sumrak svih vrijednosti

Slavimo jednakost i puna su nam usta Ustava, a jednom dečku koji samo želi raditi, poslodavci samo šalju odbijenice i poručuju: 'Primamo samo normalne'


Robin Mikulić
23.07.2018.19:00
Slavimo jednakost i puna su nam usta Ustava, a jednom dečku koji samo želi raditi, poslodavci samo šalju odbijenice i poručuju: 'Primamo samo normalne'
facebook

sažeto

Espi Tomičić netom je završio preddiplomski studij Dramaturgije pri zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Popularan je među kolegama, vole ga profesori


Robin Mikulić
23.07.2018.19:00

Mi Hrvati smo ponosan narod, još od stoljeća sedmog. Zapisali smo to čak i u svoj temeljni zakon. Slavimo jednakost, organiziramo festivale demokracije, puna su nam usta Ustava. Osobito zadnjih godina. Evo, upravo svjedočimo još jednoj takvoj svetkovini. Ako bog da, ograničit ćemo Ustavom prava još koje manjine. Jer, naša je demokracija takva, ekskluzivna umjesto inkluzivna. Odnosno, inkluzivna je tamo gdje ne bi trebala biti.

Spomenimo samo podatak da našom zemljom upravlja više ljudi s ovakvim ili onakvim, ali uvijek po njih negativnim sudskim odlukama nego li u bilo kojoj drugoj zemlji unificiranog europskog kruga. Zaključujemo, dakle, postoje jasno definirani kriteriji za dobivanje posla na onim najvišim pozicijama moći.

No, kako to izgleda kad je riječ o običnim smrtnicima koji se svakodnevno bore za preživljavanje? Espi Tomičić netom je završio preddiplomski studij Dramaturgije pri zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Popularan je među kolegama, vole ga profesori. Vjerojatno ste ga susreli negdje po gradu dosad, ako ne na biciklu ili u šetnji s psom, onda negdje usput.

Mali od palube, vrijedan poput mrava

facebook

Kako bi preživio, naime, radi praktički od svoje 15. godine. Radio je dosad svašta. Zapravo, otkako ga znam, a znam ga dvije godine, uvijek žuri na neki posao. Često se događa da ih radi i po nekoliko paralelno uz vremenski krajnje ispunjen raspored na Akademiji. Čisto jedan mali usputni fun fact, studenti nižih godina svakodnevno na Akademiji provode i po 10 sati, a često i više – uvijek se ostvari neka neplanirana suradnja koja traži dodatnog osobnog angažmana.

Espi je otvoren, pristupačan i uvijek ljubazan. Gorljivi je aktivist za ljudska prava. Pred par je godina zajedno sa svojom kolegicom Doroteom Šušak, također mladom dramaturginjom, postavio šator pred Ministarstvom obrazovanja (onda kad su šatoraši bili toliko moćni da se od javnih prozivki zaziralo na svakoj razini jer se strahovalo da će netko od njih doista detonirati plinsku bocu usred Zagreba, o opasnosti od javnog linča osobe koja bi se drznula dignuti svoj glas protiv njih da i ne govorimo). Izborili su se za neisplaćene stipendije. Espi je kolega koji sve nas druge kolege nesebično upoznaje s novim natječajima za dramske radove, iako dobro zna da smo si otvorena konkurencija.

No, Espi je takav. Vjeruje u jednakost pa čak i kad se ona odnosi na njegove šanse. Vjeruje u demokraciju. Na kraju krajeva, vjeruje u Ustav. Svoja građanska prava i dužnosti shvaća krajnje ozbiljno. Ne postoji nepravda protiv koje neće barem uperiti prstom. Možda je malo ofucano reći, ali Espi je frajer koji će sustavu pokazati srednji prst čak i kad su svima drugima pelene pune go*ana za koja nisu imali hrabrosti izbaciti ih oralno, a trebali su. Jer, nekim je to ljudima posao.

Espi donedavno nije bio jedan od onih mladih koji su pomišljali na bijeg iz Hrvatske. Ne, on je mislio da se poštenim radom ovdje može uspjeti. Raditi je barem uvijek volio. Ne znam bi kome podatak koji slijedi trebao značiti išta, budući da se toliko volimo kleti u taj naš pravosudni sustav koji, inače, izrijekom imenuje kategoriju roda (Zakon o suzbijanju diskriminacije, potpisao ga barba Bebić još davne 2008.), ali je Espi transrodna osoba.

Nedavno se, kao i većina studenata plitkih džepova, prijavio na hrpu sezonskih poslova. Doslovno hrpu. Od šankera preko skladištara do animatora i stručnog vodiča za promatranje farma mravi. Se*em, jasno da ovaj zadnji posao još uvijek ne postoji, ali neke stvari valja ilustrirati vulgarno kako bi se svugdje razumjele. Nemojmo se sad razbacivati osudama na račun primitivnog autora koji podcjenjuje rasudbenu moć prosječnog hrvatskog kritičkog uma, time ćemo se razbacivati kad na red dođe biserje koje je autor iskopao iz bespuća interneta. Samo časak.

Život je pjesma, Ustav je zakon

Dakle, Ustav. Festivali demokracije. Jednakost. Pa kaže ovako (zamislite sad Matu Mišu Kovača koji diže ruke, ali umjesto Dalmacije u mom oku razularena masa divlja na naš temeljni zakon, kako se još ustav stručno zove): Članak 55. Svatko ima pravo na rad i slobodu rada. Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost. Pa mala pauza za predah i brisanje suza i već slijedi druga kitica: Članak 56. Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život. A pazite onda tek ovo, grand finale: Članak 58. Slabim, nemoćnima i drugim, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim osobama država osigurava pravo na pomoć za podmirenje osnovnih životnih potreba.

Nadam se da ste dobro upamtili tekst pjesme. Trebat će nam uskoro kako bismo ga primjenili na novu melodiju. Espi se, dakle, prijavio na posao objavljen u jednoj grupi namijenjenoj oglašavanju studentskih aktivnosti takve vrste. Za razliku od svih onih silnih molbi koje su ostale neodgovorene, na ovu je stigao odgovor.

-       Pozdrav, o kojem se dućanu radi?

-       Primamo samo normalne.

-       Opći šok, tako mi dramaturzi bilježimo didaskalije važne za izvedbu.

-       Kažem, primamo samo normalne osobe.

Budući da smo toliko glazbeno vudrena nacija ide još jedan hit. Nije, naravno, nikad postigao popularnost nekog od tekstova gospođe Huljić, ali mnogi ga stručnjaci tom manjku unatoč smatraju antologijskim. Dame i gospodo, Zakon o suzbijanju diskriminacije!

Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.
(2) Diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama.

Znam, atmosfera je dovedena do usijanja i publika više ne može sakriti svoje razgaljene duše, ali ima još, prije nego dođe trenutak da se s prsiju strgne napeta košulja i svijetu pokaže junačka hrvatska grud, šahovnica s prvom bijelom je opcionalna. Nije, zaboga, riječ o antologijskom primjerku bez veze.

Članak 8.
Ovaj se Zakon primjenjuje na postupanje svih državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te na postupanje svih pravnih i fizičkih osoba, osobito u područjima:
1. rada i radnih uvjeta; mogućnosti obavljanja samostalne ili nesamostalne djelatnosti, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju te napredovanju; pristup svim vrstama profesionalnog usmjeravanja, stručnog osposobljavanja i usavršavanja te prekvalifikacije.

Kazne da ti srce stane

Facebook

Evo, sad kad smo ovladali bazičnim repertoarom, vrijeme je za jednu karaoke izvedbu. Espi Tomičić se, dakle, prijavio za neki posao. Njegov je potencijalni poslodavac odlučio reagirati na njegov izgled te isti uzeti kao diskvalifikacijski uvjet. Jasno, može čovjek misliti u svoja zida sve što hoće, jer i dom je jedna od nepovredivih ustavnih kategorija, ali kad jednom iz njega izađe podliježe zakonima hrvatskog društva.

Budući da smo još uvijek sekularna republika, na užas nekih, primoran je držati se aktualnih propisa koji reguliraju naš svakodnevni život. Zakon koji smo maločas urlali iz petnih žila decidirano kaže da je čovjek koji je nekome oduzeo šansu jednakosti na temelju neke od u tom istom Zakonu spomenutih kategorija dužan snositi posljedice za svoj prijestup, a te su posljedice skupe. U slučaju da ga netko prijavi instituciji pučkog pravobranitelja, suočio bi se, kao obrtnik ili osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost u vezi s obrtom ili djelatnošću koju obavlja, s mogućnoću plaćanja novčane kazne u iznosu između od 10.000,00 do 200.000,00 kuna.

Espi Tomičić nije dobio posao jer je transrodna osoba. Espi Tomičić ne može ostvariti svoje Ustavom garantirano pravo na rad. Espi Tomičić trebao bi zbog toga na državnu cicu jer mu je Ustavom garantirana naknada za život iz državnog proračuna zato što, eto, postoje kreteni koji ne vide dalje od svog - ma znate što sam ovdje htio reći, ali napisat ćemo – nosa.

Espi Tomičić intenzivno razmišlja o tome da napusti ovu državu za čije se društvo rukama i nogama bori otkako zna za sebe. Dobro, rekao je to u afektu. Danas je već onaj isti stari lisac koji se neće predati dok se stvari u ovoj pustoprčiji ne pokrenu makar na malo bolje. Ali, što ako i on stvarno ode, tko će se onda ostati boriti protiv ovih glasnih što siju među narodom siju mržnju i podjele? Imajte na umu da nove utakmice stalno dolaze pa shodno tome i naš držvani vrh ima prečeg posla od zaštite temeljnih, Ustavom garantiranih prava.

facebook

diskriminacija

homofobija

transfobija

espi tomičić

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter