Insajder podzemlja za 100posto

'U Hrvatskoj je lakše nabaviti dugu cijev od kratke. Mnogi sudionici Domovinskog rata nemaju ni za kruh pa prodaju svoje oružje'


Mia Mitrović
22.02.2019.21:00
'U Hrvatskoj je lakše nabaviti dugu cijev od kratke. Mnogi sudionici Domovinskog rata nemaju ni za kruh pa prodaju svoje oružje'
100posto

sažeto

Hrvatska je važnja zemlja na balkanskoj krijumčarskoj ruti, a zbog lošeg satanja u zemlji sve više se ljudi bavi švercom oružja, kaže naš sugovornik 


Mia Mitrović
22.02.2019.21:00

Da ne postoji ilegalna trgovina oružjem, Hrvatska ne bi uspjela izboriti svoju samostalnost. Nakon što se 1990. shvatilo da je nemoguće da se Jugoslavija raspadne bez sukoba, Hrvatska je na ilegalnom tržištu uz pomoć donacija emigracije počela nabavljati oružje, prvo kalašnjikove iz Mađarske, a potom i zahtjevniju opremu.. 

Domovinski rat odavno je završio, no njegove ožiljke i dalje osjećamo. Uz ožiljke, rat je za sobom ostavio i ogromne količine različitih vrsta oružja i pripadajućeg streljiva. Ministarstvo unutarnjih poslova republike Hrvatske stoga od 1992. provodi akcije dobrovoljnog vraćanja oružja.

Zbogom oružje

U najpoznatijoj akciji, 'Zbogom oružje', provedenoj 2001. do kraja je godine vraćeno 1613 automatskih i poluautomatskih puški, 26.556 komada eksplozivnih sredstava (mina, bombi, zolji i ručnih bacača), 1.613 kilograma eksploziva i čak 601.474 komada različitog streljiva. Akcija je na snazi i danas, a svatko tko dobrovoljno vrati oružje ne snosi nikakve sankcije. 

Ipak, usprkos naporima policije, priča se da su velike količine oružja zaostalog iz Domovinskog rata još uvijek zakopane na skrovitim mjestima, zazidane u kućama 'za svaki slučaj', a dio se prodaje i na crnom tržištu koje, zbog nestabilne situacije u Europi i svijetu, ponovno cvate.

Kako bismo saznali detalje o ilegalnoj trgovini oružjem u Hrvatskoj, zaputili smo se u džunglu zagrebačke Kustošije gdje smo posjetili Ivana zvanog Crni, dobrog poznavatelja i nekadašnjeg člana zagrebačkog podzemlja (sugovornikov identitet je izmijenjen, a podaci su poznati redakciji).

Profimedia

U dvorištu kustošijanske dvokatnice, neugledne izvana, no raskošnog interijera, parkiran je luksuzni automobil američke proizvodnje. Crni nas poziva da uđemo. Na televiziji se vrte turbofolk spotovi, a on nas nudi desetak godina starim viskijem.

Crni je veliki ljubitelj oružja, osobito kratkih cijevi. Posjeduje, kaže, šest pištolja i sve ih je nabavio na crnom tržištu. Oružje je danas u Hrvatskoj, tvrdi, puno teže nabaviti nego prije.

"Bez konekcija u podzemlju, oružje je u Hrvatskoj praktički nemoguće nabaviti, između ostaloga zbog dobrog i sustavnog rada policije. Lakše je doći do duge cijevi nego do kratkih. Po povoljnim cijenama u Hrvatskoj je lako nabaviti kalašnjikov, M48 ili papovku, a ima i dosta Škorpiona, a to je inače policijsko oružje. U Hrvatskoj ima još puno oružja zaostalog od rata, a zbog loše situacije u zemlji, njihovi ih vlasnici prodaju po niskim cijenama. Mnogi danas u Hrvatskoj nemaju ni za kruh pa prodaju oružje", uvodi nas u priču 50-godišnji Crni.

Divlje oružje iz Albanije

"Trgovina se odvija tako što poznaš nekog, a taj netko pozna nekog, tko pozna nekog. Tek treći ili četvrti u tom lancu je trgovac oružjem. Cijene se kreću od 400 kuna do 2.500 eura, ovisno o tome što želite, teško kalibarsko oružje ili oružje malog kalibra“, upućuje nas u cijene naš sugovornik.

Oružje koje nije zaostalo iz Domovinskog rata, dolazi iz Bosne i Hercegovine, Kosova i Albanije, a preko Hrvatske se transportira u zemlje zapadne Europe što je unosan posao, otkriva nam Crni.

