video: mi znamo tko je

Svi pričaju o tajanstvenom motoristu koji po Zagrebu snima grozne prometne prekršaje i snimke dostavlja policiji


Matej Devčić
23.03.2019.19:00
Svi pričaju o tajanstvenom motoristu koji po Zagrebu snima grozne prometne prekršaje i snimke dostavlja policiji
Privatna arhiva

sažeto

Slavko nam je detaljno obajsnio razloge zbog kojih snima svoje vožnje na motoru


Matej Devčić
23.03.2019.19:00

"Slavko" identitet skriva iza crne motorističke kacige na kojoj se nalazi kamera. Njom snima svaku svoju vožnju na motoru ali i škakljive prometne situacije i prekršaje čije je snimke, kako kaže, s naivnim vjerovanjem da živimo u pravnoj državi odlučio predati policiji, na što ćemo se vratiti malo kasnije.

Da odmah razjasnimo naš sugovornik Slavko se ustvari uopće tako ne zove, ali je to je ime pomno odabrao kao zaštitni znak ovog projekta, a riječ je o generičkom imenu koje na neki način označava njegovu pripadnost slavenskim narodima. Putem svog YouTube kanala kroz moto vlog prezentira kulturu Slavena, od brdovitog Balkana do Poljske, Ukrajine i Rusije.

Zašto baš Slavko, pitate se? Razlog tome je, objašnjava, što cilja na publiku iz cijele regije. "S obzirom na to da imam na neki način endemsko hrvatsko ime, odlučio sam da ću na ovaj način izbjeći hrpu idiota, ne znam koji bi drugi izraz upotrijebio, zbog čijih ću nacionalističkih komentara morati brisati rasprave na temu 'ustaša i partizana'. Tome stvarno nije mjesto na mojem YouTube kanalu i to je zapravo najbrži način za dobiti trajni ban na mojem kanalu", tvrdi.

Privatna arhiva

Cijela priča počela jednim Tomosom

Vožnja na dva kotača, priča, pruža mu neki poseban osjećaj slobode u koji se vrlo lako "zaljubiti", a ujedno se radi i o odličnom načinu za zaboravljanje svakodnevnih briga i rješavanje akumuliranog stresa.

Cijela priča, objašnjava, počinje s jednim Tomosom. "Sjećam se kako sam žicao roditelje da mi ga kupe, a budući da mi je otac rekao da si nađem posao i sam zaradim za njega, moji roditelji vjerojatno nisu imali ništa protiv motora. 

Općenito me nisu previše zaštitnički odgajali, ali kada sam prvi puta sjeo na prijateljev motor roditelji naravno nisu imali pojma o tome, pa su zamalo saznali jer sam jedva izbjegao da se zaletim u zid.

Koncept otpuštanja gasa pri kočenju mi nije bio u potpunosti razumljiv. Vjerojatno sam tada imao oko 13-14 godina. To je na kraju u meni izazvalo veliki strah zbog kojeg godinama nakon toga nisam ni pomislio da ću jednog dana voziti motore", priča Slavko. 

Počeo snimati nakon što mu se u nesreći stopalo okrenulo za 180 stupnjeva

Trenutno posjeduje četiri motora, a oni su, svaki na svoj način, ispunjenje nekih njegovih dječačkih snova. Ističe kako su motori za njega primarno prijevozno sredstvo, a tek onda zanimacija. Kako je onda, pitam ga, došao na ideju da svoje vožnje snima i objavljuje na društvenim mrežama?

Privatna arhiva

"Pred desetak godina vozio sam skuter s blokadom na 50 km/h po Preradovićevoj u Zagrebu, a neki momak je izletio uz škripu guma iz sporedne ulice, te sam u pokušaju da izbjegnem direktni sudar naglo stisnuo kočnicu i skrenuo s motorom. Motor je zbog blokiranih kotača i nagiba skliznuo na pod, prignječio mi stopalo i okrenuo ga za 180 stupnjeva. 

Kako nije bilo fizičkog kontakta između vozila, osoba me samo pogledala na podu pola metra od svoga automobila i produžila kao da se ništa nije dogodilo. Ipak, pozvao sam policiju, napravili smo očevid i preko odvjetnika uspjeli smo podići tužbu prema nepoznatom počinitelju, te sam nakon dvije godine dobio odštetu za nanesene tjelesne ozljede", objašnjava Slavko.

"Mrtvi ne mogu svjedočiti"

Sezonu prije nego li je uploadao prvi video na YouTube počeo je, kaže, snimati svaku vožnju motorom. "Ne toliko zbog vlastite sigurnosti, već da kada poginem moji roditelji ne moraju čitati po novinama 'motorista je vozio 200 i prošao kroz crveno, nisam ja ništa kriv', jer mrtvi ne mogu svjedočiti", tvrdi.

Objašnjava kako upravo u toj sezoni ima snimljene daleko "najzabavnije" situacije od onoga što je do sada objavio. "Na žalost redovito sam ih brisao dok me jedan prijatelj nije pitao 'a zašto ne bi napravio YouTube kanal i uploadao video?'. Tada sam shvatio da je to zapravo nešto što ljude zanima i otvorio sam YouTube kanal", tvrdi.

S obzirom na nesreću koja je očito kumovala snimanju vožnji, nameće se pitanje je li imao još koje grozno iskustvo u vožnji. "Definitivno bi stopalo okrenuto za 180 stupnjeva kvalificirao kao najgore iskustvo u prometu. Ipak, ne mogu reći da nije bilo mnogih drugih koji su potencijalno bili daleko opasniji, ali s vremenom na motoru stekneš 'šesto' čulo. 

Tako sam preventivnim reagiranjem uspio izbjeći mnoge izrazito opasne situacije poput tuđih prolazaka kroz crveno, tuđeg ne okretanja glave pri prestrojavanju na autoputu gdje su brzine daleko veće i slično", objašnjava.

"Obišao je auto i krenuo na mene"

Prisjeća se i jedne prilično opasne situacije koja mu se dogodila tijekom vožnje po autoputu. "Vozio sam se po autoputu u desnoj traci oko 100 km/h, dok je paralelno uz mene bio automobil u lijevoj traci koji je vozio neznatno brže. 

Neki kreten je odlučio da je odlična ideja obići automobil s desne strane tako da krene na mene s autom, jer ja ću se maknuti ako želim ostati živ. I maknuo sam se, a on je obišao auto vozeći između mene i automobila u lijevoj traci."

Kaže kako ima puno daleko gorih situacija koje je doživio, a koje nije snimio, te objašnjava da, iako svi radimo prekršaje, postoji jasna razlika između njih i svjesnog i namjernog ugrožavanja tuđih života. 

"Drugima moje snimljene  situacije izgledaju bezazleno, ali..."

U nabrajanju primjera otkriva i što ga živcira u prometu. "Kada ostvarim kontakt očima s vozačem iz automobila, što neosporno znači kako me vidio, ali mi ipak oduzme prednost, prestroji se u moju traku pri čemu me doslovno 'izguraju' iz moje trake, uđe u križanje kroz 'čisto' crveno i zamalo me udari", tvrdi Slavko.

Na takve, kaže, rijetko reagira u vožnji, te naglašava da "svi griješe u prometu", pa priznaje da tako i griješi i on, pogotovo "ako je vožnja između automobila koji stoje u koloni prekršaj". "Onda sam izrazito sklon prometnim prekršajima", dodaje. 

"Povremeno isto tako znam voziti nešto više iznad ograničenja brzine, ali uvijek se nađe neki auto koji je u tom trenutku brži od mene. Prije mi je puno češće pobjegla psovka, ali sam zbog Slavko YouTube kanala shvatio da mi je lakše suzdržati se nego to kasnije editirati i cenzurirati. Ali to je prirodna reakcija i svi to radimo u stresnim situacijama".

No, na njegovim videima se može vidjeti kako često opomene vozače zbog njihovih suludih manevara. "Ne opominjem one koji krše propise jer nisam policajac i to bi bio Sizifov posao. Ako nekoga upozorim to su ljudi koji su direktno svojom bahatošću ugrozili moj život i nakon toga nisu pokazali nikakvo kajanje. 

Ljudima vrlo često moje situacije snimljene širokokutnom kamerom izgledaju benigno, ali se radi o iznimno opasnim situacijama jer za pad s motora nije potrebno puno. Još pri tome, iz mojeg dosadašnjeg iskustva vozači zbog kojih ćeš pasti s motora neće se zadržati na mjestu nesreće niti priznati krivnju." 

Zašto motoristi burno reagiraju na vozače

"Kod kočenja motorom u nagibu na gradskim cestama, gdje ima puno masti i ulja, fizika je neumoljiva. To je nešto što mnogi vozači automobila ne razumiju – niti ih je briga.

Vozači automobila često ne razumiju koliko su ljudi na motorima ranjivi i kako mi nemamo komad lima koji nas štiti i zračne jastuke koji će ublažiti udarac. Zato im nije ni jasno zašto netko na motoru burno reagira kada prođu kroz crveno ili im oduzmu prednost. 

Njima su to samo uobičajene stvar koje rade u prometu jer su navikli da nema posljedica, ali kada se dogodi nesreća za osobu u automobilu posljedice su najčešće samo materijalna, a za ljude na motorima teške tjelesne ozljede ili čak smrt. 

Naravno, ovime ne opravdam neodgovorne motocikliste koji jure kroz grad, ponekada i višestruko iznad ograničenja. Nažalost, ima i takvih", tvrdi Slavko.

"Nije me briga što ljudima smeta kad ih snimam. Zakon je jasan"

Kako svakodnevno sudjeluje u prometu i, prema svemu navedenom, ima podosta iskustva s vozačima, odgovara i na ono vječno pitanje: voze li bolje muškarci ili žene? "Muškarci. Postoji li uopće itko osim žena tko misli drugačije?"

Pitam ga je li mu ikad netko negodovao zbog činjenice da ga snima kamerom, a on se prisjeća dvije takve situacije. "Jednu snimku sam obrisao, ona je iz vremena prije Slavka, a drugi puta je kamera bila ugašena jer se ispraznila baterija. 

Tako da na žalost takve komične situacije nisam uspio uploadati na YouTube. Generalno, nije me briga što ljudima smeta kada ih se snima - to je njihov problem. Zakon RH je potpuno jasan po tom pitanju", tvrdi.

Naivac u "pravnoj državi"

Neke snimke na kojima su zabilježeni prekršaji odlučio je predati policiji. Kako piše i na početku, naivno se ponadao kako živimo u pravnoj državi. I što je policija učinila?

"Nikada nisam dobio obavijest o tome da su nekoga kaznili, niti su mi htjeli dati ikakav papir o predanoj prijavi. Nakon toga su mi jednom prilikom razbili auto na parkiralištu, pa sam godinu dana čekao izvješće o nesreći i kad sam ga dobio shvatio sam kako je iz njega nestalo da je osoba mrtva pijana, pobjegla s mjesta nesreća, kao i izjave dva svjedoka koji poznaju počinitelja imenom i prezimenom. Izgubio sam svaku nadu", kaže Slavko. 

Na jednom njegovom videu može se vidjeti njegov bliski susret s policajcem koji je izgledao prilično zanimljivo. "Ako misliš na onaj video gdje navodnom policijskom djelatniku pojašnjavam propise koje bi on očito trebao poznavati, radi se o situaciji gdje je on meni prišao i prozvao me za nešto sto sam napravio. 

Završili smo na tome da ja njemu pojašnjavam prometne propise. Zapravo, nikada nisam prišao policiji i imao im potrebe pojašnjavati kako je nešto što su napravili pogrešno, ali ne vidim ništa sporno u tome da u slučaju da me netko krene prozivati za nešto iznesem protuargumente po tom pitanju. 

U tom slučaju očekujem od policijskih službenika da poznaju propise na koje se pozivaju", tvrdi.

"Policija pokušava provoditi zakon u državi u kojoj je on relativan pojam"

Kakav je onda njegov stav o policiji, pitam ga? Ističe kako osobno nema apsolutno ništa protiv policije, niti je njihov mrzitelj. "Sukladno tome, na Slavko YouTube kanalu redovito brišem komentare koji u sebi sadrže tekst poput 'ACAB' i slično, jer smatram kako zbog pojedinaca nema smisla blatiti čitavu struku. 

To su ljudi koji rade svoj posao pod teških okolnostima, pokušavajući provoditi zakon u državi u kojoj je on relativan pojam. Ipak, treba si priznati kako u svakom žitu ima kukolja, pa tako i u našoj policiji postoji određena količina ljudi koji vole obijati sefove ili šerifski provoditi vlastite zakone koji nisu u skladu sa zakonima RH. 

Građanska je dužnost ukazivati na takve probleme, stoga u slučaju da budem u prilici svjedočiti nekom većem problemu u radu policije, bilo po pitanju prometa ili nečeg drugog, osobno ću odraditi svoju građansku dužnost bez imalo straha", tvrdi Slavko.

"Policija svojim primjerom prva mora građanima pokazati što je to poštivanje zakona"

Jer tko će upozoravati policiju na njihove greške, kaže, ako ne mi građani. "S druge strane, ne vidim razlog da kao djeca u vrtiću pokazujemo prstom u nekoga za svaku sitnicu, samo zato što se radi o policiji. Na primjer, ljudi vrlo često negativno reagiraju kada policija parkira na mjesta za invalide, jer možda nije bilo drugih slobodnih mjesta, a morali su otići na intervenciju. 

Privatna arhiva

Ipak, da su oni u pitanju i da policija traži parkirno mjesto, dok je njihova obitelj ili imovina ugrožena, siguran sam da ne bi imali problema s time da se parkiraju na prvo slobodno mjesto koje god ono bilo. 

Zato možda ponekada nema smisla upirati prstom za svaku sitnicu, ali ako pak vidite policijsko vozilo na invalidskom mjestu parkirano uz prazno parkiralište, ne vidim ništa loše u tome da građani izraze svoje nezadovoljstvo. Ipak je policija ta koja svojim primjerom prva treba građanima pokazati što je to poštivanje zakona i propisa RH", tvrdi.

Nezaboravno putovanje u Moskvu

No, da ne ispadne da je promet sve što možete vidjeti na Slavkovim snimkama, na svom YouTubeu objavio je i svoje putovanje motorom do Rusije. Bila je to vožnja duga 9 tisuća kilometara do Moskve i natrag koja je trajala 23 dana, odvožena na motoru od 250cc, priča Slavko opisujući svoje putovanje.

"Svaki video koji objavim na YouTube kanalu pokušam napraviti što interesantnijim, pa sve izgleda veselo i zabavno, no bilo je trenutaka kad je bilo daleko od toga. 

Inicijalni plan koji sam imao raspao se već nakon 3-4 dana zbog prvog kvara motora, ali srećom uz pomoć odličnih ljudi koje sam upoznao u Ukrajini i Moskvi, putovanje je sretno završilo, kako za mene, tako i za motor", priča.

Privatna arhiva

Dizao desnu ruku u Moskvi i skoro završio u zatvoru

Vožnja po Rusiji, ako je suditi po Slavkovim tvrdnjama, bila je ugodna. Rusi su, kaže, jedni od obzirnijih vozača u prometu koje je susreo, barem u zapadnom dijelu po kojem je vozio. 

"Cijelo vrijeme sam se nadao kako će barem Ukrajinci ili Rusi biti gori od naših ljudi u prometu, no na žalost očito nema gorih. Doduše, čuo sam neke horor priče o prometu s druge strane Urala, ali to tek moram istražiti", priča usput prisjećajući se jedne anegdote koje je doživio po povratku. 

"Momci iz Moskve su me odlično ugostili, među ostalim vodili su me i u park Pobjede gdje sam u 4 ujutro usred mraka počeo mahati desnom rukom po zraku pokazujući prema spomeniku uz nekog glupo pitanje, na što su njih dvoje panično skočili na mene, spustili mi ruku, počeli gledati tko nas je vidio i gdje su kamere. 

Potom su mi smireno objasnili kako se u Rusiji ne diže desna ruka u zrak, pogotovo ne usred parka posvećenog antifašističkoj borbi, jer ćemo svi skupa prenoćiti u policijskoj stanici. Nisam im imao srca objasniti da se u našoj državi desna ruka često diže u zrak i kao znak pozdrava, a ne samo iz razloga da pokažeš nešto prstom.

Ima i jedna anegdota od prijašnjih putovanja, gdje sam neplanirano završio na vjenčanju u Moldaviji, nakon što sam se dan ranije zapio s nekim Rusima – ali to je priča za neki drugi put", misteriozno objašnjava otkrivajući pritom daljnje putevšestije.

Iduća stanica - Mongolija

Iduće godine njegova nova stanica je Mongolija, a pripreme za nju su tijeku. "Iz tog razloga uzeo sam još jedan mali motorčić KLR250 kako bi ga uredio i pripremio, te će isti vrlo vjerojatno kupiti jedan od mojih novih prijatelja iz Moskve kojeg ću 'pokupiti' po putu. 

Trenutno je okvirni plan krenuti u smjeru Mongolije – pa tko živ, tko mrtav. Nikada ne radim neke striktne planove, jer oni na takvim putovanjima samo izazivaju nepotrebno pritisak po pitanju vremena i lokacija koje moraš posjetiti. Najbolje stvari događaju se kada najmanje planiraš", zaključuje.

Zagreb

Rusija

motor

prometni prekršaji

Slavko

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter