SERIJAL KULT(NE) LIČNOSTI

Staljinov nasljednik na čelu SSSR-a bio je iz Makedonije. Milijune je poslao u Sibir da bi na kraju prognali i njega. U mirovini se okrenuo pravoslavlju i pjevao u crkvenom zboru


Daniel Radman
11.08.2019.14:00
Staljinov nasljednik na čelu SSSR-a bio je iz Makedonije. Milijune je poslao u Sibir da bi na kraju prognali i njega. U mirovini se okrenuo pravoslavlju i pjevao u crkvenom zboru
Getty Images

Daniel Radman
11.08.2019.14:00

'Tko je naslijedio Staljina na čelu SSSR-a?' Na 'Milijunašu' bi to moglo biti pitanje za solidan iznos, vjerojatno šesteroznamenkasti. Čak i oni koji imaju solidan interes za povijest mogli bi se navući: Nikita Hruščov bi im vjerojatno bio prva asocijacija s obzirom da je bio prvi čelnik sovjetske komunističke partije koji je u post-staljinovskom vremenu ostavio traga, no činjenično gledano odgovor bi ipak glasio: Georgij Maksimilijanovič Maljenkov.

Maljenkov je uoči iznenadne Staljinove smrti bio član svih važnijih partijskih i državnih tijela te je u ožujku 1953. - nakon kratkotrajnih bitki za premoć - postao i prvi sekretar partije i premijer, što su tada bile dvije ključne funkcije u SSSR-u.

Slavlje je kratko trajalo

Profimedia

Međutim, bitke su nastavljene pa se Maljenkovljevu ubrzo otopila vlast. Već u rujnu iste godine Hruščov si je 'prisvojio' položaj sekretara Partije, a dvije godine poslije Maljenkov će se oprostiti i od premijerske fotelje. To je bio samo početak kraja: kako je to već išlo u Sovjetskom savezu, Staljinov nasljednik će 1957. godine biti isključen iz Partije i biti otpravljen u Kazahstan. Srećom po njega, bili su milostivi – nije završio u nekom radnom logoru, nego je postavljen za direktora hidroelektrane.

A upravo je Maljenkov, uz šefa tajnih službi Lavrentija Beriju, bio Staljinova desna ruka kad je nekoga trebalo poslati u Sibir. U Komunističku partiju uključio se od samog početka, bio je dobrovoljac na crvenoj strani u građanskom ratu protiv carističkih belogardejaca, nakon kojeg je i krenuo njegov uspon. Ratovao je u Srednjoj Aziji gdje je po uspješno okončanoj borbi stekao i svoju prvu političku dužnost odakle je regrutiran prema Moskvi. Otišao je na Moskovski tehnički fakultet, gdje će dobiti interes za znanost, a potom će naći mjesta i u Centralnom komitetu u Moskvi.

Odgovoran za smrt 3.500 Armenaca?

Profimedia

U 30-ima je stekao posebnu Staljinovu naklonost, a pomogla mu je i suradnja s Nikolajom Ježovim koji će kasnije preuzeti tajne službe (NKVD). No, kao Staljinov suradnik imao je zadaću da rukovodi dosjeima svih partijskih dužnosnika. U to doba su krenula i famozne čistke, a na Maljenkovu je bilo da Staljinu šapne tko je nepodoban ili, da na Staljinov zahtjev, nekoga učini nepodobnim. Kad je pao s vlasti iz Armenije su stigle teške optužbe na račun Maljenkova, smatrali su ga odgovornim za nestanak čak 3.500 Armenaca 1937. godine, no za to ipak nije snosio sankcije.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata dokazao se i na upravljačkim funkcijama. Prvo je bio odgovoran za sovjetsku proizvodnju aviona koja se pod njegovim vodstvom pokazala vrlo učinkovitom, a od 1943. preuzeo je na sebe i ekonomsku obnovu područja koja su bila pod njemačkom okupacijom.

Poslije rata, kratko vrijeme pao je u nemilost, i to između 1946. i 1948. godine. Iz tog vremena datira i njegovo rivalstvo s 'lenjigradskom strujom' predvođenom Andrejom Ždanovim, no kako je i Staljin s vremenom shvatio da bi prevelika popularnost lenjigradskih junaka (u jednoj od epskih borbi Drugog svjetskog rata obranili su grad i zaustavili daljnji proboj nacista) uspio je povratiti konce u svoje ruke s istovremenim padom rivala.

Prvi ustao protiv Staljina

Getty Images

Već po smrti Staljina promijenio je ploču. Bio je prvi je sovjetski činovnik koji je javno govorio o nepoželjnoj strani Staljinovog kulta ličnosti, a osim nominalnog zalaganja za veće slobode isticao je i potrebu da SSSR smanji svoj fokus s teške industrije i okrene se proizvodnji roba široke potrošnje kako bi se povećao standard građana. Osim toga, zalagao se i za mirniji suživot sa zapadnim zemljama, svjestan da suludi rat u naoružanju ne vodi dobrom.

Za Staljinovog nasljednika ključna mu je bila podrška Berije, 'poznanika iz doba čistki', no iako je imenovanje prošlo skori pad njegovog saveznika (uhićen je i streljan zbog navodne suradnje sa Zapadom) značio je i da Maljenkov gubi zaleđe.

Utjehu pronašao u crkvi

A to je iskoristio Nikita Hruščov te se kao autsajder iz drugog reda probio na partijski vrh, dopustivši Maljenkovu da još neko vrijeme zadrži premijersku poziciju. No, kad ga je 1957. pokušao svrgnuti s vlasti (paradoksalno, bili su istomišljenici i obojica su imale slične poglede na destaljinizaciju i ekonomski razvoj SSSR-a) izbačen je iz partije i poslan u Kazahstan.

Umirovljeničke dane proveo je u svojoj dači u blizini Moskve, a navodno je svoj mir pronašao u crkvi gdje je pjevao u zboru. Unatoč komunističkom pedigreu to ne izenenađuje previše jer je njegov pradjed bio pravoslavni svećenik. Inače je dolazio iz ugledne obitelji, a kako to u prevratu iz carske u kominističku Rusiju nije bilo baš popularno, njegove su biografije iz doba SSSR-a počinjale s priključenjem u Crvenu armiju bez prejeranog spomena o obiteljskom zaleđu. A ono, s očeve strane, seže i u današnju Sjevernu Makedoniji, točnije područje Ohrida.

kult(ne) ličnosti

SSSR

Staljin

Georgij Maksimilijanovič Maljenkov

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter