Serijal mafija (14): Marko Milošević

Kraljevića Marka danas čuva ruska mafija, priča se da je ubio Arkana, a krvavi trag šverca cigareta vodi i u Hrvatsku


Mia Mitrović
21.04.2019.19:00
Kraljevića Marka danas čuva ruska mafija, priča se da je ubio Arkana, a krvavi trag šverca cigareta vodi i u Hrvatsku
Reuters

sažeto

U Srbiji 90-ih 'najcool zanimanje' je bilo ono kriminalca pa je i mali Marko to odlučio postati kad naraste


Mia Mitrović
21.04.2019.19:00

"Moj sin Marko sve što je uradio u životu uradio je sopstvenim rukama. Od 16 godina se zaposlio u Požarevcu jer nije mogao da izdrži da bude ovde sin predsjednika Republike i medijske pritiske. Otišao je tamo u naš rodni grad, zaposlio se, znate šta da radi, da nosi gajbe s praznim i punim flašama za jednu kafanu za 5.000 dinara mjesečno jer je takav čovjek, jer je želio uvek da bude samostalan. A poslije je vozio trke za nekoliko klubova, pa šta mislite, da sam mu ja mogao pomoći da vozi trke?"; opisao je sredinom devedesetih u jednom, danas legendarnom intervjuu Slobodan Milošević svoga sina mezimca Marka kojega smo prošlog tjedna imali prilike vidjeti u javnosti prvi puta nakon 13 godina kada se pojavio u Moskvi na kremaciji posmrtnih ostataka svoje majke Mire Marković.

Srpski mediji pisali su da je sada već proćelavi i sijedi 45-godišnjak pljunuta kopija svog pokojnog oca, međutim, mi nismo primijetili preveliku sličnost. Otkako je emigrirao u Rusiju nakon pada očeva režima, o Markovom se životu zna malo, a navodno živi u Moskvi pod protekcijom ruske mafije s drugom suprugom, Ruskinjom Valerijom s kojom ima kći tinejdžerskih godina.

Naručio ubojstvo Arkana i Đinđića?

Markovo ime ne spominje se često ni na Balkanu otkako su kazneni postupci protiv njega zbog upletenosti u šverc cigaretama devedesetih i premlaćivanje opozicionara u rodnom mu Požarevcu otišli u zastaru. Ipak, iza Marka je na ovim prostorima ostao krvav trag nerazjašnjenih likvidacija, a neki čak spekuliraju da baš on stoji iza atentata na Željka Ražnatovića Arkana.

Izvor blizak Arkanu nedugo nakon atentata je rekao kako mu je ni 24- sata prije ubojstva sam Arkan kazao 'ako mu se nešto dogodi, znajte da iza toga stoji mali žutokljunac', aludirajući na Marka Miloševića. 

Jedan svjedok-pokajnik na suđenjima nakon operacije Sablja koja je uslijedila 2003. kao reakcija na ubojstvo srpskog premijera Zorana Đinđića, kazao je da je mladi Milošević nudio pozamašnu svotu novca za Đinđićevu likvidaciju. Međutim, sporno priznanje nikada nije istraženo, između ostalog i zbog toga što je od novoizabranih vlasti nakon pada režima 2000. Sloba u zamjenu za odlazak u Haag tražio da mu se zajamči sigurnost članova obitelji.

Kao što smo u nekoliko navrata pisali, Srbija je devedesetih bila mračno mjesto. Zemlja je bila u ratu sa susjedima i pod sankcijama, vladala je hiperinflacija pa su elita zemlje postali kriminalci, ubojice, gangsteri i turbofolk pevaljke. U takvom je okruženju odrastao Marko Milošević koji, kada počela velikosrpska agresija na Hrvatsku i BiH, nije još napunio ni 18 godina.

Guzonjin sin 

Bahati, štrkljavi tatin sin s blajhom na kosi poželio je postati najcool kriminalac u zemlji, a njegovi roditelji, koji su mu i inače ispunjavali svaku želju, odlučili su dragome sinu omogućiti uvjete za to. Zbog krininalne karijere, Marko ček nije završio ni srednju školu jer nije volio učiti. 

Sve je počelo na aerodromu u Surčinu gdje je Marko na pistama vozio automobilske trke. Pehare za uspješnu vožnju na zahtjev roditelja, dodjeljivali su mu predstavnici Vlade i rukovodstvo JAT-a i aerodroma Beograd.

"Moj sin vozi 250 na sat i javlja mi se preko pejdžera da me voli, tušira se četiri puta na dan, čudi se časovniku s arapskim brojevima i tek je prije dvije godine počeo njima da se služi", izjavila je tada njegova ponosna majka, nedavno preminula Mira Marković.

Ljubav prema auto trkama spojit će ga s Vladom Kovačevićem Trefom koji će ga uvesti u biznis šverca cigareta. U počecima, Tref je iskorištavao nadobudnog klinca kako bi proširio svoj biznis uz blagoslov režima paMarko postaje član Kovačevićevog trkačkog automobilskog tima. Tref kupuje Marku skupe automobile koje ovaj uništava (dok je istovremeno prosječna plaća u Srbiji manja od nekoliko maraka). Zauzvrat Marko njemu uz pomoć roditelja osigurava kontrolu nad free-shopovima koji su zapravo maska za šverc cigareta.

U krevtu s Trefovom ženom?

Tref Marku na početku daje džeparac pa revoltirani Marko kreće u posao s Trefovim konkurentom Dušanom Zabunovićem. Markov džeparac sada iznosi više desetaka tisuća maraka dnevno. Tref shvaća da je pogriješio pa nudi Marku da postanu ravnopravni partneri. Posljedica njihovog dogovora bilo je svakodnevno ubacivanje šlepera u Srbiju punih švercane robe, a posao su štitile državne službe koje je koordinirala brižna majka Mira Marković.

"Opće poznata stvar je bila u policijsko sigurnosnim krugovima da je Marko Milošević bio u bliskim vezama s određenim kriminogenim strukturama iz zemlje i inostranstva i da je uz pomoć šverca cigareta koji je vodio postao jedan od najvećih dilera te robe, ostvarujući milijunske devizne prihode", stajalo je u iskazu bivšeg šefa DB-a (Državne bezbednosti) Radomira Markovića.

Posao je cvao do početka 1997. kada je Tref ubijen pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima. Prema nekim verzijama s tri hica u glavu i prsa revolverom Smith&Wesson Trefa je ubio Marko Milošević. Prema verziji koja kruži među srpskim kriminalcima (a pričao ju je i Trefov pokojni sin Andrej), Tref je Miloševića zatekao u krevetu sa svojom suprugom Bojanom Bajrušević. Oboje ih je premlatio na što mu se Marko zaprijetio da 'neće još dugo', a tako je na kraju i bilo.

Cigarete na granici postaju namještaj

Srpska policija je od sredine '90-ih vodila nekoliko istraga o švercu cigareta na državnom nivou, ali saznanja do kojih su dolazili nikada nisu izašla dalje iz policije, niti je pokrenut bilo kakav kazneni postupak. Barem ne do tajne akcije Mreža koja je objelodanjena 2007. Rezultat te akcije bila je najtemeljnija analiza šverca cigareta i umiješanosti države u taj posao. Radna grupa radila je analizu za period od 1996. do 2000. i surađivala s policijskim službama u 10 zemalja.

Foto: Mario Todorić / CROPIX

Istraga je pokazala da su uvezene cigarete najprije stizale u free shop na graničnom prelazu Kelebija. Tu bi se razdužile i osigurali papiri da su navodno prodane u bescarinskoj zoni. Konvoji su zapravo išli u carinski magazin u Subotici ili u auto-servis u vlasništvu firme koji se nalazi na Banovom Brdu, a odatle na ulicu, gdje su prodavane za gotov novac.

Mnogo veće količine cigareta stizale su na tržište klasičnim krijumčarenjem. Tijekom 1996. i 1997. cigarete su stizale preko Bugarske, a u posao su bili umiješani brojni carinski radnici .

"Poduzeće Inex global sa Cipra, čiji je vlasnik Marko Milošević, uputilo je u bugarsku luku Burgas brod Natalemar natovaren cigaretama. Te cigarete ulaze u Bugarsku kao tranzit, papiri pokazuju da su namijenjene poduzeću Tref iz Beograda. Kada ove cigarete kamionima stignu na granicu sa Srbijom carinskim papirima se pretvaraju u namještaj i proizvode od drveta koji navodno putuju za Mađarsku. Međutim, cigarete stižu u Srbiju, a provjerama je utvrđeno da namještaj o kom govore carinski papiri nikada nije ušao u Mađarsku", opisao je proces šverca policiji nekadašnji šef DB-a Radomir Marković koji je nakon Jove Stanišića igrao važnu ulogu u procesu.

Brižna majka štiti šverc 

Ove podatke potvrđuje i iskaz bivšeg direktora Savezne uprave carina Mihalja Kertesa koji je rekao da ga je supruga bivšeg predsjednika Savezne Republike Jugoslavije Mira Marković često zvala telefonom i zahtijevala da se u zemlju bez kontrole propusti roba koja ulazi za poduzeće Tref Rent a Car. Kamioni tako nikada nisu kontrolirani, carinici se nikada nisu bavili papirima niti su se pitali što se zapravo i u kojim količinama uvozi u zemlju. Detaljna uputstva o graničnim prelazima i kamionima Kertes je dobivao od spomenute Bojane Bajrušević.

Zeljko Hajdinjak / Cropix

Navodno nevjerna žena pokojnog mentora mladog Miloševića bila je na listi osoba kojima je zbog bliskosti režimu bio zabranjen ulazak u Europsku uniju i SAD. Milošević joj je, međutim, osigurao diplomatski pasoš. Prema podacima do kojih je došla Hrvatska obavještajna služba, Bojana je imala talijansku vizu s radnom dozvolom. Hrvatska služba je došla do saznanja i da je Bojana Bajrušević ugovarala sve poslove i s TDR-om boraveći u Sloveniji i Italiji. Registrirani su i njeni boravci u Rovinju, gdje je odsjedala u službenoj vili TDR-a.

Policija je utvrdila da je firma koja se prvo vodila na pokojnog Vladu Kovačevića Trefa, a kasnije na njegovu ženu Bojanu Bajrušević, od 1996. do 2002. imala promet cigareta vrijedan 76 milijuna eura. Cigarete su kupovane direktno od proizvođača ili je korišten niz off-shore kompanija. Za period od šest godina firma Tref platila je državi vrlo simbolične iznose poreza. Porez na dobit nije plaćen pošto je sav novac koji je poduzeće zarađivalo trgovinom ostajao u stranim bankama na računima fiktivnih kompanija. Za sve kompanije i sve račune koji su se nalazili u Mađarskoj, Švicarskoj i Sloveniji ovlaštena je bila Bojana Bajrušević.

Hrvatske tajne službe otkrile link s Rovinjem 

Istovremeno, novac zarađivan ilegalnom trgovinom iz zemlje je iznošen i u koferima.

Hrvatske tajne službe po nalogu funkcionera među kojima je najistaknutiji bio Miroslav Tuđman, do 1998. prikupile su niz podataka o poslovanju Tvornice duhana Rovinj, a cilj im je bio da trgovinu i šverc cigareta stave pod svoju kontrolu. Cigarete su iz TDR-a isporučivane u bescarinsku zonu Kopar u Sloveniji, odakle bi i morskim i kopnenim putem putovale u Srbiju, Crnu Goru, Kosovo i Bosnu, otkrila je 2006. istraživačka ekipa emisije Insajder na srpskoj televiziji B92.

Glavno balkansko tržište cigareta bila je Srbija. Izračunato je da se u Srbiji za cigarete troši više od četiri milijuna maraka dnevno i za to tržište počela je glavna borba poslije raspada SFRJ. Šverc cigareta iz Rovinja u Srbiju funkcionirao je, navodno sve vrijeme rata. Mjesečno je iz Rovinja u Srbiju stizalo 50 šlepera cigareta. Zarada od jednog je između 300.000 i 500.000 maraka. Sve je prodavano na crno preko mreže koju je također kontrolirao Marko Milošević.

"Političku moć porodice Milošević-Marković i njihovih stranaka SPS-a i JUL-a pratila je stalna želja za enormnim ekonomskim bogaćenjem, čemu su posredno na ruku išle uvedene sankcije. Činjenica je da je u tim poslovima državni šverc cigareta predstavljao najveći izvor prihoda", stoji u iskazu Radovana Markovića.

'Mi smo skromna porodica'

I dok se zemlja borila sa siromaštvom Marko je za nekoliko godina u Požarevcu stvorio imperij koje se procjenjuje na milijune maraka. Otvorio je diskoteku Madona (zbog imena je bio u sporu s istoimenom pjevačicom), prodavaonicu tehničke robe Sajbernet, pekaru i pizzeriju, radio stanicu, internet-providing centar i sportsko-rekreativni centar Bambilend (njegovu, pomalo nacionalističku verziju Disneylanda). U centru Beograda je otvorio luksuznu parfumeriju Skandal, a na granici s Makedonijom i Mađarskom free-shopove.

"Mi smo porodica koja nema razvijeno osjećanje za materijalne vrijednosti. I da smo mogli da se obogatimo, nismo mogli, ali i da smo mogli, vjerojatno ne bismo ni učinili to jer smo takva porodica. Postoje porodice kojima su materijalna dobra važna, postoje ljudima kojima nisu, mi spadamo u te druge", odgovorila je na upite o sinovom bogaćenju majka Mira.

Bijes mase nakon što je 5. listopada 2000. svrgnut režim njegova oca, okrenuo se i prema 'sinu razmetnome' pa je on ni 24 sata kasnije s prvom ženom Milicom Gajić (koja danas rado posjećuje skupove bivše Slobine stranke SPS) i sinom Markom pobjegao iz zemlje.

"Nakon 5. oktobra na poziv i molbu Miloševića omogućio sam redovnim i legalnim putem siguran izlazak iz zemlje Marka Miloševića, njegove supruge i djeteta. Nisam, iako sam bio u situaciji omogućio da se uz pomoć DB-a iz zemlje iznese novac za Moskvu. Poznato mi je da je to za Miloševića uradio Dragan Karić, koji je lično odnio novac u Moskvu redovnim letom kompanije Aeroflot iz Beograda. Po mom mišljenju, a o čemu me je upoznao i Mihalj Kertes, riječ je o dva milijuna maraka", svjedočio je Radovan Marković o okolnostima bijega.

Ruska veza 

Iz Moskve, Marko Milošević sa sinom i suprugom pokušao je pobjeći u Peking, gdje se u kineskim bankama navodno nalaze stotine milijuna eura od šverca, međutim, vraćen je u Rusiju. Na pistu aerodroma poslan je automobil i otada mu se gubi svaki trag. Nakon završetka akcije Mreža 2007. je za njim i Mirom Marković raspisana Interpolova tjeralica, no u Rusiji su dobili politički azil pa nikad nisu izručeni. Za svoja zlodjela, nitko od obitelji Milošević nikada nije odgovarao.

Peđa Milosavljević/CROPIX

Tvrdnje da je obitelj Milošević u Rusiju iznijela milijune eura, Mira je Marković u jednom od svojih posljednjih intervjua ocijenila besmislicom, a u Rusiju je, tvrdi, došla s tri para naočala, dvije suknje, dva džempera i jednim paketićem aspirina.

Sin Slobodana Miloševića još uvijek se skriva u Rusiji gdje uživa potporu određenih struktura moći. Slobodanov brat Borislav Milošević u Moskvi je dugo sjedio kao ambasador, a navodno je izvrsno povezan s ruskom službom sigurnosti. Upućeni tvrde da bi Marko Milošević mogao biti pronađen i uhićen za pola sata samo da postoji volja političkih struktura za njegovo izručenje.

Duhanska mafija u svim je bivšim zemljama Jugoslavije devedesetih stekla ogromno bogatstvo, a nitko ni u jednoj od njih nikada nije pravomoćno osuđen za organiziranje šverca cigareta.

Srbija

Slobodan Milošević

Marko Milošević

šverc cigareta

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter