nek' se sklanja tko može

U atomska skloništa stane samo osam posto Hrvata, no ni tamo nema spasa: Ne obnavljaju se 'od Tita', u njima ne bi preživjeli ni jedan dan


Daniel Radman
11.04.2019.14:00
U atomska skloništa stane samo osam posto Hrvata, no ni tamo nema spasa: Ne obnavljaju se 'od Tita', u njima ne bi preživjeli ni jedan dan
Ilustracija / Maja Zlatevska / Cropix

sažeto

Kad bi se dogodilo nešto što bi zahtijevalo korištenje skloništa, mi zapravo ne znamo ni gdje su, ni kako se mogu koristiti, kaže naš stručnjak za sigurnost


Daniel Radman
11.04.2019.14:00

Ukoliko u Hrvatskoj dođe do nuklearne opasnosti, u adekvatnim skloništima utočište bi moglo naći između 7 i 8 posto Hrvata, a i to su jako optimistične brojke. U nekim gradovima, poput Zagreba, situacija je nešto bolja, tu se postotak kreće oko 20 posto, no i to je uglavnom na papiru.

"Što nam i to vrijedi ako imamo skloništa ukoliko sustavi ventilacije i filteri nisu održavani?", upitao se dr.sc.Robert Mikac sa Fakulteta političkih znanosti, nositelj kolegija 'Upravljanje krizama' - nekad i načelnik Sektora za civilnu zaštitu Državne uprave za zaštitu i spašavanje (DUZS) - ukazujući i na onaj drugi problem: to što imamo uglavnom je u očajnom stanju.

Švicarci imaju mjesta, oni bi nas mogli primiti

Profimedia

Preko Grada Zagreba i MUP-a, u čijem sastavu od Nove godine djeluje nekadašnji DUZS, pokušali smo napraviti 'vizitu'. Nisu nam baš htjeli izići u susret. No, jedno je posve jasno: u ovaj vid zaštite se odavno ne ulaže, pa tek poneki prigodni tekst u medijima – recimo, kad se dogodila nesreća u nuklearki u Fukushima ili kad su Indija i Pakistan kao dvije nuklearne sile bile na rubu rata – otkrije porazno stanje. Recimo, znakoviti su naslovi na dva lokalna portala, jedan kaže 'Nuklearni udar preživjelo ne bi niti 500 Šibenčana', drugi pak kaže 'Samo šest atomskih skloništa na sedam zagorskih gradova'.

Za usporedbu, Švicarska, kao najsigurnija zemlja na svijetu može skloniti sve svoje stanovništvo. Ondje postoji oko 300.000 atomskih skloništa koja su uvijek u stanju pripravnosti, a da stvar bude zanimljivija, po svom kapacitetu čak i premašuju 8,5 milijuna koliko trenutno ova država broji stanovnika. Za usporedbu, dvije vodeće nuklearne sile, SAD i Rusija, mogle bi pružiti sklonište za oko 80 posto populacije.

"Možemo s jedne strane govoriti o nedostatku novca, a s druge i o nedostatku vizije i upravljanja, kao i nedostatku obazrivosti prema onome što je društveno. I zato smo danas tu. Samo pogledajte strateške dokumente, gdje to Hrvatska ima projekcije o onome što nas čeka 2030., 2050. ili 2100., pa da to možemo pratiti i u tom smjeru se razvijati", kaže nam Mikac.

Naslijeđe hladnog rata

Tom Dubravec / CROPIX

Sve ovo što danas zapravo imamo naslijeđe je bivše države. Jugoslavija je živjela u paranoičnim vremenima, za vrijeme Hladnog rata između SAD-a i SSSR-a – tijekom koje se držala po strani – kada se konstantno zveckalo nuklearnim oružjem. To je i jedan od razloga što nam je nešto i ostalo.

"Svako vrijeme nosi svoje izazove i opasnosti. Jugoslavija, kao nesvrstana država, predviđala je da bi se mogli dogoditi vojni napadi koji potencijalno ne bi bili izravno usmjereni prema njoj, nego kao posljedica drugih sukoba. U tom kontekstu je bilo izuzetno važno zaštiti stanovništvo, a to se, prije svega, planiralo kroz sustav izgradnje nuklearnih skloništa. S obzirom na tu doktrinu bile su i obveze gradnje takvih skloništa kod izgradnje većih objekata ili na onim mjestima gdje se predviđalo da bi mogao biti veći broj stanovnika", pojasnio nam je još jedan stručnjak za nacionalnu sigurnost dr. Vlatko Cvrtila planove bivše države.

No, u međuvremenu se promijenila doktrina, i sve procjene govore kako je mali rizik od nuklearne opasnosti. Onda se napustilo i ono što je već postojalo, a da ne govorimo o razvijanju sustava.

"Nisam čuo da se nakon 1995. izgradilo i jedno sklonište kad su se gradili veći stambeni ili neki drugi objekti", dodao je Cvrtila.

Crkva u atomskom skloništu 

Srdjan Vrancic / CROPIX

Priča nije iz Hrvatske, ali je slikovito objasnila što se dogodilo sa skloništima u regiji. Tako su u Sarajevu krenuli u akciju čišćenja, a iz 64 skloništa s 'nuklearnim' predznakom iznijeli su 150 tona otpada!

Da nije bolje ni kod nas pričao nam je bivši zaposlenik DUZS-a koji nam je potvrdio kako u našim skloništima nije puno bolje. Odmah treba reći, zgrade u privatnom vlasništvu raspolažu svojima, a preostala su u nadležnosti države, tj. jedinica lokalne samouprave. Neka od njih, sukladno zakonu, iznajmljena su, a zakupnici – najčešće sportski klubovi ili umjetničke udruge, čak i Crkva! – imaju obvezu 'iseliti' u slučaju potrebe u roku od 24 sata.

"Nema dovoljno novca za održavanje. Vi stalno trebate velika ulaganja, u filtere za zrak, stalni dovod hrane, vode... To nam nije prioritet. Slično je i s gradnjom novih. Recimo, nekad ne bi mogli dobiti uporabnu dozvolu ako kuća ne bi imala sklonište, a kako je izgradnja podizala cijenu i za 30 posto, u 'tržišnim' vremenima odustalo se od toga."

Nek' bježi tko stigne

Ilustracija / Maja Zlatevska / Cropix

No, opet, kao što smo spomenuli, Fukushima ili sukob Indija-Pakistan s vremena na vrijeme podignu svijest o tome da neki rizik postoji, no prema dokumentima nazvanim 'Procjene rizika od velikih nesreća' koji se donose na godišnjoj razini nuklearna opasnost se ignorira. Zašto je tako, pojašnjava nam Cvrtila.

"U svijetu postoji toliko nuklearnog naoružanja da bi se planeta mogla 16 puta uništiti. Treba li to podignuti svijest? Samo jedan udar između velikih sila mogao bi u potpunosti uništiti život na zemlji. No, pogotovo kod nas u zapadnom svijetu, mi polazimo od neke racionalnost da nije nitko nije lud da bi tako nešto napravio i zato je mala vjerojatnost da bi se ono moglo upotrijebiti."

"Bez obzira na malu vjerojatnost, činjenica je da smo zanemarili neke elemente razvoja sigurnosne kulture jer, na kraju krajeva, kad bi se dogodilo nešto što bi zahtijevalo korištenje skloništa mi zapravo ne znamo ni gdje su, ni kako se mogu koristiti, ni održavaju li se u uopće."

Jedino utješno je – barem ako spominjemo potencijalnu opasnost od Krškog – da sigurnosni stručnjaci preporučuju evakuaciju, a ne sklanjanje u 'pod zemlju'.

"Da, u takvim slučajevima, primjeri i iskustva pokazuju da je evakuacija najbolji i najbrži način kako stanovništvo skloniti iz područja visokog zračenja."

atomska skloništa

civilna zaštita

nuklearna pritjetnja

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter