foto: Automehaničar, maneken, i plesač. Nespojivo?

Upoznajte Kubanca sa zagrebačkom adresom kojem jedan prosječan dan počinje u radioni, nastavi se na manekenskoj pisti, a završi na salsi


Mia Peretić
18.10.2018.11:00
Upoznajte Kubanca sa zagrebačkom adresom kojem jedan prosječan dan počinje u radioni, nastavi se na manekenskoj pisti, a završi na salsi
Srdjan Vrancic / Ranko Suvar / CROPIX

sažeto

Preko dana će vam popraviti auto, ako je prilika prošetati modnom pistom, a navečer će vas učiti kubanskim plesovima


Mia Peretić
18.10.2018.11:00

Automehaničar, maneken, i plesač. Možda zvuči nespojivo no za Ramona Fidela Nou Caravalija, Kubanca sa zagrebačkom adresom, ovo je opis jednog prosječnog dana i zapravo toga što on jest.  Što reći, kad smo ga upoznali, ostali smo fascinirani njegovom energijom i pozitivom. A tek kad nam je detaljno ispričao čime se sve bavi, nismo se mogli oteti dojmu da naš i njegov dan ne mogu imati jednak broj sati.

Prvo se zaljubio u Hrvaticu, pa onda i u Hrvatsku

Ramon u Hrvatskoj živi od 2010. godine, a kao automehaničar u Autoservisu Rubor je zaposlen skoro šest godina. U Hrvatsku ga je inicijalno dovela ljubav, da bi se na kraju zaljubio i u život ovdje:

"Suprugu sam upoznao na Kubi, ona je Hrvatica. Ja sam tada radio kao plesač i tako smo se upoznali, na plesu. Prvo smo pokušali biti na Kubi, no ona nije mogla naći posao, pa smo došli ovdje. Na kraju je ispalo bolje jer da smo ostali tamo, ne bismo mogli zarađivati dovoljno da ona može jednom godišnje dolaziti u Hrvatsku", priča nam Ramon na iznimno dobrom hrvatskom.

Srdjan Vrancic / CROPIX

Kuba je zemlja turistima poznata po glazbi, suncu i plesu, no poznate su i razglednice automobila "old tajmera" koji su redom u voznom stanju jer su Kubanci poznati i kao izuzetni automehaničari. Napomenuvši to, možda se ne treba čuditi što je Ramon u svoj život ovdje uklopio posao mehaničara ali i instruktora plesa. Za Kubu možda tipično, no za Hrvatsku izuzetno neobično.

"Na Kubi sam počeo kao automehaničar, a paralelno sam išao u plesnu školu. Plesao sam kubanske plesove, od folklora, cha cha cha, tanga, salse, ali i baleta i suvremenog plesa jer svaki plesač to mora proći kako bi usvojio tehniku. Kad sam došao u Hrvatsku, prvo sam radio kao plesač. Čak sam mjesec dana proveo na probi u HNK, a zatim sam u jednoj školi držao satove kubanskog plesa", prisjeća se Ramon.

No, s obzirom na to da mu nije bilo dovoljno raditi samo navečer, krenuo je u potragu za još jednim poslom. I na ovom trudu i volji mogli bi mu pozavidjeti brojni Hrvati:

"Na internetu sam tražio gdje se nalaze automehaničarske radione i svaki sam dan pješke i autobusom obilazio pet ili šest radiona u kojima sam pitao za posao. Jednog dana sam došao u ovaj autoservis, potrefilo se da sam ja tražio posao, a oni mehaničara i tako sam ostao. Ovdje radim već šest godina, jedno vrijeme sam radio sve do ljeta koja sam koristio da se posvetim radu s plesom, no sada kao mehaničar radim cijelo vrijeme".

Srdjan Vrancic / CROPIX

S obzirom na to da je iz vruće Kube došao u ipak nešto hladniju i po mnogo toga drugačiju Hrvatsku, zanimalo nas je kako se prilagodio i kako je zadovoljan. Ramon je, kako kaže, oduševljen:

"Super mi je ovdje, u radioni smo kao obitelj. Ja sam općenito dobar sa svima, ne znam je li to zato što sam Kubanac pa sam možda otvoreniji, no, eto, ja stvarno uživam ovdje. Kolege mehaničari mi maksimalno izlaze u susret jer osim ovog posla i plesa ja povremeno radim i kao maneken. Evo, danas u 13 sati moram biti na probama za Zlatnu iglu jer ću navečer hodati modnom pistom. I kolege mi kažu da to nije nikakav problem, a ja, kada treba, bez problema ostajem i dulje na poslu", priča nam ovaj svestrani Kubanac.

Ranko Suvar / CROPIX

I kad kažemo svestrani, mislimo to u punom smislu te riječi, jer kao što smo napomenuli, Ramon je uz sve navedeno i model.

Kako spojiti ples, modu i popravljanje automobila?

Automehaničarske radione stereotipno se percipiraju kao mjesta visoke testosteronske koncentracije, a muški modeling se nekako baš i ne uklapa u tu priču. Nije da se s time slažemo, ali tako to nekako ispada. Ramon se već naučio nositi sa podbadanjima na radnom mjestu. Sve je to prijateljski.

"Naravno da me kolege mehaničari zafrkavaju, kažu da malo naginjem na "drugu stranu". Prije sam čak radio za jednu modnu agenciju, no događalo se to da sam nekada stigao na castinge, a ne na revije i obratno. Stoga, da ne bude neugodno i s obzirom na kontakte koje sam ostvario, u modnom sam svijetu angažiran kada i ja sam mogu. Na primjer, Zlatnu iglu radim već četiri godine. Nazovu me i pitaju 'Ramon, imaš malo vremena', ja kažem 'Naravno da imam' i to je to".

Kaže nam da na modnim događanjima posebno vole što malo i zapleše, pa nije da samo šeće modnom pistom. Primjetili smo da je na jučerašnjoj Zlatnoj igli nakon šetnje, ili, bolje rečeno plesa pistom, Ramon dobio ogroman aplauz.

Ni sami nismo točno sigurno kako sve stiže jer s lakoćom priča i o svojoj plesnoj školi u kojoj je angažiran dva puta tjedno:

"Mnogo ljudi mi je došlo iz drugih plesnih škola jer kod mene nije toliko strogo, poanta je da bude zabavno. Ja im kažem 'Ne ide vam sad? Ići će bez problema'. Ljudi se dolaze opustiti od stresa i jednostavno nastave plesati. Ples i druženje, to je poanta. Sada imam dvije grupe, prije sam imalo i šest ili sedam. Jedna je početnička, druga malo naprednija s pet parova u svakoj".

Kako se Hrvati razlikuju od Kubanaca?

Ramonova obitelj i dalje živi na Kubi koju posjećuje barem jednom godišnje. Tamo su mu ostali roditelji, dvije sestre, brat i njihova djeca. Zanimalo nas je kako iz današnje perspektive i svog iskustva života ovdje gleda na Kubance i Hrvate, odnosno na međusobne razlike?

"Na Kubi smo otvoreniji, Hrvati su malo hladniji. Možda je to zbog klime jer je kod nas većinom toplo. Kad je ovdje zima i kad malo izađe sunce, ljudi odmah djeluju sretnije i imaju sjaj u očima. Zatim, mi na Kubi ne zaključavamo kuću. Hrvati zaključavaju stanova čak i kad žive na petom katu. Ili više. Kod nas je sve stalno otvoreno", kroz smijeh govori Ramon.

Napominje još jednu veliku razliku:

"Ovdje ljudi imaju poštovanja u smislu da se prije posjete nekome moraš najaviti. Na Kubi samo dođeš. Moram priznati da ja to isto prakticiram ovdje, no samo s onima s kojima sam jako dobar. Kad supruge nema doma, ja jednostavno dođem, samo da nisam kod kuće. Ali ponavljam, samo s ljudima s kojima sam kao obitelj".

Susreo se i s rasizmom, no čovjek jednostavno bira sve okrenuti na pozitivu

Iako je Ramon nahvalio život i ljude ovdje, s obzirom na to da fizički ipak odudara od prosječnog Hrvata, pitali smo ga je li imao kakva negativna iskustva. Pa, iako nam je njegov šef u automehaničarskoj radioni prilikom suradnje na prijašnjem tekstu ispričao kako su klijenti znali spram njega imati i rasističke ispade, upitavši hoće li im "to" raditi na autu, Ramon opet sve okreće na pozitivu:

"Super mi je u Hrvatskoj, ovdje nije problematično. Imao sam par situacija, ali moram reći da me ljudi sve manje gledaju kao nekoga tko je neobičan, drugačiji. Prije kad sam došao nije bilo puno tamnoputih pa su i mene gledali čudno. Posebno ako imam afro frizuru. Nekada kad idem u klub plesati, znaju me potezati za pletenice što je totalno bez veze. Znao sam i čuti da u mojoj blizini govore 'Koga moramo tući', no mene to ne zanima dokle god me ne diraju. Na mjestima u koja izlazim uvijek ima zaštitara, pa ako bude problema, ja se ne petljam već ih upozorim. Ako ni to ne upali, jednostavno odem na drugu stranu. Ja nisam tamo da tražim probleme, već da uživam", zaključuje Ramon.

Srdjan Vrancic / CROPIX

Već smo razgovor lagano privodili kraju kada je rekao da se žuri na probu za reviju. No, večer za njega neće završiti tamo, već će nastaviti u plesnom ritmu.

"Organizirana je večer salse pa idem tamo. Nije moje, ali je latino salsa i idem uživati", kao pozdrav nam je rekao ovaj osebujni Kubanac, a rekli bismo da je upravo ga upravo ta rečenica fantastično opisuje.

Ranko Suvar / CROPIX

Hrvatska

ples

Kuba

manekenstvo

mehaničari

stranac

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter