Što radi Radnička fronta?

'Tepaju' im da su neradnička fronta sastavljena od studentarije i dokonih profesora društvenih usmjerenja, ali članovi RF-a jasno poručuju: ‘Nismo uhljebi, nit’ je uhljeb itko od suboraca iz stranke’


Mia Mitrović
12.02.2019.17:00
'Tepaju' im da su neradnička fronta sastavljena od studentarije i dokonih profesora društvenih usmjerenja, ali članovi RF-a jasno poručuju: ‘Nismo uhljebi, nit’ je uhljeb itko od suboraca iz stranke’
Ronald Goršić/CROPIX

sažeto

Proveli smo dan s radničkom frontom i njenom predsjedničkom kandidatkinjom koju mnogi smatraju hrvatskom Alexandriom Ocasio-Cortes


Mia Mitrović
12.02.2019.17:00

Radnička fronta, hrvatska politička stranka radikalne ljevice formirana je uoči Dana Europe, 9. svibnja 2014. U pet godina svog postajanja polako, ali sigurno od stranke na koju je ostatak političke scene gledao s nadmenim prezirom prerasli su u stranku koja je osvojila nekoliko mandata u lokalnoj samoupravi i jedno mjesto u Skupštini Grada Zagreba, a nedavno su iznenadili informacijom da će na sljedećim predsjedničkim izborima imati i svoju kandidatkinju, Katarinu Peović koja prema nekim anketama uopće ne stoji loše.

Kako je najčešća kritika Radničke fronte da se radi o mladim neradnicima kojima je Marxova i Engelsova literatura pomutila pamet, odlučili smo provesti popodne s njima te se osobno uvjeriti ili razuvjeriti u točnost tih tvrdnji, a popričali smo i s jednim njihovim bivšim članom koji je, razočaran napustio Hrvatsku.

'Ljevici u Hrvatskoj nedostaje borbeni duh'

"Kada gledam izdvojeno kao pasivni sudionik nemam osjećaj da Radnička fronta nešto radi. Problem mi stvara dojam da, netko kojim slučajem uspije ugušiti slobodu društvenih mreža, Radnička fronta ne bi niti postojala. Tu i tamo javno istupanje predsjedničke kandidatkinje je preskromna javna prezentacija i manifestacija djelovanja Radničke fronte", smatra jedan od bivših članova RF-a, aktivist Igor Premužić koji je stranku napustio zbog niza razloga, a glavni je dojam besperspektivnosti te organizacije koji je, kaže, 'dugo osjećao'.

"Niz godina nismo uspjeli omasoviti partiju, a događaji i situacije na političkoj sceni su mi pokazale da je kroz sustav situaciju u Hrvatskoj nemoguće promijeniti. Siguran sam da ekipa koja danas figurira kao ljevica, odnosno radikalna ili kako u god želimo već nazvati, nije u stanju ponuditi način na koji ćemo moći maknuti jaram s vrata naroda u Hrvatskoj. Ta snaga će ili doći iz mase izbjeglih ljudi koji danas rade po irskama, njemačkama i slično ili će oslobođenje od kriminalne organizacije pričekati još koje desetljeće", pomalo je rezigniran Premužić koji je odselio u Nizozemsku, a kao osnovni problem hrvatske ljevice pa tako i svoje bivše stranke smatra 'intelektualni i svaki drugi kukavičluk te izostanak želje za bilo kakvom žrtvom ili istinskom akcijom'.

Marko Todorov/CROPIX

Kada smo se sastali s članovima Radničke fronte u stanu predsjedničke kandidatkinje Katarine Peović, nismo osjetili nedostatak entuzijazma, borbenog duha niti kukavičluk. Dočekali su nas mladi ljudi koji su spremno i argumentirano branili svoje (radikalno) lijeve ideje i ponudili niz rješenja za spas Hrvatske.

Ono što RF razlikuje od svih ostalih stranaka je činjenica da se radi o stranci koja nema hijerarhijsku organizaciju. Nema predsjedništva, a o svemu se odlučuje skupštinski.

"Radnička fronta je antisistemska stranka. Nije nam važna pobjeda na izborima, već demokratski sustav koristimo kako bi naše ideje komunicirali potlačenima. Uz parlamentarni okvir, jednako su nam važni iprosvjedi i aktivizam kao i direktna komunikacija s radnicima", govori predsjednička kandidatkinja Katarina Peović, 44-godišnja docentica na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci.

Kapitalizam je beštija koja zahtjeva dugotrajnu borbu

Iako se i Živi zid deklarira kao antisistemska stranaka, Radnička fronta uvelike se razlikuje od njih i ne smatraju ih saveznicima, kaže nam Hrvoje Štefan, 40-godišnji nezaposleni diplomirani ekonomist.

"Antisistemska smo stranka jer smatramo da je uzrok svim mukama radne većine u društveno-ekonomskom sistemu kojeg nazivamo kapitalizam. Živi zid također za sebe kaže da je antisistemska stranka, no oni ne apostrofiraju kapitalizam kao uzrok patnjama radnika, već izdvajaju samo neke segmente društvene nepravde", objašnjava nam Štefan.

"Razlika između nas i ostalih antisistemskih stranaka je u tome da oni 'laju na krivo stablo'. Start Dalije Orešković kaže da su za loše stanje krivi nesposobni političari i tajkuni, Živi zid tvrdi da je za sve kriva monetarna politika. To su sve parcijalni razlozi, koji zaobilaze kapitalizam kao temelj društvene nejednakosti u cijelom svijetu", ubacuje se 25-godišnji student psihologije David Bilić.

Ronald Goršić/CROPIX

"Baš kao što kaže moj drug David, kapitalizam je beštija koja zahtjeva dugotrajnu i organiziranu borbu i to ne samo u Hrvatskoj, već na globalnom planu. Zbog toga nama nije cilj ulazak u drugi krug i pobjeda na izborima, već mijenjanje sistema iz korijena", dodaje Aleksandar Dolić, diplomirani germanist, etnolog i kulturni antropolog. Ono što je puno opasnije od radikalno antisistemskog djelovanja Radničke fronte je ideja apolitičnosti koju propagiraju populističke stranke poput Živog zida i Starta Dalije Orešković.

"Obje stranke propagiraju opasnu ideju, a ta je da se politika može kreirati bez lijevog i desnog. Apolitičnost bi nas mogla uvesti u još jedno desetljeće vrćenja u krug jer ljudima daje nadu da se može djelovati a da se ne čini ništa", govori predsjednička kandidatkinja Katarina Peović te dodaje kako je pri tome ne smatra a priori populizam loš.

Postoje tri vrste populizma, objašnjavaju nam članovi RF-a. Prvi je tehnokratski, a njegova je predstavnica Dalija Orešković. Populisti-tehnokrati kao glavni antagonizam društva vide jaz između sposobnih i neosobnih. Desni populizam, čiji je predstavnik Živi zid taj antagonizam promatra kao sukob poštenih i nepoštenih. Lijevi, progresivni populizam, kažu, obraća se direktno narodu, populusu, razumljivim jezikom, a u središte stavlja klasnu borbu. On ne bježi od toga da postoje sukobi u društvu i ne uljepšava stvari, ne daje jednostavna rješenja. Ideje Živog zida i Starta, smatra RF nisu provedive bez korjenite promjene sistema. Ozbiljnim problemom Peović smatra i to da te stranke nemaju niti javno objavljen program niti Statut, a obećavaju više demokratičnosti i tvrde da su ozbiljni u mijenjanju stvari na bolje.

Nismo neradnička fronta

Radnička fronta je kritična i uči na iskustvima prethodnih pokušaja izgradnje kapitalizmu alternativnog društveno-ekonomskog sustava

"Ideja da avangardna partija djeluje u ime naroda onemogućila je demokratizaciju društva i to se više nikada ne smije ponoviti. zbog toga proučavamo i analiziramo njihove greške, a svoju smo stranku formirali tako da smo ukinuli hijerarhijske odnose što proces odlučivanja čini kompleksnijim, ali i transparentnijim", objašnjava nezaposleni ekonomist Hrvoje Štefan, a Katarina Peović dodaje da se kod naših stranaka kojima su puna usta demokracije može vidjeti vrlo malo demokracije. Umjesto toga vidimo - borbu za moć. Primjerice  kaos kroz koji prolazi SDP je 'produkt borbe za moć dvoje ljudi između kojih zapravo programski nema nikakve razlike'.

Ronald Goršić/CROPIX

Na kritike oponenata koji im 'tepaju' da su neradnička fronta sastavljena od studentarije i dokonih profesora društvenih usmjerenja, kao i na one da ne dopiru do radništva koje kao klasa u 21. stoljeću više ne postoji, članovi RF-a kažu da su to kritike radi kritike. Većina članova Radničke fronte dobro poznaje sve mane hrvatskoga tržišta rada, a kao mladi prekarni radnici, mnogi su ih iskusili na vlastitoj koži.

Student psihologije David Bilić je da bi mogao financirati studij radio u tvornici plastičnih masa, baš kao i u Konzumu na blagajni.

"Nisam uhljeb, niti je uhljeb itko od mojih suboraca iz stranke", odlučno će David, a ostali dodaju da u Skupštini trenutno sjedi njihova zastupnica Miljenka Ćurković koja je blokirana i tamo se bori za prava blokiranih.

Druga kritika, ona o radništvu i nedostatku njihove klasne svijesti puno ih više pogađa jer je, priznaju, donekle i na mjestu.

"Postindustrijski je radnik u težem položaju zbog fragmentacije radništva specifičnog za prekarne oblike rada. Također, radništvu odmaže i korupcija sindikata jer su neki sindikalni vođe postali tek puki glasnogovornici menadžmenta. Radnici se više ne prepoznaju kao homogena, klasno potentna skupina. Mi to pokušavamo premašiti, no iznimno je teško", priznaje predsjednička kandidatkinja RF-a te dodaje kako njoj i njenoj stranci nije važan izborni rezultat.

Demokratski socijalizam

"U izbornu utrku ulazimo kako bismo ljudima predstavili demokratski socijalizam 21. stoljeća jer niti jedna druga stranka ljevice osim nas ne zagovara korjenitu promjenu sistema. Dalija Orešković primjerice prodaje uvođenje skandinavskog modela jer zna da je privlačan, no zaboravlja naglasiti da su uvjeti za njegovo ostvarivanje postignuti u imperijalističkim ratovima koje su vodile sjeverne zemlje, a ne u uvjetima tzv. tržišne utakmice'", govori Katarina Peović te dodaje da 'slobodna tržišna utakmica najviše odgovara najbogatijim zemljama europskog kapitalističkog centra, dok je periferija u tim uvjetima osuđena na propast.

Iako je RF za izlazak iz NATO saveza, istovremeno RF nije a priori protiv europskih integracija, no, unutar EU logika kapitala onemogućava stvaranje materijalnih uvjeta za puni i svestrani razvoj i egalitarno zadovoljenje potreba svih ljudi, pogotovo na periferiji Europe. Treba biti svjestan da je EU prije svega ekonomska unija, odnosno unija kapitala, objašnjavaju članovi RF-a.  

"Pozdravljamo svaki tip internacionalnog ujedinjavanja, no en smijemo zaboraviti da je, primjerice, za propast hrvatske brodogradnje, uz korumpiranu samoupravu odgovorna i EU koja ekonomski štiti interese elita. Mnogi zaboravljaju da EU nije humanistička, već prvenstveno trgovinska organizacija", kritična je Katarina.

"Zalažemo se za poništavanje privatizacije, promjenu odnosa vlasništva kao odnosa u proizvodnji s kojima bisamo osigurali da proizvodnjom upravljaju radnici i da je usmjerena na zadovoljenje društvenih i komunalnih potreba, a ne da je isključivi pokretač ekonomije ostvarenje i privatno prsivajanje profita", izlažu osnove svog programa RF-ovci. 

To što se zalažu za izlazak iz NATO-a, ne znači da podržavaju Rusiju, kažu nam RF-ovci.

"Što se tiče Rusa, nemamo nikakvih iluzija. I oni slijede svoje interese, baš kao i SAD. Baš zbog toga moramo biti neutralni i vješti u odnosima s obje strane. naša vanjska politika bila je puno neovisnija u vrijeme bivše Jugoslavije", objašnjavaju nam. 

Ronald Goršić/CROPIX

Na skorašnjim izborima za EP namjeravaju se kandidirati kao euroskeptična, lijeva opcija takvi su u Europskom parlamentu u manjini.

"U Europskom parlamentu dominantna je liberalna struja koja smatra da je smjer kojim se Europa i svijet kreću dobar. Glasni su i desničar koji zagovaraju zatvaranje granica. lijevih , euroskeptičnih opcija koje propituju odnose postavljene u korist razvijenih zemlja nedostaje", objašnjava Katarina Peović.

"Mi smo lijevi suverenisti jer je desni suverenizam krinka za šovinizam i protivljenje dobrim politikama unutar EU. Mi ćemo se u parlamentu zalagati za to da Hrvatska prestane služiti samo kao izvor jeftine, obrazovane radne snage za ostatak kontinenta, kao i teren za ničim reguliran izvoz proizvoda velikih zapadnoeuropskih zemalja", govori Katarina Peović. 

Hrvatska Alesandria Ocasio-Cortez 

Iako su se prije samo nekoliko godina svi ismijavali demokratskom socijalizmu, on ima sve više i više predstavnika diljem svijeta. U Trumpovoj Americi, jedna od njegovih najljućih oponenata je mlada portorikanska socijalistkinja Alexandria Ocasio-Cortez, učenica Bernia Sandersa koja svakodnevno intrigira i šokira Amerikance svojim radikalnim pristupom društvenim problemima.

predsjednička kandidatkinja RF-a fizički pomalo podsjeća na mladu snagu Demokratske stranke pa joj mnogi tepaju da je hrvatska inačica Alexandrije Ocasio Cortez na što se ona smije i odgovara da je 'od nje ipak malo starija'.

Marko Todorov/CROPIX

"Razvoj događaja u zadnjih godinu dana na svjetskoj političkoj scena pokazuje da su američki demokrati progresniji od mnogih naših radikalnih ljevičara. Jeremy Corbin i situacija u Velikoj Britaniji također budi optimizam. S druge strane na primjeru Syrize vidjeli smo kolika opasnost prijeti od lijevih stranaka koje nisu spremne za korjenitu promjenu", nastavlja Katarina.

U predsjedničku utrku, priznaju nam, Radnička fronta ne ulazi jer se nada pobjedi već jer želi iskoristiti medijsku pažnju kako bi što većem broju ljudi prenijeli svoje ideje. Financija za veliku kampanju nemaju, iako kažu da im je stranačka kasa malo punija otkako imaju predstavnike u lokalnoj vlasti. Ni njena američka suborkinja Alexandria Ocasio-Cortez nije imala novac koji su imali njezini oponenti", kaže nam Katarina.

"Ona je tada izjavila da se sa svojim političkim suparnicima ne može boriti na njihovom terenu već da borbu treba prebaciti na potpuno novi teren. Mi ćemo se, barem što se tiče novaca, ugledaqti na taj primjer", zaključuje. 

Živi zid

Dalija Orešković

Radnička fronta

predsjednička kampanja

Katarina Peović

Marx i Engels

izbori za EP 2019.

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter