Tuđa nesreća nečija je sreća

Svaki muzejski izložak ima svoju priču, ovo je priča Valentina Osterrieda i njegove obitelji, priča o svečanoj uniformi vojnika koji je pao već prvi dan


Robin Mikulić
16.09.2018.15:00
Svaki muzejski izložak ima svoju priču, ovo je priča Valentina Osterrieda i njegove obitelji, priča o svečanoj uniformi vojnika koji je pao već prvi dan
privatni album

sažeto

Valentin je u rat otišao pun života, ali bez trunke iskustva. Pao je već u prvoj borbi, a onda je propala i njegova čitava obitelj. 'Netko je morao umrijeti kako bismo mi preuzeli imanje'


Robin Mikulić
16.09.2018.15:00

Ne znam kako vi kad odete u neki muzej, ali ja izlošcima uvijek upisujem neke priče. Možda mi je to ostalo od vremena kad sam još kao student radio u Muzeju za umjetnost i obrt. No, činjenica je da svaki od izloženih predmeta ima neku svoju priču, ljude koji su ga obilježili i samim time vrijedi još i više.

Jedan od takvih slučajeva je vojna uniforma koja je nedavno završila u nekom bavarskom muzeju. Kustosi s ponosom u detalj opisuju dobro očuvanu odoru vojnika iz I. svjetskog rata. Duboko plava, jarko crvena. Gumbi ovakvi i onakvi. Odiše duhom vremena, no ona uza svu svoju estetsku kvalitetu ponajprije odiše tragedijom, smrću i patnjom.

Pripadala je Valentinu Osterriedu, mladiću koji je pao već u prvim danima Velikog rata, kako su ljudi onda zvali I. svjetski rat. Valentin je imao samo 23 godine kad je mobiliziran. Bio je sin jedinac imućnih poljodjelaca. Roditelji su mu bili stari, dvije sestre, obje u 30-ima, neudane. Na njemu je ležala budućnost obiteljskog imanja.

profimedia

Poginuo je već u prvoj bitci

Njegova svečana uniforma jedino je što je ostalo za njim, nakon što je on pao na francuskoj fronti, zato jer su mladi i neiskusni vojnici u rat odlazili u običnim sivim, ali praktičnijim uniformama. Kad je poginuo, njegova je svečana odora ostala visjeti u ormariću baze iz koje je krenuo u smrt. Kasnije je, umjesto njegova tijela koje je ostalo ležati u jednom od rijetkih obilježenih grobova, ali i daleko od njegove domovine, poslana njegovim roditeljima. On je, kao i većina njegovih ratnih drugova, u rat krenuo nespreman. No, svejedno se je nijemo podjarmio svojoj sudbini.

Samo par dana nakon početka rata, bez praktički ikakve obuke, Valentin je krenuo u borbu pravac Francuske. Svega dva dana nakon što su prešli granicu već je krenulo krvoproliće. Valentin je bio jedan od prvih vojnika koji su pali, zadobio je kobnu ozljedu – upucan je u prsa. Nije preživio čak niti transport do poljske bolnice. Pokopan je i zaboravljen od ratnih drugova od kojić će mnoge zateći subdbina čak i strašnija od njegove.

Obiteljska katastrofa epskih razmjera

No, njegova je smrt obitelji Osterried predstavljala katastrofu. Ne samo zbog činjenice što su izgubili sina, nego zato što su njegovom smrću ostali i bez budućnosti. Roditelji u kasnim šezdesetima, dvije sestre bez nade da će se ikad udati. Valentina je čekala dužnost da preuzme obiteljski posao i pruži svojoj obitelji makar kakav-takav život. Umjesto njega taj je zadatak zapao njegove dvije starije sestre. Obiteljsko je gospodarstvo nepovratno propadalo. Potkradali su ih svi koji su to mogli.

profimedia

Obitelj Osterried konačno je propala 1956. godine. Njihovo je obiteljsko gospodarstvo tada preuzeo Karl Rietzler. On je za vrijeme II. svjetskog rata za sestre radio kao najamni radnik. Kad su se slomile pod teretom rupe bez dna, bio je umješniji od drugih i zgurao se za kormilo. Ovdje se otprilike iz povijesti briše svaki trag postojanja obitelji koja je stoljećima vladala velikim seoskim posjedom. Zamijenili su je neki drugi ljudi, ali Valentinova je svečana odora ostala svo to vrijeme. Kao podsjetnik na minula vremena.

„Visjela je u starom ormaru i zračila je nekom čudnom privlačnošću“, prisjeća se danas Karlov sin Hans. „Prvo mi je to bila samo igračka, kao dijete sam je često oblačio. Kasnije sam se počeo pitati odakle dolazi, tko je bio taj čovjek koji ju je nosio prije mene.“ Isti je problem godinama kasnije mučio i njegovog sina Matthiasa, no on je, za razliku od svog oca, ipak bio poduzetniji i pokrenuo je istragu.

No, što ta odora danas znači za obitelj koja hoda Valentinovim stopama? „Netko je morao umrijeti kako bismo mi preuzeli imanje. Ti si morao umrijeti kako bismo mi bilo ovdje, to je ono što mi Valentinova odora poručuje“, iskren je Hans.

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter