SERIJAL KULT(NE) LIČNOSTI

Ušao je u sve svjetske rječnike: Iako mu 'führer' nikad nije uzvratio ljubav, bio je Hitlerov ulizica koji je postao sinonim za izdajništvo


Daniel Radman
10.02.2019.14:00
Ušao je u sve svjetske rječnike: Iako mu 'führer' nikad nije uzvratio ljubav, bio je Hitlerov ulizica koji je postao sinonim za izdajništvo
Getty Images

sažeto

U mladosti je surađivao s dobitnikom Nobelove nagrade za mir, da bi se u jednom trenutku okrenuo služenju nacizmu


Daniel Radman
10.02.2019.14:00

Vidkun Quisling sebe je doživljavao kao velikog domoljuba koji će svojoj zemlji vratiti sjaj kakav nije imala devet stoljeća, a u stvarnosti bio je tek norveški nacistički kolaboracionist tijekom Drugog svjetskog rata. Želio je biti velikan svog naroda, a umjesto toga u povijest je ostao upisan kao izdajnik. Da sramota bude veća od njegova je prezimena skovan pojam koji je danas prisutan u rječnicima mnogih svjetskih jezika. Riječ 'kvisling' kao sinonim za izdajništvo prvi put je upotrijebljen u britanskom tisku, 'The Times' je već 1940. imao naslov koji je glasio 'Kvislinzi posvuda', a tijekom rata taj termin preuzet će i tabloidi, premijer Winston Churchill, a potom i cijeli 'slobodni' svijet.

Quisling je bio fasciniran Adolfom Hitlerom, no ta ljubav baš i nije bila obostrana, prije svega jer od samog Quislinga na terenu nije bilo pretjerane koristi. Iako je htio Norvešku stvoriti prema uzoru na nacističku Njemačku, njegovi pokušaji bili su bezuspješni, a političko djelovanje uglavnom je izazivalo kontraefekt.

Bio je i suradnik Nobelovca nagrađenog za mir

Getty Images

Rođen je 1887. godine, a dolazio je iz ugledne i imućne obitelji: otac mu je bio pastor, a majka kćerka brodograditelja i jednog od najbogatijih ljudi u Norveškoj. Unatoč takvom zaleđu, Quisling je karijeru započeo u vojsci, završio je akademiju s najvišim ocjenama, pa je ostanak u oružanim snagama bio logičan nastavak. Dakako, nije bio 'običan vojnik', već su ga dopale dužnosti vojnog atašea u Sankt Peterburgu (1918.–19.) te Helsinkiju (1919.–21.). Izvan vojne karijere istaknuo se kao sudionik tzv. 'Nansenovih misija'. Fridtjof Nansen, slavni norveški istraživač Arktika i Grenlanda, tijekom 20-ih godina prošlog stoljeća istaknuo se i kao veliki humanitarac (za to je dobio i Nobelovu nagradu za mir), a Quisling ga je pratio na njegovim putovanjima po Sovjetskom savezu gdje su pružali pomoć gladom izmučenom stanovništvu.

Ondje je Quisling upoznao svoje supruge. Prvu, Aleksandru 1922., s kojom je, barem se tako pretpostavlja, imao platonski odnos, a potom i Mariju, 1923. koja mu je formalno bila ljubavnica, a u stvarnosti pratilja do njegove smrti. Inače, svi troje su jedno vrijeme živjeli u Parizu, potom i Norveškoj, da bi Aleksandra preko Francuske emigrirala u SAD gdje je i provela ostatak života. Boravak u inozemstvu stajao ga je vojne karijere, ali je od 1926. - zahvaljujući vezama s industrijalcima - dobio ponudu da se vrati u Moskvu, kao predstavnik jedne norveške tvrtke. Boravak u SSSR-u i poznavanje tamošnjih prilika vraća ga u Državnu službu, pa već godinu poslije radi u norveškom veleposlanstvu, a kako službeni London nije imao diplomatske odnose s Moskvom obavljao je i poslove tajnika britanskog predstavništva. Za taj rad je i odlikovan od britanskog kralja, no odlikovanje mu je oduzeto 1940. godine kada se okrenuo na krivu stranu.

Kako se Quisling ulizivao Hitleru

Getty Images

Velika Britanija 1929. je formalizirala odnose s SSSR-om, pa se Quisling vraća u Norvešku u kojoj iste godine počinje ekonomska kriza, što mu je bilo plodno tlo za stvaranje političkog pokreta Nordisk folkereisning i Norge (Norveški narodni ustanak u Norveškoj) koji će se temeljiti na nacionalističkoj i antikomunističkoj ideologiji. S još uvijek pozitivnim imidžom, koji je jačao vezama s medijima, ulazi u Vladu 'Zemljoradničke stranke' 1931. godine kao ministar obrane, a na dužnosti se zadržao dvije godine. Ostao je upamćen kao ministar koji se nije lišio upotrijebiti silu prema vlastitom narodu: kako je to vrijeme bilo obilježeno štrajkovima, u suzbijanju istih bile su angažirane i policija i vojska, pa je Quisling jedva dočekao da se obračunava sa svim – poput štrajkaša i članova sindikata - koji mu mirišu na ljevicu.

Padom Vlade 1933. i Quisling gubi poziciju, a tada osniva i stranku Nacionalni zbor (Nasjonal Samling) s kojom ima velike ambicije i male rezultate. Doživio je havariju na dvojim izborima, ni jednom nije prešao prag, ali jačanje Hitlera i početak Drugog svjetskog rata postaje mu prilika da mimo volje građana dođe do vlasti. Hitler ga je čak i primio u Berlinu, gdje mu je Quisling predstavio plan. On, Quisling, izvršit će državni udar, a potom pozvati Njemačku da intervenira. Na kraju – mimo njegovog znanja – Njemačka je intervenirala sama, a Quisling je brže-bolje pokušao izvršiti državni udar. No, sve što mu je pošlo za rukom bilo je da se dokopa radija i izda proglas da je on premijer (jer su se kralj i legalna Vlada povukli iz Osla), a građane pozove da ne pružaju otpor.

Niti jedno ni drugo nije prihvaćeno, no Nijemci ipak zauzimaju Norvešku. Hitler mu je, unatoč ovom prvom fijasku, htio ponuditi premijersko mjesto, no tražio je da mu kralj da legitimitet i ponudi mandat. Kako je kralj to odbio i s Vladom pobjegao u Englesku, Hitler je odustao od ideje da stvori marionetsku vladu već je upravljanje Norveškom kao okupiranim teritorijem povjerio 'Reichskomissaru' Josefu Terbovenu.

I Goebells je tvrdio da je groteskan

Getty Images

Premda ponižen, Quisling nije odustajao. Ispod njemačke vlasti stvara norveško društvo po uzoru na nacističko, njegova stranka jedina je legitimna, a on je prevodio tijelo koje se formalno zvalo Vijeće ministara. Kako bi se dodvorio nacistima, aktivno radi na prikupljanju 'dobrovoljaca' za odrede SS-a koji idu ratovati na Istočno bojište, pa je s vremenom ipak skupio dovoljno zasluga da ga postave kao premijera. Istina, čekao je pune dvije godine, a i kad je postao, Terboven je i dalje bio glavni gospodar Norveške. To mu se baš i nije uklapalo u taktiku. On je na neki način vjerovao da će Norveška biti koliko-toliko neovisna uz čvrsto savezništvo s Njemačkom, no ionako ga se nije pitalo, a sam Quisling nije imao drugog izbora ako je htio ostati na vlasti. A htio je.

Da stvar bude apsurdnija, i članovima Nacionalnog zbora bilo je posve jasno da će Norveška ostati pod njemačkom okupacijom, a i Terbovenov surovi način upravljanja nije pomogao u prihvaćanju nacističkog patronata. Ipak, iz nekih razloga Quisling je u svom prvom premijerskom govoru izjavio kako su Norvežani na korak 'od nacionalne slobode i nezavisnosti', i da su ostvareni najvažniji temelji za 'novu, slobodnu i veliku nacionalnu svjesnost Norveške', što je čak i sam Goebells ocjenio grotesknim.

No, ni s premijerskim mjestom nije dobio na autoritetu. Naprotiv, ubrzo je ušao u sukob s biskupima, a uvođenje prisilnog rada, prisilnog novačenja, kao i deportacija Židova u logore smrti još su prorijedile podršku Nacionalnog zbora. Hitleru je – unatoč neuzvraćenoj ljubavi - ostao lojalan do samog kraja. Tek po Hitlerovom samoubojstvu pozvao je kralja i vladu u egzilu na pregovore oko stvaranja nove, ali bio je to posve besmislen poziv.

Izricanje presude Vidkunu Quislingu

Čim su se legitimni predstavnici vlasti vratili, Quisling je uhićen i suđen, a presuda je glasila smrt strijeljanjem. Tijekom sudskog branio se da je radio 'u korist slobodne Norveške' te je čak tvrdio da je 'štitio 'Norvežane od Terbovena i nacista'. Nisu mu povjerovali, pa je u kolovozu 1945. strijeljan. Navodno, zadnje riječi su mu bile kako će 'umrijeti nevin'.

kult(ne) ličnosti

Vidkun Quisling

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter