Rana koja nikad nije zacijelila

Svijet se danas sjeća tisuća ljudi koji su pred točno 17 godina poginuli u napadima na Blizance. Posljedice se osjećaju još uvijek


Robin Mikulić
11.09.2018.14:00
Svijet se danas sjeća tisuća ljudi koji su pred točno 17 godina poginuli u napadima na Blizance. Posljedice se osjećaju još uvijek
profimedia

sažeto

Ja sam tad imao 13 godina. Sjećam se užasa s kojim sam gledao trenutke dok su se urušavali Blizanci. Tad nisam mogao razumjeti što se točno događa, svijet je tad još bio mnogo drugačije mjesto


Robin Mikulić
11.09.2018.14:00

„Jules, ovdje Brian. Slušaj, na avionu sam koji je otet. Ako stvari pođu po zlu, a ne izgleda dobro, samo želim da znaš da te nevjerojatno volim. Želim da budeš dobro, uživaj – isto želim i svojim roditeljima i svima ostalima – i nevjerojatno te volim… vidjet ću te kad se vratim. Bok, ljubavi. Nadam se da ću te nazvati.“

Bile su to posljednje riječi 38-godišnjeg Briana Sweeneya, bivšeg vojnog pilota koji je stradao u terorističkom napadu koji se pred točno 17 godina dogodio u New Yorku. Nije mogao dobiti suprugu pa joj je ostavio poruku na sekretarici. Tri minute nakon tog poziva avion se zaletio u južni toranj Blizanaca.

U tom istom tornju u trenutku napada nalazila se i Melissa Doi. Sanjala je o tome da postane balerina, ali je završila kao menedžerica u jednoj od brojnih firmi koje su svoje urede držale u Svjetskom trgovačkom centru, kompleksu od sedam građevina čiji su Blizanci bili najupečatljiviji dio. Ona nije zvala svoje bližnje, ona je nazvala 911.

Jako je vruće, vidim… Ne vidim, ne vidim više uopće zrak!

Ok…

Sve što vidim je dim.

Ok, draga, ispričavam se, pričekaj trenutak, smiri se, ostani mirna, slušaj, slušaj, poziv je zaprimljen, dokumentiram, strpi se sekundu…

Umrijet ću, je l' da?

Ne, ne, ne, ne, ne, pomoli se – draga, pomoli se.

Umrijet ću.

Moraš misliti pozitivno jer jedni drugima morate pomoći da nekako pobjegnete s tog kata.

Umrijet ću.

Gledaj, smiri se, ostani mirna, ostani mirna, ostani mirna.

Bože, molim te…

Telefonska veza je prekinuta. Melissu je zatekla ista sudbina kao i Briana, kao i tisuće drugih ljudi koji su taj dan došli na posao.

Početak apokalipse danas

Kao što se svijet s gorčinom sjeća, bio je to početak rata koji nakon toliko vremena još uvijek ne jenjava, globalnog rata protiv terorizma. Tog kobnog 11. rujna 2001. godine dva su se aviona zabila u Blizance, jedan u Pentagon, a jedan je skončao u polju negdje usred Pennsylvanije. U tom je napadu, za koji je odgovornost preuzela al Qaida koju je tada vodio Osama bin Laden, stradalo 3.000 ljudi dok je ozlijeđeno duplo više.

Bio je to jedan od onih dana kojih će se moja generacija prisjećati kad je pitate gdje si bio tada i tada. Svijet su otada zadesile silne nesreće, brojni teroristički napadi, ISIS-ovi horori i apokaliptična izbjeglička kriza, ali teško da će bilo tko tko pamti izvanredne vijesti emitirane tog dana izdvojiti bilo koji drugi dan kao ključni u povijesti.

Još se uvijek živo sjećam izvanrednih vijesti

Ja sam tad imao 13 godina. Sjećam se užasa s kojim sam gledao trenutke dok su se urušavali Blizanci. Tad nisam mogao razumjeti što se točno događa, svijet je još bio mnogo drugačije mjesto. Djeca koja odrastaju danas nažalost su sličnim strahotama izložena češće nego što sam to bio ja onda. Možda bi ona to tada razumjela bolje od mene tada. No, tada, nitko nije znao što činiti.

profimedia

Koliko je nemoć bila neizreciva dokazuje i druga slika koje se sjećam kad je riječ o tom napadu, osim premorenih vatrogasaca čija su lica bila prekrivena čađom i ispresijecana rijekama suza dok su iz ruševina izvlačili ljude, bila je ona tadašnjeg američkog predsjednika Georgea Busha. On je u trenutku napada sjedio s djecom u nekoj školi i čitao im priču. Kad su mu pristupili, agenti valjda, i prišapnuli mu na uho što se dogodilo, Bush se na trenutak skamenio, iz očiju mu je izbijao užas, a onda je nastavio čitati.

Žrtve su još uvijek neidentificirane

Sedamnaest godina nakon toga, situacija još uvijek nije razriješena. U ovom trenutku ostalo je još uvijek 1.111 žrtava neidentificirano. U New Yorku još uvijek postoji laboratorij, jedan od najsuvremenijih na svijetu, koji svakodnevno nesmiljeno radi na tome da obiteljima stradalih donese vijesti da je njihovo dijete, muž, brat ili sestra konačno identificiran. Stotinjak obitelji tu poruku neće dobiti nikad jer za te žrtve nitko nije dostavio DNA materijal na temelju kojeg bi njihovi posmrtni ostaci mogli biti povezani s imenom i prezimenom.

profimedia

Posao forenzičara, bez obzira na tehnološki napredak koji se dogodio u svijetu nakon 9/11, i dalje nije lak. „Kost je najzahtjevniji biološki materijal s kojim se može raditi“, kaže Mark Desire, jedini forenzičar iz originalne postave koja je krenula s analizama. Ostatak njegove ekipe otišao je u međuvremenu u penziju, zamijenili su ih mlađi ljudi koji se napada više gotovo i ne sjećaju. Toliko je vremena prošlo. „Osim toga, kad su kosti izložene tvarima koje su u trenutku napada bile prisutne na Ground Zerou, vatra, plijesan, bakterije, sunčevo svjetlo, benzin, dizel, kerozin, sve one uništavaju DNA tako da možete imati masu fizičkog materijala u kojem se nalazi jako malo DNA.“

Na mjestu nesreće pronađene su 22.000 ljudskih ostataka, a otada su svi oni testirani. Neki i više od 15 puta. Od identifikacije do identifikacije zna proći i nekoliko godina, ali ekipa forenzičara se ne predaje. „Trenirani smo da ostanemo nepristrani, ali ovdje se emocije jednostavno ne mogu izbjeći. Jako smo bliski s obiteljima, a to je vrlo rijetko u forenzičkim znanostima.“

Što je ostalo?

No, čini se kako tu medicinska priča oko 9/11 ne prestaje. Posljednjih godina javlja se sve više pacijenata sa zabrinjavajuće identičnim problemima. Svi su oni ili radili na spašavanju ljudi nakon napada, zbrinjavanju otpada koji je zaostao ili su pak jednostavno morali iz nekog razloga biti blizu ruševina koje su gorjele još tjednima nakon napada. Svi oni, bez obzira na spol, dob ili klasnu pripadnost, javljaju se u klinike s izraslinama koje se redovito dijagnosticiraju kao tumori. Među najčešćima su muškarci koje napada tumor dojke, vjerojatnost da se to dogodi kreće se inače oko 1 posto.

profimedia

Jedan od njih je i danas 51-godišnji John Mormando, maratonac i trijatlonac. Dakle, čovjek u izuzetnoj fizičkoj formi. On u svojoj obiteljskoj anamnezi nema povijest te bolesti, kao uostalom niti većina drugih pacijenata koji pate od ove rijetke vrste tumora – kad su muškarci u pitanju.

Deseci tisuća ljudi koji su živjeli ili radili u tom susjedstvu udisali su gusti zrak pun toksičnih para i čestica koje su se izdizale iz izgarišta. Mnogi su se otad razboljeli, mnogi su umrli, a čitavo se vrijeme javljaju i novi slučajevi povezani s 9/11. Posljednji primjer je niz muškaraca koji su razvili rak dojke. Mormando je samo jedan od njih.

„Na posao smo se vratili točno tjedan dana nakon napada dok su tornjevi još gorjeli, a sve se oko njih rušilo Rekli su nam da je zrak čist i da se moramo vratiti na posao. Bilo je smiješno. Bilo je strašno. Smrad u centru grada bio je oštriji nego što si to uopće možete zamisliti. Zgrade su još uvijek gorjele. Te zgrade su gorjele mjesecima“, kaže oboljeli maratonac.

profimedia

No, on u svojoj patnji nije sam. New York obiluje ljudima koji pate od bolesti povezanih s napadom, trenutačno ih je više od 10.000. I to su samo slučajevi ljudi koji žive u New Yorku, diljem Amerike ima ih i četiri puta više, 43.000 ljudi. „Riječ je o jako demokratičnoj toksičnoj prašini. Nema veze jeste li učenik, učitelj, vatrogasac ili bilijarder iz Goldman Sachsa. Napada svakoga i ubija svakoga“, tvrdi odvjetnik čiji ured zastupa oboljele povezane s napadom na Blizance. Jer, mnogi od njih danas tuže američke vlasti zbog posljedica od kojih pate.

Teorije zavjere

No, nosi oni jedini. Jedan od njih je i 'Lucky' Larry Silverstein, kako su ga prozvali teoretičari urota. On je, naime, nekretninski mogul koji je sam pola godine prije napada na Blizance zakupio njihov čitav prostor. Deal je platio 124 milijuna dolara da bi na kraju zahvaljujući mnogobrojnim tužbama od osiguranja izvukao 4.5 milijardi dolara.

Urotničari problem vide u tome što je odmah po potpisivanju ugovora odmah promijenio, kako se kasnije pokazalo, dvije ključne stvari. Prva je zaštitarska kompanija, a druga način nadzora koji je teroristima uopće omogućio nesmetanu realizaciju napada. Otegotno je i to što su ključni ljudi u obje kompanije bili Bushovi rođaci, brat i bratić.

A tu je i činjenica što se tog kobnog dana na poslu nisu pojavili niti Lucky niti njegovo dvoje djece. Priča je uskoro postala viralna pa su se oko Luckyja počele uzdizati mnoge teorije zavjere. Tako su ljudi uvjereni da je napad orkestriran od strane američke vlade kako bi se mogao objaviti rat terorizmu.

profimedia

Za razliku od ove teorije, koja se donekle i može učiniti plauzibilnom, postoje i mnoge druge koje su dosta lude. Tako neki tvrde da se Blizanci nisu srušili zato jer su se u njih zabili avioni, već su srušeni uz pomoć bombi. Prema istim ljudima, Pentagon je napadnut projektilima.

Neki kažu i da je Prince u jednoj svojoj pjesmi predvidio napad na Blizance, drugi su pak uvjereni da je Groud Zero područje s pojačanim paranormalnim aktivnostima. Tu je, naravno i ona da je napad bio zapisan već i u Bibliji, u Knjizi otkrivenja, a navodno je narativ ponuđen i par godina ranije u Simpsonima.

Službeno objašnjenje je da je zbog aviona koji su se zabili u strateške točke tornjeva popustio integritet zgrade koja se urušila u sebe samu jer više nije mogla držati toliko težak vrh, a okolne su se zgrade, nagrižene požarima, srušile zbog siline udarca koji je uslijedio nakon pada Blizanaca.

Treći je avion završio u Pentagonu, a četvrti je zahvaljujući hrabrosti putnika srušen u polje čime su izbjegnute dodatne žrtve. Amerika danas te hrabre muškarce i žene koji ustali protiv terorista i uništili sami sebe prije nego strada još nevinih ljudi slavi kao heroje. Ne sjeća se tih žrtava samo Amerika, danas ih se sjeća čitav svijet.

profimedia

Gospođo, dvoje nas je u uredu. Nismo spremni umrijeti, ali ne izgleda dobro.

Dolazimo.

Ne čini se tako, čovječe. Imam djecu. Sve je puno dima, postaje gadno.

Držite se i doći ćemo do vas čim budemo mogli.

Jasno mi je da imate dosta posla u zgradi, ali mi smo na vrhu. Dim se diže. Molim vas, jedva dišem, ne vidim. Stvarno je gadno. Mi smo mladi muškarci, nismo spremni umrijeti.

Molim?

Halo… troje nas je, dva slomljena prozora. O, Bože! O…

Telefonski poziv prekinut je. U pozadini se čuju krikovi i zvuk rušenja zgrade.

New York

blizanci

9/11

al qaida

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter