DANAS JE DRUGI TUĐMANOV ROĐENDAN

Sve dobro što nam je ostalo iza prvog predsjednika, stane u nekoliko datuma na kalendaru. Unatoč tome, ni HDZ-ovci ne slave 15. siječnja


Daniel Radman
15.01.2019.19:00
Sve dobro što nam je ostalo iza prvog predsjednika, stane u nekoliko datuma na kalendaru. Unatoč tome, ni HDZ-ovci ne slave 15. siječnja
S.Sunara / Cropix

sažeto

Na današnji dan Hrvatska je 1992. međurodno priznata, a šest godina poslije vratila se u 'avnojske granice'


Daniel Radman
15.01.2019.19:00

'Nažalost, neke ružnije datume pamtim više, ali se nadam da toga više neće biti', izjavio je 15. siječnja 2012. na skupu na Cvjetnom trgu Zoran Milanović, tada predsjednik Hrvatske vlade, povodom dvadesete obljetnice međunarodnog priznanja Hrvatske.

Lako za Milanovića, ma koliko volio Franju Tuđmana – a volio ga je javno bez ikakve zadrške – veći je problem što i oni koji se zaklinju u prvog hrvatskog predsjednika i nose iskaznicu njegove stranke 15. siječnja ne slave onako 'kako bi trebalo.'

HDZ-ovci su, inače, jako osjetljivi na državne praznike, još otkako ih je Račanova vlada 2002. godine ispremiješala, pa su ih mogli lijepo koristiti za političke razmirice, no sami se nisu sjetili da dan kad je Tuđman ostvario svoja dva (po)najveća politička uspjeha u kalendaru oboje crvenom bojom.

15. siječnja 1992. okrenula se stranica u knjizi

J.Bistrovic  / CROPIX

Tog 15. siječnja 1992., Hrvatskoj su – nakon serije crnih vijesti – stigle naznake boljih dana. Pad Vukovara još je bio svježa rana, drugi veliki gradovi – poput Osijeka ili Dubrovnika – tek su izdržali najžešće napade JNA i paravojnih snaga pobunjenih Srba, a međunarodno priznanje koje nam je stiglo od zemalja Europske Unije, od onih najvećih poput Njemačke, Velike Britanije, Španjolske i Francuske, sve do najmanjih Malte i Luksemburga bile su posve jasan znak da će Hrvatska opstati.

'Ništa nakon tog dana nije bilo isto, od one situacije beznađa, 11. mjeseca, pada Vukovara, Škabrnje, okupirane Hrvatske, velikog broja izbjeglica, jednog groznog stanja, uslijedilo je međunarodno priznaje. Ono je okrenulo stranicu u knjizi i pojavila se jedna svijetla situacija', prisjetila se tih dana Vesna Škare-Ožbolt, jedna od Tuđmanovih bližih suradnica koja je gotovo cijele devdesete provela Uredu predsjednika.

Šest godina poslije došlo je i do formaliziranja drugog Tuđmanovog cilja, opstanka cjelovite Hrvatske, u tzv. 'avnojskim granicama'. Mirna reintegracija u Istočnoj Slavoniji, Baranji i Srijemu započela je 15. siječnja 1996., a završila dvije godine poslije, 15. siječnja 1998., čime je 'bez ispaljenog metka' oslobođen i 'zadnji pedalj' okupiranog hrvatskih teritorija.

'Njemačka i Francuska su, nakon Drugog svjetskog rata, svoje odnose normalizirali do 2004., nije to jednostavan proces. Hrvatski model reintegracije se jedini pokazao uspješnim, mirovne snage više se nemaju potrebu vraćati, nema nikakvih ostataka, repova. Naš model izučava se vani, to jako dobro znam jer i danas primam pozive iz Ukrajine, Nagorno-Karabaha, Sirije, Iraka, Kosova... Trebalo je učiniti puno ustupaka, vratiti stanovništvo, zadržati one koji su htjeli ostati, napraviti konvalidaciju, oprost, uvesti kunu, riješiti pitanje mirovina... To je morala biti snažna priča, takva je i bila, mi smo praktički u dvije godine ispunili najveći dio Erdutskog sporazuma i sve elemente vezane uz povratak i zadržavanje stanovništva. Krenuli smo i s normalizacijom odnosa, no ona još uvijek nije zaživjela jer one točke koje bacaju sjenu na normalizaciju odnosa nisu razriješene. Dakle, pitanje nestalih, kažnjavanja ratnih zločina – onih koji imaju obilježje najtežih zločina, protiv čovječnosti, protiv civilnog stanovništva, ubijanja ranjenika, zarobljenika..., smatra Škare-Ožbolt.

I 'Bljesak' se obilježava više od mirne reintegracije

Jurica Galoic / Cropix

No, osim prigodnih novinskih tekstova – s vremena na vrijeme, ako je riječ o nekoj okrugloj obljetnici upriliči se i neki i prijam – današnji datum građanima Hrvatske gotovo ništa znači, iako je – bilo da je riječ o 1992. ili 1998. - ostavština Franje Tuđmana u kojeg se, barem nominalno, mnogi zaklinju.

'To mi zaista nije jasno. Lani smo imali 20. obljetnicu završetka mirne reintegracije, jesmo li je obilježili kako priliči? Nismo? Ne moramo to obilježavati svake godine, kao Bljesak ili Oluju, ali da je barem na razini Bljeska... Ipak je postigla isti cilj, s naglaskom da nije bilo žrtava i novih razaranja', ističe Škare-Ožbolt.

Zašto se 15. siječnja ne slavi kao nacionalni praznik, zastupnik srpske nacionalne manjine Milorad Pupovac ima nedvosmisleni odgovor.

'Zato što se slavi rat, a ne slavi mir. I to je naša tegoba, naš problem iz kojega ne izlazimo već dugo vremena. I Oluja i Bljesak se slave unatoč velikim gubicima, i ljudskim, i demografskim. Pred Olujom su izbjegli brojni Srbi koji su domicilno hrvatsko stanovništvo, a mirnu reintegraciju ne slavimo upravo zbog toga što su Srbi reintegrirani sa ljudima koji su se vratili, prognanim Hrvatima, što predstavlja uspješan model rješavanja konflikta kakav je bio ovdje', kaže nam.

Dodaje da je SDSS u više navrata predlagao izmjene, pogotovo unatrag zadnjih 5-6 godina, ali da nisu uspjeli u tome. Na izravno pitanje znači li to da ni SDP nije pokazao volju, odgovorio je s 'na žalost, ne'.

'To nesumnjivo treba promijeniti ukoliko želimo izaći iz toga da budemo taoci rata i zadržani u ratnoj političkoj priči koja limitira slobode ljudi i koja omogućava postojanje ljudi koji će neprestano profitirati na političke i razne druge načine na ratnim pričama', dodao je.

Napravili smo 'blagdansku revoluciju', sad povratka nema

Goran Mehkek / Cropix

Sociolog Slaven Letica, nekad i saborski zastupnik, također smatra da se 15. siječnja svakako ubraja među 2-3 najvažnija datuma u suvremenoj hrvatskoj povijesti. Kaže, u svakom slučaju je važniji, primjerice, od Dana neovisnosti.

'Psiho-sociološki razlozi su naprosto u onoj 2002. godini kad je provedena – kako je ja nazivam – blagdanska revolucija. Čim se promijenio Dan državnosti, i uveo Dan neovisnosti, došlo je do velike zbrke u glavama ljudi. Ljudi mogu pamtiti, ne znam 5-10 kršćanskih blagdana i još bi, kao trebali, kao trebali pamtiti pet svjetovnih', smatra Letica. 'To baš i ne ide'.

Ipak, činjenica je – sve da uzmemo u obzir i 'blagdansku revoluciju – da je HDZ-ova vlast imala priliku i prije toga, a i poslije, 15.siječnja staviti u kontekst koji zaslužuje.

'To je problem koji je ostao. A imat ćemo s tim i više problema jer se postavlja pitanje, kao i s ovim priznanjem, što ćemo i s 1. srpnja kad smo ušli u Europsku uniju? Ta tjeskoba izlazi iz okolnosti što je danas suverenitet podijeljen, znači mi ne znamo koliko Hrvatska danas uopće ima suvereniteta, na kojim područjima i koliko je toga prenijela na EU', Letičino je potpitanje.

blagdani

15.siječnja

međunarodno priznanje Hrvatske

mirna reintegracija

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter