najluđa festivalska iskustva hrvata

'Štefa' se probudila sa strancem kraj hrpe na koju su skupa povraćali, luđak je mlatarao pištoljem, spominjao neke Srbe i prijetio da će nas pobiti, a prvi put sam vidjela da netko tak javno šmrče'


Mia Peretić
10.06.2019.17:00
'Štefa' se probudila sa strancem kraj hrpe na koju su skupa povraćali, luđak je mlatarao pištoljem, spominjao neke Srbe i prijetio da će nas pobiti, a prvi put sam vidjela da netko tak javno šmrče'
Profimedia/ilustracija

sažeto

Sezona je festivala, a mi vam donosimo neka od najluđih festivalskih iskustava Hrvata


Mia Peretić
10.06.2019.17:00

Moj prvi odlazak na glazbeni festival bio još u srednjoj školi: imala sam 17 godina i bila sam presretna kada sam uspjela uštedjeti stotinjak kuna, koliko je koštala ulaznica za, tako je barem bio najavljivan, prvi Open air festival u Zagrebu u dvorištu Studentskog centra 2003. godine. Sjećam se kao da je bilo jučer, mom uzbuđenju nije bilo kraja zbog činjenice da ću uživo vidjeti Morcheebu, ali i hrvatske bendove poput Leta 3, Pipsa, Bareta i njegovih plaćenika i sličnih glazbenika.  

Možda današnjim klincima zvuči blesavo, no te 2003. godine u Hrvatskoj nije bilo takve proliferacije glazbenih i filmskih festivala, a gostovanja stranih muzičara bila su više iznimka, a ne pravilo: iste je godine u lipnju u Velikoj Gorici bio koncert Iron Maidena, 1998. su na Hipodromu svirali The Rolling Stonesi. To je manje - više to što pamtim od svirki stranih zvijezda na našim područjima. 

Čitava je večer bila fantastična, no taj dojam uvelike dugujem svojoj mladosti i neiskustvu s obzirom na to da je na festivalu bila gomila tehničkih problema. Naime, tijekom koncerta Leta 3 'vrisnuo' je razglas pa smo u tišini stajali 45 minuta dok se problemi nisu riješili.

WC-i su uvijek izazov na otvorenim koncertima, to sam naučila na teži način

Tijekom čitavog niza koncerata s društvom sam uspjela zauzeti mjesto u odličnom trećem redu od pozornice, što je garantiralo fantastičan pogled na čitavu svirku, no i jednu drugu stvar: odlazak na WC bio je nemoguća misija. Preživjet će samo oni s najjačim mjehurima, jer, ako odete, čeka vas mjesto na samom začelju. Nama klincima to i nije bio problem, iako smo tijekom dana već popili pozamašnu količinu točene, razvodnjene pive. Da, bili smo maloljetni, no tada nekako za to nikoga nije bilo briga.

I dok zarobljenost u trećem redu za nas nije predstavljala problem, za neke malo starije očito jest, u što sam se, nažalost, uvjerila kasnije te večeri. Naime, tijekom svirke headlinera Morcheebe, primijetila sam da se kraj mene veselo njiše mlađa djevojka. U jednom trenutku, moja je 'susjeda' u trećem redu naglo propala u zemlju. Doslovno. 

Mislila sam da joj je pozlilo, a ona se popišala

Naime, žena se najednom našla na podu, čučeći. Mislila sam da je ostala bez zraka jer, bilo je ljeto, vrućina i gužva. Spustila sam se do nje i pitala je li sve OK, a ona me pogledala i sa smiješkom samo odmahnula rukom: 'Ma, sve je ok'.

Ja sam ustala i nastavila uživati u koncertu, no mlada dama nije. Nakon što ni nakon desetak minuta nije ustajala iz tog čučnja, bacila sam pogled prema dolje i imala što vidjeti: ispod gospodične se širila velika lokva. Dakle, ona se u trećem redu festivala odlučila pomokriti na pod. Nakon svega je samo ustala i nastavila se njihati kao i prije 'olakšavanja'.

U tom trenu nisam znala kako reagirati, bilo mi je malo neugodno moliti neku nepoznatu ženu da prestane pišati kraj moje noge, pa sam jednostavno odlučila manevrirati da nekako ne stanem u tu poveću lokvu na zemlji. Kada je sve bilo gotovo i kada se ekipa već razišla, sva ponosna što sam preživjela koncert, gužvu i 'mokriteljicu', shvatila sam da se nisam baš tako neokrznuto izvukla: desna tenisica mi je bila napola mokra, a s obzirom da nije bilo kiše ili vode, jedino logično objašnjenje je bilo da me moja susjeda popišala.

Profimedia

Fiziološke potrebe, osim seksa, droge i alkohola, lajtmotiv su svakog festivala. No, bude tu i romantike

Općenito, festivalska iskustva, kojih sada zaista ima na pretek, s obzirom na priče mojih sugovornika mogu se podijeliti na tri vrste: pijana iskustva, seks avanture i vječan problem pražnjenja, odnosno fizioloških potreba. Nekad su te priče kombinacija svega navedenog, jer atmosfera veselja, glazbe i pića često uzme maha, pa si ljudi dopuste više no što bi to činili u normalnim okolnostima. No, ima tu i romantičnih priča, neki su na festivalima upoznali svoje bolje polovice, iz nekih su se veza rodila i djeca, a najslađa su sjećanja s prvih festivala na kojima se i takozvani nehumani uvjeti puno lakše podnose. 

Maja (29): 'Probudili se zagrljeni kraj hrpe u koju su povraćali'

Jedne godine smo bili na poznatom filmskom festivalu u Istri. To nam je bio drugi ili treći put, pa smo već bili pripremljeni na šatore, dnevnu vrućinu, noćnu hladnoću i iznenadne provale pljuskova. Upoznali smo jednu ekipu iz Njemačke, bilo ih je šestero u društvu.

Među njima je bila i jedna jako simpatična djevojka, zvala se Stephanie. Bila je vrlo povučena i mirna, zapravo se najmanje isticala tijekom svih zajedničkih druženja. Time je moje iznenađenje bilo veće kada se Štefa, kako smo je prekrstili, jedne večeri toliko napila medice da smo je čitavu noć morali držati na oku. Kada ne bi povraćala, imala je poriv da skine gaćice i pomokri se pred doslovno tisućama ljudi jer nije stigla do WC-a. 

Tako pijana uspjela je upoznati jednog dečka koji je također patio nakon previše cuganja. Kako su se oni sporazumjeli, jer on nije govorio njemački ni engleski, i dan danas ne znam, no to ih nije spriječilo da se u jednom trenu uhvate u ljubavni klinč. Kada se činilo da je naša Štefa malo bolje i da je sposobna sama odlučivati što radi, odlučili smo se ne petljati u tu pijanu romansu. 

Iduće jutro našli smo ih kako zagrljeni spavaju ispred šatora, a kraj njih ogromna hrpa sadržaja koji su povratili. Bila je to odvratna alkoholna avantura. Kasnije nam je ispričala da su se probudili, lijepo pozdravili i svatko je otišao svojim putem. Čovjek bi rekao da će nakon takve podijele tekućina barem razmijeniti brojeve.

Profimedia

Martina (38): 'Mlatarao je pištoljem, spominjao neke Srbe i prijetio da će nas pobiti'

Bila sam na puno festivala u životu, ali jedan incident neću nikada zaboraviti. Krajem 90-ih sam s dečkom i prijateljima bila na festivalu Ponikve. Zezali smo se, pili, slušali muziku i guštali. U jednom trenutku je neki tip počeo urlati da ima pištolj, rekao je da je branitelj, da će nas sve pobiti. Vikao je da legnemo, govorio svašta neartikulirano, spominjao neke Srbe. Nismo se ni snašli, već smo svi ležali na podu.

Nas desetak je doslovno gledalo u zemlju, a on je mlatarao s tim nekim oružjem i nitko se nije usudio prići. Ako tad nisam umrla od straha… Svi smo se u trenu otrijeznili. Stvarno sam mislila da mi je to zadnje i da nećemo preživjeti jer je ovaj bio potpuno lud i agresivan. Zanimljivo kako su dečki iz moje ekipe, inače poznati kao bahati i glasni, bili kao bubice. Onda su se pojavili neki zaštitari i smirili ovog 'branitelja'. Večer nam je nakon toga bila koma, baš smo se svi uzrujali.

Darko (39) 'Vjetar nam je srušio šator, a mi smo podignuli prijavu protiv 'nepoznatog počintelja'

S frendicom sam išao na Frequency festival, ima tome već 10 godina još dok je bio na stazi Salzburgring, poznatoj po utrkama Formule 1. Kasnije ćemo na svojoj koži saznati da ne postoji lošije mjesto za festival. Lokacija je u kotlini, pa kad se skupe oblaci, to je savršeno mjesto da se kiša istrese, ali baš onako pošteno. Naravno, kad si klinac, ne provjeravaš takve sitnice.

To smo tek poslije saznali na svojoj koži. Dali smo pristojne novce za ulaznice, pa smo štedjeli na svemu, uključujući i na šatoru. Kupili smo u našem trgovačkom lancu, poznatom po 'jefitnjarama', šator za 120 kuna koji bi jedva izdržao i tri dana kampiranja po idealnom vremenu. A na nas se drugog dana festivala sručilo takvo nevrijeme, imali smo osjećaj da je sudnji dan.

Uglavnom, koncerti su bili super, prešli smo kasnije na program po šatorima i tek oko 2-3 u noći krenuli tražiti naše mjesto u kampu. Kad smo stigli, šator se jedva držao, već je krenuo prokišnjavati, no uspjeli smo naći suhi kut i tamo se stisnuti jedno uz drugo. Nakon 15 minuta se srušilo sve. Nekako smo se izvukli, prokisli do kože, i onda u gluho doba noći tražili način kako izbjeći kijamet.

Srećom, Austrijanci, kakvi već jesu, organizirani su i pedantni. Naišli smo na šator s velikim znakom crvenog križa i onda hitnoj pomoći krenuli nešto objašnjavati. Oni su mislili da se žalimo da nam je 'netko nepoznat' srušio šator, pa su pozvali policiju, što nam je bio savršeni izgovor da ostanemo još malo pod krovom. Policija je došla za nekih 20 minuta, mi smo krenuli s pričom da nam je netko srušio šator i podigli smo prijavu protiv 'nepoznatog počinitelja'. Time smo kupili još nekih pol sata, a onda smo ih s najjadnijim, izgubljenim telećim pogledima nažicali da ostanemo još malo, samo da se ugrijemo i osušimo. Smilovali su nam se, pa smo nešto i odležali tamo, dok nas za nekih sat-dva nisu pristojno upozorili da napustimo prostoriju.

Srećom, već su onda krenuli besplatni festivalski autobusi prema gradu, sjeli smo u jedan i stigli do Salzburga. Naišli smo na neki turski dućan, za nekih 100 kuna kupili suhu odjeću i obuću, kupili bocu 'fake' jegera da 'ubijemo bacile' pa nazad. U Hrvatsku smo se vratili kao da smo bili na fronti, a ne festivalu. Srećom, bez ikakvih dugoročnih posljedica po zdravlje.

Profimedia

Anamarija (35): 'Bakice se smješkale gotičarima, a jedan je lik povratio po meni'

Načelno stvarno volim festivale, nisam jedna od onih koji ne vole gužvu, očekuju koncert omiljenog benda tri sata i intimnu atmosferu. To je uglavnom livada, hrpa ljudi, upitna toaletna rješenja i slična veselja. Ali ipak za tu cijenu vidiš hrpu izvođača, možda otkriješ kojeg novog. Uvijek me razočara situacija na domaćim festivalima koji nemaju dovoljan broj WC-a. To je skandalozno, naravno da onda ljudi obavljaju nuždu gdje stignu, a nakon tri dana pijenja pive i uriniranja po šumarcima cijelo područje vonja po pišalini.

To primijete i toliko nam željeni strani turisti koji onda zbog smrada ismijavaju festival. Usporedbe radi, bila sam u Leipzigu na WGT-u, najvećem gotičarskom festivalu. Fascinantno mi je kako je tako jedan 'rubni i tematski' festival u istočnonjemačkom gradiću postao nešto u čemu sudjeluju svi, pod tim mislim na cijeli grad. Deseci tisuća posjetitelja slijevaju se taj tjedan tamo, za festivalsku ulaznicu osim standardnih koncerata, nude se brojne izložbe, opere, partiji. S festivalskom narukvicom besplatan je sav javni prijevoz (autobusi, tramvaj, podzemna) stanice koje imaju veze s festivalom obojene su u crno.

Bakice se smješkaju hordama ljudi obučenih u crno s najmaštovitijim kreacijama i ludostima. A kako i ne bi, jer pronaći smještaj je nemoguće, sobe i stanovi plaćaju se suhim zlatom. To je evo jedna mala paralela. Inače na koncertima se svašta događa, jednom sam tako postala 'žrtva' napušenog debeljuce koji je skakutao, pa se malo ispovraćao po meni. U takvim situacijama shvatiš koliko je odurno da organizator ne postavi WC u kontejnerima s normalnim školjkama i tekućom vodom za oprati ruke, haljinu, sprati rigotinu i slično.

Profimedia

Doris (30): 'Droge uvijek ima, no prvi put sam vidjela da netko tako otvoreno šmrče'

Nedavno sam bila na većem festivalu u Španjolskoj i dok je na pozornici svirala Tame Impala djevojka ispred mene izvadila je nekakav paketić, kreditnom karticom zagrabila bijeli prah i ušmrkala u svaku nosnicu. Zatim je zahvatila još malo i dodala prijateljici. Droga uvijek ima, ali ovo mi je bilo prvi put da vidim to baš ispred sebe, usred koncerta. A i Tame Impala mi je više za neke droge s opuštajućim učincima, ali tko sam ja da sudim.

Mario (43) 'Dostavili su nam travu koju smo nosili i kraj policije, a onda je pukla ograda'

Jedan festivalski izlet, iako je brojnih rupa u memoriji ostalo, posebno pamtim. Nabavljali smo travu preko prijateljice koja je imala vezu u centru Beča, pa nam je dostava stigla u park u kojem su se neometano, nekoliko metara dalje, djeca igrala u pratnji roditelja. Počistili smo paket i to tamo u toj šumi, u "centru", ostalo je još i za tribine, a neometano smo je prošvercali kraj silne policije, nevjerojatno da nas netko nije čopio. Djevojke su često bile u igri, pogotovo kad si maksimalno svoj, opušten, daleko od izvora stresa, a izdvajam jedan detalj: pukla je ograda ispod nas, više zbog moje alkoholiziranosti, a ja sam ostao ležati i smijati se kao blesav. Kad sam se konačno ustao, naglo sam se otrijeznio, jer je ona već otišla dalje.

Vlado (33): 'Na festivalu sam upoznao majku svog djeteta'

"Jednom sam doveo Kanađanku na Motovun FF da joj dokažem da je to najbolji festival na svijetu. Lani mi je rodila sina".

Filip (34) 'Prvi festivali se nikada ne zaboravljaju, bilo je 30 stupnjeva, a mi smo satima hodali po usijanoj cesti, no isplatilo se'

Najluđe festivalsko iskustvo mi je bilo ujedno i prvo veliko festivalsko iskustvo, te usput, prvo van Hrvatske. 2006. godine odlazak na Nova Rock festival u Austriji. Pila se piva od 8 ujutro, zapeli smo u gužvi na putu do festivala, tako da smo dva sata hodali od autobusa po cesti bez hlada, uz brojne zaglavljene automobile i autobuse. Bio je lipanj i nekih 30 stupnjeva vani. Na ulazu u grad uletjeli po vodu na prvu benzinsku, a tamo kao da su ju opljačkali: ostao je samo topli "ledeni čaj" od kivija, a mrzim kivi. Nema veze, popilo se. Trebalo nam je još 40-ak minuta hoda do samog festivala, ali nakon toga je uslijedio tulum. Alice in Chains, QOTSA, Motorhead i Metallica. Taj festivalski dan neću nikada zaboraviti.

Privatna arhiva

seks

droga

alkohol

festivali

iskustva

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter