da se odu napiti. Ali Grad Zagreb je napravio dobar potez da ih se smjesti kod Bundeka. Tamo ako ništa drugo prva pomoć može brzo reagirati", dodaje kroz smijeh.

Pitam ga kako su izgledali njegovi školski dani, a Foglar ispaljuje onu poznatu uzrečicu "od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba". "Naša učionica je bila zadnja soba s lijeve strane kada se uđe u zgradu. To je bilo zgodno, nije bilo visoko pa si mogao bojeći kroz prozor ako treba. Profesori su na nas gledali sa simpatijama jer smo s njima imali jako dobar odnos", priča.

Ivan Husar

"Ne možete očekivati da će vas učenici poštivati, ako ih vi ne poštujete"

Kako je nekada izgledao odnos između profesora i učenika, pitam ga dodajući da ispada da su profesori danas krivi praktički za sve. "U naše doba kada je profesor ušao u učionicu svi smo se dignuli. To je bilo pravilo u to vrijeme. Danas sam čuo da se učenici više ne dižu.

Oni koji su tako odlučili nisu dobro odlučili jer treba određenim, rekao bih manifestacijama kao što je ustajanje odati poštovanje. Mature su bile sasvim drugačije, komisija za mature se sastojala od profesora iz naše škole. Imali smo dobar sastav profesorskog kadra. Poštivali su nas. Bilo je i strogih i manje strogih, ja jedan od najobljubljenijih je bio profesor Juraj Stahuljak. On je predavao povijest, a ujedno je i kompozitor koji je svojim kompozicijama zadužio hrvatsku glazbenu scenu", priča Foglar.

Srdjan Vrancic/CROPIX

Stahuljak mu je, kaže, bio najdraži profesor. "Kad je došao na sat prvo je pitao tko nije spreman i onda onaj tko bi se javio nije odgovarao. On je pokazivao najviše poštovanja prema nama i stekao je i naše poštovanje. Ne možete očekivati da će vas učenici poštivati, ako ih vi ne poštujete. To onda bude loše za sve", tvrdi. "Sve potiče i od roditeljskog doma, koliko čitam roditelji za sve krive profesore, profesori roditelji pa uzajamno ruše autoritet jedni drugima, a to nije dobro. Generalno u našem društvu nam treba više poštovanja", dodaje.

Ukupno 34 akademska građana od 38 đaka

Foglar ističe kako su njegovi kolege iz razreda, a i on, imali čvrstu vizuru što trebaju činiti nakon završetka srednje. Iz njegovog razreda 12 učenika je postalo liječnicima, 12 inženjerima, dvojica su filozofi, dvojica ekonomisti, jedan je postao kipar i to je Lujo Lozica, njegov kolega Ivica Pajer postao je glumac, Mile Lulić postao je gitarist svjetskog renomea, jedan kolega je postao veterinar, a jedan pravnik. Ukupno 34 akademska građana od 38 đaka.

A Foglar? "Ja sam postao operni pjevač", kaže kroz smijeh. "Ja nisam htio biti pjevač. Želio sam biti operni redatelj, bolje reći general u kazalištu. Tada je u sistemu školstva bila Kazališna akademija koja je imala 4-godišnji studiji glume i 2-godišnji studij režije koji se mogao upisati ranije, ali se mogao diplomirati samo ako imate završeni jedan fakultet.

Zbog toga sam odabrao književnost na Filozofskom fakultetu jer mi se to činilo kompatibilnim sa strukom. Na prvoj-drugoj godini su otkrili da imam nekakva glas i da ga moram školovati. Nakon svega toga sam se oženio i dobio djecu te sam prihvatio angažman u osječkoj operi", priča.

Srdjan Vrancic/CROPIX

Sve je izučio u praksi

Kaže kako je tada samo čekao da se vrati u Zagreb kako bi upisao akademiju. No, na kraju je nije upisao. "U Osijeku sam radio kao asistent redateljima, recimo Violiću, pa skladatelju Igoru Savinu i Nadi Murat. Sve sam zapravo izučio u praksi. Ja sam ljudima tamo, kad sam došao u Osijek, rekao da bi rado vodio operni studio jer sam đak dirigenta Milana Sachsa. On mi je otkrio tajne zanata. Do samostalne režije nisam došao.

A zašto? E to je pitanje koje u mojim godinama ne postavljam više, ali zgodno je reći da me tadašnji intendant HNK Zagreb, maestro Karlo Kraus pozvao da mi isposluje stipendiju da idem studirati režiju u Berlin.

Bio sam oduševljen da se toga sjetio ali sam bio u godinama kada nisam htio ostaviti obitelj. Ali mi je sinulo pa sam mu rekao: 'Karlo reci ti meni, garantiraš li mi posao kad se vratim iz Berlina'. Više nije ponovio to pitanje", priča Foglar.

Srdjan Vrancic/CROPIX

"Mi smo se stiskali tijekom plesa, a danas svi plešu sami za sebe"

Kaže kako je i dobio ponudu da bude predavač, no to je odbio. "Nisam htio predavati iz poštovanja prema tom zvanju predavača jer je to velika odgovornost", tvrdi. Kako se bližio kraj našem razgovoru, Foglar se prisjetio još jednog detalj iz školskih dana. Otkrio nam je kako su izgledali izlasci nekad.

"U to doba su bili poznati plesnjaci koji u se radili uz živu glazbu. Ivu Robića sam u Glazbenom zavodu slušao puno puta. Tamo sam išao ne zbog elite jer mi je bio najbliže. Sjećam se da je tada kao senzacija na plesnjacima došla rumba i samba, što je danas smiješno, ali to je tako bila. Osim toga, mi smo se stiskali tijekom plesa, a danas svi plešu sami za sebe. Onda vi meni recite svrhu toga, jer ja ju ne vidim", zaključuje Foglar kroz smijeh.

Norijada

Mimara

Zlatko Foglar

IV. muška realna gimnazije na Rooseveltovom trgu

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter