ekskluzivno otkriće 100posto

U centru Zagreba pronašli smo tajno propagandno oružje CIA-e iz razdoblja Hladnog rata koje vrijedi skoro 50 tisuća kuna, a provjerili smo što još kriju antikvarijati


Mia Peretić
08.12.2018.14:00
U centru Zagreba pronašli smo tajno propagandno oružje CIA-e iz razdoblja Hladnog rata koje vrijedi skoro 50 tisuća kuna, a provjerili smo što još kriju antikvarijati
Damjan Tadic / CROPIX

Mia Peretić
08.12.2018.14:00

Često posjećujem antikvarijate, ne mogu reći da sam klasični knjiški crv, ali barem jednom mjesečno kupim knjigu. U zadnje me vrijeme dosta "loži" neka vlastita varijanta proustovske potrage za izgubljenim vremenom pa uglavnom kupujem knjige koje su me obilježile kada sam bila tinejdžerka. To su neka moja blaga. I drugi ljudi ih pohode kako bi, pak, upecali neka vlastita.

A da se u antikvarijatima mogu zateći itekakve vrijednosti koje nadilaze sentimentalne subjektivne momente, uvjerila sam se kada sam u samom centru Zagreba pronašla, ni manje ni više, no dio svjetske povijesti: tajno propagandno oružje američke središnje obavještajne agencije. I ne, nije se radilo o kakvom specifičnom hladnom ili vatrenom oružju. Nisam pronašla zaostalu bombu, niti podatke o nuklearnim postrojenjima. Pronašla sam jednu knjigu.

Damjan Tadic / CROPIX

"Evo, ovo je rijetko i prvo rusko izdanje Doktora Živaga čiji je autor ruski pjesnik, književnik i nobelovac Boris Pasternak", kaže nam Bruno Pletikos, direktor antikvarijata Studio, vadeći vrijednu knjigu iz etuija koji služi kao zaštita ove povijesne baštine.

Doktor Živago - knjiga kao oružje koje vrijedi skoro 50 tisuća kuna

Knjiga, kaže Pletikos, vrijedi čak 48 tisuća kuna, a vjeruje se da je diljem svijeta ostalo svega 200-tinjak neoštećenih primjeraka ovog izdanja.

Damjan Tadic / CROPIX

Kupili su je ne znavši da je upravo ovaj primjerak jedan od tih par stotina čitavih romana.

U čemu je njezina vrijednost i što jedna CIA ima s ruskim piscem iz prve polovice 20. stoljeća?

Naime, priča ide ovako. 

Prije nekoliko godina su Peter Finn i Petra Couvée objavili knjigu "Afera Živago", u kojoj, temeljem deklasificiranih tajnih izvješća, otkrivaju kako je američka CIA 1958. godine, kao propagandno oružje i dio intelektualne bitke za vrijeme Hladnog rata između Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza, odlučila tiskati prvo rusko izdanje Doktora Živaga, romana koji je u tadašnjem SSSR-u označen kao antisovjetski, te za koji nije bilo šanse da ikada bude objavljen.

"I to je Boris Pasternak jako dobro znao i stoga je dao rukopis talijanskom izdavaču Feltrinelliju u Milanu. On je tiskao knigu, no na talijanskom. Spremao je izdanje na ruskom, no CIA se dočepala tog rukopisa, te su u suradnji s nizozemskom tajnom službom dali tiskati prvo rusko izdanje. S obzirom da je talijanski izdavač Feltrinelli jedini imao autorska prava za tisak, čelnici CIA-e su odlučili sakriti svaki trag i potpisati Talijana kao izdavača, dok je u stvari roman tiskan u Nizozemskoj. Objavili su ilegalno prvo rusko izdanje i dijelili ga u Vatikanskom paviljonu na Svjetskoj izložbi u Bruxellesu 1958. godine", priča nam Tatjana Smoljić, kroatistica i zaposlenica antikvarijata Studio i nastavlja:

"Ovaj su događaj izabrali namjerno, jer je to bila rijetka prilika da knjiga dođe u ruke sovjetskih građana koji su uspjeli dobiti vizu za dolazak u Belgiju. Naum CIA-e je bio da ovu antisovjetsku literaturu Rusi u što većem broju prokrijumčare nazad u zemlju, jer su Amerikanci zaključili da Doktor Živago ima 'veliku propagandnu vrijednost'. Iako je tiskana u nešto više od tisuću primjeraka, većina je uništena jer se ipak radilo o underground literaturi s koje su odmah trgane korice, knjige su čerupane u djelove, a stranice spremane u džepove".

CIA "dobila" i Nobela

Kasnije je CIA dotiskala još devet tisuća primjeraka minijaturnog izdanja, njihovi su agenti roman djelili kako god su znali i umjeli, a vrhunac priče odvija se kada je 1958. godine CIA navodno odigrala i ključnu ulogu u dodjeli Nobelove nagrade za književnost Pasternaku, kojem je, uslijed linča i progona koji je doživljavao kao antisovjetski element, pao mrak na oči. Nobela je na koncu i dobio, no već 1960. godine, vjerojatno "načet" silnim pritiscima, obolijeva i umire od raka pluća. 

Senzacija oko knjige "Afera Živago" je s njezinim objavljivanjem bila golema, a fantastična je činjenica da se primjerak jedne nevjerojatne povijesne priče, o kojoj je brujao cijeli svijet, našla u samom centru Zagreba, te da smo svu simboliku hladnoratovskog kulturnog i obavještajnog ratovanja pronašli u zagrebačkom antikvarijatu.

Vrijedna izdanja iz hrvatske povijesti

No, ne čuva se ovdje samo trag svjetske povijesti. Direktor Bruno Pletikos pokazao nam je i druga izdanja na koja su ponosni. 

"Tu su i prva izdanja dviju zbirki pjesama Tina Ujevića (Kolajna i Lelek sebra), obje s potpisom i posvetom samog Ujevića i njegovim stihom. Svaka košta oko tisuću eura", priča nam Pletikos i navodi treću zanimljivost:

Damjan Tadic / CROPIX

"Posebna je i knjiga "Alkar" Dinka Šimunovića iz 1932. godine, humanitarno tiskana kao pomoć samom piscu koji je za to vrijeme bolestan ležao u bolnici. Organizirana je humanitarna akcija u kojoj je 11 hrvatskih renomiranih umjetnika tiskalo knjigu u kojoj su i njihovi potpisi.

Damjan Tadic / CROPIX

Dakle, riječ je, između ostalog, o Ivanu Meštroviću, Vladimiru Nazoru i Jozi Kljakoviću. U knjizi je potpis i samog Dinka Šimunovića, vidi se da je pisan drhtavom rukom jer je ležao bolestan u krevetu". 

Kako ide posao u našim antikvarijatima?

"Antikvarijat Studio otvoren je 2002. godine, no ja imam antikvarnog iskustva još od ranije. Šok mi je bio 5 posto PDV-a, s obzirom da ovo nije baš profitabilan posao i takvi mali financijski šamari nam puno odmažu. Dio naše ponude su i srednjoškolski udžbenici koji su se morali kupovati, no od 2014. su se počeli dobivati besplatno, što je automatski značilo i manji financijski prilijev za nas.

U ponudi imamo i nove knjige koje su kod nas uvijek ispod cijene, imamo i stara izdanja, rasprodana izdanja, stručnu i popularnu literaturu, knjige iz područja filozofije, umjetnosti, dječje literature i tome slično", kaže nam Pletikos.

Pomama za knjigama na njemačkom

Knjige se i dalje kupuju, no u zadnjih nekoliko godina primjetili su i jedan vrlo zanimljiv trend:

"Iz svakog područja postoji literatura koja je tražena, no primijetili smo da u zadnjih nekoliko godina jako dobro idu knjige na njemačkom jeziku. Dakle rječnici, gramatike, priručnici za učenje jezika, to sve ide kao što je nekad, recimo, išla prodaja takvih knjiga za potrebe učenja engleskog jezika. To nam je bilo iznenađujuće", rekao nam je direktor Pletikos i dodao kako im, uz domaće kupce, nekad svraćaju i stranci koji često očekuju da će ovdje nabaviti knjigu koja je kod njih vrlo skupa po izrazito povoljnoj cijeni. 

"Onda se iznenade kada vide cijenu, no rijetko razgledavaju. Najviše traže beletrisitku na engleskom, vjerojatno traže štivo tijekom svog boravka ovdje. No, rijetko nam dolaze".

Angedote iz antikvarijata

Osim stranaca koji očekuju da će u hrvatskom antikvarijatu vjerojatno knjigu dobiti gotovo pa besplatno, ovaj posao, kao i svaki drugi, obiluje raznim anegdotama s drugim mušterijama. Tatjana nam je ispričala situaciju kakva im se zapravo često događa, a tiče se nastojanja da ih se uvjeri kako bi knjigu procjenili na mnogo više od realne vrijednosti:

"Nudili su nam da otkupimo najmanju knjigu na svijetu. No, najmanja knjiga na svijetu je veličine zrna riže, a ova je bila približno pola centimetra puta pola centimetra. Tvrdio je da ta knjiga vrijedi 200 tisuća kuna, a od mene je tražio da mu napišem certifikat s mojim potpisom i žigom. No, kada bih to napravio, ja tada stojim iza toga. Uvidom u cijene tog istog izdanja na internetu, primjetili smo da se ta knjiga može nabaviti za oko 400 dolara, dakle desetinu cijene. Imaju razne ideje, kaže nam gospodin Pletikos, a Tatjana se prisjeća jednog čovjeka kojem su knjige točno određene veličine trebale da od njih napravi police. 

Damjan Tadic / CROPIX

Nađe se i onih koji ne shvaćaju što točno znači prvo izdanje, potpisano od strane autora:

"Jedna je gospođa za svog nećaka tražila Hemingwaya "Starac i more", prvo izdanje na engleskom. Zvala je i tvrdila da je to po antikvarijatima vidjela za 400 kuna, a to je izdanje koje vrijedi minimalno 10 tisuća dolara. kad sam joj to rekla, pitala je u čudu 'Zašto toliko za tu malu knjižicu?', prisjeća se Tatjana, a Bruno dodaje:

"Došli su samouvjereno tražiti prvo izdanje Huxleya s potpisom, ja sam rekao da, ako je to prvo izdanje i njegov potpis, to i nije baš niska cijena. Oni su rekli da znaju, da to košta oko 40 tisuća kuna, no pošto su došli u antikvarijat, mislili su da je to ovdje znantno jeftinije".

Posebno je simpatična bila priča s jednom gospođom koja je kupila knjigu s posvetom, a koja je sasvim slučajno bila posvećena ženi, njezinoj imenjakinji. 

"Gospođa je bila uvjerena da smo joj tu posvetu napisali mi", prisjeća se kroz smijeh Tatjana. 

Oprostili smo se od ljubaznih Brune i Tatjane i krenuli, a gdje drugdje, no u samo Srce lubenice

U redu, jasno vam je da smo krenuli pravac drugog antikvarijata koji se smjestio na Opatovini. Svaki puta kada sam tamo došla po knjigu, zatekla bih nekog pasioniranog čitatelja, pravog znalca rijetkih naslova. Tako je bilo i sada: mlađi je momak s tolikim žarom pregledavao rijetke naslove, a na kraju je otišao s dvije knjige uz napomenu da je sad neko vrijeme miran jer mu se nakupilo dosta toga što nije pročitao. 

"Srce Lubenice je bio radni naslov, bilo je važno da nam se antikvarijat ne zove Megastore ili tako nešto. A ovo ime je zapravo asocijacija na onaj slađi dio, na sukus, jer knjižare imaju nove naslove, a mi imamo sve što procjenimo da nam je zanimljivo, što je za nas bit", kaže nam Davor Jurić.

Damjan Tadic / CROPIX

Jerko Grgec njegov je poslovni partner i vlasnik antikvarijata, dvojica su entuzijasta već godinama u poslu s knjigama, a njihovo poznanstvo seže još s nogometa u kvartu. Prije tri godine su se odlučili kako će skupa otvoriti antikvarijat.

"Splet okolnosti nas je doveo do toga, prijatelji smo, samo nas dvojica radimo i svatko radi sve", objašnjava Jerko.

Sve knjige su im posebne, a mi smo ih žicali da nam neke i pokažu

I oni u ponudi imaju vrijedne knjige, a na našu molbu su izdvojili nekoliko vrlo zanimljivih:

"Evo prva je knjiga Ruđera Boškovića, radi se drugom izdanju iz 1757. godine, a latinski je naziv 'Elementorum universae matheseus I - III'. Prvo izdanje je četiri godine ranije izašlo u Rimu, a ovo u Veneciji. Dakle, radi se o matematici. A evo i prve knjige o matematici koja je tiskana u Zagrebu. Naslov je "Aritmetika horvatska", autora Mihalja Šiloboda Bolšića iz 1758. godine", pokazuje nam Jerko. 

Damjan Tadic / CROPIX

"Kao u Cvjećarnici iz Alan Forda"

Srce lubenice ležerno je i opušteno mjesto, dečki znaju reći da ovdje vlada prava kućna atmosfera, te da se ljudi ovdje često osjećaju kao da su doma. 

"Nije loše, obično ljudi na sam prostor reagiraju pozitivno, iako postoji mali broj onih kojima se naš unutarnji dizajn baš i ne sviđa. Jedan čovjek nam je rekao "Stari, nemoj se ljutit, ali antikvarijat ti izleda kao Cvjećarnica iz Alan Forda", prisjeća se Jerko. 

Jednom im je, kažu, jedan zanimljivi umjetnik, čije bi se ime s francuskog moglo prevesti kao Ivica Možda, bez njihovog znanja dizajnirao kolaž koji se nalazi s lijeve strane ulaznih vrata. 

"Privilegija je raditi ono što volite ako od toga možete živjeti"

I u ovom slučaju nas je zanimalo kako je živjeti od knjige, a u njihovom slučaju i za knjigu. Jerko nam kaže da ima boljih, ali i lošijih razdoblja, no u globalu:

"Privilegija je dok možete živjeti od ovoga i još ako volite knjige, onda je sve izvrsno".

Damjan Tadic / CROPIX

Srce lubenice broji oko 10 tisuća naslova iz svih područja, no dečki vole reći da su na opremanje i izbor knjiga utjecale njihove vlastite biblioteke i afiniteti. Ovdje se zaista možete izgubiti u mnoštvu knjiga. Obojica u pasionirani čitatelji i potpuno vjeruju u posao kojim se bave. Jer je za njih to katkad i više od posla, kaže nam Jerko:

"Ja volim preporučiti knjigu ljudima, baš kao što sam i tebi preporučio Salingera, to je jednostavno, svi koji tvrde da knjige nisu obična razonoda su u pravu. Treba naučiti čitati, no činjenica jest da je uvijek manjina čitala. No, opet mogu reći da sam stvarno iznenađen brojem ljudi koji su pasionirani čitatelji".

Knjige doživljavam na fizički način, a posebno ako mi neki dio ostane u sjećanju, znam da će me to pratiti dok sam živ. Prije 14 godina sam imao tešku operaciju kralješnice, Meni je jedna od najdražih knjiga "Gog" Giovannija Papinija. Sjedio sam pred operaciju, blokirnaih leđa i čitao sam Papinija po peti ili šesti puta kad sam se počeo nekontrolirano smijati. Sestra je ušla u sobu, prestrašena jer nije znala što se zbiva, ja sam joj samo rekao 'Nešto se miče'. Tek tada se prepala, a ja sam odmahnuo rukom i rekao joj da je to pasus iz knjige. Gog, glavni lik, u tom dijelu susreće razne poznate ličnosti poput Einsteina, koji mu objašnjava što se sve u zadnji 15 godina dogodilo u fizici, te da se sve može svesti u jednu rečenicu 'Nešto se miče'. I dan danas uvijek kad to pročitam umrem od smijeha. Imam puno tih knjiga koje jako volim", rekao nam je Jerko i zaključio:

"Knjiga je više od puke razonode, njoj nešto trebaš dati da bi nešto dobio za uzvrat".

Mušterije su im super, no tu i tamo nađu se oni koji bi uvijek jeftinije

I ovdje, kao i u antikvarijatu koje smo obišli ranije, imaju iskustva s ljudima koji misle da se ovdje baš sve može dobiti gotovo besplatno.

"Iako se rijetko nerviram, jednom me prilikom posebno razljutila jedna gospođa koja je ušetala, kopala po izdanjima za 10 kuna i mrtva - hladna pitala imamo li Kunderu za 10 kuna. Tada mi je stvarno došlo da ju pitam ušeta li tako u trgovinu u traži popust na parizer ili nešto drugo što kupuje. Bio je slab promet i užasno sam bio ljut", kaže nam Jerko, a Davor dodaje kako se baš kroz kupnju knjiga može dobiti i dobar uvid u stanje društva.

Damjan Tadic / CROPIX

"Imaš dobar presjek kroz stare knjige, oni koji najviše čitaju često imaju najmanje novca da kupe knjigu".

Navukli smo Japanca na prvi album Prljavog kazališta

Jerko i Davor su, iako se primarno bave knjigama, odlučili da u svoju djelatnost uvrste i prodaju ploča, CD-ova i DVD-a, što se pokazalo kao pun pogodak. Često im dođu turisti ili Hrvati koji žive vani, te uvijek traže nešto hrvatsko prevedeno na engleski, hrvatsku glazbu, a dečki im uvijek rado nešto preporuče:

"Došao je jedan 19-godišnji Japanac, tražio je hrvatsku glazbu, nešto do rock' n' rolla je htio. Pustio sam mu prvi album Prljavog kazališta, bio je oduševljen. I rekao sam mu da imam još par njihovih CD-ova ali da su se promijenili. Pustio sam jedan kasniji CD, reći ću samo da nije bio sretan, rekao mi je da to nije isti bend", prisjeća je Jerko.

Možda jest uvijek čitala manjina, ali dobra vijest je da u eri brzine i inetrneta, ljudi i dalje ostaju vjerni knjizi 

Iz obilaska antikvarijata odlazimo zaista sretni, jer, kako je najbolje rekao Jerko iz Srca lubenice, uvijek je manjina čitala, a dokle god i dalje ima zaljubljenika koji s guštom prebiru po starim i novim naslovima, ima nade za ovo društvo, prečesto i previše pogubljeno u moru aplikacija, iskrivljenog realiteta i praznog sadržaja koji nude društvene mreže.

Zagreb

CIA

Hladni rat

antikvarijati

Doktor Živago

Srce lubenice

Antikvarijat Studio

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter