mi uopće nismo slaveni?

Srpski publicist otkriva zašto smo genetski najsrodniji sa Srbima i Rumunjima, odakle kokain u egipatskim mumijama, te je li ikad bilo mira na Balkanu


Mia Peretić
19.01.2019.14:00
Srpski publicist otkriva zašto smo genetski najsrodniji sa Srbima i Rumunjima, odakle kokain u egipatskim mumijama, te je li ikad bilo mira na Balkanu
Privatna arhiva

Mia Peretić
19.01.2019.14:00

Objavljivanjem knjige "Genetika stare i nove Europe – porijeklo naroda jugoistočne Europe", u kojoj je iznio tvrdnju da su genetičke analize pokazale da su Srbima najsrodniji Hrvati i i Rumunji, srpski publicist Jovan D. Marjanović u Hrvatskoj je podigao velik interes. 

Naime, kao glavni argument za svoju tvrdnju Marjanović navodi zastupljenost haploskupina i rezultate suvremenih analiza gena.

Te analize pokazuju da oko 70 posto Srba potječe od autohtonih antičkih naroda koji su u kameno doba živjeli na Balkanu, a preostalih 30 posto uglavnom je slavenskog podrijetla. Genetičke analize potvrđuju i da sva tri naroda vuku porijeklo od Dačana, koji su na Balkanskom poluotoku živjeli još u antičko doba.

Osim u genetici vezu naših naroda publicist vidi i u jeziku, koji je po njemu u osnovi dačanski, odnosno dačansko-ilirski, a nadogradnja potječe od slavenskih naroda.

Kako bismo detaljnije razjasnili tvrdnje koje iznosi u knjizi, razgovarali smo s gospodinom Marjanovićem.

Prije svega, na čemu temeljite tvrdnju da su Hrvati, Srbi i Rumunji najsrodniji?

Na osnovi nalaza genetskih istraživanja tj. frekvencija (postotaka) Y kromosomskih haplogrupa. Sva ova tri naroda imaju visok postotak I2a1 haplogrupe, zatim slavenske R1a, afričke E1b, zatim slijede R1b, J2, G2a i tako dalje. Ja sam tražio minimalne brojeve (postotke) svake haplogrupe za te narode i sabrao ih. Tako sam i došao do tog zaključka.

Do 2016. godine, kada sam privodio kraju svoja istraživanja za ovu knjigu, bilo je najviše podataka za Hrvate, pa sam za njih računao aritmetičke sredine za pojedine haplogrupe iz više znanstevnih radova. Tek kasnije je počelo masovnije testiranje i u Republici Srbiji. Kako testiranja budu napredovala moguće je da bude i nekih korekcija po pitanju srodnosti, mada ne očekujem veća iznenađenja.

Što je uopće haplotip, a što haplogrupa?

Genetičari koriste haplogrupu za određivanje porijekla naroda, a haplotip za praćenje porijekla porodice i za forenzičke potrebe u kriminalistici.

Da bi se odredila i haplogrupa i haplotip potrebno je ispitati DNK iz ljudske stanice. Uzorak se obično uzima s unutrašnje strane obraza pomoću štapića s vatom.

Za određivanje haplotipova genetičari markiraju jednu poziciju na DNK i prate grupu od nekoliko susjednih prečki. Ako je došlo do ponavljanja te grupe prečki više puta, kaže se da postoji ponavljajući niz. Različiti ljudi obično imaju različit broj ponavljanja te grupe. Srodnici često imaju isti broj ponavljanja na izabranom mjestu, odnosno markeru, pa je potrebno testirati bar 13 markera. Tada će bar jedan od markera biti različit i kod rođene braće tako da je taj skup brojeva jedinstven za neku osobu. Taj skup brojeva se naziva haplotip te osobe.

Za praćenje porijekla naroda uzimaju se markeri na Y kromosomu zato što taj kromosom imaju samo muškarci. Njega otac predaje sinu, a ovaj će ga predati svom sinu i tako dalje. Dijete od majke može dobiti samo X kromosom jer žene imaju dva X kromosoma. Zbog toga se kod žena ne zna koji je X kromosom dobila od oca, a koji od majke.

Znači da se porijeklo naroda određuje po muškoj liniji. Po ženskoj liniji se testiraju samo mitohondrijske haplogrupe. Na žalost, kod njih nema mnogo mutacija pa svi narodi Europe imaju nekoliko istih mitohondrijskih haplogrupa.

Kako komentirate ostale teorije o porijeklu Hrvata i Srba, posebno one koje idu na ruku ideji panslavizma?

Koliko vidim ima mnogo teorija o porijeklu i Hrvata i Srba. Problem je što se previše inzistira na porijeklu samog imena oba naroda.

Uzmimo, na primer, autohtone teorije (dugo vremena je bila aktualna teorija o Hrvatima, odnosno Slavenima kao autohtonim stanovnicima Balkana, op.a.) koje su postale popularne. Ja sam došao do zaključka da su one duplo točnije, ali ne potpuno, jer je bilo doseljavanja Sjevernih Slavena u sedmom stoljeću s R1a haplogrupom.

Sjeverni Slaveni su donijeli osobna imena i dali naziv objema narodima pošto Iliri, Tračani i Dačani nisu imali slavenska imena. Također je poznato da Iliri nisu tako sami sebe nazivali, već su koristili plemenska imena.

Sada imamo paradoks da npr. srpski autohtonisti tvrde da su direktni potomci Ilira pa su zato Srbi oduvijek ovdje živjeli. Međutim, ne postoji dokaz da su Iliri sami sebe nazivali Srbima.

Jedino što znamo je da tako sami sebe nazivaju Lužički Srbi. Također, znamo da je postojalo sarmatsko pleme Serbi. Taj naziv se može vidjeti na Ptolomejevoj mapi azijske Sarmatije. Serbi su živjeli na ušću rijeke Volge u Kaspijsko more. Danas je to područje ruske republike Kalmikije, a tamo postoji i jezero i grad Sarpa. S druge strane, može se vidjeti u Herodotovoj povijesti kako su mnoga tračka plemena odlazila u Malu Aziju i tamo mijenjala imena, uglavnom po imenima novih kraljeva.

Znači da kontinuitet jednog naroda ne znači i kontinuitet njegovog današnjeg imena.

Što se dogodilo s Dačanima, od kojih, po vašim tvrdnjama porijeklo vuku Hrvati, Srbi i Rumunji?

Dacija je bila treća sila u Europi u doba rimskоg vojskovođе i političarа Gajа Julijа Cezarа. Zbog dvije epidemije kuge i napada barbara stanovništvo Ilirije i Mezije se razrijedilo. Zbog toga je rimski car Aureliјan odlučio da 270. godine preseli romaniziranu Daciju južno od Dunava. Zatim je odlučio naseliti slobodne Dačane koji su živjeli istočno od Karpata u okolinu današnjeg Pečuha (jugozapadna Mađarska), u sadašnju Baranju.

wikipedia

Sljedeća tri cara su nastavila istu politiku pa su nakon rata s Dačanima vršili njihovo preseljenje, redom zapadno i južno od Dunava. Prema zapisima rimskih povjesničara, do 318. godine je cijela Dacija bila preseljena.

Teško je vjerovati da su sva sela bila preseljena, naročito ona u Karpatima, ali ako ih je samo pola bilo preseljeno, Dačani su postali najveći narod na Balkanu. Oni su postali rimski građani pa su se mogli širit po cijelom Balkanu.

Zato je teritorij današnje Srbije, Crne Gore, sjeverne Albanije i zapadne Bugarske dobio naziv dijeceza Dacija 337. godine. Vjerujem da su romanizirani Dačani naselili gradove na albanskom primorju i da zato danas Rumunji i Albanci imaju 80 latinskih riječi koje postoje samo u njihovom jeziku. Neromanizirani Dačani i preživjeli Iliri su postali Srbi, Bugari ili Hrvati, zavisno gdje je koji novodoseljeni narod osnovao svoju državu.

Na Balkan se obično referira kao na bure baruta. Jesmo li oduvijek bili tako neprijateljski nastrojeni ili je na Balkanu postojalo i razdoblje bez ratova?

Zlatno doba bez ratova je bilo samo u kamenom dobu, sve do početka brončanog doba.

Prvi rat je bio 3500. godine prije nove ere kada je propala kultura Vinče koja nije imala oružje.

Međutim, postojali su kraći periodi kada nije bilo ratova. To su doba prosperiteta određenih metalnih kultura.

Kada je završio Trojanski rat (1184. p.n.e.) krenula je najezda „naroda s mora“. Danas se zna da je najezdu uzrokovala suša u istočnom Mediteranu koja je trajala 150 godina. Tada je u Grčkoj nastupilo mračno doba jer se ne zna što se događalo.

Vjerujem da je isto mračno doba došlo i na sjeverni Balkan koji je bio napušten, jer arheolozi nisu našli nikakve ostatke materijalne kulture sve do 800 – 700. godine p.n.e.

Interesantno je da se Grčka u to vrijeme počela oporavljati jer tada nastaju Olimpijske igre. Grčka je imala Egipat i Mezopotamiju za uzor pa je tamo nastala antička kultura, dok su kulture Balkana stagnirale.

Kelti su 391. godine p.n.e krenuli preko Alpa u pohod, a jedna njihova grana je stigla u Panoniju. Ruski autohtonisti smatraju da su oni potisnuli Slavene, koji su tada živjeli u Panoniji, na sjeveroistok. Ratovi s Keltima su trajali sve dok Rimljani nisu pokorili Balkan. Tada opet nastupa period mira sve dok nisu krenuli barbari.

U knjizi „Genetika Stare i Nove Europe” ne bavite se samo Balkanom, već su se u njoj našle i teme iz mitologije, a govorite i o Adamu i Evi. Jesu li genetski Adam i genetska Eva živjeli zajedno?

Ne, genetičari smatraju da je genetski Adam živio prije 60.000 godina, a genetska Eva prije 120.000 godina. Treba primjetiti da genetski Adam nije bio jedini muškarac u to doba. On je imao roditelje, braću i rodbinu. Stvar je u tome da su njegovi potomci preživjeli i prevladali. Razlog može biti rađanje mnogo muških potomaka u toj porodici ili otpornost prema određenim bolestima. Slična stvar je i s genetskom Evom.

Odakle kokain i nikotin u egipatskim mumijama?

O toj misteriji se malo zna. Prema istraživanju Gavina Menziesa, umirovljenog kapetana britanske vojne podmornice, kokain i nikotin su donijeli Minojci s Krete koji su stigli u Ameriku davno prije talijanskog istraživača Kolumba u potrazi za čistim bakrom bez otrovnih primjesa. Oni su također donijeli kukuruz, ananas i suncokret jer se sve ove kulture nalaze na skulpturama u indijskom Kešava hramu u državi Karnataka u južnoj Indiji. Taj hram je podignut 224 godine prije Kolumbovog otkrića Amerike 1492. godine.

U Vašoj studiji zaključili ste da na ovim prostorima nije bilo velikih seoba. Tko je onda zaista došao, a tko su bili starosjedioci?

Ovo moram precizirati. Ja smatram da velikih seoba Sjevernih Slavena početkom sedmog stoljeća nije bilo, jer je njih došlo maksimalno 25%. Slična situacija je i s dolaskom Mađara i Bugara. Ni oni nemaju više od 25% turskih gena u svojim državama. Rasprostranjenost manjinskih haplogrupa je slična u svim balkanskim državama. Zbog svega rečenog genetičari su zaključili da postoji velika genetska sličnost naroda jugoistočne Europe. Zbog te genetske sličnosti ja sam zaključio da velikih seoba početkom srednjeg stoljeća nije bilo. Seoba je bilo, ali u valovima i u ranijem periodu.

Sama činjenica da u Srbiji postoje tri velike haplogrupe: I2, E1b i R1a govori da Srbi nisu čista nacija već mješavina tri različita plemena i mnoštva manjih pridošlica. Mi smo i ranije znali da su Grci i Englezi mješavina više naroda, ali to nismo znali za Hrvate, Srbe, Nijemce, Albance i druge narode.

Ono što ja pokušavam je povratiti našu antičku povijest jer tvrdim da nosioci dinarskog markera I2 haplogrupe nisu došli sa Sjevernim Slavenima početkom sedmog stoljeća, već ranije kao Dačani. Pošto i Herodot i arheolozi dokazuju da su Dačani i Tračani bili jedan narod do 1000. godine prije nove ere i pošto svi antički povjesničari tvrde da su Geti, Mezi i Tribali u stvari dačka plemena koja su živjela s obje strane Dunava, nemoguće je da Tračani nisu imali I2 haplogrupu kako, na primjer, tvrde neki istraživači koji se bave etnogenetskim istraživanjima porijekla naroda. Slično tvrdim i za Ilire, mada treba praviti razliku između naših Ilira i „pravih Ilira” iz antičke kraljevine Ilirije. Arheolozi su dokazali da je ilirski prostor bio heterogen.

U knjizi navodite interesantan podatak da su Mađari, zapravo, većinski Slaveni?

Mađari imaju duplo više slavenskih R1a gena nego Srbi. Po nekim genetskim istraživanjima, R1a haplogrupa u Pešti dostiže 60%, koliko imaju Poljaci i neki dijelovi Rusije. Ako se doda i nešto dinarske I2 haplogrupe možemo zaključiti da je Pešta čist slavenski grad po pitanju genetike.

Koje su to greške koje ste prijetili u dosadašnjim zaključcima drugih autora?

Odmah kažem da ja nisam zaključke donosio samo na osnovi radova genetičara. Naime, i oni lako rade greške ako ne poznaju povijest, arheologiju i klimatologiju. Genetičari automatski pretpostavljaju da je neki narod nastao tamo gdje su pronašli najraznovrsnije haplotipove jer vjeruju da narod koji se seli ima manje šanse da preživi.

Tu ima logike, ali nije uvijek točno. Neki se narod može kompletno preseliti ako je manji. Zatim, brdovita i močvarna mjesta uglavnom služe kao izbjegličko mesto u slučaju napada neprijatelja. Kada tu dođe više plemena istog naroda, onda se na tom teritoriju pojavi velika raznovrsnost haplotipova, pa genetičari pogrešno zaključe da je taj narod tu nastao. Za vrijeme kamenog doba i Vinčanske kulture nije bilo ratova pa nitko nije imao potrebu živjeti u brdima i močvarama.

Sve velike civilizacije su nastale u dolinama velikih rijeka. Ja ne vjerujem da je dinarski marker nastao na Dinari, jer je teren u Dalmaciji i Hercegovini pasivan, a tamo mogu živjeti zmije i poneka koza. Prije će biti da je nastao u Podunavlju ili Zakarpatju.

Vidimo da je glavna stvar za praćenje kretanja naroda – drevna DNK koju prvo moraju pronaći arheolozi. Problem postoji jer je u cijeloj Europi, najkasnije 1.200 godina p.n.e. počelo spaljivanje pokojnika. Tek s dolaskom kršćanstva, ponovo počinje sahranjivanje.

analiza

genetika

Hrvati i Srbi

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter