rusi, nato, hrvatska, srbija... 2018. je godina nezapamćenih vojnih vježbi

'Svi ulažu u naoruženje i zveckaju oružjem. Zbog naših političara, stvari su otišle predaleko', tvrde hrvatski i srpski analitičari


Daniel Radman
08.11.2018.19:00
'Svi ulažu u naoruženje i zveckaju oružjem. Zbog naših političara, stvari su otišle predaleko', tvrde hrvatski i srpski analitičari
Robert Fajt / CROPIX

sažeto

'Kontekst odnosa u regiji je vidljiv u usporedbama vojski. Političarima je sada korisno da istaknu da je njihova vježba "najveća" i da to bude noseća medijska poruka', kaže analitičar Aleksandar Radić


Daniel Radman
08.11.2018.19:00

Bilo na globalnom, bilo na regionalnom planu, ovo je godina kad vojne vježbe poprimaju rekordne razmjere. Rusija je u rujnu održala 'Vostok 18', najveću vojnu vježbu od 1981., na kojoj je sudjelovalo oko 300.000 vojnika; NATO je promptno odgovorio s 'Trident Juncture' koja je, sve i da nije bila direktan odgovor – itekako zabrinula Ruse. I jedni i drugi tvrde da su vježbe bile s obrambenim predznakom, ali kako to već ide u svjetskoj politici, druga strana uvijek misli suprotno.

Ako gledamo regionalnu razinu, i tu padaju rekordi. Hrvatska je prošlog mjeseca održala najveću vojnu vježbu u svojoj povijesti, 'Velebit 18', a upravo danas u susjednoj Srbiji kreće 'Vek pobednika', vježba kojoj također pripisuju rekordna obilježja.

Luka Gerlanc / CROPIX

"Vojne vježbe nisu samo provjera i jačanje vojne spremnosti, one imaju, ako ne političku poruku, a ono političko značenje. Činjenica je da zadnjih godina raste razina napetosti u politici i sigurnosti, vidi se opet gotovo pa blokovska politika. Kad napetosti u politici i sigurnosti krenu rasti, jedna od posljedica je ta da se države više sjete svog obrambenog sektora. Nakon dugo godina manjih izdvajanja i zanemarivanja prvenstveno operativne spremnosti, vi ne možete na isti način računati na oružane snage. Dakle, nakon dosta godina smanjenih izdvajanja, smanjenih aktivnosti, došlo je do toga da ti sustavi jednostavno trebaju vježbati da bi ispunili ono što se od njih očekuje. To se posebno tiče Ruske federacije, nije u pitanju samo 'Vostok' ove godine, prošlu jesen je bila vježba 'Zapad' koju je NATO jako, jako pažljivo gledao: ona je bila manjeg opsega od Vostoka, a zapravo dosta kompleksna i provokativna", kaže nam vojni analitičar portala Obris Igor Tabak.

Jedni drugima pokušavaju dokazati tko je jači

Pitali smo i za mišljenje iz Beograda, kontaktirali Tabakovog kolegu Aleksandra Radića... 

"Manevri su očekivana posljedica loših odnosa NATO-a i Rusije. Prethodno preraspoređene snage su kao figure na šahovskoj ploči. Članice NATO-a razmjestile su u pribaltičkim državama i Poljskoj četiri ojačana bataljuna kao isturene snage za brzo reagiranje. Rusi su se vratili tradicionalnom modelu organizacije i obnovili su velike udarne formacije iz vremena Hladnog rata - formirana je 'Prva tenkovska armija', nove divizije. Obje strane se sada trude manevrima pokazati prestiž i moć svoje sile, sposobnost prebacivanja snaga na velike udaljenosti i koncentracije za snažan udar", kaže Radić o 'globalnim igrama'.

Robert Fajt / CROPIX

Ipak, kad je riječ o odnosima velesila, Radić kaže da nije isuviše zabrinut.

"Nadam se da su odnosi između velikih sila vođeni pragmatično i da će zato sve ostati na manevrima, na pokušaju da se drugoj strani pokaže "tko je jači". Naime, kao u vrijeme "starog" Hladnog rata balans moći i dalje se oslanja na nuklearno oružje", smatra Radić.

U regiji se stvara se atmosfera nepovjerenja

No, okrenimo se mi ovim regionalnim okvirima. Hrvatska s 5.000 i Srbija s 8.000 vojnika ruše rekorde, pa je logično pitanje što znači to 'zvecakanje oružjem' na ovoj nižoj razini.

"Vježbe u listopadu i studenom su uobičajeni kraj perioda obuke, ali političke i propagande poruke važne su i primjetne u odmjeravanju snaga u regiji - vježbe Vojske Srbije i Hrvatske vojske javno mnijenje regije vidi kao prikaz sile i to je važno jer je stvorena atmosfera nepovjerenja između dvije zemlje", reći će Radić.

Robert Fajt / CROPIX

Također, pitali smo ga koliko je znakovito što se obaraju rekordi.

"Kontekst narušenih odnosa u regiji simbolično je vidljiv u čestim medijskim usporedbama potencijala VS-a i HV-a. Političarima je sada korisno da istaknu da je njihova vježba "najveća" i da to bude noseća medijska poruka u osnovi redovnih vojnih aktivnosti. U Srbiji je 2016. održana veća vježba od ovogodišnje, ali sada je medijska "buka" i emotivna podloga jača i zato se o "Veku pobednika" izvještava u senzacionalističkom maniru da je to najveća vježba", pojašnjava nam Radić.

Srbija je okružena NATO-m, a to nije ugodno

Kad je riječ o ovom regionalnom kontekstu, Tabak upozorava na činjenicu da se i jedna i druga vojska pokušavaju modernizirati, a prirodni slijed je – testiranja oružja. No, srećom, samo u vježbama.

"Za razliku od tog blokovskog konteksta, regija je strukturno drukčija: tu su puno manji sustavi koji se pokušavaju modernizirati nakon više desetljeća neulaganja. Kad se nabavlja nova tehnika, kad se pokušava nova tehnika integrirati u postojeće obrambene sustave, to su stvari koje treba provježbati. Dakle, Hrvatska je prošla kroz nabavku novih helikoptera, imala je i dosta drugih 'zahvata', a s druge srane Srbija taman dovršava primanje jedne ture borbenih aviona, nakon dugo vremena oni prvi put mogu dići ozbiljnu i relativno suvremenu eskadrilu. Također, ulagali su u samohodno topništvo, na jedan sličan kao Hrvatska s panzer-haubicama, jedino što su oni to razvijali temeljem svoje vlastite industrije. Mislim da je to neka poruka i da u nju ne treba učitavati više dodatnih sadržaja nego što na dnevno političkoj razini rade naši političari. To što danas gledamo ove vježbe u jednom, našem regionalnom kontekstu, jest dio nekakvih političkih odmjeravanja snaga, ali vojno gledano, to nisu neočekivane aktivnosti, niti bi se zbog njih trebali posebno uzbuditi", upozorava Tabak.

Goran Sebelic / CROPIX

Ipak, to ne znači da Hrvatska ne treba 'zažmiriti' na ono što radi Srbija, a vrijedi i obrnuto. Ako netko ima više razloga za razmišljanje, to su ipak naši susjedi, prije svega zbog činjenica da smo dio NATO-a.

"Budući da su većina susjeda Srbije zapravo naši saveznici iz NATO-a i Europske unije – nervoza bi se trebala pokazivati u zemljama koje nisu članice NATO-a, pogotovo ako se aktivnosti u Hrvatskoj, Mađarskoj, Bugarskoj događaju 'u koncertu', što je najčešće i slučaj. Sve te vježbe izazivaju nervozu onih koji nisu članica, nego kod nas", zaključuje Tabak.

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter