100posto na satu hrvatskog

Što profesori, djeca i roditelji misle o lektirama: 'Volimo čitati kada je štivo napeto, a katkad nam se toliko svidi da je zabavnije nego YouTube, (ali rijetko)'


Mia Mitrović
28.02.2019.21:00
Što profesori, djeca i roditelji misle o lektirama: 'Volimo čitati kada je štivo napeto, a katkad nam se toliko svidi da je zabavnije nego YouTube, (ali rijetko)'
Damir Krajač/CROPIX

Mia Mitrović
28.02.2019.21:00

Na blok satu lektire 5.b razreda Osnovne škole kralja Tomislava vlada kreativna atmosfera. Učenici živahno raspravljaju podijeljeni u grupe. Danas se bave romanom Mire Gavrana 'Kako je tata osvojio mamu', a profesorica hrvatskog Lana Gotal dala im je zanimljiv zadatak. 

Svaka je grupa morala izmijeniti neki dio fabule romana i dati svoj prijedlog kako da se priča dalje razvije. Kada smo upali u razred, djeca su u grupama žustro raspravljala o tome kakva bi radnja trebala biti i toliko su bila uživljena u ono što rade da nas u prvi mah nisu ni primijetila.

Pozitivne recenzije za Gavrana

Profesorica Gotal svoje učenike ne tjera da pišu opsežne lektire jer ih, kaže nam, 'uglavnom pišu svi osim djece' pa je uvela kreativne metode poput ove koju naziva 'stvaralačko prepričavanje'.

Lektirni naslov kojeg su obrađivali dobio je pozitivne 'recenzije' od većine u razredu. Roman nije odveć dugačak, radnja nije komplicirana, a glavni je lik dječak koji pokušava pomiriti mamu i tatu što im se svidjelo, objasnili su nam.

„Knjiga mi je bila zanimljiva zbog uzbudljive radnje i dobrog zapleta“, rekla nam je 11-godišnja Dora, učenica 5.b.

Damir Krajač/CROPIX

„I meni se svidjela! Bila je napeta, pročitala sam ju u manje od dva dana“, hvali se njena razredna kolegica Uma.

„Ja sam ju pročitala jučer navečer!“, ubacuje se Luna.

„Meni su lektire ponekad dosadne, ali ova mi se jako svidjela“, iskrena je bila Lora.

Eva nam je pak rekla da najviše voli čitati nakon ručka i ljeti kada nema drugih obaveza.

Curama se nije svidio roman Strah u ulici lipa jer ima 'previše nepovezane radnje', no Eva ih je prekinula kazavši da joj je roman Pavla Pavličića bio super jer je napet. Umi su pak najgora lektira bile 'Šaljive narodne priče'.

„Pola toga je napisano nekim čudnim jezikom, ali na svu sreću neke su od tih priča stvarno i bile šaljive“, ispričala nam je.

Cure su nam rekle da lektiru svladavaju same, bez pomoći roditelja i da mame 'ulete' samo ponekad, ako negdje zapnu.

„Lektiru volim čitati svojoj seki koja je beba jer ju to smiri kada plače i uvijek zaspi uz moj glas kada joj nešto čitam“, kazala nam je Petra.

Učenice 5.b uglas su nam priznale da više vole gledati YouTube nego čitati lektire, no da ima iznimaka.

Pipi je i dalje in

„Kada je neka knjiga jako dobra i napeta, onda se od nje ne mogu odvojiti pa me ne zanima čak ni mobitel ni YouTube“, kaže Uma, a njene su nam kolegice to potvrdile.

Omiljena heroina današnjih 11-godišnjakinja je Pipi Duga Čarapa, a Eva i Dora su nam kazale kako rado čitaju djela dječjeg pisca Davida Williamsa koji nije uvršten u lektiru, no njegovo ih pisanje zabavlja. Uma pak kaže da je trenutno zaluđena serijalom Warrior Cats Erin Hunter koji ju je inspirirao da se i sama okuša kao (mala) književnica pa sada na Facebooku piše prvi nastavak svoje prve knjige. Do sad je napisala prolog i šest poglavlja, pohvalila se.

Damir Krajač/CROPIX

Usprkos ustaljenoj predrasudi da današnju djecu ne zanima ništa osim digitalije, profesorica nam otkriva da (katkad) rado čitaju.

„To je kao i uvijek, individualna stvar koja ovisi i o navikama koje djeca dobiju od roditelja. Ako su od malih nogu okruženi knjigama i ako roditelji redovno čitaju, onda će i djeca imati tu naviku. Ako ne, onda malo slabije“, priča nam profesorica Gotal te dodaje da entuzijazam prema čitanju varira ovisno o lektirnom naslovu.

„Na primjer, dečki su oduševljeni Junacima Pavlove ulice Ferenca Molnara, dok curama baš ne leže. Isto tako, Zabranjena vrata Zlatka Krilića u prosjeku se više svide djevojčicama nego dječacima“, kaže profesorica.

Damir Krajač/CROPIX

Primijetili smo da na popisima lektire u osnovnim školama uglavnom dominiraju naslovi domaćih suvremenih autora, a profesorica Gotal to nam potvrđuje.

„Većinom čitamo domaće autore u svim razredima. U osmom razredu im volim dati Hemingwaya ('Starac i more'), Brucknera ('Sadako hoće živjeti) i Kishona ('Kod kuće je najgore'), no vidjet ćemo kako će se stvar dalje razvijati s novim popisom lektire. Dosadašnjim kurikulumom obavezna su bila tri naslova dok je odabir ostatka s popisa na kojem se nalazi tridesetak naslova, ostavljen profesorima“, ispričala nam je profesorica Gotal.

Knjižnice slabo opremljene 

Zanimljivo, odluka koji će naslovi biti uvršteni u popis obavezne lektire, ovisi o razlozima koji su sasvim praktične naravi.

„Izbor prvenstveno ovisi o fundusu školske knjižnice. Ako u knjižnici nema dovoljno primjeraka neka knjige, onda ga ne uvrštavam u popis lektire. Srećom, svake godine se konzultiram s gospođom knjižničarkom koja nas pita što će biti za lektiru i koje knjige da naruči“, objašnjava profesorica hrvatskog te dodaje kako joj je u odabiru važno i mišljenje učenika.

„Kada radim popis, mislim i o tome što bi se njima moglo svidjeti pa se trudim uvrstiti što više novijih, suvremenijih hrvatskih autora za koje mislim da bi im mogli leći. Primjer takvog romana su 'Mrvice iz dnevnog boravka' Sanje Pilić. Jedna od važnijih zadaća nas profesora hrvatskog je razviti u djeci ljubav prema čitanju pa se i time ravnamo kada kreiramo popis“, iskrena je profesorica koja smatra da je jedna lektira mjesečno idealna.

„To je sasvim dovoljno jer bi im dvije lektire u mjesecu bile nepotreban napor. Moram naglasiti da samo čitanje lektira nije dovoljno i da bi djeca trebala čitati i druge stvari, a ne samo lektiru, osobito preko praznika“, smatra profesorica te nam kaže da nema ništa protiv da se lektira osuvremeni.

„Razgovara se o tome da Harry Potter bude uvršten u lektiru, nemam ništa protiv ako to djecu potakne da zavole književnost“, kaže prof. Lana Gotal te nam otkriva kako je s učenicima započela projekt čitanja romana na glas. 

„Čitamo roman 'Charley i tvornica čokolade'. Odlazimo u knjižnicu da promijenimo okruženje, a i tamo svi mogu sjesti u krug. Učenici se izmjenjuju u čitanju koje nije za ocjenu, ali one koji pročitaju najizraženije, nagradim peticom. Neke je čitanje naglas potaklo i da posude roman u knjižnici jer im se svidio pa nisu mogli dočekati kraj. Kada završimo s čitanjem, svi će učenici dobiti male diplome iz čitanja naglas“, otkrila nam je profesorica jednu od svojih metoda poticanja djece na čitanje.

Promjenu žele i roditelji

„Današnje generacije djece naučene su dobiti sve informacije 'na brzinu' pa im je draže pogledati film ili pročitati sažetak nego 'gubiti vrijeme' na čitanje. Zbog toga je važno da usvoje 'analognu' naviku čitanja. U tome bi ih, osim nas nastavnika, trebali poticati i roditelji. O onom što pročitaju, također bi morali naučiti konstruktivno i argumentirano raspravljati, a ne samo reći sviđa li im se neko djelo ili ne", zaključuj profesorica Gotal. 

Damir Krajač/CROPIX

Baš kao i velik dio nastavnika hrvatskoga jezika i književnosti, i roditelji smatraju da se djecu ne bi trebalo opterećivati lektirom, već da bi ih se trebalo inspirirati da čitaju.

„Većina naslova se nije promijenila već tri desetljeća. Nedostaje modernije literature koja je bliža interesima djece i u skladbu s njihovim odrastanjem. Zbog dostupnosti drugih medija koji su im zanimljiviji, smatram da čitaju manje pa ih mi roditelji moramo više poticati. Novi kurikulum nam je neophodan, a u skladu s njim i novi lektirni naslovi“, rekla nam je Lukina mama, a s njom je složan i možda najpoznatiji profesor književnosti, pisac Zoran Ferić koji već dvadesetak godina ljubav prema knjizi nastoji prenijeti učenicima zagrebačke XVIII. gimnazije.

„Nije problem u tome kako pomiriti ono što učenici žele čitati s onim što bi trebali usvojiti, već kako da noviji autori budu ujednačeni na nivou cijele zemlje. Ministrica Divjak nam je svima sada poslala ankete pa ćemo vidjeti u što će se to sve izroditi“, govori nam Ferić.

Srećom, nema više Mile Budaka

„Moje je mišljenje da klasična djela treba usporediti s nekim suvremenijim. Već dvadeset godina nastojim svojim učenicima omogućiti suvremeni pristup. Na primjer Krležina Filipa Latinovića na satu suočim sa 'Svijetom po Garpu' Johna Irvinga. Oba djela su dijametralno suprotna, napisana su u različitim epohama, a bave se sličnom tematikom“, objašnjava nam te dodaje da je gimnazijski program već 30-ak godina isti, a složen je linearno, prema razdobljima svjetske književnosti, od početaka književnosti u drevnim civilizacijama 'poldnog polumjeseca' do postmoderne.

Srećom, otkrio nam je, Mile Budak, ministar vanjskih poslova u vladi NDH zauvijek je prognan s popisa lektire (iako se tamo nalazio donedavno). Rasprava o lektirnim naslovima, smatra Ferić, ne ide u dobrom smjeru.

Tomislav Krišto/CROPIX

„Traje već tri godine, luta i vrti se u krug. Vrhunac te izgubljene rasprave je novi kurikulum ministrice Divjak objavljen nedavno u Narodnim novinama“, kaže Ferić koji se slaže s novim kurikulumom kojeg je 2016. predložio Boris Jokić.

Struku se nije ništa pitalo

„Stvar se treba obrnuti i učenici bi trebali početi sa suvremenim autorima, a završiti sa starijim djelima. U lektiri mora biti što više suvremenih pisaca i djela atraktivnih današnjoj djeci. Daleko od toga da 'Kiklop' nije jedan od najboljih hrvatskih romana, no današnjem čitatelju nije privlačan, a sa shvaćanjem njegova smisla imaju problema i profesori hrvatskog, a kako ne bi današnja djeca. Neki omjer mora postojati, barem u prvom i drugom razredu, da ih ne 'zakoljemo' odmah na početku s Dundom Marojem i ostalima“, šali se profesor Ferić koji je također primijetio da današnje generacije čitaju manje u odnosu na ostale.

„Gotovo sam siguran da manje čitaju i to se odnosi na sve vrste čitanja. Oni uopće više ne čitaju ni novine i časopise, a knjige samo povremeno. Čitaju samo ono što mogu pročitati u kratkom vremenu i elektronskim putem stoga je važan pametan kurikulum koji će u njima probuditi ljubav prema književnosti i čitalačke navike“, smatra nužnom potrebu novog, ali balansiranog kurikuluma Ferić, a njegova kolegica, Ivana Črnelč, profesorica hrvatskog jezika i književnosti u zagrebačkoj Klasičnoj gimnaziji još je oštrija:

Marko Todorov / CROPIX

„U čitavoj raspravi oko novog kurikuluma i izbacivanja pojedinih lektirnih naslova s popisa, najveći je problem u tome što se odgovornost prebacuje na nas nastavnike. Ako se mislio pitati struku, onda se to moralo učiniti prije donošenja dokumenta jer sada, umjesto da konstruktivno raspravljamo o lektirama, gasimo požar. Ne mogu reći da je situacija dobra jer nije dobra , a ono što nam je svima prijeko potrebno je da napravimo okvirni plan odabira koji trenutno ne postoji“, zaključila je.

obrazovna reforma

kurikulum

lektire

Pipi Duga čarapa

čitalačke navike djece

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter