boris jokić za 100posto

'U sedmom smo razredu pisali zadaćnicu na slobodnu temu, dobio sam trojku uz komentar: 'Jokiću promašio si temu.' Prati me to kroz život, ali pogodit ću je jednom, tako mi svega'


Mia Peretić
14.03.2019.21:00
'U sedmom smo razredu pisali zadaćnicu na slobodnu temu, dobio sam trojku uz komentar: 'Jokiću promašio si temu.' Prati me to kroz život, ali pogodit ću je jednom, tako mi svega'
Bruno Konjevic / CROPIX

sažeto

Otkrio nam je što misli o radu ministrice Divjak, kako su mu nudili političke funkcije, ali i zašto se s djecom 'svađa' oko glazbe u kući


Mia Peretić
14.03.2019.21:00

Boris Jokić javnosti je postao poznat kao jedan od autora i voditelja reforme obrazovanja, odnosno kurikularne reforme. Nakon što je javno progovorio o političkim, odnosno ideološkim pritiscima na sam projekt, zatražio je razrješenje zajedno s ekspertnom skupinom kojoj je bio na čelu. Kako je tada rekao, više nije osjećao da ima podršku, te da na političke utjecaje, bili oni s lijeva, s desna ili s centra, ne može pristati.

Rušenje projekta obrazovne reforme dovelo je do masovnih prosvjeda diljem zemlje na kojima se okupilo 40 tisuća ljudi, a i danas se pamti kao jedan od najvećih prosvjeda u inače protestima nesklonoj Hrvatskoj.

Jokić danas radi u Institutu za društvena istraživanja, no i dalje aktivno prati što se zbiva na polju obrazovnih politika, ali i u cjelokupnom društvu.

Za 100posto otkrio je što misli o obrazovnoj reformi ministrice Blaženke Divjak, ideološkim pritiscima, kako to izgleda kada političari nude funkcije, te planira li se i sam politički angažirati. No, popričali smo i o ležernijim temama, od glazbe do sjećanja iz njegovih školskih klupa.

Rekli ste nedavno da je "cjelovita kurikularna reforma projekt koji je umro. To je možda i dobro...". Što ste pod time mislili?

Cjelovita kurikularna reforma osmišljena je kao ambiciozna promjena ne samo onoga što se uči, već prije svega toga kako se uči i poučava u hrvatskim školama, kako se ocjenjuje i vrednuje, gdje se i s kim uči. U okviru reforme izrađena su rješenja za sve razine i vrste odgoja i obrazovanja. Recimo, osmišljen je model izbornosti u gimnazijskom obrazovanju, drugačija organizacija osnovne škole, novi oblici umjetničkog obrazovanja, objektivniji i pravedniji oblici vrednovanja, sustavna i dugoročna rješenja za darovite i učenike s poteškoćama.

Sva ta rješenja su odbačena od strane ministarstva i Vlade RH. Ono što je ostalo skromna je inovacija sadržaja učenja koja ne mora značiti ništa loše za sustav, ali to nije Cjelovita kurikularna reforma. Ovo 'dobro je' odnosi se na stav da takvu promjenu jalova hrvatska politika ne može niti izvesti i kao iskrenu želju da se neki drugi pokušaji odmaknu od sjene te naše reforme.

Damjan Tadic / CROPIX

Kako komentirate "Školu za život", obrazovnu reformu ministrice Divjak, koliko je u njoj ostalo od one reforme koju ste vi predlagali kao čelnik ekspertne skupine?

Želim joj sreću. U njoj je ostala inovacija sadržaja predmeta, a svi ostali elementi koji su dugoročno trebali promijeniti naš sustav odgoja i obrazovanja te ga pomaknuti k nekim pozitivnijim perspektivama su minorizirani ili odbačeni. Osnovni razlog za to je što se radi o promjenama koje traju dugo, promjenama koje nije jednostavno upakirati u PR celofan, promjenama za koje treba pošteno zaprljati ruke i prije svega raditi sa školama.

Foto: CROPIX

Koliko je obrazovanje pod utjecajem svjetonazora konzervativnih marginalnih skupina s političkim utjecajem? Vi ste prilikom svoje ostavke spominjali HRAST

Obrazovanje je uvijek i svugdje mjesto ideoloških borbi. U Hrvatskoj se pak radi o sukobu koji nadilazi dnevnopolitičke šamare i ogrebotine.

Već dugo ovdje obrazovanje služi stvaranju poslušnika i klimavaca glavama, ljudi koji neće propitivati i dovoditi u pitanje autoritete i moćnike.

Ljudi koji će se prikloniti toplim grudima stranačke politike i u tim grudima ostajati desetljećima kao ovisnici. A obrazovanje bi trebalo služiti suprotnome, a to je da mlada osoba može ostvariti svoje potencijale, da je sposobna učiti i raditi, da je sposobna kritički misliti, da poštuje drugoga i drugačijega i da je aktivan građanin. To je za političare i različite ideološke skupine opasna vizija mlade osobe jer takvima ne možete prodavati žvaku prošlosti, ne možete im lagati i držati PR konferencije, ne možete im krasti iz džepa pod krinkom mržnje, nacionalizma, šovinizma.

Kako ste se osjećali na dan kada ste odlučili dati ostavku s čelnog mjesta ekspertne skupine, što vam je prolazilo glavom?

Tog smo dana nas sedmero koji smo osmislili i vodili procese reforme znali da smo donijeli dobru odluku. Odluku utemeljenu na integritetu i odgovornosti. Znali smo da smo stručno vodili procese, da nikoga nismo izdali, zeznuli, prevarili, ukrali, uzeli novac…I to u zemlji gdje se krade, laže, uzima, ni za što ne odgovara. Bili smo mirni i onda smo otišli na pivo.

Damjan Tadic / CROPIX

Kako ste na osobnoj razini doživjeli prosvjed za kurikularnu reformu?

Nisam bio na prosvjedu 2016. godine. Sve što je vodilo do prosvjeda bio je zajednički rad nas sedmero i više stotina ljudi, a nipošto samo moj. Smatrao sam da je važno da se ljudi ne okupe oko osobe već oko toliko važne ideje za ovo društvo - ideje odgoja i obrazovanja. Važan je to trenutak za Hrvatsku jer su ljudi pokazali da ova zemlja može bolje. Bio sam sretan, ponosan i zahvalan. I sada sam.

Odgajamo li djecu koja razmišljaju svojom glavom ili osobe koje su sposobne dobro reproducirati pročitan sadržaj?

U Hrvatskoj ne postoji jasna koncepcija odgoja i obrazovanja. To je i bio osnovni razlog za Cjelovitu kurikularnu reformu koja je trebala osigurati da taj sustav djeluje kao povezana i jedinstvena cjelina.

Osim s odgojem i obrazovanjem, kao društvo imamo problem i s djecom i mladima. Oni nas iskreno ne zanimaju.

Posebno nas ne zanima što misle i imaju za reći. Kroz dugi niz godina njihov smo glas utišali do razine da su mladi ljudi u Hrvatskoj nijemi. Zbog nedostatka njihovih glasova, smatramo da su neobrazovani, nezainteresirani i glupi, a tome nije tako.

Zašto nam je, po vašem mišljenju, teško ne uplitati politiku u sve sfere društva? Politika, a posebno interesne skupine, petljaju se u obrazovanje i druga pitanja: od prava na pobačaj, prava na udomljavanje djece…

Politika je najvažnija djelatnost u određenom društvu i ona služi upravljanju procesima. Problem nastaje kada politiku i društvene procese vode ljudi kojima nedostaje znanja i morala, a koji u našem slučaju često imaju i previše bahatosti. Takvi se kupuju i prodaju za sitno jer nemaju ideju općeg dobra, ne razumiju trenutno mjesto hrvatskog društva u svijetu, ne predviđaju budućnosti. Koga je briga za budućnost u ovom društvu?

A ovi ideološki križarski ratnici nemaju baš puno veze s iskrenim uvjerenjima. Sve su Vam to pozicije zbog novca i koristi. Netko govori protiv kontracepcije, a trguje kontracepcijskim sredstvima. Netko je poslijepodne protiv prava na pobačaj, a ujutro asistira u privatnoj klinici tijekom pobačaja. Netko je u 2019. 'turbofolk' ustaša, a 1986. bio je 'novokomponirani' komunista.

Čime se sada bavite?

Na Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu s kolegicom Zrinkom Ristić Dedić vodim dvije znanstvene skupine koje se trenutno bave istraživanjem aspiracija i viđenja budućnosti mladih ljudi. Osim toga radim mnoge druge stvari u životu, imam glazbenu emisiju na Yammat FM-u, pišem dvotjednu kolumnu na T-portalu, pišem knjigu o glazbi za mlade ljude, držim predavanja po Hrvatskoj i Europi.

Tomislav Kristo / CROPIX

Jeste li ikada razmišljali o ozbiljnijem političkom angažmanu, sada i u budućnosti?

Jesam, no za sada sam odlučio da u bi u boksačkom meču hrvatske politike i vrijednosti koje želim živjeti pobjedu nokautom u prvoj rundi odnijela hrvatska politika. Jest da bi to bila pobjeda nepravednim udarcem nogom u međunožje, ali hrvatski suci to naravno ne bi vidjeli.

Mene su učili, a i ja učim svoju djecu, da se u životu treba ponašati odgovorno i s integritetom, da treba poštovati sebe i druge, da treba biti solidaran i živjeti s drugima i drugačijima. Sve je to suprotno hrvatskoj politici.

Je li vam ikada netko dao konkretnu ponudu za mjesto ministra obrazovanja ili nešto slično?

Mnogi su mi davali i daju ponude za sve moguće pozicije u politici, očito ne znajući vrijednosti koje zagovaram.

U zemlji u kojoj političari kupuju ljude za 'Torticu' ili 'Kiki bombon' takvo se razmišljanje čini čudnim. Kada Vas pitaju želite li biti ministar, a vi odgovorite 'ne' slijedi pitanje: Hoćete li onda u Europski parlament? Zanima li Vas Sabor? Tako Vam to funkcionira.

Kad kažete 'ne', oni misle da želite više. Ne razumiju da postoje ljudi koji nisu na prodaju. Ima ih u Hrvatskoj više nego što se misli.

Koji vas je političar najviše razočarao?

Razočarati Vas može samo netko u koga polažete nade. Nemam više velika očekivanja od političarki i političara tako da me nitko nije razočarao.

Veći je problem što me nitko nije baš nadahnuo.

Ni mene, ni ostale u Hrvatskoj. Ipak moram reći da nisu svi političari isti i da među njima ima onih koji vrijedno rade svoj posao.

Bruno Konjevic / CROPIX

Nakon svega, je li vam žao što ste više godina radili na projektu kurikularne reforme i otišli? Biste li, iz današnje perspektive, postupili drugačije?

Nije mi nimalo žao. Radio sam s ljudima kojima sam vjerovao i koji me nisu izdali. Mnoge ideje smo uspjeli učiniti stvarnim. Demokratizirali smo procese i napravili nešto što je rijetko u svijetu.

Pobudili smo emociju kod ljudi. Nadu. Optimizam. To su vrlo vrijedne stvari.

Ide mi na živce kada se ljudi žale i tuguju ako u nečemu ne uspiju. Što se ja imam žaliti kraj roditelja i djece s posebnim potrebama koje se svakodnevno sudaraju s krutim sustavom obrazovanja? Gdje je mjesto za kukanje kraj toliko gladnih? Ovo što smo mi radili je privilegija. Neuspjeh je privilegija i preduvjet budućeg uspjeha.

Obožavate glazbu, puštate i na radiju, što volite slušati I jeste li ikada imali svoj bend? Svi zaljubljenici su o tome maštali u nekom trenutku

Nemam bend, ne znam svirati, katastrofalno pjevam, ali glazba me prati kroz život i dio je gotovo svakog trenutka. Doma cijelo vrijeme slušamo muziku, radim uz glazbu, vozim bicikl sa slušalicama u ušima. Volim slušati sve žanrove glazbe, a takva mi je i emisija na Yammat FM-u. Jako mi je drago da je tako dobro prihvaćena i nominirana za radijsku emisiju godine.

Inače doma se često svađamo u vezi glazbe. Klinci mi cijelo vrijeme govore: „Tata daj prestani s tim Dad rockom i pusti nam Ed Sheerana, Shawn Mendesa…“. Onda nađemo kompromisno rješenje: red Tom Waitsa, red Eda, red The Clasha, red Shawna, red Haustora…I demokracija ima svoje nedostatke.

Mladen Pobi / CROPIX

Kakvi ste vi bili u školi. što najviše pamtite iz školskih dana?

Bio sam odličan učenik od prvog razreda osnovne škole, ali nisam bio štreber. Najviše pamtim prijateljstva koja su ostala do danas. Prijateljstva koja sežu od onih koji su danas kriminalci do onih koji su doktori znanosti.

Škola je po tome magična jer se u njoj nalaze različite sudbine i budući životi. Mjesto u kojem se najbolje može vidjeti koliko je mala razlika u tome da završiš kao ovisnik ili na doktoratu u Cambridgeu.

Ta nit životne sudbine najočitija je baš u školi.

Kakvo je školstvo bilo tada?

Hrvatsko školstvo je uvelike nepromijenjeno zadnjih 100 godina.

Najjednostavniji je odgovor vrlo slično, uz napomenu da je bilo više praktičnih predmeta poput Domaćinstva, više sati likovne i glazbene umjetnosti, više inzistiranja na zajedništvu. Sve je to današnja škola izgubila u besmislenom shvaćanju mlade osobe kao spremnika u koje treba ubaciti što više pojmova i činjenica.

I sami ste otac, koje probleme kao roditelj vidite u odgojno-obrazovnim ustanovama i kako komentirate porast vršnjačkog nasilja?

Vršnjačko nasilje raste zato što se kao društvo nismo jasno odredili prema njemu.

Vlast sama vrši nasilje i tolerira ga jer ono maskira svu nesposobnost i nedostatak sadržaja. U Saboru se ljudi psuju, pljuju, tuku. Na ulici se tolerira mržnja, svastike i ušata u na pročeljima vrtića, obiteljsko nasilje, zlostavljanje slabijih i životinja. Sve to mora se odraziti i na školu i djecu.

Otkuda naivno očekivanje da će se ona ponašati drugačije.

Tomislav Kristo / CROPIX

Kojeg profesora pamtite i koju njegovu rečenicu?

Mnogo je profesorica i profesora utjecalo na mene kroz školu i to na izrazito pozitivan način. Oni su me uz obitelj i prijatelje formirali kao osobu. Pamtim da sam uspio u nečemu zbilja posebnome. Uvijek sam pisao provokativno i to nije uvijek dobro prolazilo kod mojih nastavnika hrvatskog jezika.

Sjećam se da smo u sedmom razredu pisali zadaćnicu na slobodnu temu. Pomislim: slobodna tema, to je moj trenutak. Kad smo dobili natrag naše radove vidim da sam dobio tri te komentar: 'Jokiću promašio si temu.' Prati me to kroz život, ali pogodit ću ja tu slobodnu temu jednom, tako mi svega.

intervju

obrazovanje

100posto

Boris Jokić

kurikularna reforma

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter