političari 90-ih

Slaven Letica o Tuđmanu za kojeg kaže da je bio krajnje neduhovit, zašto bi njegova snaha Dalija Orešković bila bolja predsjednica od Kolinde i koja je to njezina osobina koju nitko ne zna


Mia Peretić
20.03.2019.21:00
Slaven Letica o Tuđmanu za kojeg kaže da je bio krajnje neduhovit, zašto bi njegova snaha Dalija Orešković bila bolja predsjednica od Kolinde i koja je to njezina osobina koju nitko ne zna
damjan tadic/ arhiva cropix

sažeto

Slaven Letica otkrio nam je sve o politici devedesetih, zašto je Tuđman bio kronično neduhovit, ali i kakva je Dalija Orešković, te zašto smatra da bi bila bolja predsjednica od Kolinde


Mia Peretić
20.03.2019.21:00

Slaven Letica jedan je od živopisnijih i osebujnijih aktera hrvatske političke scene. Ovaj sveučilišni profesor, ekonomist, sociolog i savjetnik UN-a javnosti je poznat kao prvi osobni savjetnik predsjednika Franje Tuđmana, saborski zastupnik, neovisni kandidat na predsjedničkim izborima, ali i "novovjekovni ban Jelačić" koji je performativnim odlaskom na Svetu Geru želio ukazati na problematiku teritorijalnog spora sa Slovenijom. 

Letica je i dalje aktivan kao svojevrsni društveni kroničar, politički analitičar koji često objavama na svom Facebooku izaziva snažne reakcije javnosti. Tako je jednom prilikom predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću poručio "Njonjo, namjerio si se na krivu", misleći pri tome na svoju snahu Daliju Orešković, šeficu stranke START i Jandrokovićevu kritiku Povjerenstvu za sukob interesa, na čijem je čelu tada bila. 

Nedavno je, pak, kritizirao osnivačicu inicijative #spasime Jelenu Veljaču i, kako je pisao, "njezine aktivistice", koje su nakon sastanka s premijerom Andrejem Plenkovićem postale članice radnih skupina za borbu protiv nasilja u obitelji.

Slagali se s njime ili ne, profesor, društveni kritičar i ekonomist i strastveni tenisač, jedna je od osebujnijih persona hrvatske politike s izrazito bogatom biografijom, u kojoj prisutan od samih početaka moderne Hrvatske.

Osobna arhiva/Slaven Letica

U politici zbog nevolje, supruga je bila protiv

Kako nam kaže, u politiku je krenuo zbog nevolje, odnosno spoznaje o rađanju velikosrpskog pokreta i huškača Slobodana Miloševića koji je mogućnost rata najavio izjavom 'Opet smo pred bitkama i u bitkama. One nisu oružane, mada ni takve još nisu isključene'.

"Kad me dr. Franjo Tuđman zamolio na suradnju, nudeći mi najprije položaj glavnog tajnika HDZ-a, za koji nisam bio zainteresiran i motiviran, a zatim položaj njegova 'osobnog savjetnika', prihvatio sam to sa sviješću da mi to donosi samo nevolju i štetu.

Rat bio pred vratima, a ja sam imao prestižan položaj redovitog sveučilišnog profesora na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a u "fušu" i izvrsno plaćeni položaj privremenog i povremenog savjetnika UN-a. Uz ta dva poziva, iza sebe sam imao i gotovo dvadeset godina uzbudljivog iskustva, danas bismo kazali, javnog intelektualca i tvorca javnog mišljenja.

Moja je žena bila protiv ideja da prihvatim Tuđmanov poziv na suradnju, jer smo u to doba imali miran obiteljski i bogat profesionalni život", počinje priču Letica.

Privatna arhiva/ Slaven Letica

Tuđmana je prvi puta upoznao u njegovoj kući

Prvi susret s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom bio je u njegovoj kući, odnosno u stanu u Nazorovoj. 

"Pozvao me da razgovaramo o mogućoj suradnji, ali i o prilikama u kojima se nalazio, kako je on volio kazati, 'taj i takav svijet', SFRJ i, dakako, Hrvatska. Razgovarali smo nekoliko sati i bio je ugodno iznenađen što sam čitao neke njegove stručne rasprave i knjige. Pohvalio sam mu ključnu tezu, ali i mnoge zaključke i prijedloge koje je sadržavala njegova knjiga 'O budućnosti Europe – Velike ideje i mali narodi' iz 1969. godine. Neki zaključci koje sadrži knjiga kasnije, pa i danas, djeluju proročanski", prisjeća se Letica. 

Apokaliptična atmosfera

Tadašnju atmosferu u Hrvatskoj, iz perspektive sociologa kulture, opisuje apokaliptičnom.

"Postojala je, barem kad smo dr. Franjo Tuđman i ja u pitanju, jasna svijet o kraju jedne i početku druge povijesne epohe. Jer, treba podsjetiti da je krajem osamdesetih došlo do rušenja Berlinskog zida, a dok su druge komunističke zemlje osmišljavale putove za rušenje Željezne zavjese, vrh JNA i režim Slobodana Miloševića stvarali su planove i pretpostavke za uvođenje vojne diktature, teritorijalno osvajanje i pokoravanje nesrpskih naroda i zemalja.

No, ne treba izvesti zaključak kako je ozračje koje spominjete bilo pesimistično ili depresivno. Naprotiv, postojala je svijest o povratku demokracije u Hrvatsku, ali i politička volja i odlučnost da se na neki način nadoknadi izgubljeno vrijeme iz razdoblja dugotrajne 'hrvatske šutnje'.

U tim su okolnostima, objašnjava Letica, pokrenuli nekoliko velikih projekata poput izrade demokratskog hrvatskog ustava, projekt „Konfederacija“ o mogućem nenasilnom pretvaranju SFRJ u savez suverenih država, projekt monetarnog osamostaljenja Hrvatske, projekt stvaranja zametaka hrvatskih policijskih i oružanih snaga, te projekt diskretnog informiranja međunarodne zajednice o opasnostima koje prijete od režima Slobodana Miloševića i JNA.

Tuđman je bio radoznao, ali krajnje neduhovit

Njihova je suradnja, prema riječima Slavena Letice, bila ugodna i uzbudljiva. No, kao i svaki bliski suradnik, imao je uvid u neke Tuđmanove karakterne osobine koje javnosti i nisu toliko poznate. Jedan od detalja tiče se predsjednikova smisla za humor. Ili, bolje rečeno, manjka istog.

"Tuđman je bio izuzetno radoznao čovjek koji je imao naviku da sluša ideje i razmišljanja drugih, no sjećam se da i nije bio naročito duhovit, nije mogao zapamtiti niti jedan vic. Ali se znao nasmijati čak i na svoj račun. Također, bio je vrlo pedantan, mrzio je kašnjenje".

Bolje stotinu dana pregovarati i s crnim vragom nego jedan dan s njim ratovati

No, ono što mu je kod Tuđmana ostalo posebno upečatljivo, njegova je nesklonost ratu koji se, tvrdi Letica, na sve načine trudio izbjeći.

"Potvrdio ono što sam donekle znao, ali ne iz prve ruke: da je bolje stotinu dana pregovarati 'i sa crnim vragom" nego jedan dan s metaforičkim i stvarnim Crnim Vragom, ratovati. Tuđman je mrzio rat i stalno je tražio načine da se rat i ratovi izbjegnu. Razgovorima ili pregovorima s Miloševićem Tuđman je kanio riješiti opće odnose Srba i Hrvata na tradiciji Sporazuma Cvetković – Maček, misleći da će bez rata uspjeti sklopiti dobar i pošten povijesni dogovor".

No, predsjedniku Tuđmanu i njegovim najbližim suradnicima postalo je jasno da je rat neizbježan kada je razoružana hrvatska teritorijalna obrana, te kada su nicali sukobi niskog intenziteta poput Balvan revolucije.

"Srbija se pripremala za rat 'nakon Tita' od trenutka Titove smrti i te su pripreme imale brojne elemente: pripremu rata kroz velikosrpsku medijsku propagandu, literaturu tipa Knjiga o Milutinu i Nož, reorganizacije JNA po obrascu amputirane Hrvatske, pripreme rata u okviru Srpske pravoslavne crkve (nošenje mošti Cara Lazara po granicama zamišljene Velike Srbije), međunarodno-diplomatsku pripremu rata, naoružavanje srpske zajednice u Hrvatskoj i tome slično".

Privatna arhiva/ Slaven Letica

'Razišli smo se oko političkih i zemljopisnih karata iz Karađorđeva', to je zanimljiva, tužna priča i velika misterija

Politička suradnja Slavena Letice i Franje Tuđmana nije dugo potrajala, prijateljski su se razišli 7. ožujka 1991. godine.

"Dogodilo se to nakon što mi je predsjednik Tuđman, na moje inzistiranje, pokazao zemljopisne i političke karte pripravljene za razgovore u Karađorđevu. Različito smo gledali na budućnost Bosne i Hercegovine, kako po pitanju može li BiH preživjeti rat, tako i po uvjerenju tko su današnji Bošnjaci ili ondašnji Muslimani. Tuđman je gledao iz povijesne, europske perspektive i smatrao da će se bosansko-hercegovački muslimani opredijeliti za „suživot“ s Hrvatima ili za samostalnu Zemljicu Bosnu. Razlog našeg prijateljskog razlaza bile su dvije srpske protu-karte iz Karađorđeva i Tikveša, a one su sadržavale i dio koji se odnosio na formiranje autonomne pokrajine Srba u Hrvatskoj. Priča o kartama je zanimljiva i tužna i ne bih više o tome", odlučan je Letica.

Privatna arhiva/ Slaven Letica

Japanci period od 1991. do 2000. nazivaju izgubljenim desetljećem, kod nas je to 30 izgubljenih godina

Kada ga pitamo kako iz današnje perspektive gleda na razdoblje devedesetih, Letica počinje s primjerom Japana koji je ipak 'izgubio' nešto manje godina.

"Razdoblje od 1991. do 2000. Japanci nazivaju izgubljenim desetljećem, da bi doba „izgubljenosti“ produžili sve do 2010. Kod nas se radi o 30 izgubljenih godina".

Uzroke izgubljenosti, smatra on, još uvijek nitko nije cjelovito analizirao.

"Puno je tu čimbenika bilo u igri: rat i razaranja, krivo osmišljena privatizacija, zarobljavanje gospodarstva, države i društva od strane inferiornih političkih kartela nazvanih političke stranke, itd. Već se dva mjeseca bavim teorijskim istraživanjima koje sam započeo s nakanom da odgovorim na pitanje: Zašto Hrvati mrze kapitalizam i zašto je hrvatski kapitalizam na izdisaju? Uskoro putujem u Ameriku i tamo ću završiti moje istraživanje, pa možemo o tome razgovarati".

Ban Josip Jelačić na Svetoj Geri

Slaven Letica je svoju političku karijeru nastavio i nakon devedesetih. U dva je navrata bio predsjednički kandidat, a na listi HSP-a je izabran za nezavisnog zastupnika u 5. saziv Hrvatskog sabora. 

"Kroz četiri izborne kampanje puno sam doznao i naučio o hrvatskoj stvarnosti i politici te izbornom ponašanju građana. Dio tih zanimljivih saznanja opisao sam u knjizi „Let iznad kukavičjeg gnijezda“. Ljudima koji se počinju baviti politikom, ali i nekim starim i prestarim političarima možda bi bilo korisno pročitati tu knjigu", smatra politički analitičar.

ranko suvar/ arhiva cropix

Upravo iz tog perioda datira jedan od najupečatljivijih poteza njegove političke karijere. Pogađate, radi se o performansu u kojem je na hrvatsko-slovensku granicu došao odjeven kao ban Jelačić. Kako danas gleda na tu epizodu?

"Gledam to s ironijom i samoironijom kao što sam gledao i 2003. Kad idete u izbornu trku u izbornoj jedinici u kojoj su vam šanse, kao nestranačkom kandidatu HSP-a, vrlo male, morate osmisliti pobjedničku strategiju kojom je, primjerice, Ajax pobijedio moćni Real.

Moj odlazak na Svetu Geru u odori kultnoga hrvatskog bana i habsburškog vojskovođe-pobjednika Josipa Jelačića činio mi se onda, a još i više danas, kao zgodna samo-ironija, ali i kao uvjerljiva kritika hrvatske vanjske politike koja, nažalost, u tri desetljeća nije uspjela i ne uspijeva Slovence "potjerati" iz okupirane vojarne i s okupiranog hrvatskog državnog teritorija".

Na kraju samo dodaje i da, nažalost, nije postigao ono što je želio.

damjan tadic/ arhiva cropix

'Dalija bi sigurno bila bolja predsjednica od Kolinde'

Kao što smo već spomenuli, profesor Letica i dalje aktivno prati hrvatsku političku scenu, na kojoj je odnedavno prisutna i njegova snaga, predsjednica stranke START Dalija Orešković. Iako ona nije istaknula svoju predsjedničku kandidaturu, njezino se ime, kao i ono bivšeg premijera Zorana Milanovića, često zaziva kada se govori o novom hrvatskom predsjedniku, odnosno predsjednici.

Kakva bi njegova snaha bila na toj funkciji, Letica ne može definitivno odgovoriti:

"Kako nigdje u svijetu, pa ni u Hrvatskoj, ne postoji akademija na kojoj bi studirali i za poziv se pripremali predsjednički kandidati, teško je spekulirati kakva bi predsjednica Republike bila, primjerice, moja snaha Dalija OreškovićZoran Milanović bi bio žestok i borben, pa i na kavgu uvijek spreman predsjednik Republike, ali ne znam zanima li ga taj posao i kakve su mu šanse. Dalija bi sigurno bila bolja predsjednica Republike od predsjednice KGK, jer bi ostvarila ono što bi obećala, pa i čuveno preseljenje. Uz to, kao dobra pravnica sigurno bi znala precizno odrediti što može, kada, kako i gdje činiti, a što ne", smatra Letica. 

Privatna arhiva /Slaven Letica

'Kolinda ima realnu mogućnost da izgubi izbore, iako treba biti majstor da ne osvojiš drugi mandat'

Što se pak aktualne predsjednice i ocjene njezinog mandata tiče, Slaven Letica nema mnogo riječi hvale.

"U četiri godine mandata predsjednica KGK, nažalost, nije domislila i osmislila kako bi mogla biti "ustavna predsjednica Republike". Predsjednica nije ispunila neka od ključnih predizbornih obećanja, primjerice ono o preseljenju ureda na Gornji Grad; spominjala je Visoku, ali to nije morala biti baš ta adresa. Autoritet je pokušala stvoriti obećanjem o lupanju šakom o stol Vladi, ali je u izbornoj godini shvatila da se mora pokoriti i pokloniti novom stranačkom patrijarhu Andreju Plenkoviću, pa je, na njegovu "zamolbu" skoro autom, metaforički govoreći, uz pomoć SOA-e pregazila Matu Radeljića.

Sve u svemu, iako treba doista biti "majstor" ili "majstorica" da ne osvojiš drugi mandat, postoji realna mogućnost da izgubi izbore.

Što se potencijalnih kandidata i kandidata tiče, nitko nije kandidat dok ne istakne kandidaturu. Kad bi lijevi "spektar" istaknuo zajedničkog kandidata ili kandidatkinju, taj ili ta bi imali dobre šanse da pobjede KGK. Osobno mislim da će i desni spektar, onaj koji se danas naziva suverenističkim, ponuditi svog predsjedničkog kandidata. Mislim da tu ambiciju u sebi nosi dr. Igor Peternel. Pitanje je samo mogu li drugi kandidati desnice prizemljiti vlastite strasti kako bi stali iza jednog kandidata".

'Kada je ušla u politiku, Daliji sam citirao Kunderu: To je krmača koja jede vlastitu djecu'

Dalija Orešković, s obzirom na funkciju bivše čelnice Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa, nije neupućena kako politika funkcionira, no što se stranki i političkog natjecanja tiče, još je debitantica. S obzirom da je Slaven Letica više-manje aktivno u politici posljednjih 30-ak godina, zanimalo nas je što joj je rekao kada je saznao da ulazi u politiku?

"Vrlo malo i kratko. Ono što je Milan Kundera rekao za povijest: 'To je krmača (povijest, politika) koja jede vlastitu djecu'. Politika kod nekih ljudi stvara ovisnost koja je slična drugim oblicima ovisnosti. Ja osobno nemam "ovisnički gen", ali sam vidio mnoštvo ljudi, uspješnih i neuspješnih političara, koji ga imaju".

'Dalija je pažljiva, nježna i odgojno sposobna majka. Po mom ukusu, malo previše štedljiva, iako bi to u politici trebala biti cijenjena osobina'

Kakva će političarka biti, pokazat će vrijeme i rezultati njenog i stranačkog političkog djelovanja. Najprije izborni rezultati, a, ako oni budu povoljni, posao kojim će se baviti, ocjenjuje Letica. Sigurnije, pak, može govoriti o njoj kroz prizmu njezine struke, ali i karaktera:

"O Daliji mogu govoriti kao odvjetnici, jer me je zastupala u jednom procesu koji je protiv mene pokrenuo zbog navodne klevete savjetnik Stipe Mesića Željko Bagić. Proces smo dobili. O njoj mogu govoriti i kao snahi i majci naših unuka Leonore i Meri. Pažljiva je, nježna i odgojno sposobna majka. Dobra je susjeda vlastitim susjedima. U izvrsnim je odnosima s članovima naše šire obitelji i, posebice, s obitelji našeg starijeg sina Bartola. Po mom je ukusu previše štedljiva, ali je to karakterna osobina koja bi danas trebala biti cijenjena u politici i državnoj upravi u kojoj se bahate i luduju pijani milijunaši".

Privatna arhiva /Slaven Letica

'Savjet ne traži'

Kako nam objašnjava, političke savjete ga ne traži, niti bi ih on dao.

"Ne vjeruju mi  kad kažem da između Dalije i mene postoji „nagodba“ da ne želimo politiku u našim „butikama“, no to je tako. Ja sam svoje bitke završio, objesio sam samokrese o klin, a Dalija i njezina generacija moraju voditi svoje bitke i ratove".

Radije razgovaraju o umjetnosti

Profesor Letica ustupio nam je brojne obiteljske fotografije koje pokazuju kako uživa u familijarnim druženjima i provođenju vremena s unučicama. Prilikom druženja, sa sinom Franom i snahom Dalijom razgovara o umjetnosti, Gustavu Mahleru, Gustavu Klimtu i Egonu Schieleu jer su im dragi.

"Također, satima mogu razgovarati o unučicama Leonori i Meri. Ponekad razgovaramo i o problemima suvremene Hrvatske, Europe i svijeta, o sportu, posebice tenisu, ali ne o START-u".

Tenis je, inače, velika ljubav Slavena Letice, no i njegovih sinova i obitelji, o čemu svjedoče i fotografije iz kraljevske lože u Wimbledonu 2001. kada je Goran Ivanišević u finalu pobijedio Patricka Raftera, a u kojoj su sjedili i holivudski glumci Jack Nicholson i Lara Flynn Boyle. Letica je i nekadašnji predsjednik Hrvatskog teniskog saveza.

Osobna arhiva/Slaven Letica

Danas čita, piše i istražuje. Uživa u tišini i samoći, iako nije asocijalan tip

Slaven Letica danas, kako sam navodi, čita, piše i istražuje. Najviše ga ispunjava razmišljanje u privatnosti doma, tišini i samoći. 

"Od vremena do kojeg seže moje dječačko sjećanje, ponekad osjećam iskonsku, biološku, da ne kažem životinjsku, potrebu za tišinom i samoćom. Da se razumijemo, nisam neki nedruštveni, asocijalni tip, tip samotnjaka i čudaka koji osobenjački živi među četiri zida, hrani golubove poput starog Nikole Tesle, druge ptice ili mačke, čita knjige, ne gleda televiziju i ne zalazi među ljude, jer ih se grozi, boji, pa ih se zato kloni. Štoviše, nisam niti sramežljivi tip koji se ne usudi ili ima tjeskobu razgovarati s ljudima ili javno govoriti pred mnoštvom ljudi. Ni govora.

Dok sam bio mlađi, kad sam sa suprugom odlazio prijateljima na dočeke novih godina ili već spomenute bučne proslave i svetkovine, unaprijed sam smišljao način kako i kada napustiti društvo i druženje, a da ne uvrijedim domaćine koji su, logikom stvari, bili naši prijatelji.

Ponekad bih odglumio "preventivnu" glavobolju za koju sam ionako znao da ću ju uz zagušljivi duhanski dim i preglasnu glazbu ionako zaraditi.

Ja znam istinski uživati u dobrom i dragom društvu i razgovoru s manjim brojem ljudi, ali me velika društva znaju tako emocionalno i fizički iscrpiti. Često na takvim druženjima dobijem glavobolju, a ponekad i migrenalni napadaj, da se danima moram oporavljati da bih vratio kakav-takav duhovni i duševni mir", zaključuje Letica.

intervju

Slaven Letica

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter