Serijal Mafija, prvi dio: Zemunski klan

Razbojnici iz Šilerove vladali su Srbijom sijući strah i trepet, likvidacije su bile svakodnevica, a za njih je ubijao i aktualni ministar zdravlja što našeg Kujundžića odjednom čini dragim i simpatičnim


Mia Mitrović
12.01.2019.19:00
Razbojnici iz Šilerove vladali su Srbijom sijući strah i trepet, likvidacije su bile svakodnevica, a za njih je ubijao i aktualni ministar zdravlja što našeg Kujundžića odjednom čini dragim i simpatičnim
Cropix/Blic

sažeto

Od svih mafijaških organizacija Balkana, najveći strah i trepet izazivaju Zemunci zbog svoje direktne povezanosti s vlašću i tajnim službama u Srbiji 


Mia Mitrović
12.01.2019.19:00

Diljem zemalja bivše Jugoslavije, mafija ostavlja dugačak popis nikad riješenih ubojstava, a na stranicama crne kronike svoje su mjesto osim kriminalaca pronašli i brojni policajci, suci, odvjetnici, novinari i starlete koje je ljubav prema novcu otjerala u zagrljaje opasnih momaka.

Od svih mafijaških organizacija Balkana, najveći strah i trepet izaziva Zemunski klan jer je ova zloglasna kriminalna organizacija postala sinonimom za svemoćnu mafijašku državu unutar države koja nema milosti ako je u pitanju njihov interes i ne libi se proliti krv onih koji im stanu na put pa makar bili i visoki politički funkcioneri.

Ipak, apsolutna moć koju je Zemunski klan imao krajem 90-ih i početkom 2000-ih, ugašena je 2003. u policijskoj akciji “Sablja”, provedenoj nakon ubojstva premijera Zorana Đinđića. Tom je prilikom uhićeno 11 000 osoba povezanih s organiziranim kriminalom, a u obračunu s policijom skončali su i tadašnji vođe Zemunskog klana, Dušan Spasojević Šiptar i njegova desna ruka Mile Luković Kum.

Dragan Savić/desk

Krenuli od nule

Ovaj dvojac u Beograd je stigao 1993. iz sela Gajtan na jugu Srbije, a u manje od deset godina pošlo im je za rukom oformiti najopakiju mafijašku organizaciju u ovom djelu svijeta. Krenuli su od nule, prvo obijanjem, a potom krađom automobila, no brzo su prešli na puno unosniji posao, trgovinu drogom, a kasnije i otmice uglednih Beograđana.

Njihovo ‘zlatno doba’ u kojemu su mogli raditi što su htjeli jer su bili praktički iznad države počelo je nakon što su uspostavili suradnju s nekadašnjom Arkanovom desnom rukom, Miloradom Ulemekom zvanim Legija i postrojbom Crvene beretke koja je bila pod direktnom upravom Službe državne bezbednosti, tj. srpske frakcije nekadašnje Udbe. U vrijeme Domovinskog rata, Beretke su operirale po nekadašnjoj SAO Krajini i na bosanskom ratištu, a u vrijeme mira, Legija je jedinicu stavio na raspolaganje Zemunskom klanu. Legija i Zemunci od 1999. pa do 2003. praktički su vladali Srbijom iz za tu svrhu posebno izgrađene tvrđave u Šilerovoj ulici.

Šilerova je tih dana bila malte ne središte društvenog života grada i tamo su svraćali mnogi ugledni Beograđani od nogometaša, glumaca i liječnika pa sve do policajaca i političara o čemu svjedoče brojne fotografije iz tog perioda.

Zemunski klan u paktu s Legijinom vojskom bio je toliko moćan da su prilikom smjene Miloševićeve vlasti, nakon 5. oktobra 2000. oporbeni političari morali s njima pregovarati kako bi sve prošlo u miru i bez prolijevanja krvi. Mile Ulemek Legija danas je među rijetkim 'prominentnim' kriminalcima iz tog vremena koji su još uvijek na životu. Dane provodi na ‘sedmom odeljenju’ požarevačkog zatvora nazvanog Alkatraz gdje služi dugogodišnju zatvorsku kaznu zbog ubojstva Zorana Đinđića, Miloševićevog oponenta Ivana Stambolića, trojice članova političke stranke Vuka Draškovića koje je pregazio kamion na Ibarskoj magistrali i dva neuspjela pokušaja atentata na samog Draškovića. Vrijeme krati pisanjem autobiografskih romana u kojima otkriva mnoge pojedinosti iz svakodnevnog života srpskih kriminalaca na prijelazu milenija.

YouTube screenshot

Nakon pada Miloševićevog režima, u vrijeme kada se nova vlada na čelu sa Zoranom Đinđićem tek konsolidirala, Zemunski klan nije bio samo mafija, već i politička snaga. U to vrijeme počele su i otmice od kojih su najpoznatije one sina Lepe Brene i uglednog biznismena Miroslava Miškovića, danas vlasnika Delte, najvećeg šoping centra u Beogradu. 

Strahovlada Zemunskog klana u Srbiji je trajala tri kratke godine, a nakon Đinđićeva ubojstva marginalizirani što ne znači da ne djeluju i danas. U veljači 2012. u Španjolskoj je uhićen Luka Bojović, aktualni vođa Zemunskog klana i osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu. Iduće je godine u Beogradu ubijen njegov brat Nikola, a lani je Beograd potreslo i ubojstvo Dragoslava Miloradovića, Bojovićeva kuma. Pretpostavlja se da su ubojstva osoba bliskih novom zemunskom klanu naručena od strane crnogorskog klana koji su vodila također ubijena braća Šaranović, a koji je u ratu sa Zemuncima.

Raskomadani leš na Jarunu 

Članovi Zemunskog klana viđeni su i u Zagrebu. U rujnu 2013. u zagrebačkom jezeru Jarun pronađeno je raskomadano truplo bez glave i udova. Ispostavilo se da se radi o pripadniku Zemunskog klana Cvetku Simiću kojega je života lišio notorni zemunski hitman Sretko Kalinić Zver koji je također nekoliko puta viđen u Zagrebu.

Iako hrvatska i srpska mafija surađuju još od Domovinskog rata, a pripadnicima mafije iz obje države u Zagrebu su u slučaju opasnosti na raspolaganju jatački stanovi, spregu mafije i vlasti u Hrvatskoj i Srbiji ne valja uspoređivati. Na tu temu bi se i o Hrvatskoj dalo štošta ispisati, ipak u nas nikada nije postojala mafijaška paradržava kao što je to bio slučaj sa Srbijom.

Gotovo 16 godina je prošlo otkako je Đinđić ubijen, a mafija u Srbiji stavljena pod (relativnu) kontrolu. Usprkos tomu, istraživački novinari u Srbiji svako malo otkriju da je i sadašnja vlast u Srbiji povezana s mafijom.

Ronald Gorsic/CROPIX

Najveći skandal otkrio je 2016. portal Krik  koji je objavio dokumentaciju i razotkrio da je aktualni srpski ministar zdravlja Zlatibor Lončar bio na platnom spisku Zemunskog klana. Kao mladi liječnik dr. Lončar radio je u beogradskom Urgentnom centru i bio zemunski insajder. Istražiteljima su taj podatak otkrili bivši Zemunci, zaštićeni svjedoci u istrazi Đinđićeva atentata. 

Dr. Lončar kojem su srpski istraživački novinari nadjenuli nadimak dr. Smrt sudjelovao je i u nekim likvidacijama koje je naručio tadašnji šef klana Dušan Spasojević. Najpoznatiji slučaj zbio se u rujnu 2002. kada je u atentatu kojeg su naručili Zemunci teško ranjen pripadnik suparničkog klana Veselin Vesko Božović. Nakon atentata Božović je zbrinut na intenzivnoj njezi beogradskog urgentnog centra, a njegovu su sobu čuvali naoružani policajci, a umro je dva dana nakon pucnjave.

Doktor Smrt

Prema iskazima svjedoka pokajnika Dejana Milenkovića Bagzija, dr. Lončar je od vođe Zemunskog klana dobio naređenje da dokrajči Božovića. U kasnim večernjim satima liječnik je ušao u njegovu sobu i u infuziju mu je ubrizgao tekućinu nepoznatog sadržaja od koje je ubrzo umro. Dr. Lončar i njegov kolega dr. Ristić kao insajderi klana u Urgentnom centru bili su zaduženi da svi ranjeni neprijatelji tako završe, a prijatelji i suradnici dobiju najbolju njegu. Bagzi je istražiteljima naveo da je na dan kada je ubijen Đinđić dr. Lončar bio u dežurstvu iako to nitko od njega nije tražio.

Za likvidaciju Božovića, vođa Zemunskog klana aktualnog je srpskog ministra zdravstva nagradio stanom u Bloku 60 na Novom Beogradu. Istraživački portal Krik objavio je dokumente da je ključ i papire od stana dr. Lončar dobio od Jelene Kalinić, supruge zloglasnog ubojice Sretka Kalinića Zveri, onog istog koji je navodno odgovoran za iskasapljen leš pronađen u zagrebačkom Jarunu.

Youtube screenshot

U ugovoru do kojeg su novinari došli stajalo je da je Kalinićeva supruga dobila 1,8 milijuna dinara (30 000 eura), ali je nemoguće utvrditi je li Lončar taj novac uistinu i platio. Nekoliko mjeseci kasnije, Lončar je stan prodao za 50 000 eura.

Osim dežuranja u Urgentnom centru po nalogu mafije, dr. Lončar imao je još jedan zadatak, a taj je pisanje liječničkih uvjerenja za mafijaše koji su se trebali pojaviti na suđenju. Neki od njih tako su uspjeli da im postupci odu u zastaru.

Lažnu liječničku dokumentaciju pisao je i za Petra Panića Panu, bivšeg Zemunca i tjelohranitelja Vojislava Šešelja u skandalu koji su srpski mediji prozvali 'kora od banane'. Naime, Paniću i Šešelju 1997. se sudilo zbog premlaćivanja odvjetnika Nikole Barovića. Do tuče je došlo nakon što su oboje gostovali u televizijskoj emisiji koja je prekinuta zbog oštre rasprave. Panić je potom na Šešeljev poziv došao do zgrade televizije i napao Barovića koji se nakon toga pojavio u medijima s licem u modricama, hematomom na lijevom oku i zavojem na nosu što je izazvalo veliku pažnju javnosti.

U odgovoru na medijske napise, Šešelj je ismijavao svoju žrtvu rekavši da je Barović pao i poskliznuo se na koru od banane. Četiri dana prije suđenja, Panić se javio Lončaru koji mu je dokumentacijom odgađao suđenje koliko je mogao, a koliko nam se čini, i hrvatski su političari preuzeli strategije izbjegavanja suđenja od srpskih mafijaša. 

Usprkos skandalima, dr. Zlatibor Lončar i dalje uživa povjerenje predsjednika Vučića, a vladi odani mediji izveli su neviđeni linč na novinare koji su objavili priču. Naslovnice su vrištale podacima da su novinari i urednici Krika narkomani, sadomazohisti, špijuni i strani plaćenici.

Srbija

mafija

zemunski klan

zlatibor Lončar

newsletter

Prijavite se na Newsletter