ima li rješenja za ovaj kaos?

Vozači ogorčeni na bicikliste: 'Vidi luđaka, vidi ga što radi', 'Izletio je pred moj auto, krv mi se sledila, a kad sam skužio da ima slušalice, još sam više podivljao'


Mia Peretić
10.11.2018.14:00
Vozači ogorčeni na bicikliste: 'Vidi luđaka, vidi ga što radi', 'Izletio je pred moj auto, krv mi se sledila, a kad sam skužio da ima slušalice, još sam više podivljao'
Bruno Konjevic / CROPIX

sažeto

Iako to ne bi smjelo biti tako, biciklisti su u prometu smetnja svima: pješacima s kojima dijele pločnik i vozačima s kojima dijele prostor na kolniku


Mia Peretić
10.11.2018.14:00

"Vidi luđaka, vidi ga što radi. Pa skoro sam ga pokosio", derao se moj otac prilikom jedne traumatične vožnje zagrebačkim cestama. "Luđak" je bio biciklist koji se odjednom stvorio, kako svaki vozač kaže, ni od kuda, a moj ga otac nije vidio i za dlaku izbjegao prometnu nesreću. Ljuto je puhao idućih deset minuta, iako se, barem u Zagrebu, ovakvih rečenica i uvreda, čak i tijekom vrlo kratke vožnje, moći čuti napretek.

"Vozio sam se s posla, telefon zvoni, gužva i strka u prometu kako obično to već ide. Već pri vožnji sam pomislio kako u gradu vlada kaos. Naše prometnice jedva da su prilagođene automobilima, a gdje su tek pješaci, biciklisti, motoristi i svi ovi na nekim novim čudima. Vozim ja tako ulicom koju presijecaju sporedne, naravno ja sam na glavnoj i vozim nekih 40 na sat. Dođem do te jedne ulice kad mi iz sporedne ravno ispred mog automobila izleti biciklist. Dakle nedostajalo je nekoliko centimetara da se zaleti u mene. Krv mi se sledila, samo sam mu potrubio i produžio dalje, jer skužio sam, mali se nije prepao, što ne možemo reći za mene. Dovezao sam se do lokacije, stao, udahnuo i trebalo mi je jedno par minuta da se smirim", piše nam vozač Marko, i dodaje:

"Naravno ne generaliziram, ali biciklisti divljaci kako ih zovem trebali bi znati da nisu sami. Ovaj mladac, koji se skoro zabio u mene, imao je i slušalice, a kad sam to skužio još sam se više uzrujao. Izgleda da ti klinci jako malo cijene svoj život i općenito živote drugih, nemam pojma kako bih si to objasnio".

Darko Tomas / CROPIX

"Vozim prema raskrižju, na kojem trebam skrenuti desno, i usput, kao i obično, skeniram ima li koga u blizini pješačkog prijelaza i mogu li neometano proći. Sve je prazno, ali odjedanput, iz mraka je dojurio biciklist, pedalirajući punom parom, kao da je na Tour de Franceu. Kočim u posljednji trenutak, a on, mrtav-hladan, sa slušalicama na ušima, prelazi ispred mene, uopće ne dajući ikakav znak da je svjestan moje blizine i svoje potencijalne pogibelji. Nisu, naravno, svi takvi, ali imam dojam kao da jesu. Možda jedanput na mjesec svjedočim kako je biciklist na raskrižju, na kojem nema obilježene staze, sišao sa svojeg prijelaznog sredstva prije nego što će ga prijeći. Razumijem njihov problem. Kod nas je obilježenih biciklističkih staza puno manje od stvarne potrebe. Međutim, to im ne daje za pravo da privatiziraju ostatak prometnih površina. Ako nemaju svoju "traku" (a često i ako je imaju), podjednakom žustrinom jure i po pločnicima i po kolnicima, podjednako živcirajući i pješake i vozače automobila. Misle da su glavni u prometu, da je vožnja po svakoj površini njihovo sveto pravo i da se svi ostali moraju njima prilagođavati. Ne razumiju da će im se, prije ili kasnije, dogoditi da nalete na manje opreznog vozača, pred kojim će se iznenada stvoriti jer su do prijelaza stigli puno većom brzinom nego što to čine pješaci, da taj vozač možda neće na vrijeme zakočiti. Uostalom, ako oni ne paze na vlastiti život, zašto bismo pazili mi vozači, koji ćemo im ga prije ili kasnije, njihovom krivnjom oduzeti?", piše nam ogorčeni Ivan. 

Kohabitacija vozača, biciklista i pješaka u prometu je stravično loša

U proteklih nekoliko godina u Zagrebu možemo pratiti povećan broj biciklista u prometu, što nažalost ne prati i proces izgradnje i poboljšanja biciklističke infrastrukture. Već smo s početkom toplijeg vremena izašli na ceste i testirali biciklističke staze u Zagrebu, o tome pisali na 100posto, te naišli na čitav niz apsurdnih situacija. Da se ne ponavljamo, Zagrepčani vole bicikle, no Zagreb im tu ljubav, nažalost, ne uzvraća jer jednostavno već godinama ne pronalazi odgovarajuća infrastrukturna rješenja za unapređenje biciklističkog prometa. 

U prometu su, pak, smetnja svima: pješacima s kojima dijele pločnike s iscrtanim, ili u našem slučaju slabo označenim ili nepostojećim biciklističkim stazama, te vozačima s kojima dijele prostor na kolniku.

Ronald Gorsic / CROPIX

Upravo je ova potonja situacija izvor frustracija za brojne vozače automobila koji se sve češće žale na bicikliste koji, po njihovim svjedočanstvima, voze ne poštujući prometne propise, te na taj način dovode sebe i druge u opasnost.

Što kažu stručnjaci?

Da je prometna situacija u hrvatskoj metropoli generalno katastrofalna, odavno je poznata stvar. Zagreb je jednostavno postao premalen za sve veći broj vozila. A frustracije između korisnika prijevoznih sredstava na dva i četiri kotača postaju sve veće. U čemu je problem, tko je kriv, upitali smo prometnog stručnjaka Željka Marušića:

"Osnovni je problem kod nas loša prometna kultura svih sudionika. Na pješačkim prijelazima pješaci ne poštuju propise, često ćete ih vidjeti kako bez ikakvog problema prelaze dok im svijetli crveno svijetlo. Vozači također rade prekršaje, rade ih i biciklisti. Po mom mišljenju glavni razlog takvog ponašanja je jednostavan: znaju da neće biti kažnjeni. Ukratko, rijetko i nedovoljno se sankcionira prometne prekršaje", smatra Marušić.

Prometni stručnjak ipak smatra da biciklistima nikako nije mjesto na kolniku. 

"Kao biciklist ste na pločniku sigurnosna ugroza razine 100, a na cesti 1000. Biciklist na kolniku je najgora stvar i zapravo je pogubna. Oni su spori i nezaštićeni. Mi smo to rješili tako da smo od dva zla izabrali veće, natjeravši ih da se voze gdje i automobili", kaže Marušić.

Tomislav Kristo / CROPIX

Vedrana Ivanda iz Sindikata biciklista, udruge koja se zalaže za poboljšanje uvjeta za korištenje bicikla kao efikasnog, održivog i zdravog prijevoznog sredstva, kaže nam da biciklisti kao homogena skupina ne postoje, te da, s obzirom da se radi o pojedincima koji se u jednom trenutku kreću na biciklu, ali isto tako i pješače ili voze automobil, njihovo ponašanje ovisi o nizu faktora kao što su kućni odgoj, stupanj edukacije i informiranosti, mentalitet:

"Određeni broj ljudi, kada sjedne na bicikl, nažalost ne poštuje prometna pravila i baca ružnu sliku na ostatak građana i građanki koji sudjeluju u prometu na primjeren način. Najuočljiviji su problemi vožnja bez svjetla i reflektirajućih oznaka noću te prelazak križanja uz nedovoljno smanjenje brzine".

Damjan Tadic / CROPIX

S prometnim stručnjakom slažu se u ocjeni da kretanje po kolniku za bicikliste nikako nije sretno rješenje:

"Krećući se kolnikom biciklisti su često izloženi opasnosti zbog navedenih razloga, ali i zbog nedovoljne educiranosti dijela vozača motornih vozila koji potpuno neosnovano iz nepoznatog razloga smatraju da biciklist treba voziti nogostupom. Zbog agresivne vožnje (nepoštivanja ograničenja brzine, pretjecanja biciklista na premaloj udaljenosti, a često i trubljenja pa i verbalnih prijetnji), biciklisti su izloženi opasnosti, te su nerijetko primorani kršiti propise i zbog vlastite sigurnosti voziti nogostupom".

Treba li bicikliste slati u prometnu školu?

Zanimalo nas je koliki je u svemu tome faktor adekvatna edukacija, odnosno, trebaju li možda i biciklisti proći neku vrstu škole kako bi savladali prometne propise? Jer, osim zaštitne opreme, obveze da budete vidljivi u svakom trenutku, od prava na vožnju biciklom vas dijeli samo mogućnost kupnje istog. A neznanje vas, kao ravnopravnog vozača na kolniku, može koštati glave.

Iz Sindikata biciklista kažu da sustavna edukacija o prometnim propisima za sve sudionike u prometu na državnoj/lokalnoj razini nažalost ne postoji, a rezultat je vidljiv prilikom svakodnevnog kretanja gradskim ulicama.

"Nakon 12 godina prekida, 2016. je ponovno uspostavljen formalni okvir za institucionalno obavljanje osposobljavanja djece za samostalno upravljanje biciklom na cesti. Praktično se program počeo provoditi 2017. za učenike 5. razreda, no samo kao fakultativni program, ovisan o sposobnostima financijskog i kadrovskog organiziranja pojedinih škola u RH. Broj učenika obuhvaćen takvim programom premalen je da bi značajnije djelovao na višu razinu prometne kulture među građanima koji u odrasloj dobi koriste bicikl kao prijevozno sredstvo", kaže nam Ivanda i dodaje kako je, po njihovom mišljenju, potrebno program osposobljavanja vozača u autoškolama prilagoditi aktualnim okolnostima, kako po pitanju konstantnog porasta broja biciklista na prometnicama tako i usvajanja novosti u signalizaciji koja je stupila na snagu s Pravilnikom o biciklističkoj infrastrukturi u proljeće 2016.

"Činjenica je da je većina građana koji sudjeluju u prometu, bilo kao vozači bicikla ili automobila, u autoškolama osposobljena za vožnju u vrijeme kada je broj biciklista bio višestruko manji nego danas te nije postojala signalizacija koja je danas u primjeni (bike box-evi, sharrowsi) te nisu adekvatno pripremljeni na uvjete u prometu što stvara konfliktne situacije i izravnu opasnost i utjecaj na sigurnost svih sudionika, a posebno ranjivih skupina kao što su biciklisti", zaključuju u Sindikatu. 

Damjan Tadic / CROPIX

Prometni stručnjak Marušić također smatra da bi edukacija bila dobra stvar, no ne nužno u obliku auto škole:

"Edukacija koristi, ali ne puno, odnosno barem ne u smislu u kojem ju prolaze vozači auta. Nama bi vožnja biciklom trebala biti dio prometne kulture koja se usvaja kroz školski sustav. Isto vrijedi i za pješake. Na kraju, vi nemate školu pješačenja, a zaista biste se i kao pješak trebali znati kretati na cesti".

Sigurnost u prometu pitanje je svih nas

Marušić smatra da je osnovni problem u tome što nemamo adekvatno riješene biciklističke staze:

"Povećanje udjela biciklista trebao bi biti prioritet, a ne opterećenje. Kada bi se oni imali gdje nesmetano voziti, ne bi smetali nikome. Ovako ih malo tjerate na kolnik, malo na pločnik i time niste postigli ništa". 

A Sindikat biciklista zaključuje:

"Sigurnost biciklističkog prometa se nikako ne može promatrati izolirano kao nešto čime se trebaju baviti jedino biciklisti. Na sigurnost biciklističkog prometa znatno utječu i ostali sudionici u prometu, prvenstveno vozači motornih vozila čiji utjecaj je prema statistikama uzroka prometnih nesreća i veći od utjecaja samih biciklista".

promet

automobili

biciklisti

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter