Vukovar, Ne ponovilo se

'Teško dišeš i oči ti se nakupe suzama i baš bude teško. Ali trebaš otići tamo. Iz poštovanja. Prema boli'


Valerija Bebek
18.11.2017.15:10
'Teško dišeš i oči ti se nakupe suzama i baš bude teško. Ali trebaš otići tamo. Iz poštovanja. Prema boli'
Reuters

sažeto

Anđelo Jurkas opisao je sovj posjet Vukovaru nakon 2000. godine


Valerija Bebek
18.11.2017.15:10

Na dan kada se svi sjećaju tužne 26. obljetnice pada Vukovara, hrvatski publicist, pisac i redatelj Anđelo Jurkas prisjetio se svog posjeta tom gradu heroju. Opisao je obnovljen grad i srdačne ljude, ali i strahopoštovanje koje je osjetio u memorijalnom centru. Njegov status prenosimo u cijelosti.

"Ulazili smo u Vukovar dosta. Poslije 2000-te. U škole. Road tripove. Izlete. Knjižnice. Festivale. Muzeje. Ušli dobre volje i s poštovanjem. Kao da nije grad nego čovjek. Miran i pitom. Susjed. Frend. Lega. Prepoznaješ ga po stisku likova s kojima se rukuješ. I zagrljaju. I trčanju njihove djece. Koja se smiju. Sve je tako spokojno. Dok ne zapitaš za sjećanje. Onda počinje bol. Bol od ljudi. I tragova ljudi. Jer je sve trebalo drugačije. Onda bi stali u memorijalnom centru i pod križevima. Ima neka jeza tog mjesta nije autosugestija.

iStock

Teško dišeš i oči ti se nakupe suzama i baš bude teško. Ali trebaš otići tamo. Iz poštovanja. Prema boli. Izvire iz stomaka i čini da se grčiš i da grliš to stvorenje pored tebe i privlačiš sebi i cijeniš moment i vrednuješ za život. Jer znaš gdje i u kome prestaje bol. A moglo je i drugačije. Ne desilo se nikad. I nikom. Kažu radimo sjećanja. I da bude lijepo. Kolone i mimohodi sjećanja ljudi i djece s lampašima nisu lijepi. Koma su. Ništa nije lijepo. Obnovljene su kuće i pofriškane fasade. Kako se zašiva bol bojim se da ožiljcima nije bistro. Kad su nestali i mrtvi najbliži nema mjesta za ponos. Samo bol. Dunav je ne ispere. Samo bol. Živi smo. Jebi ga, kao da i nismo."

Reuters

iStock

Vukovar

Anđelo Jurkas

18. studeni

Podijeli članak