„Biznis šverca oružja privlači mnoge jer je zarada odlična. Među švercerima ima sve više sitnih i neiskusnih kriminalaca, klinaca koji misle da će se time obogatiti preko noći. Oni najčešće bivaju otkriveni i pune stupce u novinama“, kaže nam Crni te dodaje da se u posljednje vrijeme većina oružja koje prođe kroz Hrvatsku prodaje u Francuskoj.

„Unazad tri godine, Francuzi daju duplo više novca za oružje nego ostatak Europljana. Razlog su možda nemiri i nestabilnost u zemlji pa ljudi traže zaštitu“, govori Crni te dodaje kako Hrvatska švercerima nije veliko tržište jer je zarada na Zapadu bolja.

„U Albaniji sanduk kalašnjikova nabave za oko 300-400 kuna po komadu, a na zapadu im se cijena penje do 3-4.000 eura“, govori Crni te dodaje da paralelno s oružjem, istim krijumčarskim rutama putuju i imigranti, a često se iste kriminalne skupine bave švercanjem oružja i ljudi. 

Trampe oružje za kokain

„S izbjeglicama dolazi i dosta oružja jer su među te jadne ljude koji bježe pred ratom i uništenjem infiltrirani i mnogi pripadnici međunarodnih kriminalnih organizacija i teroristi. Oni iskorištavaju gibanje masa, naoružani su i opasni. Oni koji prevoze ljude, prevoze i oružje koje se gomila u Albaniji koja se zbog sve nestabilnije situacije u zemlji i sama naoružava. Albanija je zbog svojih nedostupnih područja centralno tržište za kupnju ilegalnog oružja. U Albaniji posao preuzimaju šverceri koji oružje izvoze u Europu. Veliku ulogu u tome ima i naša domaća mafija jer je Hrvatska kao zemlja Europske unije važan dio tog lanca. Kako oružje putuje na zapad, tako mu raste i cijena, a nije rijetkost da švercerima umjesto novcem, plate kokainom“, opisao nam je složen švercerski proces Crni koji se povukao iz kriminalnog miljea, no veliki je kolekcionar oružja koje nabavlja preko prijatelja koji sudjeluju u švercu.

100posto

„Kada idu u nabavku, tražim da i meni riješe ono što mi treba, ako nađu. Dogovor u pravilu traje puno dulje nego primopredaja koja se događa u nekoliko sekundi, negdje na osamljenom mjestu. Provjere nema, sve funkcionira po principu, uzmi ili ostavi. Ako je oružje neispravno, a znalo mi se i to dogoditi, onda imam peh jer reklamacije se ne uvažavaju“, pomalo se šali Crni koji sada ima svog stalnog i pouzdanog dobavljača s Kosova za koje kaže da je puno oružja što je dio lokalne tradicije.

Ilegalno oružje u Hrvatskoj kupuju uglavnom pripadnici podzemlja. Katkad su kupci i 'civili', no u tom slučaju se događa najviše tragedija, smatra Crni.

„U oružje moraš biti upućen da bi mogao baratati s njime, a civili za to često nisu obučeni. Oni najčešće kupe oružje da bi postigli lažan osjećaj važnosti, no ne upotrebljavaju ga jer ga se zapravo boje, a kada ga ipak upotrijebe, nastane kaos“, priča Crni te dodaje da je to najčešći razlog zbog kojeg šverceri oružja 'padaju'.

Rigorozne kazne 

„Najlakši put do zatvora šverceru je ako proda oružje neiskusnom civilu samo zato što mu je frend, a on ga nosi kao suvenir, pokazuje svima i k*rči se po kvartu. Kada murija uhiti takvog, on se rasplače već nakon trećeg šamara i sve im prizna", ljut je Crni.

Ipak, velike pomame za ilegalnim oružjem u Hrvatskoj nema jer su kazne za posjedovanje rigorozne. Ako vas ulove, prijeti vam i do pet godina zatvora, a i krijumčarenje je zbog tehnološke revolucije postalo kompliciranije nego prije.

„Krijumčariti je teže nego ranije jer murija sada skenira svako vozilo na granici i točno mogu utvrditi u kojem se nalazi oružje. Nekad ga je bilo lakše sakriti nago danas. Međutim, na granicama ne uspijevaju zaustaviti sve izbjeglice, a slično je i s oružjem. Katkad šverceri na policiju otvore i vatru. Plavci su tu u nezavidnom položaju, ali trude se“, hvali rad hrvatske policije Crni.

Foto: Mario Todorić / CROPIX

„Usprkos tome, Hrvatska je plodno tlo za ilegalnu trgovinu i šverc svega jer je sveopće stanje u zemlji loše. Što manje love ljudi u Hrvatskoj imaju, to je vjerojatnije da će se okrenuti ilegalnim radnjama“, govori Crni te dodaje da je, kada je u pitanju oružje, najvažnija sigurnost.

Sigurnost je najvažnija

Tragedije i problemi se događaju, kaže, uglavnom zbog toga što vlasnici oružja ne znaju pravilno rukovati s pištoljem jednom kada ga posjeduju.

„Najveća i najčešća greška je držanje oružja na dostupnom mjestu pa dolazi do ranjavanja, samoranjavanja i ubojstava zbog obiteljskih svađa, a mogu nastradati i djeca. Sigurnost je stvarno najvažnija. Pištolj mora biti pohranjen tako da je prazan, meci ne smiju biti u šaržeru. Pištolj se drži na jednom mjestu, dok je šaržer pohranjen negdje drugdje. Na žalost, mnogi se toga ne drže pa dolazi do tragedija o kojima čitamo u crnoj kronici“, objašnjava Crni i pokazuje nam svoju elegantnu, crnu Berettu, jedino oružje koje drži u kući 'za svaki slučaj' (naslovna slika).

Većinu onoga što nam je rekao naš sugovornik, potvrdio je i Željko Cvrtila, jedan od vodećih hrvatskih kriminalista.

„U Hrvatskoj je nešto jednostavnije doći do ilegalnog oružja nego u zapadnoj Europi jer su ratni sukobi na našim prostorima završili relativno nedavno, a dobar dio oružja negdje zakopan ili zazidan. S odmakom vremena, oružja je sve manje, no Hrvatska je važna zemlja u ilegalnim krijumčarskim lancima. Kako je ilegalan transport najskuplji, za kriminalne je skupine to odličan izvor zarade“, objašnjava Cvrtila te dodaje kako je logično da se istim kanalima švercaju ljudi, oružje i ostala ilegalna roba.

Anton Hauswitscka / Dubrovacki vjesnik / CROPIX

„Kada se jednom uspostavi takav kanal, to je kao da je izgrađena vodovodna cijev kroz koju onda prolazi svašta. Krijumčarske rute dobro su uhodane i odlično organizirane. Jedan ogranak ide iz Srbije, drugi s Kosova, a krijumčarenje se organizira po principu štafete. Kada 'paket' prijeđe granicu, preuzima ga druga ekipa i šalje dalje“, objašnjava.

Oružje za masovno uništenje 

U svom izvješću za 2017. hrvatska Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) trgovinu oružja navodi kao sigurnosni problem zbog nekih rizika koje donosi.

„Uslijed brojnih kriznih žarišta na području Bliskog Istoka i Afrike povećana je potražnja za oružjem i vojnom opremom ilegalnim kanalima. S obzirom na visoku profitabilnost trgovine oružjem, pripadnici kriminalnog miljea iz Republike Hrvatske i država okruženja nastoje se pozicionirati kao posrednici u toj trgovini.

Pri tome takvo oružje, korištenjem lažne izvozne dokumentacije, završava na područjima koja su pod međunarodnim embargom. Sigurnosnu prijetnju za Republiku Hrvatsku predstavlja i rizik korištenja hrvatskog teritorija za krijumčarenje oružja za masovno uništavanje, opasnih tvari te sredstava i tehnologija dvojne namjene. U rujnu 2016. godine, jedna je strana državljanka na graničnom prijelazu uhićena zbog posjedovanja radioaktivnog materijala“, stoji u izvješću SOA-e.

Reuters

Oružje za masovno uništenje predstavlja potencijalnu opasnost, dok je vatreno oružje koje je u Hrvatskoj i dalje prisutno, realna prijetnja sigurnosti građana.

„Hrvatska nije označena kao primarna meta terorističkih organizacija, no točno je da jedna automatska puška može odnijeti velik broj života čemu smo svjedočili nedavno u Parizu. Terorističkim skupinama više nije ni potrebno oružje da bi ubijali ljude što pokazuju primjeri napada kamionima na pješake. Problem je oružje, no najveći je problem čovjek i ne kaže se uzalud, ne ubija oružje, ubija čovjek“, zaključio je Cvrtila.

Domovinski rat

balkanska ruta

ilegalna trgovina

krijumčarenje oružja

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter