SERIJAL KULT(NE) LIČNOSTI

Sivi partijski činovnik i vlastitu kćer je dao pritvoriti. Neprijatelje režima je kuhao žive, a zemlju izolirao poput Sjeverne Koreje


Daniel Radman
13.01.2019.14:00
Sivi partijski činovnik i vlastitu kćer je dao pritvoriti. Neprijatelje režima je kuhao žive, a zemlju izolirao poput Sjeverne Koreje
Getty Images

sažeto

Islam Karimov pobjedio je na trojim izborima, svaki put za njega je glasovalo preko 90 posto Uzbeka


Daniel Radman
13.01.2019.14:00

Kad su je suočili s međunarodnim optužbama za korupciju, uzbečki diktator dao pritvoriti svoju kćer. Ako je to učinio svojoj miljenici, što li je tek onda činio svojim protivnicima koji su ga htjeli srušiti s vlasti? Odgovor glasi: prošli su najgora mučenja u zatvoru, a dvojicu njih dao je žive skuhati. Islam Karimov, prvi i dugovječni predsjednik Uzbekistana – vladao je zemljom još od 1989., kad su bili dio Sovjetskog saveza, pa sve do svoje smrti 2016. godine – bio je, naizgled, klasični 'sivi partijski činovnik', no ispod te bezlične površine krio se jedan od najokrutnijih vlastodržaca Srednje Azije.

O njegovom djetinjstvu malo se zna. Najpouzdanija priča kaže da je rođen 1938. godine te da je odrastao u sirotištu u rodnom Samarkandu. Iako je imao žive roditelje, oni su ga ondje ostavili zbog siromaštva koje je bujalo tijekom Drugog svjetskog rata. Isti izvori kažu da je u mladosti bio sitni kriminalac, navodno je po tržnicama krao lubenice, no unatoč toj mladenačkoj delikvenciji ne samo da je uspio završiti srednju školu, već je i diplomirao na Državnom tehničkom sveučilištu u glavnom uzbečkom gradu Taškentu.

Ženio se s Ruskinjama, a to mu je pomoglo u karijeri

Getty Images

S 26 godina, 1964., učlanio se u Komunističku partiju SSSR-a, a tada se i prvi put ženi, s Ruskinjom Natalijom s kojom dobiva sina. No, brak nije dugo trajao, rastali su se već iduće godine, a Islam je u potpunosti prekinuo odnose s obitelji. U drugi brak uplovio je 1967. godine, opet s etničkom Ruskinjom, Tatjanom, a taj mu je – zahvaljujući njezinim obiteljskim vezama - u potpunosti preokrenuo karijeru i život. Na bolje, kako bi rekla jedna reklama.

No, sve je išlo postepeno. Punih 17 godina Karimov bio je činovnik u državnoj planskoj komisiji za Uzbekistan, a 1983. postao je ministar financija tadašnje sovjetske republike. Šest godina poslije, kao prvi sekretar Komunističke partije Uzbekistana, postao je najmoćniji čovjek ondje, što je i formalizirano 1990. kada imenovan predsjednikom Uzbečke SSR.

Uzbekistan 1. rujna 1991. proglašava neovisnost od SSSR-a, a tri mjeseca poslije, na prvim 'slobodnim' izborima, s 96 posto glasova postaje predsjednik neovisne države. Njegov izbor produžen je referendumom do 2000., a potom će – unatoč ustavnim propisima da nitko ne može biti predsjednik u više od dva mandata – dobiti izbore i 2007. i 2015. godine s preko 90 posto glasova. Jedino ga je mogla zaustaviti biologija, a tako je na kraju i bilo. Karimov je od posljedica srčanog udara umro 2016. u 78. godini života.

Islam se obračunavao s islamistima

Getty Images

Inače, kao musliman-sunit, tijekom faze odcjepljenja od Rusije pomalo je zaigrao na i tu kartu, no kad je shvatio da mu i otuda stiže prijetnja, od Uzbekistana je napravio sekularnu državu i progonio sve koje su naizgled radikalnije tumačili islam. Formalno, bio je to rat s vehabijama, ali je rat s ekstremizmom koristio da spriječi svaku moguću oporbu, bez obzira zalagala se ona za liberalniju državu ili onu koja će biti pod utjecajem religije, ali umjerenijim. Iz toga razdoblja famozna je njegova izjava da sve ekstremiste treba upucati u glavu, a tomu je još dodao da 'ako bude potrebno, može ih upucati i on sam'. Neke od njih nije čak ni upucao, već ih je, kao što smo napomenuli, žive skuhao.

'Spreman sam odrubiti glave dvjesto ljudi, žrtvovati njihove živote kako bih sačuvao mir u državi. Kad bi moja djeca krenula tim putem, i njima bih osobno odrubio glave', druga mu je glasovita izjava.

Taj stav posebno će 'naplatiti' od trenutka kad SAD kreće u rat protiv terorizma. Kako Uzbekistan ima dugu granicu sa Afganistanom, omogućio je ulazak američkih trupa u državu koje će na njegovom teritoriju imati baze (i tajne zatvore). S druge strane, Rusiju je – dok je u 90-ih bila u krizi – držao na distanci, a poslije je njegovao dovoljno dobre odnose da ga ni jedni ni drugi previše ne diraju. Ni njega, a ni državu. Radi toga je Uzbekistan – kao zemlja od više od 30 milijuna stanovnika – bio toliko izoliran, da su ga mnogi politički analitičari uspoređivali sa Sjevernom Korejom.

Prosvjednike navukao u slijepu ulicu, pa poslao tenkove

Ta izoliranost i stav 'ne dirajte me' omogućilo mu je i jednu od najbrutalnijih akcija protiv vlastitog naroda. Kad su u gradu Andižanu 2005. izbili prosvjedi - ljudi su tražili oslobađanje zatvorenika osuđenih zbog 'vjerskog ekstremizma' (u to doba je oko 6.000 ljudi bilo osuđeno samo zbog prakticiranja vjere) - doslovno je masu stjerao u bezizlaznu poziciju. Sa središnjeg trga krenuli su ulicom iz koje više nije bilo izlaza, a s druge strane bili su njegovi tenkovi. Iako se nije mogao utvrditi točan broj žrtava, pretpostavlja se da je najmanje ih je ubijeno najmanje 500. Amerikanci su mu nakon toga uveli sankcije, a kad im je uskratio suradnju oko rata protiv terorizma stvari su, pojednostavljeno rečeno, završile po onom narodnom principu 'pojeo vuk magare'.

Inače, ekonomija države, bazirana na izvozu pamuka (kojeg su kupovali i najveći svjetski brendovi), s godinama od odvajanja od SSSR-a je kopnula, a njegove metode suzbijanja recesije imale su bizarna rješenja. Recimo, jedna od njegovih mjera je da su državni i javni službenici bili prisiljeni raditi na poljima pamuka, uključujući i zaposlene u zdravstvu. To što je država bogata plinom, uranom i zlatom prosječni Uzbek nije osjetio. Osim toga, 'mjera za suzbijanje siromaštva' bila je, navodno, i tajna sterilizacija žena.

No, zato je njegova obitelj profitirala na svakom koraku. Starija kći Gulnara na raspolaganju je imala državna poduzeća, modnu liniju i funkciju u Ujedinjenim narodima, a osim toga krenula je u glazbenu karijeru kao uzbečka Kylie (pod umjetničkim imenom Googoosha). Mnogi su je vidjeli kao Islamovu legitimnu nasljednicu, no skupo ju je stajala međunarodna istraga o pranju novca (navodno je uzimala mito od telekomunikacijskih operatera za ulazak na uzbečko tržište), tako da je završila u kućnom pritvoru.

Gulnara je za sve optužila majku i sestru Lolu (koja je pak bila predstavnica Uzbekistana pri UNESCO-u), a otišla je toliko daleko da je tvrdila da se njih dvije koriste crnom magijom kako bi je odvojili od oca. Na kraju nitko od 'dinastije' nije preuzeo vlast, već je situaciju iskoristio dugogodišnji premijer Šavkat Mirzijajev. S njime, naravno, nije došlo do nikakvih demokratskih promjena, već je nastavio putem svog prethodnika, dodavši još nekoliko bizarnih zakona Uzbekistanu.

kult(ne) ličnosti

Uzbekistan

Islam Karimov

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter