u borbi protiv hrvatskog sustava

'Već na prvom spoju smo si rekli da želimo djecu, a svaki put nas zaboli kada nam zalupe vrata pred nosom i kažu 'vi ne možete jer ste dva muškaraca koja se vole'


Mia Peretić
20.02.2019.19:00
'Već na prvom spoju smo si rekli da želimo djecu, a svaki put nas zaboli kada nam zalupe vrata pred nosom i kažu 'vi ne možete jer ste dva muškaraca koja se vole'
Damjan Tadic / CROPIX

sažeto

Ivo i njegov partner Mladen i dalje vjeruju da će uspjeti udomiti dijete i od daljnjih pravnih koraka neće odustati


Mia Peretić
20.02.2019.19:00

Mladen Kožić i Ivo Šegota mladi su par koji žarko želi udomiti dijete. Što ne bi bio nikakav problem da se ne zovu Mladen i Ivo, da nisu sklopili životno partnerstvo, te da ne žive u Hrvatskoj koja im tu mogućnost ne dozvoljava. Zato su danas, pred Ustavnim sudom, izašli pred medije kako bi skrenuli pozornost na probleme s pravima na udomljavanje djece, s kojima se suočavaju ljudi koji žive u istospolnoj zajednici.

Ustavnom sudu su stoga danas predali zahtjev za ocjenom ustavnosti Zakona o udomiteljstvu:

"Već smo tijekom samog procesa donošenja tog zakona prošle godine bili vrlo aktivni i zagovarali prava istospolnih zajednica, odnosno životnih partnera i njihovo pravo na udomljavanje djece. Danas je ideja bila da još jednom podignemo glas protiv nepravde u trenutnom Zakonu i nekako potaknemo javnost, političare i Ustavni sud da razmisle o tome kakav je zakon zapravo donesen", rekao nam je Ivo Šegota.

Borba je počela još 2016. godine

Njihova je borba za pravo na udomiteljstvo počela 2017. godine, prisjeća je Šegota:

"Naša prva ideja još 2016. godine bila je da posvojimo dijete. No i tada smo bili odbijeni s obrazloženjem da smo istospolni par u životnom partnerstvu".

Kaže nam da su se on i njegov životni partner Mladen tada odlučili okrenuti udomiteljstvu. Razlika je u tome što se kod udomiteljstva ne stvara roditeljska veza, već je to institut pružanja privremene brige i smještaja za dijete koje bi inače bilo u domu.

"Mislili smo da ćemo možda uspjeti jer smo žarko željeli našu obitelj proširiti s djecom, a dodatna motivacija bila je da pomognemo nekom djetetu koje je u domu. Posebno onima koji nemaju prevelike šanse biti udomljeni zato što su, primjerice, romske etničke pripadnosti, zato što su prestari ili su brat i sestra, što može biti problem jer se automatski radi o udomljavanju dvoje djece", kaže nam Šegota i dodaje da su odmah naglasili kako su potpuno spremni udomiti i djecu iz te skupine. 

Damjan Tadic / CROPIX

Oduvijek su željeli djecu

Djecu su, kako nam kaže naš sugovornik, obojica oduvijek željela i to su si jasno dali do znanja:

"Još kad smo se upoznali 2013. godine, već na prvom spoju smo si to rekli i ta želja za djecom bila je nešto što nas je još više povezalo".

Nakon stručne evaluacije proces je zaustavljen

Nakon što su se umjesto posvojenja odlučili za udomljavanje djeteta, trebalo je proći čitav postupak:

"Mi smo u Centru za socijalnu skrb ušli u postupak procjene, radi se o standardnom postupku za sve udomiteljske obitelji koje to žele postati. Dakle, riječ je o psihološkim testiranjima, socijalnoj anamnezi, općenito jako puno razgovora o motivaciji za udomiteljstvom. Potrebna je i opsežna financijska dokumentacija, podaci o primanjima, potvrde o nekažnjavanju i tome slično", objašnjava nam Šegota i dodaje kako su predali sve dokumente, a provjera je trajala nekoliko dana. Činilo se da sve ide dobro, no najednom - tišina:

"Na kraju smo od strane psihologinje i socijalne radnice koje su nas kroz to vodile dobili informaciju da smo prošli sva testiranja i da je sljedeći korak edukacija, što je također dio standardnog puta, no kako nas dugo vremena nisu zvali na edukaciju, tražili smo odgovor što se događa", prisjeća se Ivo.

"Nakon nekog vremena dobili smo pisanu odbijenicu u kojoj kaže da, zato što smo istospolni par u životnom partnerstvu, ne možemo pristupiti udomiteljstvu. Jer, životni partneri kao udomiteljska obitelj nisu prepoznati u Zakonu o udomiteljstvu".

Bilo bi jednostavnije da nisu sklopili životno partnerstvo

Paradoksalno je u čitavoj priči što bi im postupak udomljavanja djeteta prošao mnogo jednostavnije da nisu sklopili životno partnerstvo.

"Zakon o životnom partnerstvu vam u Hrvatskoj dozvoljava da se vjenčate, da s obitelji i prijateljima proslavite vašu ljubav, no kada želite konzumirati neka druga prava iz drugih zakona i pomoći nekoj djeci, onda vas to limitira. U tome se vidi ta pravna neusklađenost, gdje Zakon o životnom partnerstvu donesen 2014. godine nije implementiran u mnoge druge Zakone", smatra Šegota.

Sve prolaze uz punu podršku obitelji i prijatelja

Sve paradokse života u Hrvatskoj nekako je lakše prolaziti ako imate nečiju podršku. I dok institucije istospolnim zajednicama još uvijek šalju odbijenice, Šegota nam navodi kako su reakcije okoline na njih i njihov životni odabir uvijek bile vrlo pozitivne:

"Mi smo otvoreni, ne skrivamo se ni od koga, naše obitelji, prijatelji i poslodavci znaju za nas, imali smo apsolutnu potporu naše uže i šire obitelji. Uvijek je postojala ta bezrezervna podrška". 

Problem ne vide niti u hrvatskom društvu kao takvom. Kako smatraju, spremni smo prihvatiti djecu istospolnih roditelja

Mladi par ne smatra da bi njihova djeca doživljavala osudu okoline jer takve djece već ima, kako biološke, tako i posvojene, odnosno udomljene. Kada procesu udomiteljstva pristupite kao pojedinac, nitko vas ne smije pitati o vašoj seksualnoj orijentaciji. 

"Ta djeca idu u školu i vrtiće, ne doživljavaju nikakve probleme kojima nas je Ministarstvo strašilo prilikom rasprave o novom Zakonu o udomiteljstvu. Ta djeca vrlo dobro prolaze u vrtiću i školi, stručne službe su jako senzibilizirane. Evo, primjerice, dvije mame s djetetom su obje dobile čestitku za majčin dan, u samom vrtiću se to pripremalo pa je i takav tip obitelji obrađen. Djeca u pravilu tu ne rade probleme i taj strah od okoline po meni je potpuno promašen", smatra Ivo Šegota.

Također, dodaje kako je istovremeno društvo uvijek spremno i nikad nije spremno:

"U drugim se državama pokazalo da čekanje da se društvo samo od sebe promijeni ne vodi ničemu i u drugim europskim zemljama su zakoni ti koji su promijenili društvo. Mi vidimo pozitivne pomake po pitanju prihvaćanja istospolnih parova nakon što je izglasan Zakon o životnom partnerstvu 2014. godine. Dakle, mora doći zakon koji postavlja određene standarde i koji onda vrijede za sve. Zakon je taj koji mijenja društvo".

Damjan Tadic / CROPIX

Na razočaranja su navikli, no borit će se i dalje

Ivo i njegov partner Mladen i dalje vjeruju da će uspjeti udomiti dijete i od daljnjih pravnih koraka neće odustati. Privatno protiv države vode tužbu jer im nije omogućila udomiteljstvo, a s obzirom da je Zakon o udomiteljstvu stupio na snagu prvog siječnja, predali su i zahtjev za ocjenu ustavnosti Ustavnom sudu za čiju se odluku nadaju da će biti pozitivna. Smatraju da je zakon na mnogo razina neustavan, te da je u neskladu sa Zakonom o životnom partnerstvu i Zakonom o ravnopravnosti spolova. 

"Ustav kaže da su svi građani jednaki i moraju imati jednak pristup radu, a ovdje se, između ostalog, radi i o radu jer država plaća udomiteljske obitelji za uslugu brige o djeci. S druge strane, postoji mnogo presuda Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, koje su u sličnim slučajevima već presudile u korist istospolnih parova. Ustavni sud je dužan gledati i te presude", objašnjava Ivo Šegota i dodaje:

"Da ne vjerujemo ne bismo ovo ni pokrenuli. Nas ovdje ne vodi aktivizam ili želja za pažnjom, već motivacija da u našoj skladnoj obitelji još bude i djece kojoj možemo pružiti puno toga i vjerujemo da ćemo to ostvariti".

Kako kaže, on i njegov partner su već navikli na razočaranja u državu i ministarstva:

"Svaki put nas zaboli kada nam zalupe vrata pred nosom i kažu 'vi ne možete jer ste dva muškaraca koja se vole', dok je istovremeno drugdje u Europi to moguće i uobičajeno".

No, ono što ih zapravo najviše žalosti, te gdje se oni sami ne smatraju toliko bitnima, jest to što ima toliko djece u domovima koja ne nalaze udomiteljske obitelji. Šegota za kraj zaključuje:

"Mnoga djeca svojih 18 godina dožive, a da nisu izašla iz domskog sustava. Tu nastaju veliki problemi za te mlade ljude koji nakon toga nemaju nikoga, vrlo često nasljeđuju dugove svojih bioloških roditelja, a nemaju nikoga tko će stati uz njih i voditi ih kroz život. To rastužuje više nego nekakva naša priča da smo mi diskriminirani i oštećeni". 

Privatna arhiva

djeca

diskriminacija

udomljavanje

istospolni parovi

Zakon o udomiteljstvu

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter