stari i mladi na tržištu rada

Umirovljenici: 'Živim od muževe penzije, ako umre, morat ću ga zamrznuti da preživim dva mjeseca'. Mladi plaču: 'Stres i neizvjesnost nas tjeraju psihijatrima'


Mia Peretić
05.02.2019.19:00
Umirovljenici: 'Živim od muževe penzije, ako umre, morat ću ga zamrznuti da preživim dva mjeseca'. Mladi plaču: 'Stres i neizvjesnost nas tjeraju psihijatrima'
Ilustracija / Nikolina Vukovic Stipanicev / CROPIX

sažeto

Što kažu umirovljenici koji ponovno ulaze na tržište rada, a što mladi koji na njemu pokušaju opstati


Mia Peretić
05.02.2019.19:00

Moja baka ima 73 godine, i moram reći za jednu baku zaista se dobro drži. Odrasla je na selu gdje je, sve do udaje, pomagala svojoj obitelji koja se bavila poljoprivredom, što je uključivalo težak fizički rad, bilo u polju, bilo u vrtu, a najviše kod kuće. Njezini su roditelji imali i nešto živadi, piliće, koke, znate već kako to ide. Imali su i krave koje je trebalo voditi na ispašu.

Kada se udala za mog djeda, došli su u Zagreb. On je bio "gospon inženjer", cijeli je radni vijek proveo na surovim terenima zemalja Bliskog istoka gdje je radio na istraživanjima nafte. Silom prilika, baka je morala ostaviti posao sudske daktilografkinje kako bi se brinula za moju majku i tako je svoj radni vijek provela kao kućanica. No, kada god je bilo prilike, moji baka i djed nisu mirovali, već su se nastavili brinuti o kući na selu, svojim roditeljima i vinogradu. I jedan i drugi su čitavog života fizički radili što je za njih bilo sasvim normalno, dok iz perspektive mnogih pripadnika današnje mlade i urbane generacije to i nije slučaj.

Moja baka danas prima mirovinu mog pokojnog djeda, koji je u njoj jedva stigao uživati. Ima sreće, dobiva čitave četiri tisuće kuna što je za brojne penzionere u Hrvatskoj ravno zgoditku na lotu, jer prema podacima Eurostata o kojima smo pisali na 100posto, Hrvatski umirovljenici su po pitanju prijetnje od siromaštva šesti najugroženiji u Europi, a predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasna Petrović, tada nam je rekla kako u Hrvatskoj 98 posto umirovljenika ima primanje niže od prosječne hrvatske plaće.

Nadalje, Petrović je navela i kako je prosječna starosna mirovina za trgovinu krajem 2017. iznosila 2043,78 kuna, a 174.000 umirovljenika prima mirovine niže od 1.000 kuna. 

Nisu svi penzioneri mogli vježbati, p***a im materina

Moja baka je, kao i mnogi stari ljudi, dosta bolesna. Godine teškog fizičkog rata dođu na naplatu, bez obzira na to što Dida Toni tvrdio o vježbanju. Vježbala je i ona, samo s motikom. 

Stoga neće moći iskoristiti novu mogućnost za sve skupine umirovljenika, koja je na snagu stupila prvog siječnja ove godine, da kao penzionerka prima punu mirovinu i radi na pola radnog vremena.

ilustracija / Damjan Tadic / CROPIX

Umirovljenici na tržištu rada: "Moja je penzija 1640 kuna. Suprug ima malo više, pa ako umre prije mene, morat ću ga zamrznuti barem dva mjeseca da si produžim život"

No, neki od njih hoće, a poslodavci su, iz koristi ili očaja, prepoznali ovu priliku pa sad trgovine i druge uslužne djelatnosti svuda stavljaju oglase u kojima penzionerima izražavaju dobrodošlicu na tržište rada. Nas je zanimalo hoće li se odazvati, te ako hoće, iz kojih razloga. 

Gospođa Mirjana Novačić predsjednica je podružnice sindikata umirovljenika Peščenica, no svojim primanjima, blago rečeno, nije zadovoljna:

"Ja sam u invalidskoj mirovini već 14 godina, mirovina mi je 1640 kuna, no mislim da bi neke poslove još mogla raditi. S ovim novcem stvarno ne možete preživjeti. Sva sreća da imam supruga koji ima malo veću mirovinu. Ako umre prije mene, morat ću ga zamrznuti barem dva mjeseca da si produžim život. Žalosno je da nakon toliko godina staža čovjek ne može živjeti od mirovine, nije to napravljeno zbog umirovljenika da si poboljšaju situaciju, nego zbog nedostatka radne snage. Jer da imaju dovoljno radne snage, ne bi oni brinuli o njima kao što ni inače ne brinu. To je samo patka da će oni dati priliku umirovljenicima da si zarade i pristojnije žive".

Milka je također umirovljenica koja je "odgulila" svoj radni staž. I onda bi još radila, no kod nje financije nisu isključivi motiv:

"Razmišljala sam da krenem raditi, nisam još odlučila, ali mislim da ću potražiti posao na pola radnog vremena da si poboljšam financije i ispunim ostatak dana. Ako ne uzimamo radno mjesto mladima, onda sam svakako za to da opet krenem na posao. Ljetos sam čak i radila na moru".

Gospođa Milka dodaje i kako njezini prijatelji, također u mirovini, kažu da su prisiljeni ponovno izaći na tržište rada jer nemaju niti za režije. Neki već i rade, dosta njih čisti po tuđim kućama. 

Marica ima 68 godina i kako kaže, primanja koja jedva prelaze tri tisuće kuna. 

"Razmišljam da idem čistiti jer to ionako radim kod kuće i čitav sam život čistila. Bole me kičma i koljena, ali ja od svoje penzije ne mogu živjeti dok platim režije. Za sada mi pomažu djeca, ali ja sam čitav život živjela od svog rada, a sada mi se svakodnevica sastoji od pukog preživljavanja i ne mogu se pomiriti s činjenicom da kao starica neću moći živjeti od onoga za što sam cijeli život radila. Gdje je moj novac?!", pita se ona i navodi primjer njezinih kolegica, sada već bivših zdravstvenih radnica:

"Obje su radile u bolnici, u laboratoriju. Jedna je imala višu stručnu spremu i nakon 64 godine života i 44 godine radnog staža, otišla je u mirovinu koja iznosi 4200 kuna. Druga je imala srednju stručnu spremu, 61 godinu života i 41 godinu radnog staža i može 'uživati' u 3700 kuna penzije. Žene su čitav život radile u smjenskom radu, kao zdravstvene djelatnice". 

Mladi se žale na ugovore o djelu, na određeno vrijeme, male plaće i mobing

U isto vrijeme, na istom tržištu, nalazi se i jedna druga generacija, ona čiji je radni vijek tek na početku. Oni su mladi, u naponu snaga, žele početi karijeru, žele si osigurati život, ali mnogi od njih rade na ugovore na određeno vrijeme, bivaju prijavljeni na minimalce, a ostatak dobivaju na ruke ili se bore s nadređenima koji ih maltretiraju. Da ne pričamo da je sigurnost radnog mjesta za njih po principu "zaposli se do penzije" neka priča iz davne povijesti. 

"Nude nam ugovore o djelu, ne uplaćuju doprinose, a božićnica i regres su neke priče iz bajke"

Ana je profesorica engleskog jezika, u ranim je tridesetima i kaže da su njezina iskustva na tržištu rad od samih početaka bila veoma loša:

"Dosta sam radila u školama stranih jezika koje su do izmjene zakona nudile samo ugovore o djelu, izbjegavajući tako uplatu doprinosa. Ako bi se itko drznuo tražiti ugovor o radu, dobio bi odgovor da su to sada “trendovi na tržištu rada” (što god to značilo). Tarife za satnicu su, sramotno, bile i ostale malene tako da, primjerice, kolegica koja trenutno drži velik broj grupa jedva ima plaću 4 000 kuna. Ne isplaćuju se naknade za prijevoz, naknade za korištenje osobnog mobitela u poslovne svrhe. Dodatne stvari poput božićnica, regresa i tome slično ne postoje i ako postoje, toliko su simbolične da bi bilo bolje da nisu ni isplaćivane", kaže nam.

Niksa Stipanicev / CROPIX

"U jednom sam trenutku čak potražio pomoć psihijatra"

Marko, također tridesetogodišnjak, godinama je radio u prodaji. Zadnji ga je posao koštao živaca. Doslovno.

"Radio sam u jednoj privatnoj firmi. Problemi su počeli relativno brzo jer su se neki interni odnosi između nadređenih počeli prelamati preko mojih leđa. Bilo je gadnih situacija, optužbi, smicalica...Uz sve to sam bio prijavljen na minimalac, ostatak novaca sam dobivao na ruke. Stres se s vremenom akumulirao pa sam nakon šest godina jednostavno bio prisiljen otići zbog svog zdravlja. Završio sam i kod psihijatra, no, srećom, uspio sam se nekako vratiti u normalu. Tek je onda počela borba, vidio sam kako je teško pronaći posao za stalno. Sada povremeno radim što treba, dostavljač sam, a radio sam i na građevini", priča nam Marko i dodaje kako je u toj teškoj situaciji donio i jednu ključnu životnu odluku:

"Odlučio sam da ću upisati prekvalifikaciju jer imam završenu gimnaziju. Još razmišljam što ću i kako ću, no sigurno će biti nešto za čime vlada potražnja na tržištu. Sam sebi sam obećao da se više nikada neću dovesti u situaciju u kojoj ne znam kako ću idućeg mjeseca platiti račune, što ću jesti i hoće li hodati u poderanim tenisicama kao što je to slučaj sada. I ako ikako bude moguće, želim s vremenom imati svoj vlastiti posao jer znam za što sam sposoban i koliko mogu raditi. Žalosni su razlozi zbog kojih mi poslodavci do sada nisu davali priliku". 

mladi

umirovljenici

tržište rada

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter