težak položaj medicinskih sestara u hrvatskoj

'Radim kao menadžer klinike, imam magisterij, upravljam sa 150 sestara, uvodim nove standarde, a moj nosač s osnovnom školom ima veću plaću'


Valerija Bebek
24.05.2019.08:00
'Radim kao menadžer klinike, imam magisterij, upravljam sa 150 sestara, uvodim nove standarde, a moj nosač s osnovnom školom ima veću plaću'
Davor Pongracic / CROPIX

sažeto

Prvi progovaramo o problemu visokoobrazovanih medicinskih sestara, koje su završile megisterij, a kada ih treba platiti u zakonu ne postoje


Valerija Bebek
24.05.2019.08:00

Ja sam glavna sestra klinike, vodim čitav menadžment klinike, odgovorna sam za 150 medicinskih sestara, uz to obavljam sve druge stvari koje su potrebne za funkcioniranje klinike. Moja plaća je ista kao plaća našeg nosača koji ima završenu samo osnovnu školu, praktički nema nikakvu odgovornosti, s četiri noćna dežurstva mjesečno on ima veću plaću od mene, istaknula je sukus problema na početku našeg razgovara dipl. med. tech. Elzika Radić, glavna sestra Klinike za kirurgiju KBC Sestre milosrdnice.

Na toj poziciji u popularnoj Vinogradskoj nalazi se već pet godina, prije šest godina završila je magisterij, odnosno diplomski studij, a ni ona kao niti jedna visoko obrazovana medicinska sestra ni tehničar u Hrvatskoj nije plaćena prema svom rangu obrazovanja. "Problem je u zakonu, odnosno u uredbi, ne postoji koeficijent za visokoobrazovane medicinske sestre, fizioterapeute i laborante. Kao takvi uopće ne postojimo u zakonu, plaćeni smo kao prvostupnici (VŠS). Prije 13 godina pokrenut je magisterski studij i od tad neprestano izlaze visoko obrazovane sestre, magistre sestrinstva. Postoji nesuglasje između Ministarstva obrazovanja koje je dalo dozvolu da se takav kadar educira po našim fakultetima i veleučilištima", objasnila je Elzika Radić.

A takav kvalitetan sestrinski kadar izlazi zaista s mnogobrojnih fakulteta kao što su medicinski fakulteti u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Osijeku, Sveučilište Sjever, Čakovec, Zdravstveno sveučilište, Hrvatsko katoličko sveučilište, Dubrovnik. U Europskoj uniji ovako obrazovane sestre su menadžeri svojih ustanova ili edukatori na različitim razinama, naravno da su za to valjano plaćene i točno su im propisane kompetencije. Elzika Radić kaže da svake godine radi analitiku i statistiku koja pokazuje da su zahvaljujući znanjima iz menadžmenta koje je stekla na diplomskom studiju unaprijedili Kliniku koliko se u posljednjih 20 godina nije unaprijedila. 

Davor Pongracic / CROPIX

"Primarno smo odgovorni za zdravstvenu njegu koju i provodimo, ali je i kontinuirano podižemo, pratimo svjetske standarde i sve to implementiramo u naš sustav, ali država nas ne prati. Naša krovna organizacija Hrvatska komora medicinskih sestara osnovana je prije 16 godina, otkako su obrazovane prve magistre sestrinstva, niti jedan službeni dokument nije otišao prema Ministarstvu zdravlja kojim se traži izmjena uredbe o koeficijentima. Provjerili smo, tako nešto nije stiglo u Ministarstvo, iako slušamo obećanja da su poslali", tvrdi Radić.

Magistra nam je ispričala koji opis posla obuhvaća njezino radno mjesto, u stalnom je kontaktu s glavnim sestrama po svim odjelima. Svakog dana obilazi klinike i sa svog najvišeg nivoa prati razvoj, provođenje, evaluaciju te korigira postojeće stvari. Kaže usmjerava način rada glavnih sestara, a zatim i onih na nižim pozicijama. "Zatim upravljam ljudskim potencijalima, odgovorna sam za 150 sestara, zaprimam nove, odlučujem o njihovom izboru i kad ate nove sestre dođu stalno ih educiram. Na dnevnoj i jednoj razini provodimo interne edukacije novozaprimljenih sestara", kazala je i dodala kako ta edukacija obuhvaća i sve vještine dobre prezentacije od power-pointa do pisanja sažetaka za kongrese. Svaki dan njihove radove pregleda i kod kuće nakon radnog vremena, jer istraživanja i edukacije su ono na što potiče.

"Tu je i briga o limitu klinike, zajedno s predstojnikom klinike odgovorna sam za limit - odnosno novac. Na menadžerskoj razini odgovorna sam za racionalnu kupovinu sredstava, moram znati kvalitetu svih mogućih materijala koje koristimo na Klinici za kirurgiju. Da budu na vrhunskoj razini kvalitete, a za najmanja sredstva. Svakako i sugeriram predstojniku što treba izmijeniti od računalne opreme, materijala za prezentaciju ili medicinskih uređaja. On u okviru svog rada gdje je stalno na operacijama, vodi kliniku i brine o liječnicima, jednostavno nema vremena za to", naglasila je Elzika Radić kako se njezin posao kao visoko obrazovane sestre uglavnom razlikuje na toj menadžerskoj razini. Odgovorna je za budžet, poticanje edukacije svog osoblja i prezentaciju klinike i bolnice u zemlji i svijetu.

Ističe kako se i način rada potpuno promijenio kako u sestrinstvu tako i u liječništvu klinike, jer su im svi odjeli postali post-intenzivni. Prije 15 godina nije bilo tako, zbog toga se rad sestara i liječnika na klinici dosta razlikovao od današnjeg.

Matija Djanjesic / CROPIX

"Kada bismo usporedili prije 15-ak godina, tada kada bi pacijent operirao želudac, bio bi u intenzivnoj 10-12 dana. Na odjel se premještao kada su mu bili izvađeni svi drenovi, kad aje mogao normalno funkcionirati, jesti, praktički zdrav pacijent je došao na odjel. Nakon dan dva kod nas pušten je kući. Danas jako rijetko, i to mora biti vrlo težak slučaj da iza operacije ostane jedan dan u intenzivnoj. Svi ostali ravno iz operacijske sale idu na odjel. Na dnevnoj razini imamo oko 30 operacija i sve pacijente morate adekvatno zbrinjavati. Imati aparaturu na odjelu, što prije nismo imali, potreban je monitoring, EKG aparate, pulsne oksimetre, provodi se kontinuirana analgezija. U dogovoru s liječnicima i tehničarima anesteziolozima oni konstantno obilaze naše pacijente, koje ne smije boljeti ništa dok su na odjelu. Da bi to bilo moguće morali smo uzeti velike količine aparata kroz koje ćemo te lijekove davati. To je samo jedan aspekt koji smo poboljšali, a ima ih jako puno", kazala je Elzika Radić.

Tvrdi da su aparaturu nabavljali od nule, kao glavna sestra morala je pratiti te potrebe zajedničkim snagama iznašli su način da kupe potrebnu aparaturu. Glavni cilj klinike je da ne dođe do infekcija kirurških rana, da bi u tome uspjeli morali su uvesti i mnoge nadzorne pred-operacijske liste. Kaže da na Klinici imaju sve sigurnosne liste koje se korist eu svijetu, a to im nitko nije servirao, Elzika Radić bila je inicijatorica i zajedno su to uveli u praksu.

"Nije dovoljno imati postupnik, svi mi znamo kako treba pacijenta pripremiti, ali prije su se događale takve greške, recimo da je pacijent otišao neopran u salu, ili da nisu dobro ošišani. Sve sestre znaju što treba, nije to upitno. Kad idete istraživati zašto se dogodilo, ispalo je da je smjena od sinoć mislila da će to jutarnja, ove ujutro mislile bi da će to ona od navečer... Da bismo to izbjegli, nismo nikoga optuživali, nego smo uveli nadzornu listu, gdje se točno u minutu zna tko što radi. Svaka sestra ima hodogram i uz svaki dio posla koji je potrebno napraviti, jamči svojim potpisom da je napravila. Otkada smo to uveli nemamo više nikakvih problema", opisuje recimo tu ključnu razliku u razini kvalitete prije i sada.

To je ono zašto je bitno imati VSS - visoko obrazovane medicinske sestre u ustanovama. Sestre i tehničare sa završenim diplomskim studijem, odnosno magisterijem sestrinstva. "Da bih uopće to uspjela uvesti bila su mi potrebna menadžerska znanja, kako upravljati kriznim situacijama, to smo sve naučili na magisterijskim studijima", objašnjava Radić.

Davor Pongracic / CROPIX

U pet godina otkako je na Klinici za kirurgiju stubokom je izmijenila omjer obrazovanja medicinskih sestara. Tada je radilo 80 posto sestra sa završenom srednjom školom i 20 posto viših sestara, danas ih je 70 posto viših i 30 posto sa srednjom školom, uz to na klinici uz nju postoji i sedam sestara s magisterijem sestrinstva. No ta promjena nije bila laka, prvenstveno zbog otpora stariji, viših sestara koje jednostavno nisu dozvoljavale mlađim ada se razvijaju i steknu status kao i one. "

To su bili nekakvi stereotipi koje smo morali izmijeniti na razini svih odjela. Bilo je teško ispočetka, ali smo uspjeli senzibilizirati glavne sestre da svojim djelatnicama, ako imaju želju za edukacijom to i omoguće. Da im se slaže takav raspored da mogu izvršavati obaveze na fakultetu, dok u bolnici rade noćne smjene i vikende. Prije su prevladavala mišljenja da ako netko ima istu stručnu spremu da je konkurencija, mijenjali smo svijest svih sestara da će na, svima bolje, ljepše i lakše raditi ako svi imamo jednaku razinu znanja, šire vidike", opisuje glavna sestra kako je inzistirala na edukaciji svog kadra.

A pomak u educiranosti osoblja vidi se i u kvaliteti njege, odnosa prema bolesnicima. To nije samo osobni doživljaj, nego to govore i rezultati istraživanja. Istaknuo je to u razgovoru naš drugi sugovornik mag. med. techn. Josip Brusić glavni tehničar Klinike za anesteziologiju i intenzivno liječenje KBC Rijeka. Ističe kako su istraživanja primijenjena u zapadnim zemljama gdje je zakonski uređeno da zvanje medicinske sestre mogu dobiti one osobe koje završe prvostupnički studij ili magisterij.

"Sve recentne literature u svijetu govore ako ustanove ili odjeli imaju iznad 50 posto viših medicinskih sestara, smrtnosti, komplikacije i dugotrajno ležanje umanjuje se za 30 posto", kazao je Josip Brusić i dodao kako od ove godine prvi put, unazad 15 godina otkako postoji njegova klinika, veći je broj viših sestara. "Vrlo smo ponosni na našu kliniku, više od 50 posto nas je prvostupnika i magistara nego srednje medicinske škole", kazao je. Smrtnost na njihovim odjelima za intenzivno liječenje trenutno je ispod osam posto, a to je bolje od europskog prosjeka.

Ni u KBC Rijeka magistrama sestrinstva nije priznat VSS. "Ali moram napomenuti ne krivnjom ravnateljstva, oni su tu ograničeni, ne može raditi preko zakona. Kod SSS i prvostupništva je to dosta dobro regulirano, one su strukovno izjednačene medicinska sestra je jedno i drugo. Međutim postoji jaz sestra koja je prvostupnica i sestra magistra imat će isti koeficijent i istu plaću. Mada se zanimanje kao zanimanje priznaje. Naša kadrovska služba apsolutno priznaje to da si prešao u akademsko zvanje magistra struke, ali oni nemaju mehanizam da to i kvalificiraju", opisuje stanje u riječkoj bolnici glavni tehničar anestezije. A ono je istovjetno stanju u zagrebačkoj 'Vinogradskoj'.

Matija Djanjesic / CROPIX

Ono što su oboje naših sugovornika izdvojili je i neusklađenost hrvatskog obrazovnog sustava s Europskom unijom, odnosno i ono što smo kao zemlja pristupnica potpisali da ćemo urediti. "Jedino u Hrvatskoj postoji srednja škola za medicinske sestre. Bila je slična i u Njemačkoj koja je od 2015. krenula u likvidaciju. Zato ljudi koji završe srednje medicinske škole u Hrvatskoj, ako žele naći posao u EU onda su oni njegovatelji, nemaju obrazovanje medicinske sestre. To smo potpisali ulaskom u Uniju, da će se medicinska sestra zvati ona koja završi minimalno prvostupništvo", objašnjava daljnju zavrzlamu u hrvatskom sestrinstvu Brusić.

Napominje da ne možemo odbaciti iz sustava ljude koji su prije mnogo godina završili srednju školu, jer postoji i institucija neformalnog i informalnog obrazovanja. "U sustavima se priznaje kao neka interna specijalizacija. Ako taj čovjek radi 25 godina na nekom specifičnom odjelu kao što je odjel intenzivnog liječenja, onda smo sigurni da se neformalno educirao uz svoj rad, i ti liječnici su ga odgajali, vrlo su iskusni i bitni, njih ne možemo uspoređivati s ljudima koji sad dolaze u sustav", kazao je Josip Brusić.

Da obrazovanje medicinskih sestara u Hrvatskoj i Europi nije usklađeno, potvrdila je i Elzika Radić, a prema njenim saznanjima Hrvatska je pokrenula neke korake prema usklađivanju.

"Naše obrazovanje trebalo bi biti usklađeno s europskim, jer smo mi u EU, niti to nije riješeno. Imam saznanja da je sada naše ministarstvo delegiralo medicinsku sestru koja će upravo biti zadužena za te stvari, usklađivanje razine obrazovanja. Bit će poslana u Njemačku, u njihove bolnice, da bi prenijela istinite informacije i da se proba uskladiti razina obrazovanja", objasnila je Radić.

Osim toga, osim koeficijenta i plaće treba napraviti razliju kompetencije, jer sada su kod nas one izjednačene. "Nama su izjednačene kompetencije. Jednostavno zaostaju s razvojem sestrinstva, ne prate razvoj sestrinstva. Nisu jasno raščlanili kompetencije više medicinske sestre u odnosu na visoko obrazovanu. Po našoj komori i dalje su nam kompetencije iste", nabraja Elzika Radić još jedan zadatak za Hrvatsku komoru medicinskih sestara.

Matija Djanjesic / CROPIX

Da bi se uredilo pravovaljano plaćanje našeg visokoobrazovanog medicinskog kadra postoji određena procedura u koju su uključena dva ministarstva, Vlada i socijalni partneri, oni će i dogovarati visinu tog koeficijenta, odnosno visinu plaće. Tako da sada VSS medicinske sestre ne mogu sa sigurnošću reći koliko su tisuća kuna mjesečno zakinute sada.

"Mi imamo saznanje, ne mogu tvrditi točno jer nisam vidjela platne liste kolegica, od drugih KBC.a koji su uspjeli to urediti na način da su medicinske sestre svrstali u nemedicinske djelatnike, to bi bio neki način 'ispod stola' da im se prizna koeficijent. Tako su sestre, da bi dobile neku satisfakciju proglašene voditeljem vatrogasaca i slično. Otkad je to njima uvedeno imaju oko 2000 kuna veću plaću", odgovorila je na pitanje koliki je iznos za koji su iz mjeseca u mjesec zakinute.

Elzika Radić opisuje kako su nedavno sestre njezine bolnice formalno zatražile da im se prizna status, u tome su dobile potporu ravnateljstva. "Ravnatelj našeg KBC-a htio nam je nedavno izaći, formalno tražeći priznavanje statusa, visokoobrazovanim medicinskim sestrama KBCSM, međutim dobili smo odbijenicu od ministra. Uvidjevši da ćemo prije otići u mirovine, nego li će se ispraviti ova nepravda, shvatili smo da moramo osnovati neovisnu Udrugu i samostalno se početi boriti za naš status i prava koja su nam osporena", ispričala je Elzika Radić.

Osnivačka skupština održana je 18. ožujka ove godine, otkada je aktivna 'Acta non verba', Hrvatska udruga za zaštitu prava visokoobrazovanih medicinskih sestara, tehničara i fizioterapeuta. "Nakon prve objave uspjele smo ujediniti medicinske sestre čitave Hrvatske. Svakodnevno dobivamo pristupnice iz svih bolničkih i izvanbolničkih ustanova. U samo tjedan dana imamo oko 500 pristupnica. Odaziv je velik kao i dugogodišnja želja da se bar javnost upozna s problemima medicinskih sestara", objasnila je Radić.

Davor Pongracic / CROPIX

Osnivanje udruge bio je način da samostalno i slobodno progovore u javnosti, jer inače moraju za svaki istup tražiti dozvole ravnatelja, a ne žele ih na taj način dovoditi u mogući nepovoljan položaj. Osim zaštite digniteta struke preko udruge žele se povezati s Vladom, ministarstvima, drugim sustavima, udruživanje u međunarodne organizacije kao i povezivanje s akademskom zajednicom, aktivno sudjelovanje na skupovima i poticanje znanstvenog djelovanja.

Neosporno je da je visoko obrazovanje medicinskih sestara po hrvatskim bolnicama značajno podiglo standard liječenja. Odlazak medicinskog kadra, doduše, još uvijek se ne odnosi na te visokoobrazovane sestre, barem nemaju takvih saznanja naši sugovornici. "Po našim informacijama vrlo malo obrazovanih sestara je otišlo, to su sestre koje su na čelnim pozicijama u ustanovama i one ne odlaze. Međutim jako puno srednjih medicinskih sestara je otišlo. Radila sam istraživanje nedavno o odlasku sestara u zapadne zemlje, našem KBC-u. Rezultati su da od postojećeg broja sestara 50 posto razmišlja o odlasku, a 100 posto od svih koje su sada ovdje zaposlene zna jednu ili nekoliko prijateljica medicinskih sestara koje su već otišle. To su zastrašujući podaci. Taj se broj odražava na našim natječajima", kazala je Radić.

Opisuje da sada na natječaj kojim traže 15 sestara javi im se njih sedam, dok je prije tri godine situacija bila sasvim drugačija, na 20 mjesta javilo bi se 200 kandidata. "To je naš krucijalan problem, ali govorim za srednje sestre, još kod visokoobrazovanih nema odlazaka. Vjerujem da će ostati i dalje pružati ovu razinu skrbi. Međutim jednostavno ne možemo da nas na ovakav način degradiraju, to je zaista postalo crni kapitalizam. Ja previše volim ovu  zemlju da bih razmišljala o odlasku van i nadam se da ćemo kroz ovu udrugu uspjeti osigurati status VSS sestrama kako i zaslužuju. Da bismo naše pacijente ovdje liječili, mislim da bi i naši pacijenti to htjeli", zaključila je Elzika Radić.

Hrvatska

visoko obrazovanje

medicineks sestre

Acta non verba

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter